Čemu služi škola? Namedropping - Seth Godin ... onako za naslov :-)

Namedropping je zgodna engleska složenica kojom se opisuje svima nam tako dobro znana pojava kad čovjek u razgovoru spomene neku poznatu osobu. Uglavnom zato da bi sebi dao na važnosti bilo zato što tu osobu poznaje, zato da bi pokazao svoju učenost (ako je poznata osoba neki veliki mislilac) ili da bi pokušao prikazati da su poznati autoriteti na njegovoj strani.

Seth Godin je autor nekoliko knjiga o businessu, uglavnom na teme marketinga, ime mu je prilično cijenjeno, a knjige čitane. Mrak je svojedobno objavio intervju s njim što je meni dalo ideju da napravim intervju s Mrakom i plejadom drugih blogera. Te moje intervjue možete sve pronaći lijepo upakirane u rubrici Interviews na lijevoj margini ovog bloga.

Ja sam spomenuo ime Setha Godina u naslovu da bih se pravio važan i da bi vi pomislili kako sam ja in i trendy.

A i zato što sam na jednom od prosvjetarskih blogova (ne domaćem nego nekom američkom) pronašao inicijalni popis onoga što Seth Godin nudi kao popis mogućih odgovora na pitanje čemu služi škola.

Evo popisa u mom prijevodu (engleski original imate na linku gore). Pokušao sam uobličiti listu g. Godina da bi se sve gramatički slagalo, pa sam ponegdje morao ponešto odstupiti od originalne forme.

Dakle, početna lista. Škola služi da bi:

  1. Postali informirani građani
  2. Bili sposobni čitati iz užitka
  3. Bili osposobljeni u temeljnim vještinama neophodnim za zapošljavanje
  4. Dobro prolazili na standardiziranim testovima
  5. Barem malo homogenizirala društvo
  6. Izlučila opasne ideje
  7. Dala djeci da se nečim bave dok roditelji rade
  8. Naučila buduće građane kako se uklopiti
  9. Naučila buduće potrošače kako željeti
  10. Stvorila socijalno tkanje
  11. Stvorila vođe koji će nam pomoći u takmičenju na svjetskoj pozornici
  12. Stvorila buduće znanstvenike koji će ostavriti napretke u medicini i tehnologiji
  13. Učili zbog učenja samog
  14. Pomogla ljudima da postanu interesantni i produktivni
  15. Oslabila proletarijat
  16. Ustanovila minimum ispod kojeg prosječna osoba neće pasti
  17. Pronašla i proslavila bistre, genijalne i darovite
  18. Djeca naučila vježbati, pravilno jesti i izbjegavati uobičajene zdravstvene probleme
  19. Naučila buduće građane da slušaju autoritete
  20. Naučila buduće radnike isto to
  21. Povećala zanimanje za umjetnost i kulturu
  22. Naučila kreativnosti i rješavanju poblema
  23. Smanjila pogreške u javnim napisima
  24. Povećala emocionalnu inteligenciju
  25. Smanjila kriminal kroz učenje o ophođenju i moralu
  26. Povećala razumijevanje dobro proživljenog života
  27. Sportski timovi imali dovoljno igrača
Moram priznati da mi se na prvi pogled lista učinila pomalo površnom i više vicem negoli ozbiljnim razmišljanjem, ali sad kad sam je preveo (pa sam hoćeš-nećeš morao razmišljati o svakoj stavci) moram reći da joj teško nalazim mane, ako pročitam što zbilja piše - bez možebitne ironije ili sarkazma. Možda je malo predugačka, a možda bi se ponešto dobilo i njezinim restrukturiranjem.

Pa da vidim ...

OK, uklonio bih iz nje ono o slabljenju proletarijata jer em ne razumijem što je pisac htio reći em mi vuče na neko ideološko prepucavanje koje me ne zanima. Izbacit ću i zadnju opasku o sportašima jer sam je shvatio ili kao vic ili kao referencu na američki sistem sportskih stipendija kojima se zaista igrači pripremaju za uvrštavanje u profesionalne klubove.

Nisam shvatio na što se cilja sa onim o razumijevanju dobro proživljenog života (life well lived) - pa ću i to odstraniti.

Ostatak mogu podijeliti na funkcije koje služe pojedincu i one koje služe društvu (znam da sigurno postoji brdo knjiga koje ja nisam pročitao a bave se ovom tematikom, ali kako rekoh ja ih nisam pročitao pa ću obogatiti svijet svojim (ne)originalnim razmišljanjima na zadanu temu ...).

Mislim da su neke stavke g. Godina uključene u druge ili se barem djelomično prekrivaju. Uz to neke su jako važne, a neke su možda minorne.

Evo kako bih presložio i sažeo preostale funkcije škole počevši od onih važnijih osobi do onih važnih društvu

I - Razvijanje sposobnosti neophodnih za preživljavanje
Ovladati temeljnim vještinama neophodnim za zapošljavanje
Steći iskustvo sa standardiziranim testovima
Naučiti se higijeni, pravilnoj ishrani i tjelesnim aktivnostima


II - Razvijanje sposobnosti koje pridonose kvaliteti vlastitog života
Zanimanje za umjetnost i kulturu (uključujući i čitanje sa užitkom)
Naučiti kreativnost i rješavanje poblema
Pomoći ljudima da postanu interesantni i produktivni
Postati informirani građani
Naučiti buduće potrošače kako željet
i

III - Razvijanje sposobnosti koje pomažu boljem funkcioniranju osobe unutar društva
Razviti emocionalnu inteligenciju
Naučiti buduće građane i radnike da slušaju autoritete
Naučiti buduće građane kako se uklopiti


