Devdas - film kojeg niste i nećete gledati, a možda bi vas zanimao


Bollywood.

Naziv koji kombinira riječi Bombay i Hollywood.

Naziv koji označava najveću filmsku industriju na svijetu.

I naziv kojeg mislim da nisam nikad čuo prije dolaska ovamo.

Odgledao sam nedavno svoj prvi bollywoodski film, pa rekoh da zapišem utiske.

Lani sam gledao "Bride and Prejudice", što je bio pokušaj engleske redateljice indijskog porijekla Gurinder Chadha da približi Bolywood zapadnjacima. Ne znam jeste li vidjeli taj film i ne znam da li vam se svidio, ali ako niste - svakako ga pogledajte prvog.

Tamo ćete skužiti kako bolywoodski film funkcionira.

Jer, iako ću ja pokušati, nisam siguran da ću to moći dočarati.

Film kojeg sam sad pogledao i o kojem vam želim pričati zove se DEVDAS - a to je ujedno i ime glavnog junaka.

Za početak, morate obrisati svoja filmska predznanja. Bollywoodska publika živi u drugim kulturnim, duhovnim i svjetovnim okvirima i filmski jezik koji je za njih razvijen nema previše veze sa modernim evropskim ili američkim.

Zatim, nemojte očekivati da ćete naučiti nešto o životu u Indiji gledajući film. Film je zapravo bajka. Otprilike jednako utemeljen u indijskoj stvarnosti koliko su Dinastija i Dallas utemeljeni u američkoj.

I eksterijeri i interijeri su bajkoviti. Djelomično zadivljujuće kulise, a djelomično raskošne stvarne palače.






U filmu glumi moja trenutna opsesija, Aishwarya Rai.



Otkako sam je prvi put gledao u gore navedenom Bride and Prejudice, pogledao sam i Mistress of Spices (o kojem sam pisao ovdje) a sada i ovaj pravi Bollywoodski hit.

I mogu vam reći da Aishwarya Rai drži kadar kao rijetko tko bez obzira na kojem jeziku glumila.



Jesam li vam rekao da je ovaj film na Hindiju? Ali uz engleski titl može se bez problema pratiti.

Glavnu mušku ulogu igra indijska superzvijezda Shah Rukh Khan koji je bez obzira na svoju slavu među indijskim gospođama moju gospođu ostavio sasvim hladnu. Što je loše jer joj se film stoga baš i nije svidio ...


Njih dvoje su, dakle glavni likovi u ovoj silno romantičnoj ljubavnoj priči. Naglašavam ovu silnu romantičnost jer se scenarist i režiser Sanjay Leela Bhansali (koji je za film preradio roman Saratchandre Chatterjee) uopće ne skanjuje zasuti svoje likove i gledatelja skupa s njima sa debelim slojem meda.

Likovi izgaraju od silne ljubavi, besramno preglumljuju svaki osjećaj - i ljubav i patnju i mržnju. Kad on nju zaljubljeno pogleda to je onda tako jasno da ne može promaknuti niti iz zadnjeg reda nekog prekrcanog kina u Calcuti. Kad ona rida, onda rida tako da samo kamenim stupovima ne zatitra suza u oku.

Ali, unatoč svoj toj silnoj ljubavi - čednost indijskog filma i općenito drugačiji pristup spolnosti ne dopuštaju poljubac.


Iako ima dosta scena u kojima njih dvoje, sami, izjavljuju ljubav, iako ona nebrojeno puta padne u njegov zagrljaj i privijajući se uz njega podiže svoje usne k njegovima, iako i on spušta svoje usne prema njezinima - uvijek u zadnjem trenutku obadvoje učine blagi pokret i njegov obraz jedva dodirne njeno čelo ...
To je nešto što bi, recimo, naše bake rado pogledale. Ljubav (koja je naravno jača od svih zemaljskih izazova) lijepi glumci (dobro ako niste gospođa neutrino) gluma koja ne ostavlja ništa neizrečeno, sve smješteno u predivne palače, u svilu i kadifu.

Pa onda muzika i ples.







Jer u Bollywoodu muzičke su točke nezaobilazni dio filma.

Potpuno ravnopravne dramskim dijelovima, muzičke su točke koreografirane s velikom pažnjom, pažljivo osmišljene i u ovom slučaju upravo fantastično snimljene.

Vatrometi boja koji se u plesnim točkama slijevaju s ekrana kao u kaleidoskopu dodaju cijelom doživljaju čitavu jednu novu dimenziju. Ne znam ja toliko riječi da vam sve to opisujem.




I tako - kad je nakon tri sata film završio ja sam ostao odlučan da pogledam još poneki bolywoodski uradak.

Mislim da sam zanesen ljepotom.

Boje, ples, pjesme, prekrasni pejzaži, divni prostori (kič da, ali indijski kič) jednostavna radnja i izostanak nasilja.

Vrlo lijep odmor od brojnih zapadnih filmova sa krvi do koljena. I uopće mi nije nedostajalo što glavni glumac niti jednom nije primio stražnjicu glavne glumice - pa makar ispod sarija.

Ah, Aishwarya



5 komentara:

Anonimno kaže...

Nadam si da si sva imena ovaj put napisao kako treba. :-)
A što se tiče idiličnosti Bollywoodskih filmova, pretpostavljam da su stvarno pravo osvježenje i odmor od ovih isforsiranih i nasiljem i prenaglašenim seksom nabijenih američkih filmova.
Ja sam u zadnje vrijeme pogledala par azijskih filmova koji variraju od idiličnog mira do ekstremnih pa i nasilnih scena.

neutrino kaže...

@astrodrom - nadam se da si prekontrolirala imena glumaca :-)
Ja sudim o cijeloj industriji na temelju jednog filma i ono malo sto sam procitao - tako da mi rasudjivanje mora biti iskrivljeno - ali da, zbilja me film odmorio ...

Anonimno kaže...

Muski, ha. Daj im lijepih zenskih lica, lelujavih haljina, malo golih trbuha, egzoticnih plesova i oni su osvojeni.

Anonimno kaže...

Ovaj je film bio na nekoj od televizija u Hrvatskoj (HRT, NovaTV ili RTL) - prilično sam siguran u to, ime glavnog junaka (Devdas) odmah mi je zazvonilo u sjećanju.

Nisam ga čitavog gledao, ali film je sušta suprotnost svemu što sam navikao vidjeti od filmske produkcije.

I slažem se, film je apsolutno impresivan.

caffeine.blog.hr kaže...

Ma to je komercijala :))...Ako hoćeš pravu stvar pogledaj "Tears of Black Tiger", tajlandski western....Nećeš požaliti