Frka je - još malo pa sad će!

U Z B U N A !!

U Z B U N A !!

U Z B U N A !!!!!

Blog je od danas u stanju povišene napetosti.

To kao odraz mojeg specifičnog duševnog stanja. Zato je požutio.

Kocka još nije baš ono sasvim bačena, ali je taj trenutak sad toliko blizu da se više nema smisla zavaravati.

Danas sam dobio mail kojim mi se potvrđuje da sam zdravstveno sposoban izdržati napore uredskog posla u Kazahstanu, pa je i zadnja potencijalna prepreka našem odlasku time uklonjena.

Dovoljno sam psihofizički sposoban.

Još jedan dokaz da doktoi pojma nemaju.


Osim toga, danas sam dobio i crno na bijelo da je na putu i radna dozvola. Prema tome, Kazahstane - here we come!!


U ponedjeljak 29. rujna oko 5 sati ujutro po zagrebačkom vremenu počet ću raditi na svom novom radnom mjestu - Atyrau, Kazahstan.

Mala neutrinka istog dana počet će novu školsku godinu u istom gradu.

Gospođa će neutrino početi voditi kućanstvo na ćirilici.


To pak znači da ćemo u četvrtak ili petak (25. ili 26.) prije toga letjeti iz Londona za Atyrau preko Amsterdama. Sa jednim manjim brdom stvari.

A to znači da ćemo za petak 18. naručiti špeditere da dođu odnijeti veliko brdo stvari. I dva bicikla. I kompjuter. Ovaj veliki - ne laptop. I CD-ove. I knjige. I većinu garderobe. I zdjele, cipele (četrdesetak pari), muzičke linije, školske potrepštine, suvenire, uspomene i sve drugo što smo akumulirali u ovh pet godina.


Dakle, imamo još svega 16 dana za pakiranje.


U nedjelju smo počeli popisivati stvari. To je neophodno da bi špediteri mogli napraviti carinske papire, a i da bismo osigurali robu u transportu.

Sustavno smo krenuli od sobe do sobe. Mala na laptopu, a gospođa i ja ili na koljenima pregledavajući sadržaje ormarića ili rastegnuti brojeći knjige na stalaži. Kad kreneš popisivati, tek onda skužiš koliko stvari zapravo imaš.

Na svu sreću, firma plaća prijevoz pa se ne moram brinuti još i oko zapremina ili težina. A ne moramo niti raditi neku selekciju oko toga što ćemo zbilja trebati, a što je možda bolje baciti.

Ipak smo natrpali punu vreću smeća.

A tek smo završili sa donjim katom.

Jučer su cure slagale ormare na gornjem katu da bismo danas mogli završiti popis.

Danas mi inače dolazi i frendica iz Atyraua pa ću je ugnjaviti sa zadnjim praktičnim pitanjima, a s obzirom na popis - izgleda da će mi najvažnije biti pronaći pogodan skladišni prostor u Kazahstanu ...




Zašto kocka još nije bačena i kad će biti?

Definitivno ću biti siguran u datum polaska onda kad nam vize osvanu u putovnicama i kad dobijem potvrdu iz kadrovske da su nam karte rezervirane ...

Do tada ovaj blog ostaje u žutom.

I služit će mi za ispucavanje frustracija, sastavljanje popisa, urlanje u pomoć, a možda jednom dobro dođe kao ogledni primjer na nekom kolegiju iz psihopatologije.


Inače, jedna od blogerica koje pratim Anna zvana crveni brodić upravo sutra putuje za San Francisco gdje je također poslala svu svoju imovinu. I mačke.

Mi mačaka nemamo, a ako je Anna uspjela a da još nije previše poludjela valjda ćemo i mi...