Zašto, do bijesa, kupujem CD-e kad bi ih mogao ripati ili pronaći ripane na internetu?

Neki sam dan napisao post o kupovini CD-ova pa sam osim brojnih savjeta dobio i jedan zanimljiv komentar autora someonea

Nervira li koga, osim mene, Neutrinovo isticanje poštenja?
Govorim o onom dijelu posta gdje pojašnjava kako CD-ove kupuje legalno.
Ja bi se okladio (ilegalno, osim ako Neutrino ne misli da dio novca moramo dat kladionici)da nitko od poštenih ljudi koji dolaze na ovaj blog nema baš svaku mp3-cu u računalu presnimljenu s cd-a koje je sam(a) uredno kupio(la)nego da se i nađe pokoja iz unknown sourca.
Pa me zanima, Neutrino, opisuješ li ti svoj način kupnje glazbe zato da bi nama pokazao kako valja, da bi pokazao kako ti valjaš, ili je taj dio posta odgojno-obrazovnog karaktera za mlađu rodbinu koja svraća na blog? Reci mi, please, svađa mi se. :)


S obzirom da se i meni "svađa", zgodno je sad napisati par riječi na ovu temu.

Najprije, za neupućene, someone malo provocira - tek tako da izazovom potakne raspravu (znamo se mi još sa indexovog foruma i to sa kilometarskim raspravama) pa zato taj komentar ne dočekujem na nož nego krećem u raspravu.

Ima puno razloga zbog kojih muziku kupujem, a ne "nabavljam" na druge načine.

1. PIRATSTVO JE ZLOČIN

Neću nikome otkriti Ameriku, ali nije zgorega ponoviti: svako autorsko djelo, bila to pjesma, film ili fotografija je nečije vlasništvo. Ako na omotu CD-a izričito piše da su sva prava pridržana i da je zabranjena distribucija snimljenog djela - onda nitko nema isprike za krađu autorskog djela.

Naravno da postoje nijanse i zakonska definiranja što se sa kupljenim CD-om smije a što ne - npr. smije li se posuditi prijatelju, smije li si vlasnik CD-a snimiti tu muziku na drugi nosač zvuka ili na kompjuter, pa tako i nastaje određena "siva zona" gdje dolaze do izražaja sitne razlike u tretiranju autorskih prava medju pojedinim zakonodavstvima, ali očito mi je da je internetska distribucija muzike zaštićene autorskim pravima dovoljno daleko od sive zone da možemo sa sigurnošću tvrditi da se radi o piratstvu.

A piratstvo jest zločin, to znamo i bez gledanja u zakone, zar ne?

2. STRAH ME JE

Priznajem, ja sam kukavica.

Posao mi je dovoljno stresan, život uvijek nosi svoje probleme - treba li mi zaista još jedan povrh svih koje imam?

Znam da zvučim nevjerovatno i kao jedna od gorih picajzli, ali ja zbilja plaćam porez i zbilja kupujem software i zbilja kupujem muziku. Ne zato da bih pokazao da valjam nego i zato što onda mirno spavam. Znam da ne riskiram da mi netko popravljajući mi računalo naiđe na ilegalno nabavljene stvari. Ili da me danas-sutra progoni po svijetu iz ovog ili onog razloga.

3. THERE'S NO SUCH THING AS A FREE LUNCH

Opet ja na općem mjestu, ali kako rekoh i gore nije to zgorega ponoviti, pogotovo što me moja ekonomska naobrazba tjera da sve doživljavam kroz monetarnu komponentu:

Svaka stvar, bez obzira kako smo do nje došli - ima svoju vrijednost i sukladno s time svoju cijenu.

Pa tako i zadnji singl Hladnog piva. Čak i kada smo ga dobili sasvim besplatno - od frenda u mailu ili preuzeli na netu, čak i kad smo ga downloadali sa sitea Hladnog piva.

Ta muzika uvijek ima svoju cijenu i uvijek je netko na kraju mora platiti.

Mi se možemo praviti naivni pa slijegati ramenima oko toga "koliko drugih ne plaća svoju muziku" ali moramo znati da time ne otklanjamo problem. Samo smo odlučili da ćemo se praviti da ne postoji.

