Snijeg na dan nezavisnosti i druge specifičnosti jugozapadnog Kazakhstana

Ajde dobro, nagovorili ste me.

Skupilo se nešto komentara ispod zadnjeg posta i izgleda kao da bi pučanstvo voljelo pročitati još koji post prije Nove godine. S obzirom da u Nedjelju letimo za Zagreb, tko zna kad ću opet uhvatiti vremena da napišem post.

A i danas ne radim.

A gospođa je otišla na ruski.

Pa ja imam sat vremena da započnem post i makar priredim slike.

Ja sam naime gospođi rekao da mislim napisati post u tih sat koliko nje neće biti, na što se ona samo nasmijala i rekla - ma kad si ti napisao post za jedan sat ...

Pa sad ti reci. Vlastita žena...

No krećem ja najprije sa odgovorima na neke komentare i nadam se da će ostati vremena i za zadovoljavanje teme iz današnjeg naslova.

Otrovna jabuka je ostala šokirana da znam kupiti sredstvo protiv prištića jednoj tinejdžerki. Pa, zahvaljujući modernoj tehnologiji imao sam prilično dobru ideju što moram kupiti - vidi sliku dolje



Tako to moje dijete rješava ... nema zamaranja sa pisanjem popisa i riskiranjem da tata negdje zaboravi popis ili nešto krivo pročita. Slika govori više od tisuću riječi i kad je lijepo u tatinom mobitelu nema šanse da se željeni proizvod ne nađe u torbi na povratku. (Ja zamrljah ime proizvoda da ne ispadne da ih reklamiram).

Ponoćna strina piše:
Ajd me podsjeti gdje sam ja to bila u pravu... mislim, doduše, više sam ja zaboravila koliko sam bila u pravu, nego što si ti bio u pravu... i kako se to, molim te, u isti red stavljaju Neznaličina preporuka i mutavi Šalković... je li, Neutrino, jesi li ti to u transportu negdje na glavu pao:)


U prošlom sam postu rekao da me zabavlja gledanje HTV-a plus gdje sam naletio na neki dokumentarac iz sedamdesetih kad su se gradila neka Osječka nova naselja čije su me vizure jako podsjetile na Kazahstan danas.

A upravo je Strina u jednom ranijem komentaru napisala da joj po mojim opisima Kazahstan zvuči kao Balkan 60-ih i 70-ih - i eto, bila je u pravu.

Što se Šalkovića tiče - nisam uopće probirljiv. Čitam knjige kako mi dođu, prema mojim raspoloženjima. Nekad nešto što me tjera da razmišljam i što me oduševljava idejama - kao Neznaličin Dawkins, a nekad nešto što samo na brzinu odvrti radnju i ne zamara se činjenicom da po peti put koristi istu ili sličnu frazu. Sigurno neću nekome preporučiti Šalkovića kao obaveznu literaturu, ali među knjigama za plažu - nije ništa gore od Laso romana ili Komandanta Marka.

Osobno su mi najveća muka oni pisci koji pretenciozno glumataju da pišu blogznašto, a sve šuplje i već viđeno. Šalković ne sakriva plitkost svoje proze i ne puca na Pulitzera.

rijeka53, bi da pišem o običajima za blagdane i novoleto, ča se jede pije i kamo ćemo mi poć... na žalost niš od toga. Mi ćemo za blagdane u Hrvatsku pa neću naučiti kaj se jede i pije i kakvi su lokalni običaji.


... eto dokle sam uspio doći u sat vremena ... tu me gospođa zaskočila nenadanim povratkom točno na vrijeme ...

Sad je večer pa ja koristim priliku da nakucam još malo teksta dok gospođa pere suđe.

Ribafish zavidi na šetnjama uz Ural, evo onda slike Pouralja a ni one recenzije piva neće još dugo trebati čekati.



Istina, neke sam okuse već pomalo i zaboravio ali nema veze, ako je za znanost - podsjetit ću se.

