Ponekad se, igrom slučaja, neke usporedbe same nametnu

U subotu smo došli iz grada i dok je gospođa na brzinu pogledala nekoliko snimljenih epizoda svojeg omiljenog TV showa, ja sam dovršio čitanje članka o modernim piratima iz prolaza Malacca između indonezijskog otoka Sumatre i Singapoorea.





Radi se o sjajnom prikazu novinara Petera Gwina koji se za ovu priliku družio sa osuđenim i neosuđenim piratima, ljudima koji za šaku dolara riskiraju glave i indonezijske zatvore kako bi pljačkali brodove koji prolaze tim najprometnijim svjetskim tjesnacem. Tuda prolazi petina svjetske pomorske trgovine i trećina svjetske nafte koja se prevozi morem.

Reportaža priča zanimljivu priču sa detaljima koji daju naslutiti svu razinu bijede koja generira to piratstvo. Nekoliko fotografija Johna Stanmeyera sasvim jasno ilustrira što je to što nekoga natjera da se u mračnoj noći prikrada preko brodskih propelera u punom zamahu i pentra na desetak metara visoku palubu trgovačkih brodova.

Ja te slike ne mogu pokazati na blogu jer su zaštićene copyrightom, ali vam predlažem da ih pogledate u miru na gornjem linku. Zagledajte se pažljivo u one koje pokazuju svakodnevni život ... pogledajte onu gdje obitelj kupa petogodišnju djevojčicu...

Koliko se puta čovjek u životu mora podsjetiti koliko mu je zapravo dobro ...

A kad sam dovršio čitanje tog članka sjeo sam za komp i na indexu mi je oko zapelo članak o samoubojstvu australske voditeljice hrvatskog porijekla Charmaine Dragun.

Nikad prije nisam čuo za Charmaine Dragun i ništa o njoj nisam znao. Zahvaljujući indexovom linku pročitao sam njen članak o posjeti Hrvatskoj. Valjda sam bio u tom nekom cheesy modu, ali ostao sam jako potresen.

Čitajući o tome kako je našla svoje korijene, kako su je okusi, mirisi i dodiri ljudi koje je srela sjetili njene bake i djeda, čitajući taj jedan topli intimni prikaz nisam mogao ne pitati se - što je to do vraga moglo biti tako strašno da ovakvu osobu natjera na samoubojstvo?

Zašto?

Ne znam, možda me poljuljao kontrast dvaju pročitanih potresnih priča u kratkom vremenu, ali već dugo nisam bio tako uznemiren nečim što sam pročitao ...

P.S. Oprostite što su tekstovi linkani u ovom postu na engleskom (osim indexovog članka naravno). Nema smisla da prevodim sve te tekstove, a nadam se da ćete makar pogledati slike ...