************
************
DISCLAIMER
OVAJ POST NIJE ZA MALOLJETNIKE.
OZBILJNO.
NE ŠALIM SE
************
************
************
Oprostite mi ako sam u ovom postu malo nemušt, ali okreće mi se lagano želudac.
Gledao sam ovdje neki dan jedan odličan dokumentarac.
Volim taj BBC ne samo zato što ima vrhunske povijesne, putopisne i prirodoslovne dokumentarce. Posebno volim one koji su kod nas možda sasvim nepoznati, a to su dokumentarci koji se bave društvom, njegovim bolestima i vrlinama. U emisijama poput Panorame ili na BBC 3 i BBC4 nerijetko se mogu pogledati biseri o obiteljskim problemima ili odgoju rađeni u stilu koji naoko slijedi formu ali se zapravo kvalitativno odmiče miljama daleko od emisija tipa "Mijenjam ženu" ili "Super-dadilja".
Tu se seriozno analiziraju problemi i pokušavaju iznaći rješenja na miran i zdravorazumski način uz sudjelovanje pravih stručnjaka kojima cilj nije povećati gledanost emisije nego pomoći ljudima u čijoj dnevnoj sobi sjede.
Ponekad se dokumentarci bave temama koje se ne mogu riješiti u jednoj emisiji ali se može upozoriti na problem.
Problem koji me tjera na ovaj post je NASILJE.
I to NASILJE NA FILMU.
No, na žalost, ne radi se o nasilju u Holywoodskim filmovima ili nasilju u televizijskim vijestima.
Radi se o nekim od najokrutnijih snimki koje sam u životu vidio.
Radi se o snimkama stvarnog nasilja objavljenim na internetu, snimkama djece, tinejdžera koji se tuku. Šakama, palicama, noktima, bokserima. U dvorištima škola, na stanicama, na ulici, pred kafićima ...
Kad četrnaestogodišnja djevojka mlati glavom svoje školske kolegice u zid i nakon što se ova sruši nepokretno na pod šutira je još nekoliko puta prije nego što pljune i ode niz ulicu - malo se što uopće može reći kao komentar.
Posebnu sablazan izaziva činjenica da je cijelu stvar snimio i na intrenet postavio nepoznati snimatelj ne da bi prokazao nasilnicu ili upozorio na zločin - nego zato da bi se naslađivao "kako ju je razbila". Komentari ispod takvih videa su upravo odurno uživanje u takvim prizorima nasilja i sakaćenja...
Jezivo je slušati urlike razdraganih okupljenih dok dječak gazi svojeg prijatelja koji leži na tlu. Jezivo je i što se u kutovima kadra vidi nekoliko ruku sa ispruženim mobitelima koji to snimaju.
Novinar se obratio i Youtubeu čija je predstavnica pokušala dio tih sadržaja na njihovim serverima objasniti bilo slobodom izražavanja, slobodom informacija ili nestizanjem moderatora da sve obrišu. Ipak, rekla je nešto poput, ako dobiju dovoljan broj prigovora - uklanjaju sporne snimke.
Pogađate što sam potom krenuo činiti?
Pogledao sam po Youtubeu što se može naći od hrvatskih mladih kinematografa.
Na žalost, nisam se prevario - naši su tinejdžeri, na žalost, vrlo prisutni sa svojim uratcima.
Što god sam našao prijavio sam kliktanjem na link "Flag it" i odabiranjem razloga "Graphic violence".
Ali trebat ću tu i vašu pomoć.
Znate li nekog na ovim snimkama?
Ovdje je tuča djevojaka u Vinkovcima. obratite pažnju na brigu koji mladi umjetnik posvećuje činjenici da mu sunce smeta u snimanju. Na svu sreću ovdje je uletio profesor koji je tuču prekinuo. Video je pogledan 58,000 puta, a 32 korisnika ga imaju u omiljenima.
Ovdje je tuča snimljena negdje u Hrvatskoj (čini mi se da povremeno i kajkaju), a paradoksalno je da korisnica koja je postavila ovaj film ima još samo jedan. Na njemu je mala petodnevna beba koja spava ... Zamišljam majku ili sestru, rođakinju ili što već koja istovremeno osjeća potrebu svijetu pokazati ljepotu jedne male bebe i okrutnost jedne pijane tuče tinejdžera ... gledatelji su ovom potonjem videu dodijelili samo tri zvjezdice (valjda nema dosta krvi), ali je čak šestoro korisnika svrstalo taj video u svoje omiljene na Youtubeu ...