Nina bi da joj još malo opisujem moju borbu s vjetrenjačom zvanom IRQCRQL jer je silno veseli moja tehnička potkovanost.

Ali pazi sad vraga, neutrino tjerao ovcu istjerao vraga... ili tjerao zeca? ... a istjerao nešto sasvim drugačije ... uf

Daklem, ponosni sam vlasnik Sonyjeve digitalne kamere. To je jedna od onih enormno skupih stvarčica što je čovjek sam sebi rijetko pomisli kupiti kad joj vidi cijenu, ali kad je dobije na poklon ne može je se nasititi. Tako i ja pred koju godinu dobih to malo čudo koje tisuće slikica i filmića prži na mini DVD i moja arhiva sa svih mogućih izleta i ljetovanja je pogolema. Tolika da sam u stanju sasvim samostalno udaviti svakoga tko diše sa slikama smiraja sunca u Kornatima, predjela i glavnih jela u indijskim restoranima, cvjetnih pupoljaka po šumama i gorama, oblaka iznad Alpi i ostatka Europe i svega drugog s čime uostalom i vama dosađujem na ovom blogu.

E sad, da bi ta kamera fercerala sa kompjuterom nije dosta samo utaknuti kabele sim i tam pa da slikice samo pretrčavaju na kompjuter odakle bi ih mogao podijeliti i s vama.

A ne, brajko moj - dečki iz Sonyja su odlučili stvar pojednostaviti. Lako, učinjeno teškim putem bespotrebnog - rekli bi Talijani.

Ima taj neki program koji JEDINI može skinuti slike s kamere i kojeg dobijete s kamerom. A ja sam u svojoj borbi sa odurnim plavim ekranom (to je taj IRQCRQL o kome bi Nina još čitala ... žmrljpf!) obrisao valjda i neke dijelove tog programa i otkako smo došli u KZ ja ne uspijevam ništa skinuti na komp.

No, u petak sam sjeo za kompjuter odlučan da se konačno dokopam svojih fotki (uzgred na ruskom se digitalna fotografija kaže Цифровая фотография "cifravaja fatagrafija" - što je meni bilo prilično smiješno kad sam prvi put čuo, iako sam skužio da nema veze sa cifranjem nego sa ciframa). I tako sam poduzeo manju ekspediciju prekopavanja po ormarima, policama i ladicama kako bih napokon otkrio instalacijski CD. To je onaj komadić plastike kojeg iskoristite jednom kad dobijete novu stvar, a onda ga spremite na neko sigurno mjesto gdje ćete ga uvijek moći naći kad vam zatreba.

U svoju obranu, moram reći da sam se ovom prilikom morao sjetiti gdje mi je to "sigurno mjesto" bilo u Londonu, pa u kojoj je kutiji putovao sadržaj tog mjesta, pa gdje smo tu kutiju raspakiravali i konačno - bio sam spreman izvesti rekonstrukciju svih pokreta pri raspakiravanju kako bih inducirao mozak da se sjeti gdje sam u tim napetim trenucima prije dva mjeseca mislio ili mogao misliti da bi moglo biti novo "sigurno mjesto".

Umjesto toga ja sam na kraju pitao gospođu, pa mi je ona rekla.

I tako, nakon reinstalacije o kojoj neću previše duljiti - reći ću samo da je trajala cijelo subotnje poslijepodne - komp i kamera su se prepoznali i zagrlili kao stari znanci koji se godinama nisu vidjeli. To što je ona već mjesecima bila praktički danonoćno spojena s njime USB kablom nije im ništa značilo do ovog trenutka. Sav moj znoj i suze urodili su plodom kad su njih dvoje konačno otvorili oči i milijuni onih malih hajvančića počeli trčkarati žicom. Ona je konačno ugasila onaj iritantni natpis "USB connection please wait", on je konačno maknuo glupi oblačić "Unknown device Sony camera" ...

