Dobro blogamu - što je ovo?!?!

Pa fakat nije normalno.

Pucam po šavovima.

Osjećam da se ova višemjesečna psihoza oćemo-nećemo, kuda ćemo, kad ćemo počela sve žešće odražavati na meni ...

Sve mi je kraći fitilj. Sve češće puknem ... Englezi bi rekli da sam "snappy" - lako planem.

Očajnički pokušavam povezati sve konce da bi sve kako-tako pregurali, ali sve mi teže ide... Ima ona scena u Ratu Zvijezda gdje Han Solo, Chewbaka i društvo upadnu u prostoriju gdje se skuplja otpad i tamo stoje do koljena u prljavoj vodi. Jest da je i neko opasno čudovište u toj bari, ali najstrašnija mi je bilo što se zidovi prostorije počinju približavati.

E, tako je nekako i meni sad.

Stojim do grla u ... sad dobro, ne želim vam ogaditi dan ... bit je da se ti prokleti zidovi približavaju neumitno. Svakim danom se primiču a ja ne mogu ništa učiniti da ih spriječim (uglavljujem neke stupove između njih ali to puca ko čačkalice) ...

Sve gledam i pipam jel ima neka udubina da nekako izbjegnemo da nas spljeskaju, ali zasada jos ništa.

Još nismo otišli na posjetu lokaciji mog budućeg posla.

Najprije je trajalo dok smo dobili vize za posjetu, a sad se onaj veliki posao kojeg već više od dvije godine gulim odbija predati. Mlatio sam ga buzdovanima, tukao sjekirama, upucavao topovima, ali prokleti se zombi stalno vraća.

U srijedu sam dobio crno na bijelo od šefa da ne mogu odletjeti u petak ... treba pripremiti još neke izjave, pregledati još neke papire i što ti ja znam.

A iz kadrovske me zovu da im donesem dokumente da mogu početi raditi radnu dozvolu za novi posao na novoj lokaciji.

A ja im ne dam dok ne prihvatim ponudu za posao. A ponudu ne mogu prihvatiti dok ne pregledamo lokaciju. I dok ne isposlujem engleske papire za koje mi trebaju - vidi vraga - orginali potpuno istih dokumenata koje traži i kadrovska.

A oni mi vele da se radna dozvola dugo čeka i da postoji rizik da je nećemo dobiti do rujna kad mala mora u školu ...

A ja danas poslao papire odvjetniku koji će nam napraviti formulare za engleske papire ...

Ubismo se dok smo sve skupili. Nije lako sastaviti pet godina potvrda, dopisa i certifikata, pa onda razna uvjerenja, platne listiće, izjave poslodavca, bankovne izvode, pregled ulazaka i izlazaka, kopije putovnica ... užas.

A kad dođu formulari, onda se još treba otputiti na cjelodnevno čekanje u redu da te formulare predam i dobijem rješenje... to se zove obiteljski izlet ...

Ne smijem ni misliti što će biti ako nam rješenje iz nekog razloga uskrate ... ta me priča već do sad koštala ko Svetog Petra kajgana ...

Zove me i agencija koja će nas seliti - oni bi dolazili u pregled i napraviti procjenu. Procjenu onda mora prihvatiti moja firma. Ja hoću da mi o istom trošku naprave procjenu i za dio stvari koje idu u Hrvatsku a koje plaćam sam. Čitam policu osiguranja da skužim što moram napraviti da se ne zeznem pa ne ostanem bez naknade ako mi nešto ne daj blože izgube ili oštete ... pažljivo proučavam što smijem prevesti a što ne ... nadam se da neće biti problema na našoj carini ... uf još to moram provjeriti ... nema smisla da me carina dođe više nego da kupujem nove stvari ...

A još uopće moramo odlučiti što ćemo gdje poslati ...

Dogovaram čvenk sa poreznim savjetnikom da mi veli što sad da radim kad mi se mijenja status ...

Dobio sam povrh svega dopis od engleske porezne uprave koja, očito zbog neke administartivne pogrečke, veli da sam po njihovoj evidenciji trenutno nezaposlen pa mi javljaju gdje i kako mogu tražiti pomoć i kako trebam popuniti poreznu prijavu kao nezaposlen. Samo mi je još to trebalo. Sad će biti veselo, ako mi uskrate papire jer sam po njihovoj evidenciji bez stalnog zaposlenja...

Moram to srediti čim prije ...

A prije svega moram obaviti tu nesretnu posjetu budućoj lokaciji ... ako ne odletimo slijedeći tjedan nećemo moći niti tjedan iza toga jer malena ima ispite u školi taj tjedan ... a to onda znači da ćemo odletjeti tek polovinom šestog mjeseca - što pak znači da ćemo radnu dozvolu moći zatražiti tek iza toga i dobiti je možda tek u rujnu ...

Zove me agencija mojeg kućevlasnika. Pitaju hoćemo li produživati ugovor o najmu koji nam ističe u srpnju. Moja firma veli da će platiti dva mjeseca najma ... Ma platit će oni koliko treba, ali ja sad moram ispregovarati s kućevlasnikom da ne bude petljancije oko raskidne klauzule i da mi se lijepo vrate sve one tisuće funti pologa.

I onda čujem da su moji na Cresu, na "mom" trgu plavih tendi ... a ja se pitam kad ćemo mi doći na more...

Posvadih se na poslu oko toga kad ću i koliko na godišnji ovog ljeta, a sad mi sve ovisi o nekim sporednim stvarima ... treba se početi pakirati ... za mjesec dana cure praktički odlaze ...

Fakat ću poludit.

Ovaj tjedan je ključan.

To sam isto rekao i prošli tjedan.

P.S. Gospođa se ljuti da ne pišem blog ... kad dođem navečer doma, nemam naprosto volje. Cijeli dan mi prolaze kroz glavu napol gotovi postovi, vozim se biciklom slušajući Edu Maajku pa me neki stih potakne i složim u glavi neki svoj komentar, ili dok ručam za kompjuterom pročitam neku vijest koju bih iskomentirao, ili neki post iz readera koji baš traži da se na njega upozori ili da se s njime prodiskutira ... a onda se konačno dovučem doma, presvučem, večeram i - nemam ni snage ni volje.

Upalim neku idiotsku online igricu koja traži minimalni mentalni i nikakav tjelesni napor i jednim okom pratim televiziju, drugim tu glupost na monitoru i na svu sreću isključim mozak na sat - dva ...

Eto.

Sad i to znate.