Prvi i zadnji post na tri važne teme za čovječanstvo i Hrvatsku

Ovim postom odrađujem tri teme o kojima se puno piše, a ja dosad nisam i neću ni ubuduće.

Sad moram jer bih inače progovorio na lakat.


GLOBALNO ZATOPLJENJE

Sve se praši oko Goreove Nobelove, biogoriva i teorije zavjere.

Neću vas vrijeđati tumačenjima što je globalno zatopljenje.

Ali ću reći da mi idu na živce pozivi da sad i odmah istrčim na ulicu i militantno zahtijevam bilo što.

Stalo mi je do okoliša, stalo mi je do ugroženih vrsta i nestajućih ekosistema. Mislim da nije u redu pljuvati po pločniku, bacati svoje smeće susjedu u dvorište i rasipati energiju bez obzira koliko jeftino bilo njeno generiranje.

I inače me smeta rasipanje.

No, istovremeno, ne vjerujem u strahotne prognoze. Ne vjerujem da ćemo izumrijeti kao vrsta, niti da će kopno potonuti, da će nastati neviđena kataklizma i da će nas sunce spaliti kao suhe grančice.

Ne tvrdim da ne postoje klimatske promjene, ali nisam uvjeren da im je čovjek jedini uzrok, ne vjerujem da možemo nešto značajno promijeniti u njihovom kretanju i ne vjerujem da će njihovi učinci biti tako razorni da ih ne bismo uspjeli nadvladati.

No istovremeno, ne poričem zagađenje i uništavanje prašume i ne podržavam nekontrolirano trošenje nenadoknadivih prirodnih bogatstava.

Kad dogodine budem kupovao auto, sigurno ću uložiti u najzeleniju varijantu koju si mogu priuštiti i neću imati sjano mišljenje o nekome tko se vozi u SUV-u ili pomodnim jurilicama. Ne zato što vjerujem da će njihov auto istrijebiti bijele medvjede nego zato što - rasipaju.

Ne bih se osjećao dobro sjedeći u takvom autu na zakrčenoj cesti dok oko mene pokušavaju proći biciklisti sa onim maskama.



Ne bih se osjećao dobro znajući da sam za iste predjene kilometre potrošio daleko više energije i izazvao daleko veću štetu nego da sam koristio alternativno prijevozno sredstvo.

No, pod alternativnim prijevoznim sredstavom ne smatram uvijek bicikl ili role. Vjerujem da je auto plod evolucije i tehnološkog napretka, kao i internet ili televizor. Ima svoju svrhu i potrebu koju zadovoljava i glupo mi je to negirati.

Recimo da se i u ekološkim pitanjima vodim nekim mojim etičkim kodeksom kojeg pokušavam primijeniti na sve što činim u svim sferama života.

Npr. ne vjerujem da je pošteno da oni koji su zagadili i razvili se, sada kritiziraju one koji se pokušavaju razviti i pri tome zagađuju. Ne čini mi se moralno smanjivati svoje emisije preseljenjem smrdljive proizvodnje u daleke zemlje. Nije mi moralno razmišljati o kažnjavanju Kine, Indije ili Indonezije jer čine ono što je razvijenima bilo normalno prije sto godina ili ono što im je ekonomski isplativije.

Tako da, potpuno podržavam ekološke poreze, offsetting emisija ugljičnog dioksida sađenjem šuma, recikliranje, zbrinjavanje otpada i traganje za čistim i obnovljivim izvorima energije, ali me ne zanima da li je stanjivanje arktičkog leda i El Nino normalni klimatski ciklus ili posljedica ljudskog zagađivanja.


IZBORI U HRVATSKOJ


Neću vas gnjaviti sa linkovima - nema tko nije pisao o izborima ili nekim njihovim učincima. Čak me i kod Ribafisha zaskočilo ...

A ja ne želim o tome.

Zašto?

Najvažnije - ne živim u Hrvatskoj. Iako se zbilja imam namjeru vratiti i to za mandata vlade koju će(te) izabrati slijedeći mjesec, ne mislim da je fair da ljudi koji (trenutno) ne plaćaju porez u Hrvatskoj odlučuju o trošenju novca hrvatskih poreznih obveznika.

Jer - sabor i vlada imaju samo tu zadaću - trošiti novac poreznih obveznika na način kako većina tih obveznika želi.

Bolnice, javni prijevoz, ceste, otkupna cijena pšenice, boravišna taksa, tunel kroz Medvednicu, most na Pelješac, PDV, subvencionirana brodogradnja - sve su to odluke o preraspodjeli novca i sve su one jako važne. No, mislim da ih trebaju donositi ljudi koje su izabrali oni o čijem se novcu radi, ne oni koji će se dva put godišnje pojaviti i obići nešto rodbine i nekoliko restorana.

