Kako smo se tri put obreli u istočnom Londonu - prvi put, zadnji put i nikad više ...

Naslov baš i ne obećava, jel'da?

Pa, bilo je to prije nekih tri tjedna kad smo konačno odlučili posjetiti istočni London.

Zna da zvuči malo glupavo da živiš u Londonu evo već petu godinu, a još nikada nisi otišao istočnije od Liverpool streeta.

No, što je tu je. Jednostavno, nikad nisam našao dobar povod.

Ja radim u zapadnom predgrađu i radnim danom nemam pošto ići na istok. Vikendima obično ili planiramo neku posebnu šetnju ili izlet, ili pak sjedimo doma jer nam se ne da nikuda ići.

Tako da istočni London uvijek nekako sjedi na popisu stvari koje treba otići vidjeti ali nikako da dođe na red.

A onda su neke moje frendice s posla organizirale druženje u subotu poslije podne. Neobaveznu posjetu Spittalfields marketu sa pripadajućim modnim događanjima.

E sad, o reviji sam već pisao ovdje pa sad mogu o istočnom Londonu.

No, kako nisam vidio cijeli, molim da mi se uzme u obzir da se sve navedeno navodi na dio u i oko takozvanog Brick Lanea.

Na izlasku iz Liverpool street stanice odvija se sukob starog i novog. Modernog i viktorijanskog.

No - ja to volim.



Jedna od stvari koje me fasciniraju u Londonu je slobodno ispreplitanje stare i ultramoderne arhitekture bez okoštalosti nekih propisa o gradskim vizurama i slično.


Kako rekoh, to mi je baš fora. I sve do Spittalfieldsa gledao sam oko sebe pokušavajući povezati ono što sam naučio na wikipediji o ovom dijelu grada sa onim što vidim oko sebe. I išlo mi je dosta dobro.


Kao dio izvan gradskog centra ovaj se dio grada razvio na području nekadašnjeg franjevačkog samostana i bolnice, pa otuda i naziv Spittalfields što je skraćeno od Hospital Fields iliti bolnička polja. Tu je naime raslo povrće kojim su hranili bolesnike.



A onda su kasnije tu bili vojni poligoni za manevre i artiljerijska gađanja što se vidi i po nazivu ovog puba - The gun a i po uiličici koju smo prošli - Artillery Lane.



No kad čovjek izađe iz Spitalfields Marketa, još omađijan pomalo onim štimungom (no dobro, dobro - i onim manekenkama) ugleda lokalnu crkvu pred sobom i čini mu se da će i ostatak šetnje proteći u ugodnom otkrivanju novih vizura.



Još se možda može i progutati kao lokalna atrakcija ovaj bar smješten u napušteni javni WC (silazi se u njega po stubama dolje). OK, možda je i dobra fora, ali je svejedno malo fuj ...

No pogled niz ulicu ne obećava ništa dobra ...



Ne znam zašto, u ušima su mi počeli odzvanjati Poguesi i "Dirty old town" ... a možda to i nisu bili Poguesi ...

I krećemo polako prema tom famoznom Brick Laneu kojeg su nam još jutros nahvalili neki bivši stanovnici te zone. I wikipedia ga zove prijestolnicom Curryja - a zna se da mi obožavamo indijsku klopu, onaj jedan britansko indijski film koji smo gledali, indijsku beznikotinsku melasu za šišu, Shilpu Shetti i Ashwaryu Rai ... dobro, ove zadnje dvije su više onako moj tip ;-))

Očekivao sam nešto poput Southalla koji nas je svojedobno jako ugodno iznenadio.

Ali mi se Brick Lane ni izbliza nije tako svidio.

OK, mjestimično ima nešto muvinga i možda bi mi bio zanimljiviji da mi je 15 godina manje, ali ovako nam se nisu svidjeli sumnjivi tipovi koji su se smucali oko nas, uski prolazi i iznad svega - grozna prljavština. Vrlo, vrlo netipično za naša londonska iskustva.

Fora je bilo vidjeti ove natpise



No ti natpisi su i bili zadnje što sam uslikao u tom kvartu. Nakon toga sam kameru dobro pospremio. Bolje je ne izazivati vraga - lijepo sam je strpao u njenu torbicu bez ikakvih oznaka i dovršismo šetnju bez daljnjih snimki. A i nije bilo blogznašto za snimiti.

Ja sam posvuda pokušavao ugledati koji Banksyjev grafit za koje sam isto čuo da ću ih tu sigurno vidjeti (spremao sam se napraviti par postova o tom tipu), ali nisam vidio ništa. Grafita ko u priči, ali nijedan njegov.

I tako smo zbrisali iz Brick Lanea i okolice.

