Ni nakon osam dana nisam ništa pametniji - dakle, vrijeme je za Stonehenge

Već danima razmišljam kako napisati ovaj post a da ne budem ni dosadan ni površan.

I nakon što sam napisao pola posta shvatio sam da to što pišem i nije post, nego serija postova. Previše sam se zapleo.

Tako da ovdje kreće serija postova o onome što sam o Stonehengeu naučio. Pa kome se da čitati, dobro došao ...


U današnjoj epizodi - kako smo tamo došli i što smo vidjeli.


Najprije tvrdnja: Definitivno bi mi bilo žao da nisam vidio Stonehenge.


I odmah demistifikacija: nisam osjetio nikakve posebne energije, nisam došao do spoznaje o bitku i nisam otkrio baš ništa što čovjek ne može saznati surfajući internetom.

A opet, kad to mjesto poznajete samo kroz slike i televizijske dokumentarce, kad imate vreću sitnica koje o njemu znate popabirčenih sa raznih strana, zgodno je naći se na livadi nasuprot tih ogromnih kamenčuga i dopustiti da ti netko posloži neke kockice u glavi i pokaže neke sitnice koje možda ne bi zamijetio ili ne bi na njih obratio pažnju.

A ja sam ovaj put imao čak troje vodiča

Po prvi puta otkako smo ovdje nisam se posebno pripremao za izlet.

Obično prije svakog puta debelo proučim wikipediju i brdo referiranih siteova. (Pa cijeli dan lunjamo tražeći neku posebnost koju sam našao na siteu samo da bi skužili da je traženi objekt danas zatvoren ili premješten ili izgorio prije tri godine ili zapravo sasvim bezvezan i neugledan detalj koji je nekome jako važan pa mu je posvetio brdo vremena.)

Ovaj put sve su odradile moje cure. Gospođa je proučila Salisbury, tj. gradić 13 kilometara od Stonehengea u kojem je željeznička stanica, a mala je neutrinka pripremila Stonehenge i naučila štošta o njemu.



I nakon što smo se u praskozorje dali na put, kad smo se dokopali vlaka iskoristili smonjegovih sat i pol vožnje da upriličimo dva predavanja na temu onoga što ćemo vidjeti i mogu vam reći da su cure taj posao odradile fenomenalno.

Ja sam, pak, na internetu pronašao povoljan aranžman koji je osim željezničke karte London-Salisbury uključivao i autobusni razgled grada sa vodičem i vođenu jednosatnu turu po Stonehengeu.

Tako su cure pripremile teren pa smo mogli uživati u vodičevim dodatnim informacijama, sjajnim duhovitim primjedbama i mogli smo svi troje bez problema pratiti što nam se pokazuje.

O Salisburyju ću složiti barem jedan zaseban post - on to zaslužuje, a možda i vi ;-)



A sada o Stonehengu.


Priprema: Kao i mnoge druge stvari u životu legenda je daleko veća od fizičke veličine predmeta pred vama. Ako to unaprijed znate nećete se razočarati kad kamenje konačno ugledate.



Ne znam, ljudi koji su mi pričali o svojim posjetima valjda su očekivali kamene obeliske veličine nebodera ili nešto slično. Zato i jesu odmahivali rukom - pih Stonehenge, ništa. Te malecko, te jako blizu ceste, te ne može se u sam centar, te ovo te ono.

Mislim, sve je to točno.

Najviši kameni stup ne premašuje sedam metara, što znači da je niže od svake trokatnice. Ako očekujete Pulsku arenu - mora vas razočarati. Tu zbilja nema pomoći.

I cesta, štoviše dvije, prolazi mu jako blizu (vidi doljnju sličicu što ju ukrah sa GoogleMapsa za ilustraciju). Toliko blizu da zbilja nema ni govora o idiličnoj tišini i nekakvom poniranju u sebe, otkrivanju tajne života ili pak promišljanju prohujalih tisućljeća. Ukoliko niste u stanju izbrisati svijet oko sebe i makar na trenutak pomisliti da stojite na proplanku okruženi ogromnom šumetinom i piljite u te kamene blokove.