Volio bih glasati u Engleskoj, ali to pravo najvjerovatnije neću dočekati.

Drugi razlog zašto ne pišem o izborima u Hrvatskoj je taj što nisam blizu izvora. Nisam uronjen u domaće novine i televiziju pa mi fali veliki dio slagalice pa bih pisao o komadiću istine kojeg sam čuo prepričanog ili doživio sasvim drugačije nego što bih ga doživio da živim u Hrvatskoj i znam sve što mu je prethodilo i što se istovremeno događalo.

Oko udaljenog promatrača ne može registrirati sve nijanse boja na površini nekog predmeta i ne može uočiti sitna podrhtavanja koji bližem promatraču otkrivaju nešto o biti promatrane stvari.

Istina je da udaljeni promatrač često hladnije glave promišlja udaljene stvari jer ga se manje tiču, ali ni to nije baš neki zavidan položaj. Netko tko stalno ponavlja da nema mjesta za paniku - ne može baš očekivati da će ljudi kojima se čini da im kuća gori biti naročito naklonjeni njegovim hladnokrvnim analizama. Isto tako - onima koji opasnost ne vide, uzaludno je držati velike prodike o zlu koje ih vreba iza ugla (vidi gore moj stav o globalnom zatopljenju).

Treći razlog za suzdržanost je što iz moje perspektive ne vidim nikakvu veliku razliku između ponuđenih opcija. Jedni imaju debeli dosije malverzacija, krađa i svinjarija koje su činili u proteklom mandatu. Drugi imaju Bandića. Treći nemaju ni pojma ni snage. Ne vjerujem da će bilo koji od njih od svoje glave i svojom poduzetnošću riješiti bilo koji stvarni problem. Diktat Evrope zvuči kao neka strašna osuda za državu koja se jedva iščupala iz diktata drugog tipa - ali ne vidim da smo u stanju stvoriti dovoljno jaku snagu koja bi pročistila naše, a ne Augijeve, staje.

Iako cijenim Mraka i druge koji izlaze sa jasnim stavom o tome kojoj stranci na izborima vjeruju, ja ne vjerujem niti jednoj - pa ne mogu ništa zagovarati. To ne znači da mi se povremeno ne gade pojedinačno ili skupno.


SLOBODA INTERNETA I HAPŠENJE BLOGERA


Iako sam već više puta pisao na temu sloboda na internetu jedva sam odolio komentirati hapšenje Peratovića i druge događaje vezane uz objavljivanje na blogovima koji su potresli hrvatsku javnost.

Kažem "suzdržao sam se" jer sam čitajuci napise drugih više puta naišao na stavove koje držim potpuno pogrešnima i pogubnima po ljudske slobode, a moj me forumaški crv navlačio da krenem u polemiku. Odolio sam iz istih onih razloga zbog kojih ne pišem o izborima u Hrvatskoj - ljudi su jako zagrijani jer su blizu tog plamena. Nema smisla dovikivati da crijevo drže s krive strane.

Zato samo ukratko - potpuno je nevažno da li je uvreda, kleveta, informacija kojom se narušava nečija privatnost ili državna tajna objavljena u novinama ili na internetu.

Bez obzira, ili upravo zato, što je internet izdavaštvo daleko jednostavnije i pristupačnije nego ono papirnato - ne bi trebalo uživati bilo kakvo izuzimanje od pravila koja vrijede za "prave" novinare i pisce.

Pa tako, ako se sumnja da je netko uvrijedio, oklevetao, narušio privatnost ili objavio državnu tajnu - u redu je da se ta sumnja istraži i da se ta osoba ispita, eventualno optuži, pa i, ako se optužnica dokaže, osudi zbog svojeg djela.

Potpuno mi je normalno da svatko od nas odgovara za sve ono što je napisao.

I tu bi priča bila gotova da ne pričamo o Hrvatskoj.

Jer, istovremeno, moram reći da mi je odvratno korištenje policijskog aparata i sredstava koja su mu na raspolaganju kako bi se nekoga zastrašilo ili mu začepilo usta.

Kad bih ja bio političar mjesec dana prije izbora jasno bih obećao svim poreznim obveznicima da ću istražiti tko je i zašto dao nalog i pokrenuo istragu protiv blogera i ako se pokaže da je to učinjeno protuzakonito i iz zadnjih namjera istog ću trenutka imena svih odgovornih i svih koji su tu prljavu rabotu proveli javno objaviti, a njih procesuirati i tražiti rigorozne kazne.

Također bih obećao da ću u najkraćem mogućem roku stvoriti tijelo koje će kontrolirati sustav i onemogućiti njegovo korištenje u "dnevnopolitičke svrhe".

Na žalost, ne vjerujem da bilo koji političar stvarno misli da je problem u zlorabljenju policije.

A meni je samo to problem.



Eto, napisao sam. Sad mi je lakše.