Ovdje se neki dečki tuku poslije utakmice u Slavonskom Brodu. Još su u dresovima ...
Dvije djevojke u Dalmaciji - posebno obratiti pažnju na brigu asistenta režije da li je sve stalo u kadar ...
Dvojica u Osijeku - pogledajte koliko tu publike ima ...
Na Ribnjaku (Zagreb), dvije cure se tuku, svi okolo huškaju sa "ajde ajde udari je!", cura koja snima, komentira nešto kao "daj ajde tucite se nemojte toliko pričat - nemam dosta memorije na mobu ..."
Tuča učenica u Zagrebu, barem tridesetak okupljenih navija dok jedna cura drugu udara nogom u lice. Urlici oduševljenja. Nasreću našlo se nekoliko prisebnih koji stvar prekidaju...
Dva majmuna potiču ove dvije djevojke u Rijeci, tuča završava kad jedna djevojka odustaje nakon što dobiva udarac nogom u lice.
Još jedna tuča djevojaka negdje u Hrvatskoj uz navijanje prijatelja.
Ova djeca nemaju više od 10 godina ... nije tako strašno, ali što to radi na internetu?? Primijetite gospođu sa kćerkicom koja se vješto miče da ne bi slučajno prekinula tuču ...
Pa opet djevojke koje se tuku u Zadru ...primjećujem da je izgleda puno zabavnije snimati i postati kako se cure mlate ... i opet odurno skandiranje gomile.
Ovdje su se potukla dva dječaka, očito na izlasku iz škole ... lijepo se čuje da nekoliko djevojaka pokušava prekinuti tuču, no drugi dječaci ne dopuštaju da se tuča prekine čak ni kad počinju udarci u glavu ...
Opet cure u Zadru, i još jedan film - ovaj put u Bjelovaru, ovdje ih dečki barem razdvajaju ... još jedna
Ne znam, puno je toga ...
Jeste li prepoznali ikoga sa ovih snimki? Mislite li da roditelji te djece znaju za ove događaje? Imate li ideju kako bi ih se na ovo moglo upozoriti?
Osobno, razumio bih da mi se dijete potuklo u školi iako bi bilojezivo vidjeti kako je netko tuče.
No užasnulo bi me da vidim da mi je dijete navijalo ili ne daj blože snimalo ovako nešto strašno ...
Imate li vi kakvih ideja?
---------------------
U ovdašnjem talent showu X factor (nešto kao naša svojedobna Story supernova) isključena je ove subote natjecateljica kojoj su otkrivene upravo ovakve snimke. Snimljena je mobitelom kako tuče svoju kolegicu iz razreda.Imala je 15 godina, bila najmlađa natjecateljica u povijesti tog showa i imala solidne šanse da nešto postigne u životu. Sad je osramoćena i uklonjena iz natjecanja.
Postovi
17 komentara:
Bravo!!!
Evo ja sam Brođane pogledo, nemam pojma ko je ni šta je...
Pisao sam ja jednom kako je ova tehnologija napravila kolektivno voajerstvo od ljudi. Ma, strašno. Kata i strofa u jednom. A očigledno ima publike koju to zanima.
Mislim, pogledaj sad samo ovo:
http://www.bumfightsdump.com/
Strašno...
Kao prvo, ne znam što znači gore ovaj bravo? Pohvala? Jednim dijelom ovaj tvoj post je na tragu onoga u kojem si pisao o onim sranjima u fast food restoranima. Ne znam što bih rekla. Strašno za početak. Nasilje postaje način ponašanja jer ispada da oni koji nisu nasilni nisu face. Djeca se odgajaju bez razvijanja osjećaja suosjećanja prema drugima. Koliko se samo duševne praznine krije u svoj toj izgubljenoj djeci. No, izvana ona su nasilna. U jednakoj mjeri prema sebi kao i prema drugima.
Ne. Nisam pogledala filmiće jer se ne želim tako rano ujutro uznemiravati i imati mučninu. Oprostit ćeš mi :) Većinu sam ionako gledala sudeći prema nazivima u dnevnicima, na televiziji.
