Temza, Temza majko naša, Temza engleska rijeka ... (pjesma lađara s Temze)

E sad da se nadovežem na prethodni post sa onim što sam iz njega izostavio.

Dakle, Temza kod Goringa i Streatleya.

Za razliku od one velike rijeke što prolazi Londonom, koju su ispreskakali londonski mostovi i koja je svaki put kad ju vidiš nekako drugačija - ovdje Temza nije posebno široka, a i - naravno - nema svakodnevnih promjena vodostaja uslijed plime i oseke. Daleko smo od mora, naime.

Još uvijek izgleda prilično prljava, istini za volju, ali pretpostavljam da je to zbog muljevitog korita jer, koliko znam, uzvodno baš i nema nekih ozbiljnijih zagađivača koji bi je tako prljali.

Ipak, kad se navikneš i pomiriš sa tom bojom, doživljaj može biti sasvim idiličan kako to, valjda izgleda na ovoj slici.

Englezi, inače, imaju preko 7,000 kilometara unutarnjih plovnih puteva, a Temza je najprometnija od njih. Vele da se godišnje po Britaniji ostvari oko 165 milijuna putovanja.

Ovdje nije naročito prometno , ali smo vidjeli dosta brodica koje se vozaju gore-dolje po rijeci.

Sa mosta između dva mjesta snimili smo važnu lokaciju. O, da - to je restoran u kojem ćemo uživati. Tik uz rijeku, stolovi na nježnom svibanjskom suncu ... može.

I tako smo se uvalili na terasu i uz doručak (više o tome u jednom od slijedećih postova) uživali u idiličnoj atmosferi. Što da vam velim, svo ovo "brodićkanje" oko nas taknulo je u nama naše mornarske žice uspavane još od ljeta.

Jest da nije Jadran i jest da nisu Kornati, ali kad bismo i mi mogli malo ...

A onda nam je pogled pao na dva mala brodića privezana napola metra od našeg stola. Brzo smo se informirali i skužili da se mogu unajmiti na sat. Imaju električni pogon, nije potrebna nikakva dozvola, primaju kartice ...

Naravno da smo za pet minuta bili na rijeci ...

Stvarno doživljaj!

Vrijeme nam je proletjelo. Elektromotor je vrlo tih, tako da se sasvim fino klizi rijekom, ne uznemirujući ni ptice, ni šetače, ni vlasnike kućica poput ove ...

Ah taj nam je sat proletio.

Da smo veslali vjerovatno bi nam bilo daleko napornije, ali bih zato mogao recitirati onu Nazorovu "Pokle su me prikovali zlizani za ovi daski ...". Kako ne znam nijednu pjesmu u kojoj se spominje plovidba Temzom u brodiću na električni pogon, za naslov ovog posta poigrao sam se prvom pjesmom koja mi je pala na pamet - a u kojoj se spominje neka rijeka ...

Inače, ovom prilikom smo po prvi put u životu prošli kroz ustavu i to je baš bilo zabavno.

Za potrebe bloga uslikao sam jedan ciklus, pa kad vas djeca pitaju kako radi ustava da se sjetite gdje ste vidjeli ilustraciju ...

Počinjemo, dakle sa dvije brodice koje ulaze u ustavu sa gornje strane. Donja su vrata zatvorena i voda je, naravno, "gore".

Onda na scenu stupa ovaj simpatični gospodin. Ja bih htio njegov posao ... on naime živi u onoj maloj kućici koju vidite na ovim slikama.

Sve je na gumb, nema fizičkog rada. A čovjek se nagleda ljudi, nauživa mira, popriča sa prolaznicima ...

No vratimo se mi ustavi - kad brodice uđu i prihvate se zatvore se gornja vrata, a donja se sasvim malo otvore da kroz njih voda polako počne otjecati (ako pogledate pažljivo vidjet ćete da se na vodenoj površini ocrtava kružnica tamo gdje voda izbija).



Kad se voda spusti (ovdje to traje tek minutu - dvije) donja se vrata potpuno otvore i brodice mogu izići ...

I tako, dok neki uživaju vozajući se rijekom neki prave ovakve konstrukcije kako bi po svakom vremenu mogli uživati u rijeci.

Kužim ja sve to sa engleskom nemogućom klimom u kojoj sjedneš piti čaj po suncu i dok popiješ svoju šalicu vrijeme se tri puta promijeni. Ali meni je ova konstrukcija svejedno pomalo nakaradna ...

Mada, istini za volju, bojama i staklom je dobro uklopljeno u okolinu pa se ne ističe previše. Izdaleka se ovu konstrukciju ni ne zamjećuje (zamislite da je, recimo, metalni dio obojan u bijelo ili srebrno - bio bi puno uočljiviji)

I za kraj, bio je to pravi dan za obiteljske izlaske pa sam uslikao i ove slatke prolaznike

Dobro, tko to njega zove "ružno pače"?

------------------------------------------------

I za one koji žele znati malo više, Englezi Temzu zovu Thames što se čita "Tejmz" gdje se prvo slovo izgovara kao nešto između "t" i "f".

Talijani tu istu rijeku pak zovu Tamigi što čitaju Tamiđi.

Pa - ni jedni ni drugi nemaju pojma ...