I srce shopping iliti odgojni utjecaji Big Brothera TRI

A sve sam vam ovo ispričao jer sam upravo pročitao odličan članak u Independentu

Intervju je sa tipom o kojem doduše nisam prije čuo, ali neke teze kao da sam ja pisao. A ima i nekih novih o kojima još nisam razmišljao, ali sad hoću:

Ludost podivljalog konzumerizma u vrijeme kad resursi postaju sve rjeđi nije nepoznata, pogotovo ne među marketingašima. Ipak, u očajnom nastojanju da maksimiziraju profite, proizvođači i marketingaši ciljaju jako malu djecu, kupujući njihovu lojalnost gotovo od rođenja, i podjetinjujući odrasle, kako bi ih odvratili od donošenja razumnih odluka o kupovini. Na taj način, odrasle i djecu privlači isti proizvod, kojeg kupuju veći dio života, zarobljeni u petarpanovskom ciklusu konzumerizma što su ga stvorili prvaci brendinga.

Veli autor da je i gledanje televizije dobar pokazatelj gubljenja kontrole i podjetinjavanja - nema problema kad čovjek navečer posegne za daljinskim, ali 60 sati televizije tjedno (američki prosjek) je puno previše.

A kad se tome još doda da se i ono ŠTO gledamo uvelike promijenilo i postalo homogena krckajuća masa dizajnirana da podjednako privlači odrasle i djecu - razmjeri užasa postaju jasniji.

Sviđa mi se pojam "kidult" - na hrvatskom bi se to možda moglo reći "djedrasli" (Ako ovu riječ ikad vidite ili čujete upotrijebljenju molim da podsjetite njenog korisnika da je ovaj blog zaštićen Creative Commons licencom i da zbilja kanim tužiti one koji o djedraslima govore bez navođenja mojeg nicka ...)

Veli taj Barber da taj duh po kojem su 40-te nove 20-te ne znači da ljudi duže zadržavaju svoju mladolikost - nego da uopće ne odrastaju. I veli da marketingaši u očajničkom lovu za svojim profitima pojednostavljuju stvar zbrajajući ukuse djece i odraslih, umjesto da grade održivo tržište. Time se neumitno smanjuje raznolikost i u konačnici ukida izbor.

Sviđa mi se misao kad veli da "Odrastanje ne znači da gubimo užitke, nego odrastanjem postajemo složeniji i tražimo veće stimulanse. Ako uživate u stripovima i to vas sasvim zadovoljava, to znači da ste ostali na razini djeteta. Nema ništa loše u tome da se ljudi zabavljaju ali ja se zabavljam na drugi način nego kad sam imao 12."


Dobro, naravno da sam se ja lako pronašao u članku kad autor piše što i ja mislim, ali mislim da sam u pravu kad pročitam neke podatke koje donose na kraju članka:


- Shopping je najmasovnija ne-radna aktivnost i odnosi 37% sveg novca potrošenog u Engleskoj
- Svake godine u UK se baci 5 miliona mobilnih telefona
- cijena prosječne torbice je 76 funti (oko 700 kuna), a prosječna žena u tridesetima ih posjeduje 21 i dodaje po jednu novu svaka tri mjeseca. To može skupiti investiciju od 9000 funti u torbicama tijekom života. To je oko 90,000 kuna.
- u prvih 12 sati prodaje u UK prodano je 50,000 Nintendo Wii konzola
- prosječan mp3 player traje manje od tri godine.
- prosječna osoba između 18 i 25 godina mijenja mobitel svakih 9 mjeseci, oni preko 25 svakih 14 mjeseci.
- U prvom tjednu prikazivanja u UK Shrek 3, Spider Man 3, i Harry Potter i red Phoenixa utržili su zajedno 44 MILIONA funti ... pola milijarde kuna ...


Malo gledam pa mi to zvuči prilično gadno.

