A kaj ja znam. Kad napišem smislit ću naslov ...

Imam 33 napol gotova posta u smočnici, a ja sjeo pa da pišem novi.

Ne da mi se prežvakavati neke teme zasada (o glazbi na internetu, fairtrade čokoladi, Kazakhstanu, filmovima koje smo gledali, filmovima koje bih htio gledati, Banksyju, Gherkinu itd. itd.) pa ću malo rantati.

Vidim kako Ribafishu to dobro ide, a i meni se baš kuka. Ako vam se to ne čita - sorry.

Dakle, cure su me napustile. U nedjelju sam se vratio iz Zagreba sam. One će sad dva tjedna obilaziti rodbinu i natenane im ponavljati ono što su sam mnom tek stigle na brzinu izverglati. Pa će skoknuti na more i tako to.

A ja sam se povukao u hladnije krajeve. Druga tura godišnjeg počinje prvoga.

Kako to obično biva - ne ide mi ništa.

Najprije, sve stvari koje kao i inače rasipam oko sebe sad su se nešto uzjogunile i ne vraćaju se same na svoje mjesto kako to obično čine ...

Ono, krevet je ful razbacan, piđama točno tamo gdje sam je jutros ostavio, prljavi tanjuri, kutije od pizze, vrećice od kineske dostave štapići od sladoleda ... sve je k vragu točno tamo gdje ih ostavljam od nedjelje!

Inače, kad je gospođa neutrino tu, sve te stvari se lijepo poslušno razlete na svoja mjesta - onako ko u Mary Poppins. A sad kad sam sam - ni da bi.

Ali ne dam se ja. Kad tad će smeću dodijati okupljanje oko sudopera i po kuhinjskim radnim površinama. A i krevet će odustati kad vidi da me nije uspio izbaciti iz takta svojom plahtom zarolanom na jednom kraju. Nema u mene riječi za predaju ...

Inače - bio sam danas kod doktora. Poslala me firma. Da vide jesam li radno sposoban, jesam li se drogirao štogod u zadnje vrijeme, dišem li, kakva mi je krvna slika, da nemam možda sidu i tako to. I napucalo me sa cjepivima za Kazahstan.

A nisam smio odbiti iako su mi cjepiva gadnija stvar u životu. Niš im ne vjerujem (cjepivima) ali taj je dio priče bio "non negotiable"...

Ali za ženu i kćer - nije obavezno. One se mogu cijepiti samo ako žele ... Ja to čitam kao - cijepljenje nije obavezno jer ti cjepivo ili niš ne pomaže ili opasnosti niti nema (inače bi bilo obavezno i za žene i djecu, zar ne?) a djelatnici se moraju cjepiti jer tako piše u polici osiguranja koju je sklopila firma i gotovo ...

I tako su meni danas sprašili u jedno rame tifus, u dugo rame oba hepatitisa ...

Sav sam zdrav, samo mi je doktor rekao da sam debeli ... ideš. Ja sam uvijek mislio da mi se to spigalo ogledalo ...

U ponedjeljak sam iz Njemačke naručio neke lijekove (ne za sebe, pa sad sam napisao da sam zdrav). U srijedu sam našao obavijest DHL-a da su me tražili al me nisu našli. I već kad sam se smrznuo da ću sad morati ići u ono njihovo stovarište blogu iza lijevog tregera gdje obično završe neisporučene pošiljke na par dana prije nego ih vrate pošiljaocu - skužim da na papiriću zapravo piše kako su mi paket ostavili kod susjeda na broju - ne vidi se pročitati ...

I u četvrtak mi je susjeda donijela paket. Bila je malo živčana - mislim da me već dva dana pokušava zateći doma, a mene nema li nema. A još sam i neuljudan da si sam dođem po paket. Vikao sam za njom da nisam na ceduljici uspio pročitati kućni broj, ali već je otprašila ...

Radim baš ko konj ovih dana. Namjerno dolazim kasnije na posao (između devet i deset) jer ionako ne izađem navečer prije devet... stavilo me za šefa projekta pa me sad to goni. Imam par ljudi koji se narade preko dana pa ne mogu ja samo plandovati i čitati blogove. Onda ja šljakam skupa s njima, pa još malo poslije njih sređujem preglede i tabelarne prikaze rasta i razvoja, crtam krivulje i slično - a onda se odvučem doma i taman kad bih se sručio pred komp i malo prosurfao -

Crkao mi komp.