4. ZAŠTO SE NETKO UOPĆE BAVI MUZIKOM?

Uza sve nas koji pjevamo u kupaonici ili fućkamo nešto dok krečimo sobu, jedan mali broj ljudi se profesionalno bavi pjevanjem i sviranjem, mixanjem, produciranjem itd.

Unatoč svim izjavama o predanosti poslu i ljubavlju koju izvođači osjećaju prema publici i uz neporecivi užitak kojeg čovjek mora osjetiti kad njegovu pjesmu pjeva npr. pun Dom Sportova - ipak ostaje činjenica da svi ti pjevači, svirači i popratni stručnjaci - sve to rade za novce.

Svi oni trebaju i plaću i socijalno i kredite i novi auto i opremu za bebe i milijun drugih stvari koje kupujemo i svi mi.

Koliko ja znam, još niti jedan trgovac nije poklonio kruh i mlijeko čovjeku koji je mixao zadnji Gibonnijev album. Čak niti ako taj isti trgovac ima u autu piratski Gibonnijev CD. I kad asistent producenta ne plati kartu u tramvaju to se zove švercanje iako je možda baš kontrolorov mali postavio "malo domaće muzike na e-mule" (kako se otprilike izrazila jedna moja čitateljica iz dijaspore).

Dakle, oni koji su CD proizveli od njega očekuju novčanu protuvrijednost koja će im omogućiti normalan život. Izdavač očekuje nekakav profit. Izvođač možda očekuje bogatstvo i doživotnu opskrbu samo srcima zrelih lubenica, ali to je ionako drugi par rukava.

Puno je ljudi nešto uložilo u taj CD i stoga puno ljudi nešto od njega treba i dobiti. U protvinom slijedećeg CD-a neće biti. Ili će biti u jadnijoj opremi, jadnije snimljen, sa manje gostiju, efekata i drugih fantamazgorija koje uopće ne znam razlikovati, ali koje su ljudima - čitam - jako važne. Oš Dolby surround, kaj-ja-znam koliko kanala, ovakve ili onakve tehno gadgete - no, pa to sve košta ...


5. TKO ĆE KUPITI CD AKO JA NEĆU

Imam 37 godina, živim i radim u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu, po stranici Global Rich list spadam u imućni dio čovječanstva na Zemlji po visini godišnjih primanja i razmišljam si - tko će uopće kupovati CD-e ako ja neću? Nisam li upravo ja idealni konzument svih tih proizvoda?

(Inače, ako živite u RH i imate PROSJEČNU Hrvatsku plaću spadate u 13% najbogatijih ljudi na Zemlji. Tek tako da znate. Da ne bi mislili kako vam je nepodnošljivo loše ili da vaša niža primanja opravdavaju piratstvo)


Eto, sad sam opisao svoje razloge zašto kupujem muziku.

No, ne želim se praviti svecem. I ja sam znao "skinuti" par pjesama s neta. I meni je kolega s posla (istina u prošlom stoljeću) "zapržio" poneki CD sa mp3-cama. Kad me onomad jedan legalni site zeznuo uvalivši mi nekoliko albuma koje nisam mogao koristiti jer su pjesme zaštićene od convertiranja i presnimavanja na mp3 player "osvetio" sam se glazbenoj industriji koja sponzorira takav site tako da sam si skinuo nekoliko ilegalnih stvari s neta i sad smo kvit. Tako da, sasvim sigurno niti ja nemam baš sve mp3-ce iz potpuno legalnih izvora.

A sa gorelinkanim postom o kupovini CD-ova nit želim pokazati kako valja činiti, niti kako ja osobno valjam, niti odgajam mladu rodbinu. Jednostavno sam se htio pohvaliti proširenjem svoje glazbene kolekcije i priupitati brojno čitateljstvo jesam li štogod zaboravio nabaviti. Slučajno sam sve te CD-e kupio a nisam znao da taj legalni način nabave muzike može nervirati. Da sam ih ukrao, vjerovatno ne bih pisao post o tome.

Drugi put ću reći da sam dva CD-a kupio a ostatak strpao pod kaput te istrčao iz prodavaonice kad se oglasio alarm na izlazu ...

-----------------------

Inače, na kraju nisam uspio nabaviti niti Natali Dizdar, niti Tinu Vukov, niti Letu Stuke, ni Ramireze ni Vatru. Jednostavno je bilo premalo vremena.