Snimke me uznemiravaju jer znam da su istinite, da nitko (ili gotovo nitko) to ne pokušava spriječiti i zbog količine nasilja, brutalnog nasilja.
Razumljivo mi je da se djeca, bez obzira na odgoj, tu i tamo potuku. Pa čak i starija djeca koja bi već trebala znati rješavati komflikte na druge načine, ali ovo na snimkama nisu obične tučnjave, koškanja ili naguravanja.
Da li bi znala da je moje dijete učestovalo u tučnjavi ili snimalo? Vjerujem da bi, jer mi još uvijek govore sve važnije stvari. Ne samo one koje se drugima događaju nego i njima samima. Kćer mi je jednom i učestvovala u sukobu, ali daleko manjih razmjera. Okupirat ću ti prostor i ispričati što se dogodilo :)
Šetala se s prijateljicom kojoj je nedavno umro tata u prometnoj nesreći. Prolazile su pored 3 dečka koje su poznavale, onako iz viđenja. Svaki put kad bi one prošle najveći među njima bi dobacio nešto u stilu vožnje ili automobila. Nakon svake te "dosjetke" njena prijateljica se sve više snuždavala i na kraju zaplakala kad je klipan na sav glas počeo pjevati " Tata vozi polako..." Ono moje princezasto i inače potpuno nenasilno dijete je na skočila, došla do njega i odvalila mu dvije šamarčine, onako zidarske. Kaže da je morala i skočiti jer je puno manja i slabija od njega, dvometraša. Na to je on potpuno zbunjen krenuo prema njoj, a ona se još nastavila, kao neka ju udari jer mu to i liči, tuči djevojčice. Klipan i njegovi prijatelji na to su se pogledali, odmaknuli i napustili mjesto događaja, bez riječi.
E sad, zašto sve to pričam. Ne da bi opravdala svoju kćer što je pribjegla fizičkom nasilju nad onim verbalnim, nego da naglasim kako djeca danas znaju biti nevjerojatno ...pa ne bih baš rekla zla, ali sa velikom željom da se nekoga povrijedi. Onaj klipan je to radio rječima, ali neshvatljivo brutalnim. Zamisli, rugati se nekome jer mu je poginuo tata...
I još jedna zanimljivost. Djevojčice ili djevojke su u zadnje vrijeme sklonije nasilju nego dečki. Kaže Huluvuica kako kod njih u srednjoj imaju puno strukovnih razreda. Strojara, strujića,..., pa čak i jedan specijalni razred s dječacima koji imaju problema u učenju ili ponašanju, ali da se svi ti dečki rijetko kad potuku. Kaže da se najčešće tuku cure i to one iz frizerske ili komercijalne škole.
A i Zvonček mi je rekao nešto jako čudno na pitanje zašto se više ne igra s curicama. Odgovorio je da mu djevojčice više ne odgovaraju jer su...preagresivne.
O svemu tome treba razgovarati, pa će se možda rješenje i naći. Prvo doma, pa onda u školama i ostalim ustanovama. Ono doma je najbitnije.
Strašno nešto, nisam bio svjestan da je tolika količina videa koji prikazuju nasilje široko dostupna na YT.
Nisam, kao i Trill, pogledao niti jedan video. Nemam niti neku pametnu za reći kako bi roditelji mogli doznati za ovo i je li te roditelje uopće briga što im djeca rade.
Očito je nekoliko strana zakazalo, od situacije kod kuće pa sve do škole gdje nasilnom djetetu ne možeš ništa jer ga se svi boje, uključujući i roditelje koji su često jednako tako nasilni.
