Javljanje iz košmara

Još uvijek sam pomalo lelujav, ali mislim da ću sutra svejedno skoknuti do posla.

Jes da me još muče sinusi, jest da mi oči malo plivaju, ali već sam bolje nego jučer.

Ne radi se o kapitalizmu i zbilja nije da moram. Ne moram čak niti donositi potvrdu od doktora da sam zbilja bio bolestan.

Ali, upravo se odvija jedan dosta važan posao, jedan od onih koji se valja već više od godine dana i kojega je potrebno stalno kontrolirati i dovoditi u red. Žao mi je što sad moje kolege moraju neke poslove odrađivati za mene, što im je priličan problem jer imaju i svoga posla.

S obzirom da sam ja sasvim u tome, neke operacije su mi čista mehanika i treba mi triput više da objasnim što sad treba učiniti nego da sam to učinim.

Onda, od doma imam pristup svom poslovnom e-mailu, ali na žalost ne i internoj mreži, pa za svaki stariji dokument moram moliti nekog iz ureda da mi ga nađe i maila. A kako sam ja jedno općepoznato užasno uredno i organizirano biće, moram vrlo pažljivo davati instrukcije kako se snaći u mom kreativnom neredu.



I konačno, sutra moram odvesti bicikl na popravak.

Ovdje se za popravak bicikla naručujete ko kod doktora i ja sam bio jako sretan kad sam nazvavši u ponedjeljak dobio termin već za ovaj petak. Nisam znao da ću biti bolestan, ali kako rekoh - malo mi je bolje. A kad mogu do biciklara, mogu i na posao.

Kaj ne valja biciklu? ... pukla mi je žbica. Ne znam kako se to zove drugačije na hrvatskom. Englezi vele "spoke". Evo slike.

To je ova žičica na kotaču. Nisam pojma imao koliko je to važan element dok nisam skužio da je to uzrok zašto mi kotač nemilo zapinje na jednom mjestu. Pola moje nedjelje je odlepršalo zauvijek dok sam crnih ruku (kaj vi mislite daja često perem bicikl?) šrafao i ... hmda ... kleo ...

Jedna tako nevažna i tanušna stvar, više kao neki ukras na kotaču ... a zadao mi takve glavobolje.

Tako da ću sutra kod doktora za bajs sa tim i još tri-četiri druga kvara. One sitnice koje same za sebe i ne zavrjeđuju posjete sad će valjda također biti otklonjene ... nadam se samo da će mi ga brzo vratiti ...


Već sam se zakleo gospođi da ću na posao otići samo na kratko ...


A i godit će mi malo svježeg zraka.

Za sutra su najavili vjetar, temperaturu oko +4 stupnja i sunce ... znači skoro pa idealno :-)

Evo fotki našeg parka kad je lijepo i sunčano

Fotke su dvije godine stare (i ako kliknete na nih vidjet ćete ih uvećane), ali park je svake jeseni takav. Samo ga više ne slikam jer sam ga slikao ranije ...


Pravo je vrijeme za selidbu.

Još 4 mjeseca 3 tjedna i 1 dan ...