Dopuštam da mi nije baš jasno kako su odvojili shopping potrošnju od one obične potrošnje kad kupuješ stvari koje ti zbilja trebaju, ali neke činjenice mi ostaju u glavi - onako za razmišljanje.

Na primjer, ta manija za novim i novim modelima mobitela me potpuno zaobilazi. Kupih mob 2003 kad smo doselili ovdje i da nisam dobio novi još bih ga imao. Mislim, radi - zašto bih ga mijenjao. I ovaj sadašnji ću imati dokle bude radio, a kad crkne koristit ću onaj iz 2003, ako još bude radio. Mislim, za što mi drugo treba mob nego da sa njega zovem? Ne pada mi na pamet da svakih 9 ili svakih 14 mjeseci mijenjam model ... pa zašto bih? Jel imaju bolji prijem ili što?

Imamo doduše Wii ali zato što će nam uskoro trebati nešto takvo. Sigurno ga nismo išli kupovati čim je izišao... niti bismo.

Svoj sam mp3 player isto dobio prije - pa skoro tri godine. I radi još uvijek ko blog. Jest da maloj neutrinki na njen stane 4 puta više pjesama nego meni, ali ne pada mi na pamet bacati ovaj zbog toga ... jednostavno malo češće mijenjam glazbu na njemu i kaj sad. Ja sam dijete kojem je walkman (onaj sa kazetama) bio pojam i vrtio sam ga dok se nije sasvim raspao, a i onda sam mu pronalazio upotrebnu vrijednost - nije se moglo ništa slušati na njega, ali je još mogao snimati pa mi je služio kao diktafon ...

I iako volim i Simpsone i gledao sam Shreka - to je ipak zabava za djecu i tinejdžere. Mene ipak zbiljski zabavljaju neke sasvim druge stvari.

Kao pisanje postova na primjer ... ;-)

16 komentara:

Žavijer kaže...

"Djedrasli" me
vuče na nekakve
djedove koji rastu :)

Hrvatski ipak malo lošije stoji s compoundima.

neutrino kaže...

Da i meni vuce kao da je korijen u djedovima.

Ali "Odjeca" mi je bilo jos gore ...

otrovna jabuka kaže...

o-djeca? like... djeca gospođe oprah? :)))

ko i obično... odlični postovi i prilično se slažem s načinom razmišljanja! :)

i da... upalo mi je u oko ono neutrinkino prebacivanje na engleski... :))) morala sam minutu-dvije hvatat zrak nakon smijanja pa tek onda nastavit čitanje! :)

Anonimno kaže...

a "djecodrasli"?

Trill kaže...

Pročitala sam sva tri zadnja posta i mogu ti reći da mi se sviđaju vaše odgojne metode. Mada bi ja onakvu narukvicu više prihvaćala kao neku šalu, a ne kao nešto što zahtjeva razgovor i šta bi me moglo brinuti. Pogotovo kad znam da mi kćer (i sin) nema ama baš ništa s šopingom. Čak ga ni ne vole..
S druge strane gledam ove statistike i ne mogu a da se po tkoznakoji put ne čudim standardu. 700 kune za torbicu i to još svakih 3 mjeseca novu?
21 torbicu do 30 godina života?
Ja bi ih sad trebala po tome imati ohoho, a imam samo jednu koju sam prije dvije godine dobila za rođendan. A nije da spadam baš u najsiromašnije ili da ne volim torbice...

Trill kaže...

Imam još nešto za reći što se tiče Big Brothera. Ovdje ću i ta tema je u naslovu.
Na početku ovogodišnjeg BBa kod nas, kćer i ja smo gledale predstavljanje stanara. Majka od jedne stanarke je izbacila izjavu koja je i mene i Evu toliko prenerazila da mislim da ćemo je pamtiti zauvijek. Rekla je: "Moja kćer je napokon tamo gdje joj je mjesto. U BB kući".
Zamisli ti to. Željeti svom djetetu kao vrhunac i najveću želju da bude u BB kući. Bile smo stvarno obje zgrožene. To je među najgorim stvarima šta sma ikada čula da roditelj može učiniti svome djetetu. Takve stvari zadati u cilj...užas.