Poput Trillerice ni ja nisam pogledao niti jedan od ovih filmskih uradaka. Naravno da rješenje postoji i da je moguće. Naime vrlo dugo sam se bavio odgojem i obrazovanjem upravo adolescenata. Svima nam je poznato da se upravo u toj životnoj dobi traži "slobodno mjesto pod suncem" odnosno da se u toj dobi u kojoj tijelo vrca od energije dokazujemo i društvu i sebi. Ukoliko taj proces nije "kontroliran" i usmjeravan prvenstveno kućnim, a potom i društvenim i edukativnim odgojem vrlo je lako poći stranputicom. Najbrže odlaze stranputicom upravo hiper aktivni i potencijalne vođe posebice ako nisu iskorištene njihove snage i mogućnosti (ako su zanemareni ili ostavljeni sami sebi). Posebni problem u tom odlasku stranputicom je njihova publika. Naime hiper-aktivni cure ili dečki rade i izvode aktivnosti koje njihova publika nije "hrabra" sama napraviti ali iz mase i publike se (željni aktivnosti) lako poistovećuju i postaju učesnici bez da se stvarno angažiraju i što je vrlo bitno ostaju anonimni i "zaštićeni" gomilom. Ne znam koliko imaš iskustva za sobom, ali ja se još uvijek jako dobro sjećam svojih tadašnjih ispucavanja energije mladosti. Priznajem da smo se i tukli, i išli na nogometne utakmice upravo da se izurlamo i možebiti malo izšaketamo s protivničkom ekipom, ali sve je to nekako imalo jedan viteški dio: onoga na podu se više nije diralo, a kad je sve okončalo zajedno smo odlazili i na hitnu i nakon toga na dobru cugu. Htjedoh reći da je adolescentskih ispada bilo i vjerujem bit će ih i ubuduće. Naravno svi ovi i slični ispadi su direktna posljedica današnjeg svjetskog stanja društva i prevelike materijalizacije (borbe za kruhom nasušnim) - bog novac uzima svoj danak. Ako bi se napravila imalo bolja sociološka studija vjerujem da bi se vrlo alko došlo do podataka kako najveći broj ovih istupa prave djeca roditelja kji su ili na vrhu piramide bogatih ili na dnu te iste piramide (onih najsiromašnijih). Da sad ne duljim previše s razmatranjem trenutnog stanja i razlozima ponašanja današnjeg čovjeka u socijaliziranoj sredini, evo pokušat ću samo ponuditi neznake mogućnosti prevazilaženja ovakvog načina ispoljavanja sebe. Naime, oduvijek se pokazalo, a Rusi su čini mi se najdalje otišli u tome, da se ponašanje pojedinca najlakše usmjerava pravodobnim otkrivanjem njegovih psiho-fizičkim sposobnostima i odgojno-obrazovnim usmjeravanjem u skladu s tim predispozicijama. Dakle kretanjem djeteta u vrtić, potrebnim testiranjima i u razgovoru s roditeljima dolazi se do podataka kako i u kom smjeru odgajati i obrazovati tu malu i mladu osobu. Nadalje se socijalizacijom i uključivanjem te osobe u druge vanobrazovne aktivnosti (muzika, sport, umjetnost i sl.) popunjavaju moguće praznine bez nadzora i aktivnosti. Iskrištavanjem tako uočenih i usmjerenih potencijala dobijamo zadovoljnu osobu koja se osjeća korisnom, potrebnom i socijaliziranom... Nemam više vremena, nastavka možda nekom drugom prilikom...
@ Anonimno - ne znam tko si i ne znam na sto se tvoje "bravo" odnosi. Pretpostavit cu da ti se svidio post, a ne filmovi
@ Jimbo - a ja misio da se u Brodu svi znaju ;-) Znas li makar gdje je stvar snimljena?
@ Astrodrom - Na tragu skidanja u McDonaldsovom restoranu? Hm, mozda - ima nekih dodirnih tocaka. Ne mislim da su djeca nasilna sama po sebi. Ne mislim cak niti da smo mi odrasli nasilni sami po sebi. Svidja mi se ova "dusevna praznina" - mozda smo na tragu necega... Jedino sto ne mislim da se radi o izgubljenoj djeci.
@ Trill - Ma oprostio bih ja tebi stosta, pa kako ne bih negledanje filmova. No, ako ih ne pogledas ne mozes ni dojaviti YouTubeu da promoviraju nasilje. Ove snimke uglavnom ipak nisu tako nasilne kao one koje sam vidio u BBC-evom dokumentarcu i opisao u postu.
Mozda za nasu djecu jos ima nade. Mozda bismo nekako mogli objasniti snimateljima i huskacima da su oni rijetki glasovi koji traze da se borba prekine oni glasovi koje treba slusati.
