Odmor za srce

Da li se ovdje radi o diskriminaciji po godinama?

Citam jednu vjesticu na jutarnjem pa mi na pamet pada jos jedna od diskriminacija koju ovdje pokusavaju iskorijeniti.

Kao sto znate, ovdje se u CV za posao ili na interviewima ne raspravlja ni nacionalnost, ni vjera ni rasa ni porijeklo. Sve su to tabu teme koje poslodavci ne smiju pitati, a kandidat svakako ne mora odgovoriti.

Poslodavci se takodjer moraju cuvati impliciranja da se za neko radno mjesto traze muskarci ili zene, kako ne bi bili optuzeni za spolnu diskriminaciju.

Svi su kandidati i svima bi se trebalo dati jednake sanse - bez obzira na spol, vjeru, rasu ili seksualnu orjentaciju

Naravno da ne dolaze u obzir niti pitanja o bracnom statusu ili eventualnim planovima za prosirivanje obitelji usvajanjem ili radjanjem djece.

I u svoj toj sumi onoga sto se ne smije pitati sve je uvrijezenije da se ne smije pitati niti za godine.

Naime, kandidati navodno sve cesce izostavljaju godinu rodjenja iz svojih zivotopisa, a poslodavci ne bi trebali pitati, jer fakat - zasto bi necija dob ili zivotno iskustvo trebali biti otezavajuci faktor za neke poslove?

Obratite paznju - rekao sam zivotno iskustvo, a ne radno :-) Radno iskustvo je i dalje normalna stvar (do daljnjeg).

Naravno da ako netko napise da je 1956 zavrsio fakultet, prilicno je jasno da se radi o osobi nesto poznije zivotne dobi, ali bit je ocuvana - nema zadiranja u privatnost niti se smije diskriminirati zaposlenike po dobi.

E sad, kakve veze ima vijest iz Jutarnjeg sa time?

Ima. Tamo se naime govori o japanskoj tvrtki Hime & Company u kojoj djelatnici mogu dobiti slobodan dan kad prekinu vezu s partnerom.

Normalno je i u nas da covjek dobije slobodne dane kad mu netko u obitelji umre, kad se netko razboli i slicno. I kad covjek malo bolje razmisli - zbilja je u redu da se i za traumu kao sto je prekid ljubavne veze covjeku dopusti predah.

Medjutim, meni je problem u slijedecem "Radnice u dobi od 25 godina i mlađe imaju pravo na jedan dan dopusta godišnje, one između 25 i 29 dva, a starije mogu uzeti tri slobodna dana, kažu u tvrtki. Žene u 20-im godinama mogu se vrlo brzo ponovno zaljubiti, što malo teže polazi za rukom onima u 30-im godinama, a i njihovi prekidi su puno traumatičniji".

Sad, ovo mi se cini ocitim primjerom diskriminacije po starosti.

Nemam pojma da li je zbilja razlaz tezi u tridesetima (i ne bih niti htio saznati), ali u dvadesetima je bolno. I kako sad reci da nekome trebaju dva ili tri dana da preboli partnera.

Mislim da bi tu trebala postojati jasna formula koja ne bi vodila racuna o starosti patnice ili patnika nego o realnim faktorima poput duzine veze, broja ranijih prekida patnika/ce, specijalnim okolnostima (djeca, zajednicka imovina, krediti) ...

Jesam li nesto od bitnih cimbenika zaboravio?

2 komentara:

derzafanistori kaže...

A kako bi to točno primijenio takvu formulu bez još dubljeg zadiranja u nečiju privatnost?

Ne zaboravimo i da je (u prosjeku) korelacija varijabli koje si naveo za "specifičnuju formulu" sa starošću osobe u pitanju sve veća.

rahatli kaže...

e sad japanci izmišljaju toplu vodu za nekaj kaj je moja profesorica iz filozofije uvela prije (uf!) 13 godina! imali smo, naime, jednom po polugodištu pravo na "ispriku slomljeno srce". to jest, jednom po polugodištu smo mogli odbit odgovarat pod izlikom da nam je srce slomljeno, a idealno ako možemo i predočit mrcinu odgovornu za to. mislili smo da se zajebava, sve dok raska nije pitala "kaj je to slomljeno srce"?:D