Uokolo monumenta postavljena je jasna barijera u vidu tankog užeta koje se ne smije prijeći. Kad bi sve te tisuće ljudi svakodnevno prolazile među kamenjem zbilja ne bi ostalo ništa za vidjeti. Što bi tek onda rekli?



Mene se dojmio.

Koliko puta se u životu čovjek nađe pred nekom konstrukcijom koju su podigli ljudi prije četiri tisuće godina?

Koliko puta imaš priliku stati pred kameni obelisk kojeg je netko mukotrpno glačao i djeljao prije četiri tisuće godina? Ogromna količina nečijeg rada utrošena je u dobavljanje i oblikovanje tog kamena. Mene, kao ljenčinu, takva žrtva ostavlja zadivljenim.



I naravno da se čovjek pita - čemu sve to? Kad shvatiš, ili barem djelomično shvatiš, koliko je ta konstrukcija zapravo bila zahtjevna - naravno da se ne možeš othrvati pitanju - zašto? No ja sam odolio napasti i neću ostatak života provesti tragajući za odgovorom na to pitanje. Možda i zato što imam neke druge planove što bi pametnije mogao sa svojim životom učiniti, ali to ne znači da se ne divim (opet) utrošenom radu onih koji malo po malo pokušavaju odgonetnuti tu zagonetku.

Ja ću u nekoliko slijedećih postova (koje ću objavljivati kad mi puhne - ne nadajte se nekom preciznom voznom redu) pokušati predočiti neke stvari koje sam naučio i neka moja razmišljanja vezana uz cijelu priču. Ali to nikako ne znači da ću se sad jedno vrijeme baviti samo Stonehengeom ... taman posla, imam brdo tema za vas ...

7 komentara:

Anonimno kaže...

Nisam znao da je tako blizu ceste, ali da nije, vjerojatno ne bi bio toliko poznat i toliko popularno odredište.

Iako je to zaista nešto veće kamenje, količina rada i voljni moment ugrađen u to isto kamenje fascinira. Ono stoji već 4000 godina, a današnje se novovijeke građevine počinju rušiti i prije nego su sagrađene - dakle, ljudi prije 4k godina su možda čak i imali koje zrno pameti više u glavi, da ne kažem sposobnosti i znanja ;-)

Anonimno kaže...

i meni je na prvi pogled Salisbury dojmljiviji

Stonehenge je još jedan dokaz da je uvijek bilo ljudskih gluposti i samovolje (meni je palo na pamet koliko je ljudskog znoja, vremena i krvi tu uloženo)

neutrino kaže...

@ linus - da, navodno su neki Ameri pitali da zasto su ga sagradili tako blizu ceste ...

@ anonimno - kako to mislis "i meni"? Tebi i kome jos? Salisbury definitivno zasluzuje post (i dobit ce ga) ali hej Stonehenge je ipak ... Stonehenge!

Anonimno kaže...

tebi, ali dobro - učinilo mi se

Anonimno kaže...

Tako ti je i kod mene. Dignem iz mora amforu ili neki drugi prastari predmet i jednostavno me prplavi neki čudan osjet divljenja i poštivanja - hej pa to je prije nekoliko tisuća godina netko izgradio, dodirivao, koristio u neke svrhe - skoro da osjetiš neku fizičku vezu s tim ljudima. Zadivljujuće i nesvakidašnje mora se priznati... :)))

Anonimno kaže...

Zanimljivo... ostavljaš me zadnjih par postova bez prostora za komentar.
Jednostavno ne znam što bih rekao.
Kao onaj vic s malim Crnogorcem "Kad nijesam imao primjedbi" :D
Uglavnom.. keep up with good work!

neutrino kaže...

@ paor - ma dobro, nismo se skuzili ... meni je Salisbury OK, mozda cak i najljepsi mali gradic kojeg sam ovdje vidio, ali Stonehenge me se jako dojmio ...

@ Alkion - ajde dobro, necu nikome reci da si ti tajkoji skuplja amfore ;-)

@ Jimbo - eto nastavljam ... ali ipak ja volim kad ti napises komentar ...