Dogadjaj koji si opisala je strasan. Kakva nemilosrdnost.
@ Linus - Nisi pogledao niti jedan video? Kako cemo taj problem rijesiti?
@ Alkion - Ni ti nisi nista pogledao? Pretpostavljam da nisi ni trazio od YouTubea da nesto skine?
Jako dobar komentar - i ti upozoravas na problem zanemarenosti. I odlicno uocen moment poistovjecivanja gomile sa hrabrijom jedinkom. Dao si mi nekoliko ideja. Ipak, pogledaj filmove - mozda vidis nekoga poznatog.
Neutrino, strah me da u meni video-klipovi ne generiraju novo nasilje.
ne moze se sprijeciti, moze se samo upozoriti na takve gadosti. na zalost. happy slapping je bolesno. ali sta? mos' ti flagirat i upozoravat, ali to ce se i dalje radit. opet je stvar u odgoju i podizanju djece. mislim. ne znam. nisam roditelj.
Pretpostavljam da se radi u holu dvorane gimnazije "Matije Mesić".
Ja sam išao u Klasičnu gimnaziju, i samo sam jednom davno bio u ovoj neklasičnoj tak da ne bih znao.
Ma mene svi u Brodu znaju, al ja ne znam nikog :D
Da nastavim: filmiće niti neću pogledati jer sam ih vrlo vjerojatno ili video na TV (u nekom od oblika) ili sam čuo za njih, a upozotiti ili TV ili bilo koga da ih nije dobro emitirati i objavljivati je (po meni) borba s vetrenjačama. To je ona stara i poznata priča: "danas je u školu otišlo nekoliko tisuća djece i sva su se sigurno i bezbjedno vratila doma" - ovo nije nikakva vijest i niti jedna novinska ili bilo koja druga info ustanova je neće objaviti, ali: "danas je na putu prema školi teško stradalo jedno dijete..." E to je već vijest i još ako ima snimaka momenta udara auta ili već čega, pa i tijela na cesti i krvi onda se to lupa na sva zvona...
Nego da sad ne rastežem probleme, jer po meni nije problem u iznošenju ovakvih tuča i vrlo okrutnog ponašanja naše mladeži, već u samoj toj mladeži i razlozima njihovog takvog ponašanja. Zato ću pokušati dati neke od mogućih načina da se ovakva ponašanja svedu na što manju moguću mjeru. Vjerujem da je i tebi jasno da ih je nemoguće iskorijeniti. Već sam rekao da je adolescentsko doba upravo bogato energijom, željom da se bude zapažen od društva i da se dokaže i samom sebi i sredini. Dakle najbrže rješenje ovih i ovakvih problema mladeži je u pronačaženju mogućnosti da se taj (u to doba svakako) višak energije usmjeri na neki koristan rad i što je najbitnije rad (aktivnost) koji će biti primjećen od strane sredine i koj će toj sredini biti na neki način koristan. Prvo što mi sada pada na pamet je recimo neka sportska aktivnost. Nažalost u današnje vrijeme jurnjave za novcem i filozofije sbe je novac, svako bavljenje bilo kojim sportom zahtijeva ogroman trošak tog istog novca. Primjera radi imam prijatelja kome su obe kćeri vrsne plivačice i vjerujem da će se za njih vrlo brzo čuti Hrvatskoj, a nadam se i šire. E pa tog istog prijatelja (bez obzira što su cure u klubu i klub snosi dosta troškova) ovo plivanje i treniranje mjesečno dođe preko dvije tisuće kuna. Sad se ja pitam koliko bi bilo da jedre, skijaju, rone ili tek da ne razmišljam o letenju??? Dakle šta preostaje roditelju koji zarađuje malo više, pa i tri puta ovu sumu, nego da svoje dijete prepusti samome sebi jer za tu sumu novaca on radi i petkom i svetkom? Nema druge, na potezu je država i njene institucije (ako žele da mladež stasava u zdravo društvo) iznađu načina ili da roditelju povećaju primanja, a smanje vrijeme za njihovu zaradu, ili da veći novac usmjerava u standard škola, klubova i ostalih kulturnih ustanova kojima je zadatak ne samo obrazovanje nego i odgoj. Dakle, malo ću ti oponirati u ovoj tvojoj ideji: dragi blogeri i čitatelji ovih redova, pustite jubi-tubi, Kiro prosviro i ine novinarčiće, pišite vi vladi i njenim ministrima, pišite vi političkim strankama da naprave pomak i da smanje svoje bogaćenje na račun boljeg sutra i nas i našeg podmlatka. Oni su ti koji i mogu i imaju čime to što mogu. Nažalost njihova djeca su najčešće vrlo dobro zbrinuta za tu istu budućnost i za nju se ne moraju nikome dokazivati, posebice ne šakama ili navijanjem iz "zasjede"...