Ali ako netko navraća ovamo pa ima mjesta u koferu ... plaćam punu nabavnu cijenu :-). I zanimaju me samo originali, naravno ...

14 komentara:

Anonimno kaže...

Osobno, imam priličnu količinu originalnih CD-a. Nije mi žap kupiti originalni CD kad mi se za to ukaže prilika, ali često glazbu koju želim teško nabavljam na "legalan" način (npr. niti dan-danas neke od najdražih albuma nemam u originalu, a nisam ih ni u inozemstvu našao, već sam ih dobio kao kopije), pa ponekad posegnem za p2p izvorom ili "ripnem" CD od prijatelja-poznanika.

Donedavno nisam imao niti kreditnu karticu za nabavku preko mreže, a sada kad ju imam ne kupujem glazbu više u tolikoj mjeri. Nedostaje mi, primjerice, nešto kao iTunes servis ovdje u HR.

Jest, nisam baš za pohvaliti se, ali tko prizna... ;-)

Anonimno kaže...

Kaze Neutrino: "Ako na omotu CD-a izričito piše da su sva prava pridržana i da je zabranjena distribucija snimljenog djela - onda nitko nema isprike za krađu autorskog djela"

Ja imam ispriku. Kakva je, takva je, al' ju imam :-)
Mene je, kao i svakog tko u Hrvatskoj kupuje prazne medije (ne Sai Babu, nego cd-ove i sl.) ZAMP optužio, sudio mi i proglasio me krivim da kradem mjuzu. I zato na svaki kupljen prazan cd moram platiti određen iznos . I onda se tako prikupljeni novac dijeli izvođačima po nekom mističnom ključu, a dobar dio toga ZAMP zadrži i za sebe. Jer oni trebaju i plaću i socijalno i kredite i novi auto i opremu za bebe i milijun drugih stvari koje kupujemo i svi mi. Zato svom silom i koče i Tunes servis u Hrvatskoj. Dođe iTunes - ode njima novi auto. Ponešto dobiju i odvjetnici uz čiju sam pomoć proglašen krivim.
Kako sam podnio činjenicu da sam lopov? Uz bećarac.
Ej empetrice
pržim nemilice.

(na eksternom su hardu, tako me manje strah servisera računala) :-)

Anonimno kaže...

Kad sam već ovdje, da spomenem jedan zanimljiv slučaj koji sam danas uočio.

Vozim se čitav dan s prijateljem u njegovom autu i slušam radio koji inače ne slušam. Bar sam 10-tak puta čuo reklamu koja govori, otprilike, ovako:
"Dana tog i tog održat će se koncert tog i tog izvođača u prostoru tom i tom. Koncert je besplatan, ali svoj dolazak najavite na broj 060 xxx xxx"

(znamo svi da telefoni koji počinju s 060 naplaćuju poziv, obično 3,66 po minuti, zar ne)

Prostor mi je poznat, gotovo da ga popune dnevni posjetitelji ovog bloga.
I izvođač mi je poznat, vrlo je popularan u posljednje vrijeme.

Po mojoj procjeni,obzirom na slušanost spomente radijske postaje (vjerovatno nije jedina koja vrti reklamu), nakon jedne objave reklame nazvalo je dovoljno ljudi da se prostor popuni. A reklama se vrti vjerovatno danima, ljudi zovu. ...

Stvarno mudar način zarade. Koncert je besplatan, a izvođač ima za mlijeko, kredit, pelene i ino.
Vuk sit i ovce na broju, reče vuk jedući pastira.

Anonimno kaže...

Kaže Neutrino:
"Inače, ako živite u RH i imate PROSJEČNU Hrvatsku plaću spadate u 13% najbogatijih ljudi na Zemlji. Tek tako da znate. Da ne bi mislili kako vam je nepodnošljivo loše ili da vaša niža primanja opravdavaju piratstvo"

A tek što pitke vode imamo :-)

Ne da mi se sad iznositi usporedbe troškova života u RH i prosječne plaće. Tko živi u Hrvatskoj zna. Nema teorije da si poštena prosječna obitelj s prosječnim primanjima priušti glazbu s cd-ova. Osim ako vole jedino Gibonnija koji se oglasi svake 4 godine.
Neki dan me pitala frendica imam li nekih crtića za njenog klinca koji doma leži bolestan. Normalno da imam, sad ću daunloudati i spržiti. Kupio bi originale da mogu. Ali ne mogu.
Makar sam u istih 13 % bogataša s onima iz DreamWorksa koje sam pokrao.