Ne znam, znao mije tu i tamo netko reći da je London dosta prljav, a ja sam se snebivao nad takvim tvrdnjama. No, sad se pitam da nisu ti ljudi možda bili u istočnom Londonu? Jer taj zbilja jest prljav ... i ružan.

Uf al zvučim kao snob ...

Otišli smo zato vidjeti Gherkin i to ću vam pokazati u jednom od idućih postova.

A za kraj evo kako danas izgleda Mitre square, mjesto gdje je pronađena jedna od prostitutki - žrtava Jacka Trbosjeka

Malo je teško zamisliti da je to bilo mjesto gdje su se sastajale uske smrdljive uličice stalno umotane u čuvenu londonsku maglu, koje srećom više nema.

10 komentara:

Anonimno kaže...

Pričala mi je prijateljica koja je provela jedno vrijeme u Londonu kako je upoznala ženu koja 20 godina nije prošla kroz Piccadilly.

Malo mi je to bilo neobično, ali žena je živi u istočnom Londonu i jednostavno nije imala potrebu ići kroz taj dio.

No, kako je London zaista megalopolis i uz vikend-izlete te dnevne obaveze, zaista nije čudno kako neki dijelovi grada kao da su u drugoj državi što se posjeta tiče...

Sinisa kaže...

Predobar post, jest da sam ocekivao da ce biti borbe lancima i da ce hrabri Neutrino spasiti neku ljepoticu od huligana, ali i ovo je dovoljno :)

Super da si i tamo uspio otici!
Pozdrav.

neutrino kaže...

@ linus - Pa, covjek prvo mora shvatiti da London ima deset milijuna stanovnika ili dvije Hrvatske. Nije tesko naci ljude koji u zivotu nisu bili u Istri ili u Vinkovcima. A nije samo pitanje udaljenosti i troskova puta. Jednostavno nije im nikad palo na pamet da tamo idu.
Pa i u Zagrebu sigurno postoje ulice kojima nikad nisam prosao. Osim ako covjek nije sumanuti kolekcionar ulica ili taksist postoje dijelovi grada u kojima ne pozna bas svaki kutak.
U Londonu je tak nepoznati kutak deset puta veci. Uz to, ducani i javni uredi nisu centralizirani - tj. ne moras ici na Ljubljanicu po pokaz, u Petrinjsku po vozacku, u Haulikovu na medicinu rada i slicno ...
Mada u 20 godina ne proci Picadillijem mi je ipak malo previse. National Gallery je ipak samo jedna i mijenja postave par puta godisnje, bozicna svjetla na Regent streetu su svake godine drugacija, brdo buseva prolazi Picadillijem ...

@ sinisa - da, ja sam ti bas faca za vitlanje lancima. Ratnici podzemlja i ja smo stara skvadra ... ko prst i nokat

Ivin tanjur kaže...

čuj, ako ja dovučem svoju cijenjenu stražnjicu u london, hoćemo li popiti kavu?

Anonimno kaže...

Nakon ovog posta ne vjerujem da cu otici tamo , em sto ne volim curry.

Znaci polako obilazis mjesta na kojim nisi bio. Gdje sljedece?

neutrino kaže...

@ Rahatli - ma naravno, imas moj mail, javi se pa da uskladimo satove ... :-) ako tvoj muz nema nista protiv, naravno :-))

@ zvrk - eh, da - zatvaramo polako nasu englesku pricu, pa trckarajuci sim-tam krizamo polako stvari s popisa ... Slijedece? Dover, Canterbury, Seven sisters, Mozda Stratford Upon Avon, Churchillova kuca (sad se ne mogu sjetiti imena) ... ne znam jel mi jos nesto ostalo ... mislio sam do Uffingtona vidjeti cuvenog konja, ali bojim se da to necu stici, kao ni Bath ...

Anonimno kaže...

Tu je Churchill zivio

http://www.nationaltrust.org.uk/main/w-vh/w-visits/w-findaplace/w-chartwell/
Chartwell je zanimljiv .

a tu se rodio (tu jos nisam bila)

http://www.blenheimpalace.com/

Da li si bio u Eden Project -Cornwall ? It's a must.

Thames Barrier, Greenwich ?
Leeds Castle-pricao si da budes (vrijedno posjeta).
Oxford, Cambridge itd, itd.

neutrino kaže...

@ zvrk - Blenheim, na tu sam palaču mislio. Za Eden project nisam ni znao. To mi je grozno daleko za moje putešestvije, ali sam ga ipak stvaio na listu. Nikad se ne zna ... Leeds Castle, i Oxbridge smo obišli.

Anonimno kaže...

..u pravu si "Dirty Old Town" pjeva Shane McGowan iz Poguesa..

neutrino kaže...

@ efikasne ruke - Hvala ti na potvrdi. Nije mi se dalo guglati, ali na svu sreću još ima dobrih ljudi ...