Kad prsti zapinju u pukotinama u ljudskim odnosima

Bicikliram neki dan kroz moj park na posao i slušam neku pjesmu, pa kako sam malo razmišljao o njoj - rekoh, eto ti novog posta za blog.

Djevojka koja to pjeva se zove Kate Nash, a i to znam samo zato što sam sad guglao riječi pjesme da ne moram sam skidati sa mp3-ce

I tako, curče ima malo specifičnu dikciju, tj dok pjeva na jedan poseban način izgovara riječi, lomeći ih na neočekivanim mjestima. A kako je melodija prilično lako pamtljiva, nije mi bio problem nakon tridesetog preslušavanja malo obratiti pažnju i na tekst.

Tako sam se našao slušati ovo:


"Foundations"

Thursday night,
everything's fine,
Except you've got that look in your eyes,
when I'm telling a story
And you find it boring your thinking of something to say.
You'll go along with and then drop it
And you Humiliate me, in front of our friends.

Then I'll use that voice what you find annoyin'
And say something like
"intelligent input darlin' why don't you just go and have another beer then?"

Then you call me a bitch and everyone we're with will be embarrassed,
and I won't give a shit.

My fingertips are holding onto the
cracks in our foundations,
and I know that I should let go,
but I can't.
And everytime we fight I know its not right,
everytime that your upset and I smile
I know I should forget, but I can't.

You said I mustn't eat so many lemons,
'cause I am so bitter.
I said "I'd rather be with your friends mate,
cause they are much fitter"

Yes it was childish
and you got aggressive
and I must admit that I was a bit scared,
but it gives me thrills to wind you up.

My fingertips are holding onto the
Cracks in our foundations,
and I know that I should let go,
but I can't.
And everytime we fight,
I know its not right,
every time that your upset and I smile,
I know I should forget,
but I can't.

Your face is pasty,
'Cause you've gone and got so wasted,
what a surprise,
don't want to look at your face,
'cause its making me sick.

You've gone and got sick on my trainers,
I only got these Yesterday.
Oh my gosh, I cannot be bothered with this.

Well I'll leave you there till the mornin',
and I purposely won't turn the heating on
and dear God, I hope I'm not stuck with this one.

My fingertips are holding onto the
Cracks in our foundations,
and I know that I should let go,
but I can't.
And everytime we fight,
I know its not right,
every time that your upset and I smile,
I know I should forget,
but I can't.

And every time we fight I know it's not right,
every time that you're upset and I smile.
I know I should forget, but I can't.


Eh sad, znam ja da nekima od mojih čitatelja engleski baš i ne ide, ali nisu oni ti zbog kojih se ja brinem ... brinem se zbog onih koji engleski ZNAJU pa će se sad krenuti zgražavati nad ovim mojim kvrgavim prijevodom:


"Temelji"

Četvrtak večer,
sve je u redu,
Osim što ti imaš onaj pogled u očima,
kad ja pričam neku zgodu
a tebi je dosadno pa smišljaš što bi rekao.
Slušat ćeš malo, pa onda nešto izvaliti
I osramotiti me, pred našim prijateljima.

A ja ću onda upotrijebiti onaj glas koji ti mrziš
I kazati nešto kao
"jako pametno dragi, zašto si ne uzmeš još jednu pivicu?"

Onda ćeš me nazvati kučkom i svima u društvu bit će neugodno,
a meni puca prsluk.

Prstima hvatam
pukotine u našim temeljima
i znam da bih trebala pustiti
ali ne mogu,
I svaki put kad se svadimo znam da to nije u redu,
svaki put kad si živčan a ja se smijem
i znam da bih trebala zaboraviti, ali ne mogu.



Rekao si da ne smijem jesti toliko limuna
jer sam onda tako gorka
Rekla sam "Radije bih bila s tvojim prijateljima dragi,
jer su oni u puno boljoj formi"

Da, to je bilo djetinjasto
i ti si postao agresivan
i moram priznati da me bilo pomalo strah,
ali uzbuđuje me kad te provociram.



Prstima hvatam
pukotine u našim temeljima
i znam da bih trebala pustiti
ali ne mogu,
I svaki put kad se svadimo znam da to nije u redu,
svaki put kad si živčan a ja se smijem
i znam da bih trebala zaboraviti, ali ne mogu.

Lice ti je blijedo,
Jer si otišao i nalio se,
oh kakvo iznenađenje,
ne želim ti gledati u lice,
jer mi je od njega zlo.

Otišao si i povrati po mojim tenisicama,
a tek sam ih jučer kupila.
O bože, dosta mi je toga.



Ostavit ću te tamo do jutra,
i namjerno neću upaliti grijanje
i Bože, nadam se da neću zaglaviti s ovim.

Prstima hvatam
pukotine u našim temeljima
i znam da bih trebala pustiti
ali ne mogu,
I svaki put kad se svadimo znam da to nije u redu,
svaki put kad si živčan a ja se smijem
i znam da bih trebala zaboraviti, ali ne mogu.

I svaki put kad se svadimo znam da to nije u redu,
svaki put kad si živčan a ja se smijem
i znam da bih trebala zaboraviti, ali ne mogu.

Nisam se uopće trudio u ovom prijevodu zadržati nešto od forme originalnoga teksta ili pritajenih rima koje kao da ne postoje, ali se čini da odnekud iskaču ... važniji mi je bio osjećaj i slike koje tekst prenosi.

Imam u glavi taj neki mladi par koji valjda živi skupa i koji polako otkriva da zapravo nisu jedno za drugo.

Vidim nju kao neku od frendica koje poznajem, sa željom za nečim zabavnim, romantičnim, izazovnim ili posebnim a zaglavljena sa čovjekom na sasvim drugom kolosijeku. I njega koji je u njoj vidio tko zna što, a sada ga sve to zamara i nešto ga sapinje.

Da li je to sve samo izmišljena priča?

Ne znam, puno mi je u toj pjesmi detalja da ne bih povjerovao da je doživljena bilo iz prve ruke ili iz nečije priče - i to je upravo ono što je puno potresnije od scene u kojoj on povrća po hodniku (ili gdje je ona to već ostavila obuću) - k vragu netko takav život zbilja živi.

Nekome je život zbilja takav - sa tom grudom u želucu koja mora biti grozan teret. Možda takvih ima puno pa se pronalaze u tom tekstu?

A do vraga, zašto ga ona ne može pustiti?



Zašto si uopće postavlja pitanje "da li je moguće da ću ostati s njim"?

Muči me ta pjesma.

Možda zato što me podsjeća koliko zapravo nesretnih ljudi ima oko mene. Naoko žive te neke društvene živote na kojima bi im čovjek gledajući s ceste u osvijetljene prozore mogao pozavidjeti. Dok ne uključiš ton... Sjede s prijateljima za stolom pijuckajući vino uronjeni u neku odraslu konverzaciju, a onda čuješ ovako nešto ...

Tek sad kad sam sve ovo napisao pošao sam na YouTube pronaći video.

Ajde dobro bar je tu pametna na kraju ...