IV - Funkcije koje služe kvaliteti društva
Homogenizacija društva
Ustanovljavanje prihvatljivog minimuma (i kontrola pravopisa ;-) )
Stvaranje društvenog tkanja (social fabric)
Smanjivanje kriminala i izlučivanje opasnih ideja kroz učenje o ophođenju i moralu
Briga za djecu dok su roditelji na poslu


V - Funkcije koje služe budućnosti društva
Stvaranje lidera koji će nam pomoći u takmičenju na svjetskoj pozornici
Stvaranje budućih znanstvenika koji će ostvariti napretke u medicini i tehnologiji
Pronalaženje i slavljenje bistrih, genijalnih i darovitih


Ostalo mi je još samo ono "Učenje radi učenja samog" s kojim zapravo ne znam što bi - možda podiže kvalitetu vlastitog života, ali to je upitno. Pitam se čak da li je to uopće potrebna funkcija škole.

Prilikom slaganja ovog posta obilato sam se koristio wikipedijom i drugim internetskim blagodatima kako bih bio siguran da sam ispravno shvatio terminologiju kojom Godin barata.

Namučio me "social fabric". Nisam siguran da sam ga baš dobro preveo (ja sasvim sigurno nisam zadovoljan) kao "društveno tkanje", ali pod tim pojmom se općenito misli na shvaćanje života kao složenog tkanja koje se sastoji od međusobno povezanih aktivnosti, sustava i organizacija. Neću reći da sam baš u potpunosti proniknuo kako se taj pojam odnosi sa drugima u svojoj skupini (npr. homogenizacijom društva), ali mislim da mu nisam fulao skupinu.

"Emocionalnu inteligenciju" sam po sada po prvi put ozbiljno pokušao shvatiti i zapravo me sram da to nisam učinio ranije. To je jedan od onih buzzworda koje ponekad čujem ali mi se nikad prije nije dalo zabavljati sa time što oni zapravo znače. Vuklo mi je na New Age. Sad sam si ju objasnio kao sposobnost shvaćanja svojih i tuđih emocija i njihovih uzroka, te korištenje tih znanja u djelovanju na sebe i druge. Kao takvu, smatram je izuzetno važnom. 

Toliko od mene ovom prilikom. Baš mi je bilo lijepo čeprkati po ovome, a nadam se da vas nisam previše udavio.

Jesam li nešto propustio? Postoji li neka funkcija koju sam zaboravio? Je li mi razvrstavanje OK?

Što bi vi rekli da je funkcija škole?

4 komentara:

Anonimno kaže...

E ovak: kad si prošlim postom otvorio temu, palo mi je na pamet da je škola pravzaprav instrument države kojom odgaja poslušnike koji se uklapaju u njezin sistem. To države i deklarativno priznaju: škola je tu da odgaja, a roditelji moraju sudjelovati u tome. Ajde odgajaj ti kao roditelj svoje dijete prema nekim svojim moralnim načelima koji se kose (ma zapravo, možda se u nekim elementima ne slažu) s odgojnom normom koju nameće školski sustav. Da vidiš sranja!

To ti je blic odgovor na pitanje.
Moje protupitanje: misliš li da je "ovladati temeljnim vještinama neophodnim za zapošljavanje" doista izvorni, nenametnuti osobni prioritet? Moj ti je dojam da većina ljudi i ne voli odveć raditi, da bi rad u životu zamijenili svakakvim drugim neobaveznim aktivnostima. Tu zapravo ne postoji mogućnost izbora ili postavljanja nekih svojih prioriteta - raditi se naprosto mora, odnosno u školu se naprosto mora. Meni ti to jako liči na pravi izvor problema s kojim se suočavaju prosvjetari, problema kako motivirati učenike da ih makar pokušaju slušati i da pokušaju naučiti što više. Malo mi je pomaknuta teza da su današnje (a zapravo bilo koje) generacije produkt poremećaja općih društvenih vrijednosti. Taj sukob učitelj - učenik kao da postoji oduvijek, jedina je promjena otvorenost iskazivanja tog sukoba od strane učenika. Fora je u tome (a suvremeni psiholozi isto vuku na tu stranu) da smo jedinstvene, specifične individue. Slobodoumne individue od kojih svaka vuče na svoju stranu nema kvalitetnog "social fabrica" za društvo (državu). Prema tome, trebamo mehanizam ispravljanja svih tih genetskih grešaka i eto ti odgojno-obrazovnih ustanova. Sve u svemu, škola ne može funkcionirati bez sukoba, konstantnog većeg ili manjeg nezadovoljstva svih uvučenih u taj proces. Postoji li ijedan školski sustav u svijetu koji nije kritiziran?! Postoji li ijedan koji bi bio apsolutno smislen?

neutrino kaže...

Wow ... izgleda da te ovi moji postovi zbilja zanimaju.

Ovaj komentar zaslužuje zaseban post ...

Anonimno kaže...

A gle, zanimaju me. Mene općenito zanima sve što se na bilo koji način odnosi na "mind" i njegovo oblikovanje, a i dijete mi svaki dan dolazi iz škole :))) Bila sam i s onu stranu katedre, znam s čim se suočavaš kada pokušaš poučavati. Zapravo si kao salama u sendviču: s gornje strane te pritišće sustav (država), a s donje su učenici koji na svojim leđima nose cijeli taj sendvič i nije im lako.
Ako pokušaš sve pogledati iz malo šire perspektive a ne samo cendrati kako ti je kao salami neugodno u sendviču, dolaziš do interesantih spoznaja.
Skoro si me navukao na par postova i skidanje paučine s bloga ;)

neutrino kaže...

@ Mastermind - ako se odvazis na te postove ja cu biti pocascen citajuci ih.