Odužih preko svake mjere i što je najgore zarekao sam se da neću o politici na blogu, ali...
Još jedna mala opaska: dvoprstaš sam u kucanju i u brzini i želji da što ne zaboravim napravih preko nekoliko i štamparskih i pravopisnih grešaka. Tema mi je previše bliska i jako me intrigira jer sam cijeli radni vijek u zrakoplovstvu (preko dvadeset godina) proveo upravo u radu s mladošću nabijenoj takvom energijom da to jednostavno moratš osjetiti. Iskreno se nadam da sam im dao malo više nego je to samo "kruh u ruke.". Još jednom, pozdrav i oprosti na dužini i širini...:)))
E pa tragi moj Neutrino, dok mediji u 'Rvackoj svakodnevno nagradama (novcem) vabe puk da mobitelima snimaju vijesti (a znamo što su medijima "prave" vijesti - sigurno ne učenička zadruga kako sadi vrt), nemaš se što čuditi Jutbitu uratcima. Izgleda da je u "razvijenim" (vidi ga sad i nas u tim navodnicima) društvima to normalan obrazac ponašanja svih, ne samo mladih. Apeliram da apeliramo prvo na domaće medije da se okane senzacionalizma svake vrste, jer sve to vodi upravo ovakvim snimkama bašćutnih zombija, a ne normalnih ljudi.
Pada mi na pamet recimo sljedeće: znaš li ti što se dešava s pijanim čovjekom koji se strovali negdje na cesti i naprosto ne može dalje? E pa takvog se čovjeka zaobilazi. Da, upravo to i upravo to činim. Zašto? Zato jer je takve nekada kupila narodna milicija ili zvala hitnu. Sada lijepo niti jedni niti drugi ne žele reagirati na poziv jer "to ne spada k njima". Pa neće oni valjda svakodnevno kupiti poznate gradske pijance i voziti iz na toplo da se naspavaju, pa sutra opet isto. Tako ti je to. I šta ja da radim s takvim čovjekom na pločniku, kud s njim, kako da mu pomognem?! Teško. A čemu učim dijete? Zaobiđi, ne reagiraj, ako se uguši u bljuvotini pravi se da nisi vidjela.
Malo pomalo svi se učimo biti zombiji i korak po korak sve to ima velike veze s nenormalnim ponašanjem ovih mladih ljudi sa snimaka (koje niti ja nisam pogledala). Alkion je jako puno toga pametnog rekao i samo bih mogla drugim riječima ponavljati ono što je već jako dobro primijetio i s čime očito ima iskustva, o čemu je puno i dobro razmišljao.
Kako savjetovati djecu da se ponašaju u takvim situacijama? Prvo naravno moraju izaći čitave glave iz cijele situacije (znači ne suprotstavljati se sam, pogotovo fizički). Drugo, u svakom trenutku treba znati da je ono jedinka a ne dio mase i da za svoje ponašanje ogovara samo, a ne iza štita mase. Ne postoji opravdanje tipa "svi su samo stajali pa sam i ja". Potraži trenutno pomoć odraslih, učitelja, nazovi policiju ako si na javnom mjestu - tome služi mobitel, a ne snimanju lokvi krvi. I to će svaki mladi čovjek napraviti bez direktih uputa, samo ako živi u koliko-toliko normalnom okruženju, među ljudima, a ne zombijima.
Da se idemo prebrojavati koliko nas je humanoidnih, a koliko pozombijanih? Gusto je.
Usput: znaš li ti da jednu OŠ u Novom Sadu u koju ide sin jedne naše blogerice čuvaju naoružani zaštitari? Meni je to horor, nezamislivo za grad u kojem živim i OŠ koju ipak s ponosom zovemo našom. Ipak mi nije potpuno jasno što se to i kada desilo s ljudima.
