I srce shopping iliti odgojni utjecaji Big Brothera DVA

Ovaj post nastavak je na jučerašnji post. S obzirom da se radi o nastavku, a ja nisam u stanju štancati postove koji se mogu čitati zasebno - toplo vam preporučam da prvo pročitate što sam napisao jučer, pa ako vas zanima - nastavite čitati današnji post...

Dakle, jučer sam završio kad mi je dijete nakon sleepovera gdje ih je prijateljičina mama odvela na provod u shopping - pokazalo privjesak za narukvicu sa "I - pa srce pa - SHOPPING".


!@#~£%%%@!!

WTF?!?

Mi dijete učimo o kojekakvim zločestim stričekima koji sjedeći u neboderčinama smišljaju načine da djeci utrpaju milijun idiotskih igračaka i nepotrebnih stvari. Tumačimo joj na primjerima kako su igračke poslagane na donje police u dućanima, pokazujemo joj marketinške trikove kako se djeca prisiljavaju da igračke skupljaju umjesto da se s njima igraju. Zajedno se smijemo glupim reklamama. Pustili smo je čak i da je prevare sa jednom igračkom kako bi naučila cijeniti vrijednost novca kojeg ima, a kad ga potroši na glupost - više nema. I sama je nakon te epizode u suzama zaključila da su njene funte sad kod stričeka u neboderu ...

I onda mi se pojavi sa privjeskom "ja srce shopping" ...

Ne znam sad baš dobro što se događalo u slijedećih nekoliko sati - znam da joj nisam ništa rekao jer je dijete bilo oduševljeno kako se lijepo zabavila ...

A doma smo večerali i odgledali epizodu Big Brothera.

U mojoj se kući Bog Brother gleda, ali kritički. Nerijetko su događaji na ekranu sjajan prikaz ljudskih postupaka i osobina. Oćeš bullying, oćeš požrtvovnost, prijateljstvo, pakost, jal, zavist, podršku, prijateljstvo, ljubav, seks, homofobiju, transeksualnost, rasizam, diskriminaciju ... nema što nema. Daje ti to priliku da neke stvari prokomentiraš i o njima popričaš puno bolje nego što bi ikad mogao da si primjere sam izmišljao ili čekao da se dogode u drugom mediju.

Te je godine jedna od natjecateljica bila besprizorna Nikki Grahame .

Cura nam je iz večeri u večer išla na živce svojim idiotskim istupima, iritantnim ponašanjem, neizdrživim glasom (jedinom osobinom za koju zapravo nije kriva) i količinom kojom ga je koristila. Potpun izostanak svake logike u njenim postupcima, histerični ispadi bez ikakvog povoda, njakanje i cviljenje zbog gomile gluposti bile su užasno zabavne čak i našoj 10-godišnjakinji. Mala je neutrinka, s punim pravom, prezirala Nikki - ili ono što je Nikki glumatala pred bigbrotherovskim kamerama.

Te večeri sam, prije spavanja malo popričao sa kćerkom.

Pričali smo o tome kako se provela na sleepoveru, pričali smo o izjavama koje čovjek nosi. Pričali smo o dubokim stvarima, o tome što znači kad napišeš na sebe da nešto voliš, o tome kako sebe definiraš kroz jednu takvu rečenicu, jedan stav - sve što želiš o sebi reći kažeš kroz takav jedan natpis. Pričali smo onda malo o big brotheru, o ljudima koji su unutra, o njihovim osobinama.

Onda sam pitao jedno sasvim jednostavno i spontano pitanje. Pitao sam - što misliš, od svih ljudi u Big Brotheru - tko sigurno ima privjesak "I love shopping".

Bez razmišljanja, bez ijedne sekunde sumnje u točnost svog odgovora mala je ispalila - Nikki!

Sekundu nakon toga, sjedila je uspravno u svom krevetu i onim očurdama gledala ustravljeno u mene - I am not like Nikki!!! I don't wanna be like Nikki!!!

(U tom mi je trenutku bilo manje važno što mi dijete u napetim situacijama spontano radije govori engleski nego hrvatski)

Naravno da sam umirio dijete. Naravno da sam joj rekao da nije svatko tko ima takav privjesak odmah Nikki. Naravno da je dijete nakon par minuta spavalo kao ... dijete.

Ipak, za par dana, mala mi se pohvalila da je bila u H&M-u i tamo zamijenila privjesak za narukvicu. Sad ima malu gitaru ...


A sutra malo o konkretnom povodu za ovo prisjećanje kojim vas davim već dva dana...

Samo vi svratite.