Anonimno kaže...

Ne sjećam se je li bilo toliko zajebavanja i rasprava i onomad, kada smo u presnimavali ploče na kazete, i u nedogled.

Je li i to bilo piratsko djelovanje?
Je li bilo sličnih rasprava?
Ne sjećam se, bio sam klinac.

Ja ni danas ne činim ništa drugo nego tada - od prijatelja i "internetskih prijatelja" - presnimavam glazbu i slušam je.
Onu lošiju kasnije čak i brišem.

Kupovanje glazbe sužujem,
(kao što sam i prije desetak godina činio)
samo na područje izuzetnih albuma - onih koje zbog kvalitete i dugovječne vrijednosti, treba imati u savršenom obliku.

Anonimno kaže...

Ljubomorna sam na Someone:)
Kako li je samo primjetio ono što ja nisam, a tako bi te lijepo uhvatila malo provocirati :)))
Prije nego što si počeo odgovarati na njegovo pitanje, pomislla sam da je najveći razlog to što imaš novaca za kupiti originale, ali poznajem mnoge koje imaju dovoljno a opet ne kupuju iz nekih principa.
I to što smo mi svi u Hrvatskoj unaprijed osuđeni kao lopovi i pirati, pa nam nametnuli poreze na prazne medije, (pisala sam o tome na Xportalu) ima svog utjecaja na naše nekupovanje originala. A i cijena. Vjerujem da bi velika većina nas radije kupila original kad bi bio prihvatljivije ili barem realnije cijene, ali ovako moramo birati između nekih važnijih stvari od glazbe, pa često kupujemo samo one izvođače koji su nam nekako najkvaliteniji i najdraži.
Inače, daleko sam ispod tog tkz. prosjeka plaće i čak niti ne poznajem više od 2-3 osobe koje imaju tu plaću. A još radim u jako dobroj firmi...
Statistika je čudna znanost :)

Anonimno kaže...

Jebalade MP3-ce Kerempuha: Nigdar ni tak bilo, da se ne pržilo ;)

Anonimno kaže...

kupujem knjige, kupujem software (ako mi se onaj free trial ili crack ucini dovoljno korisnim, u protivnim ga ionako maknem), kupim origigi CD kad su mi sve stvari ok ili se radi o omiljenom izvodjacu... ostatak, filmovi, empetrice, streaming tekmi i tv programma...p2p sharing ili streaming.

da zvuci lose, znam. da li je ispravno…ne znam. znam da ne osjecam krivicu isto kao ni u slucaju kad kupim CD, DVD, auto, mp3 player…pa posudim prijatelju. (jel, u ovom slučaju netko (virtualno) posudjuje meni.)

savjest bi me kopala da te sadržaje stavljam na neki site pun reklama, pržim pa preprodajem i sl.

a tu su i davanja ZAMP-u. sto je s nama koji svaki frikin' dej pržimo na CD-e i DVD-e stvari koje nemaju veze s njima. da ih trazimo dio 'kolaca'

ps. koristim priliku - djug, mahanje :)))

Anonimno kaže...

Interview sa Someoneom

Neutrino: Kojih 10 albuma su, po tebi, obilježili prošlu godinu u Hrvatskoj?
Someone: Hm. teško pitanje. Morao bih se prisjetiti što su mi rekli ljudi koji imaju albume. Problem je što jedni ljudi imaju par albuma, drugi ljudi drugih par albuma, pa moram objektivno usporediti njihova subjektivna mišljenja.
Čuo sam ponešto pjesama na radiju, ali kako ne vrte sve pjesme sa svakog albuma, nisam stekao ukupan dojam o svakom albumu.

Neutrino: Kad bi sastavljao playlistu svojih najdražih pjesama u protekloj godini, kako bi ona izgledala?
Someone: Ovo pitanje nije teško. Pregledao sam covere oba albuma koja sam kupio prošle godine. Stavio bih 5 pjesama s jednog albuma i 5 pjesama s drugog albuma.