Moj jadničak petogodišnji, sa novom matričnom od preklani i još kojekakvim điđama odbio je podići Uindouse (sorry, sad sam kod Jimba pogledao prvi video pa me zarazilo ...). Istina je da već mjesec dana pokazuje da nije dobro. Nije se htio ugasiti kako spada nego se nakon shutdowna sam ponovo podiže. I po nekim forumima sam našao da bi moglo biti koješta uključivo i kvar na hardu. Pa me nije iznenadilo kad mi je majstor u srijedu javio da mi je crko hard. A i inače mi je ta srijeda šugavo počela. Taman sam sav bio ponosan na sebe kako sam uspio naći dovoljno veliku vrećicu da u nju mogu utrpati komp (nisam vrećicu držao za ručke nego sam ga samo obukao u nju da mu ne bude hladno vani). I još sam bio ponosan na sebe da sam odlučio ostati malo duže u krevetu i majstoru doći tek u devet (zapravo mi se tako nije ustajalo) - pa sam se preporodio kad sam mu na vratima vidio da on i radi tek od devet. Ucrvao bih se čekajući ga da sam došao u osam kad sam planirao ...

I onda lijepo ufuram svoj komp, čovjek nađe da sam već bio kod njega prije dvije godine, sve se dogovorimo, ja naručim da bude gotovo isti dan (nek košta šta košta), on mi veselo naračuna dijagnostiku, paušal, pregled i još trista čuda. Ja se fino okrenem i sveudilj motajući onu vrećicu zakoračim u prazno i tresnem posred servisa. Tip ima ogrooomnu stepenicu posred lokala. I jest da je sva obljepljena u one crno žute trakice koje bi ti kao trebale reći da paziš gdje staješ - ali kad ja nisam ni gledao ...

Ajd dobro padoh samo na koljena nisam se baš ispružio, a čak sam i hlače uglavnom dobro očistio.

I ništa, prvi dan mi je javio da je otišao hard a u četvrtak me zvao da ima samo 4 puta veći hard (160 giga) i da jel ga hoću. Ma može bilo što - samo da mi se komp vrati. A onda me rekao nazvati popodne kad prebaci podatke sa starog harda - i nije me nazvao.

Ali je zato gospođa još u srijedu pametno predložila da se prištekam na kćerkin laptop. Mala mi je preko telefona izdiktirala password. Molit ću lijepo, mala je na svom laptopu kreirala dva dodatna korisnička imena - za mamu i za tatu. Tako da sad pored nje - a ona je Admin, imamo i mi svoje accounte. E ali nije to dosta. "Moj" account ima i password. Tako da sad kad god se hoću koristiti njezinim laptopom moram upisati "adminrules" !!!! Pa gdje to ima?!?!?

I tako. Jedina dobra stvar u tome kaj sam sam doma je da mogu držati bicikl u hodniku. Gospođu na to ipak ne bih uspio nagovoriti, a ovako ga samo ufuram kad dođem a posla i ujutro se lako sa njim izvučem. Ne moram otključavati četvora vrata kao što bih morao svaki put kad bih ga htio ufurati kroz vrata iza kuće)...

A kad sam već kod izlazaka - primijetio sam u dvorištu pred kućom neki poveći komad izmeta. Rekao bih da se ne radi ni o kakvom normalnom sisavcu. nije pas, nije lisica. Boja je nešto bijelo siva pa prelazi u crnu. Mogao bi biti neki ptičji (guano što li?) ali ako je ptičji onda je ta ptica jamačno - noj.

Ja u svakom slučaju za sada zaobilazim. Ne usudim se dirati i ispitivati konzistenciju da mi se ne razlije po dvorištu. Kaj ako se ne očisti samo kao što to posljednjih dana neće ni suđe? Nadam se da će ga sunce dobro osušiti u slijedećih par dana pa da ću se u nedjelju lako obračunati s njim kad budem bacao i ostalo smeće ...

Inače, moj se razred pomalo dogovara za proslavu 20 godina mature. Pun mi je inbox mailova u kojima se javlja kad će ko moći i kome je kaj novi mail. Ja ću i ovu godišnjicu propustiti jer ću biti u Kazahstanu ...

Prošli sam tjedan nešto kopao po Guglu pa mi je zbog nekih rezultata trebalo da otvorim Facebook account. Pa sam ga otvorio. I sad me neka nepoznata stvorenja žicaju da im budem prijatelj ... neki Vanja i neka Ana sa dva prezimena ... ma ljudi dragi, kakav prijatelj kakvi bakrači ... ali ako me riješite one nojevske hrpetine pred kućom - možda se možemo dogovoriti ...

I konačno, prije pol vure me nazvala gospođa iz Zagreba. Tek je večeras u razgovoru s frendicom skužila da moj dolazak prvog osmog nije idući petak nego TEK ZA DVA TJEDNA!!!

Nije mi jasno kako smo se tako zabrojali obadvoje. Planiramo taj godišnji već ohoho i kako nismo skužili da su od 13.07. do 01.08. skoro puna tri tjedna ... e fakat smo tukci. Baš nam treba godišnji :-(

Tako da ja zapravo nisam odgulio pola samovanja - nego tek jednu trećinu. Preda mnom su još puna dva tjedna suhe hrane, neurednog života, usamljenog spavanja u prevelikom krevetu, pretjerivanja u jelu, u poslu i u surfanju ...

Koji šit.