A najveća radost za mene je nastupila kad se kompjuter prilikom gašenja odista i ugasio.

Plavi ekran je odustao od daljnjeg pojavljivanja. Kompjuter je lijepo napisao da se gasi i zbilja ' puf ' stao ventilator i to je to. Nisam ga morao gasiti na silu.

Tako su, eto, oba problema otklonjena.

Kao od šale.

Neš'ti šale koju si prepričavam već dva mjeseca ...

E sad kad ste dovde došli možemo na temu današnjeg posta.

Sutra je u Kazahstanu dan nezavisnosti.

Što bi Ameri dali da im je bar jedne godine malo snijega na dan nezavisnosti? No trebali su zato ipak malo bolje planirati - čak ni u Atyrau ne sniježi u srpnju - štoviše.

(Inače, valjda bi Ameri isto voljeli da su prvi čovjek, žena i pas u svemir poletjeli iz Texasa, a ne iz Kazahstana - ali to je isto sad povijest i ne može se mijenjati)

No dosta sad o Amerima. Njihov je predsjednik danas lijepo pokazao da nije za baciti - pokazao je da neobično vješto i samostalno eskivira leteće cipele.

Na sutrašnji dan prije 17 godina Kazakhstan je proglasio nezavisnost kao posljednja od sovjetskih republika koja je to učinila. Znam da ova prilika sad zahtijeva jedan pogled unazad sa gdje smo bili i kuda ćemo dalje - no ja o tome baš i ne znam puno, ali ako malo proguglate siguran sam da ćete naći neki Predsjednikov govor na tu temu - može i od prošle godine.

Predsjednik nam je svima - svim radnim ljudima i građanima - dao dva praznična dana, pa tako ovog prosinca uz Kurban Bajram osmoga, ne radimo ni 16. ni 17. (Fala mu. Ipak, nekako nisam siguran da bi on onako ukočen uspio izbjeći leteću obuću kad bi je se netko usudio baciti prema njemu)

Moja se firma raspištoljila pa ne radismo ni u ponedjeljak 15.

No oni su ipak tražili da taj jedan slobodan dan odradimo u subotu 13. ... sve u svemu 4 dana odmora u komadu su dobar uvod za blagdane doma...

Jutros je u Atyrau bilo -2 stupnja. Ural se još nije zaledio, iako se korica već počela pomalo hvatati.



Expatska zajednica ovdje inače ima kladionicu u kojoj svi pokušavaju pogoditi točan datum kad će se Ural zalediti.

Zanimljiva je definicija pojma "zaleđen Ural" - Ural je zaleđen na onaj dan kad se prvi put u sezoni vizualnim opažanjem može registrirati stanovnik Atyraua kako pješice prelazi rijeku između hotela Chagalla i Renco (koji stoje jedan nasuprot drugome jedno petsto metara uzvodno od mosta). Da bi se taj čin prelaska mogao smatrati verificiranim potrebno je da onaj tko tvrdi da je do njega došlo ima barem dva svjedoka ...

Sav prihod od uplaćenih oklada ide u dobrotvorne svrhe.

Moj i gospođin datum su već poodavno prošli - mi smo se uzdali u stogodišnje kalendare, prosjeke i slične stvari.

Mala neutrinka ima čekati do 17-tog

A kad mi po prvi put pređemo Ural, na blogu ćete sigurno moći čitati o tome.

Čuo sam, a nisam još svojim očima vidio da ovdje po tome ledu prometuju i autobusi ...

Grad je inače praznički okićen. Borovi i kazahstanske zastave.





Polovica grada koja slavi Božić činit će to tek sedmog siječnja, ali sve je okićeno još od prije Bajrama - da ne bi bilo. Djed Maroz i Snjegučka normalni su dio ikonografije (Djeduška je međutim u raznobojnim uniformama, ali ne baš često u crvenoj - Coca Colinoj)

Mi smo u nedjelju bili u šetnji po azijskoj obali Urala



A na kraju smo završili u lokalnom kafiću na sasvim solidnom English Breakfastu, s obzirom da smo oko 5 tisuća kilometara daleko od Engleske.