Anonimno kaže...

Imam deja vu. Joj kakav dejavu ja samo imam.:) Nešto smo se gazda ovog bloga i ja davnijeh dana svađali oko tv programa na Balkanu. Onog postratnog i postsocijalističkog u odnosu na onaj prije.

Naravno, prisutna je ne samo proizvodnja djeteladi (evo ti moj naziv), nego i uniformiranje modernu proizvodnju, treba stvoriti masu ljudi u fazonu "I want it NOW!". Treba također stvoriti jaako veliki broj ljudi koji vole jedno te isto kako bi se tog jednog istog moglo proizvesti u enormnim količlinama (veće serije pojeftinjuju proizvodnju po komadu). Ovo važi kako za privjeske, tako i za kviz emisije i reality shows. U okviru toga, naravno, potrebno je i stvoriti privid izbora, ali pod istim brandom. "Izbor" se svodi od ubacivanja raznih sintetičkih sastojaka (ili fora) u jednu te istu robu.

Preporučam jedan izvanredan film. IDIOCRACY (redatelj MIke Judge) Ima ga na youtube-u u komadima po desetak minuta. Vrlo je zanimljivo kako se taj film nesmetano vrti na you tubeu već više mjeseci. Fox ga je jednom skinuo mlakom intervencijom, al su ga odmah sutra nakačili opet. I eno ga dalje stoji. Još je zanimljivije kako je taj film nezapaženo prošao u američkim kinima. Bez trailera, bez reklame bez ičega, bilo je po par ljudi u dvorani i to onih koji su slučajno čuli da se tu daje neki novi. Što se mene tiče, vodila bih teenagere da to gledaju.

Anonimno kaže...

da se ispravim tu negdje s početka: "nego i uniformiranje za potrebe moderne proizvodnje:)"
i potpis
Strina

neutrino kaže...

Hvala vam svima na komentarima.

Ja imam mnogo sto reci na ove vase izdasne komentare ali jednostavno ne stizem ...

otrovna jabuka kaže...

smijem bit malo offtopic od posta i komentara?

koji je ono datum bio prije nekoliko dana? :)

s malim zakašnjenjem, od srca želim sretan rođendan, tebi, o rače prezaposleni! :)

neutrino kaže...

Jabuka se sjetila!!

O hvala ti najljepsa ... nemrem bulivit da si se sjetila ...

:-)

otrovna jabuka kaže...

jabuka sve zna :P

drago mi je da te razveselih! :)

Anonimno kaže...

rijeka53
cccccccccc hip hip hura za rakove,

...a post ko vavek super......svasta bin imala za rec, ..... moja pahuljica- jedinica.....malo djece u diru oko nje puno-previse staraca i samaca i tako se "spontano razmazi"

neutrino kaže...

Testiram internet vezu

neznalica kaže...

Jagshemash! Jesi se preselio u Glorious Nation?

Daj pogledaj onaj usnuli blog (Trnoružica blog???), tamo ima nešto specijalno za tebe. :)

alkion kaže...

I ja sam do sada promjenio samo dva mobitela (ma ne bih majke mi, al mi prvi opao u more - nažalost i ja s njim zajedno, pa sam ga morao promjenit). E sad ako baš hoćemo biti realni, mobitele bi stvarno trebalo nastojati mijenjati čim prije iz jednog prostog razloga što su noviji sve sofisticiraniji, s otklonjenim nedostacima i što je najvažnije sve su sigurniji po čovjeka - manje zrače i tsl...
Naravno, svaka priča ima dvije strane i ako bilo koja prevagne onda nešto baš i ne štima. Ovo što si pokrenuo postom se može razviti u predugu diskusiju za i protiv - sociološka, a posebice socio-patološka zbivanja i kretanja u društvu su nažalost vrlo dubokih i teško pronalazivih korjena...