@ linus - Ma nisam se bas izrazio. Htjedoh pitati, kako cemo rijesiti problem nasilja medju maloljetnicima?
@ xiola - hocemo li upozoriti, onda? Kad je to vec jedino sto se moze. Jest da je stvar u odgoju, ali ako mi blogeri pocnemo upozoravati - mozda nesto i pokrenemo?
@ jimbo - dobro, dobro ... provjerit cemo.
@ alkion - Zabranjujem ti da se ikad vise ispricavas zbog duljine komentara. Ja cu od ovih tvojih komentara sloziti novi post. Citajuci taj tekst kristaliziraju mi se neke ideje. I jedno pitanje za tebe - kritiziras medije zbog pogresnih prioriteta, a sto je sa nama blogerima? Babl bi pitao "jesmo li mi snaga?" a ja se pitam - jesmo li mi odgovorni?
@ Mastermind - nije ista stvar snimiti vijest i stvarati je. Snimiti nesrecu moze biti cak i korisno, ali natjerati dva vozaca da zanemare propise o sigurnosti kako bi izazvali sudar ili kako bi on izgledao sto efektnije krivicno je djelo. Tako da zombiji, nisu zombiji zato sto snimaju te stvari, nego zato sto u tome uzivaju i zato sto to poticu.
Sto se pijanca tice - zasto to ne bi bio post na blogu? Pretpostavljam da je moguce upozoriti na neki nacin i na nemar i nebrigu nadleznih sluzbi. Mozda svi skupa pocnemo malo vise paziti sto cinimo kad znamo koliko malo treba da neke stvari osvanu na blogu.
meni ostaje da se potpišem ispod ovog što su rekli Alkion i Mastermind
Ne želim ja ni engleski, ni francuski, ni njemački ni talijanski ak ima hrvatskih riječi.. Zato i koristim skoro uvijek npr. računalo a ne kompjuter.. Filmiće nisam gledal jer se ne želim uzrujavat, kaj danas klinci rade nije normalno.
Prvo da pojasnim. Ne kritiziram ja niti jedan medij. Nažalost i oni su ušli u vrzino kolo boga novca. I ti ljudi vrlo često u nastojanju da zarade kruh svoj svakdašnji skrenu s pravog puta novinarstva i pravodobnog, pravilnog , korektnog i stručnog informiranja javnosti. Naravno da i među njima ima osoba koje to rade manje ili više dobro.
A što je s blogom? Iskreno rečeno i meni je to jedna novina i jedan, u početku pisanja. sasvim novi oblik i izražavanja sebe i druženja s nevjerojatnim brojem ljudi. Vjerujem da bi jedan sociolog mogao napraviti na tu temu vrlo kvalitetnu studiju i puno toga napisati. Vjerujem da je ta popukacija vrlo velika snaga (kolika već ti govori i to da se , posebice sada u vrijeme izborne utrke, nevjerojatan broj i političara i stranaka bavi blogom i blogiranjem). Možda uz malo bolju kontrolu i malo više angažmana administratora i uz malo više (uvjetno rečeno) cenzure ili bolje selekcije barem na naslovnicama bi se dobila i malo veća kvaliteta i tekstova i tema koje mogu utjecati na poneke elemente u društvu i na poneka zbivanja. Što se mene tiče ja blog, za sada shvatam kao svojevrsnu zabavu i druženje s onim blogerima koji zanimljivo pišu, pa se shodno temi i mom interesu za nju uključujem ili ne u komentiranje. Htjedoh reći u diskusiju ali mi je to ipak prejaka riječ za ovakve naše komentare. Nažalost ne mali broj puta sam naišao na vrlo čudne i skoro napadački uvredljive odgovore ukoliko se ne složim s mišljenjem iznetim u postu.
Da zaključim: uz sve želje i nade blog još uvijek nema snagu i moć koju bi trebao imati obzirom na broj ljudi koji blogiraju. Valjda je to radi prevelikog broja ljudi koji u stvari pišu nevezane i neusmerene teme. Možda da se otvori nekoliko tematskih blogova učini neki pomak... :))) Dosta za danas i laku noć...
Objavi komentar