Uz doručak, naravno, čaj.

A uz čaj, naravno - limun.

E sad, oni koji su čitali post na ovom linku znat će zašto je ova slika ovdje. Opet nisam dovoljno jasno mahao rukama...




E sad fakat moram ići - već tri sata sam utrošio ... jel makar netko došao do kraja?

12 komentara:

otrovna jabuka kaže...

hahahaha evo da ti odgovorim.... došla sam do kraja, ali sam pročitala početak, ono o sredstvu za prištiće i ovo o limunu... dakle dobar dio sredine sam preskočila. ali vraćam se po sredinu, ne brini! i da... ovo što sam pročitala - urnebes, samo što ne plačem od smijeha! :))) baj d vej... jel nemoš tražit cijeli limun i nekakav nož? :D

Anonimno kaže...

rijeka53
Odstampaj jednu slikicu od pola limuna i onda ju pokazes prije leh narucis, ki zna morda kad vide ce im biti lakse.
......kako dolaze praznici i svi cemo djirati sakamo po malo i ako se ovo leto vise ne citamo, se najboje za praznike i lipo se zabavite i odmorite :-)

Anonimno kaže...

Familijo Neutrino, uživajte i sretni blagdani
I kaj veliš, Kazahstan je kao mi šezdesetih i sedamdesetih. A vole i strance
E, sad kvot:
"Šalković ne sakriva plitkost svoje proze i ne puca na Pulitzera."
bogamuljubim, Neutrino, to isto možemo reći i za Nives Celzijus. (Uzgred, ni ona ne puca na Pulitzera, ali joj nisu dali ni nagradu koju je, prema propozcijama, zaslužila. Nije da je nešto zagovaram, ali... A njemu su dali nagradu koju ni po čemu nije zaslužio za onaj pretenciozni preserendum koji kaže da se pravimo kako to nismo čitali. E ja se ne bum pravila da nisam, ali moram reći da je to čisti gubitak vremena. I možda je jedina dobra stvar u tome baš to što sam mogla raščlanit tu stupidariju. )

Strina

stroke kaže...

nisam stigao do početka. to je moj problem, jer krenuo sam od kraja. uglavnom, sve mi je u glavi zbrkano, a i zima mi je. u Govnolendu kiši. pozdrav burazeru.

Anonimno kaže...

Pozdrav familiji Neutrinovski, te Vam želim lijepe i ugodne praznike u ovoj državi koja se vraća u šezdesete i sedamdesete: Sretni blagdani iz ZG.

nina kaže...

Neutrinosi, sretni Vam blagdani. Kisi, kisi :)))

ps. kolektivni caj (s limunom) u zg?

linus.broj.dva. kaže...

pod Murphyu uvijek usfali neki CD ili DVD sa driverima kad je najpotrebniji :-)

kroz godine iskustva i petljanja sa računalima počeo sam spremati na jedan disk softver i drivere za more uređaja koji su se kroz vrijeme skupili u posjedu.

iznimka je kabelski modem, taj CD posebno čuvam jerbo sve uspijem pronaći na netu - da se naći instalacija za hardver kupljen u prošlom tisućljeću - i da, sve radi ;-)

nadam se da više neće biti problema u KZ...

otrovna jabuka kaže...

sretan božić putujućoj familiji :)

zgdnevnik kaže...

Ma da se i takav limun iscjediti, vidim da si i ti uspio :)
Sve naj u 2009.!

Anonimno kaže...

Naravno da sam došla do kraja :)))
Sve najbolje u 2009.!!

Anonimno kaže...

sretna nova puna zdravlja, sreće, veselja i radosti...:)))

Anonimno kaže...

Ovo iznad = alkion