Neutrino: Koji su filmovi, po tebi, obilježili prošlu godinu?
Someone: Hm, opet teško pitanje. Srećom, imam vremena za odgovor do 2011-te, kad će ti filmovi biti prikazani na televiziji.

Neutrino: Ima li još nešto što te nisam pitao?
Someone: O koncertima.

Neutrino: E, da. Koji su ti najdraži koncerti na kojima si bio protekle godine?
Someone: Nisam bio ni na jednom. Razmišljao sam da li da za 200 kuna odem na jedan koncert ili da kupim dva CD-a. Da sam se odlučio za ovo prvo, sad ti ne bi imao odgovor na pitanje o play listi.

Neutrino: Što bi rekao na samom kraju?
Someone: Do bijesa.

Aljosa Japundzic kaže...

Pitanje autorskih prava je dosta škakljivo pitanje. Kao autor, često sam bio u situaciji oštećenog, ali sam reagirao jedino kada je postojala očita namjera da se onaj koji je moja autorska prava oštetio na taj račun materijalno okoristi.

Neutrino, postoji velika razlika između piratstva i posjedovanja kopirane glazbe.
Piratstvo je biznis (a ne zločin), a kopiranje glazbe je izbor. Glazbena industrija je također biznis, ogroman biznis, koji vrti ogromne pare na prodaji svojeg vlasništva. Piraterija je biznis koji se bazira na (također) prodaji, ali tuđeg vlasništva.
Piratstvo nije ako ja svojoj curi (ženi) snimim mix tape ljubavnih pjesama, ali me se tako tretira. Po meni, razmjena glazbe među korisnicima ne može se smatrati piratstvom.
Autorska prava, ako se ne varam, trenutačno su najveći izvozni proizvod SAD-a, pa je logično da žele na sve moguće načine izmusti iz zadnju lipu iz te zlatne krave. Ipak, nikako im ne polazi za rukom da natjeraju ljude da odustanu od svojeg moralnog prava da s kupljenim proizvodom rade što žele.

Naravno, sve se to odnosi samo na glazbu i film, a zaboravljaju se drugi oblici autorskog djela, posebice kod nas. Nisam primjetio da državni inspektorat zatvara kopiraonice zašto što se kopiraju stranice knjiga, nisam primjetio da je kafićima zabranjeno gostima ponuditi novine na čitanje, nisam (na svom džepu) osjetio da mi ISP-evi plaćuju naknadu to što oni zarađuju novce na osnovi kontenta koji se nalazi na mojim stranicama... i tako u nedogled.

Jesi li ikad nekome posudio knjigu?

Piratstvo je babaroga. Glazbena industrija ne puši novce zbog piratstva, nego zato što se ne znaju prilagodini suvremenim tokovima multimedijalnog sadržaja.

Anonimno kaže...

Nekad davno bi se slozio s tobom na ovu temu ali od kada su uveli ZAMP nikako.

Kakvog li debilnog zakona, placas za zlocin koji nisi napravio.

Od uvodenja ZAMP-a cijena originala nije osla dolje, a svi mediji na koje je moguce nasnimiti ilegalni sadrzaj (citaj CDi, DVDi, HARD DISCOVI, svi uredaju sa flash memorijom i slicno)sadrze jos tu malu stavku u cijeni, nesto novaca po ZAMP-ovom "cjeniku" koji odlaze u ZAMP-ov fond. Mislim koja debilana. Placas porez "na mogucnost nasnimavanja ilegalnog sadrzaja na medij", pa daj molim vas! Tako mi mogu stavit isti takav porez na auto zato sto pomocu njega mogu prosvercat nesto preko granice ili porez na noz zato sto mogu ubit nekog s njim... Debilana. Od ZAMPa mi ne pada na pamet kupit originalnu glazbu. Ako vec placam na praznim DVDima odstetu u slucaju ilegalnog koristenja onda cu ga ilegalno i iskoristit.

neutrino kaže...

@ toni - dok si ovo pisao, vec sam objavio post sa odgovorom na ovaj argument.

mrtva priroda kaže...

Ja sam prosječna Hrvatica s prosječnom palaćom, klincima i naslijeđenim krovom nad glavom (hvala bogu)...i tako si dugo nisam priuštila jedan CD

neutrino kaže...

@ mrtva priroda - ne znam sto bih ti zapravo rekao.