Pročitao sam kod Cronomija post u kojem komentira Večernjakov članak. Nije me nasmijao komentar.
Umro sam od smijeha na fenomenalnu foru kojom su veliki trgovački lanci odvalili šamarčinu svima onima koji su podržavali “Zakon o radu nedjeljom” (koji se u stvari zove Zakon o trgovini) i do gola razgolitili cijelu sramotnu idiotsku konstrukciju.
Ako netko nije skužio do sada – onda je sad valjda i zadnjem uzdrhatlom borcu za prava radnika jasno da je podržavajući idiotski zakon sam sebe lupao u … ma znate vi ...
Ako još niste čuli, a ne da vam se ni kliknuti na ovaj link da sve pročitate u Večernjaku da vam kažem: TRGOVCI U HRVATSKOJ RADE NEDJELJOM.
Trgovine ne rade ZA KUPCE, ali vrijedni trgovci dolaze na posao i onda rade inventuru, slažu police, čiste, broje, održavaju … Taj njihov rad je sasvim legalan i zakonit. Zakon o trgovini naime zabranjuje rad TRGOVINAMA, ali TRGOVCI rade po Zakonu o radu. A on, naravno ne zabranjuje rad nedjeljom (kako bi inače radili konobari, liječnici i vozači autobusa?)
Jesu li trgovci za taj nedjeljni posao plaćeni?
Tko zna? Inspekcija rada nema pojma – nisu dobili pritužbe pa ne izlaze na teren. A osim toga, da inspekcija išta može otkriti ne bi nam ni trebalo zatvarati trgovine nedjeljom. Inspekcija bi radila svoj posao, trgovci bi za svoj rad SVAKIM DANOM, a ne samo nedjeljom bili pošteno plaćeni, a građani bi lijepo mogli mirno kupovati u danima kad za kupovinu imaju vremena.
Predsjednica sindikata trgovine Dragica Mišeljić je ZAPREPAŠTENA. Kaže “Očito smo svi skupa maloumni kad smo tolike godine radili ovakav zakon”. No barem je tu jednu stvar pogodila …
Možda gospođa jednom i shvati da je išla u krivu crkvu boga molit (pun intended) i umjesto da popravi stanje u radnim odnosima tako da se pobrine da kontrola rada postoji uvijek i svugdje, da vrši pritisak na poslodavce da uplaćuju plaće i doprinose do zadnje kune za svaki odrađeni prekovremeni sat, da njen tim pojasni tetama blagajnicama i dečkima u skladištu kome se mogu žaliti i kako mogu riješiti svoje probleme – ona se slizala sa jednom glupom idejom, stavila svoju sindikalnu ulogu u funkciju političkih prepucavanja i sad je ostala zaprepaštena.
Sad se gospođa pita Kako će poslodavac evidentirati taj rad i kako će to vrijeme nazvati? Hoće li ga platiti? Kako će poslodavac objasniti preveliki fond sati tih zaposlenika?
Netko bi joj zbolja trebao reći “E vidite, draga moja gospođo, evidentirat će ga onako kako evidentira i rad svakim drugim danom. Kako gdje, kako koji – jadno i traljavo! A to zajvaljujući tome što ga nitko ne nadgleda. A ne nadgleda ga zato jer ste VI (koja ste na čelu sindikata trgovine i koja ima zadaću štititi prava radnika) odlučili da će problem nestati sam od sebe ako uspijete zabraniti rad nedjeljom.
I eto, dobili ste što ste htjeli - dežurni Vladin cinični brbljavac flegma izjavljuje: “Inventure su se radile izvan radnog vremena i nije cijeli mehanizam bio u pogonu. Ako ljudi pune police, tko kaže da za to nisu plaćeni? Ne možemo generalizirati…”
Prrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr!!!!
A vi draga moja gospođo, sad imajte obraza izaći pred one radnike i radnice Konzuma Getroa i Kauflanda pa im obećajte da ćete pisati inspektorima koji će poslovično brzo, kao i do sada, dojuriti u inspekciju i osigurati da svi budu plaćeni…”
No, ne bojim se ja za gospođu. Ona siguno neće podnijeti ostavku zbog ove smijurije. Vlada pilatovski pere ruke “Oprostite molim vas, to je bio sindikalni zahtjev i mi smo uložili napore da zahtjevima radnika udovoljimo”. Veliki poslodavci će malo restrukturirati svoje izdatke, otpustiti određeni broj radnika koji im sad više ne trebaju, ali profiti im neće blogzna kako pasti jer ljudi ionako moraju kupovati, pa će kupovati više u druge dane.
Jedini koji su tu ozbiljno popušili ste vi, dragi moji čitaoci koji ćete ili zakidati poslodavca izlazeći s posla ili zakidati svoju obitelj jureći radnim danom prije ili poslije posla ili pak naguravajući sve potrebne kupovine i popravke u subotu do 15:00 ili do kad već taj glupi zakon dopušta da trgovine rade.
Trgovcima se kako vidimo novim zakonom ništa stvarno ne mijenja.
Postovi
4 komentara:
Kao i svaki put, nema tog zakona kojem se naši ljudi neće narugati u lice.
Problem je što su zakoni sami po sebi hrpa pravila i uvjeta, vrlo su hladni i gotovo robotski, a trebaju ga provoditi ljudi. Pričao sam nekoliko puta sa sucima o apsurdnim zakonima koji su prekruti i pretvrdi za najbanalnije stvari.
Imamo mi sjajnih zakona, ali što nam vrijede kad ih ne možeš provoditi jer su (pre)pisani za potpuno drukčije uvjete i ljude.
Nema tu nekog pametnog rješenja, jer kod nas desetljećima zakoni postoje kao svrha samima sebi. Pa zato i ovakve montipajtonovske situacije.
Već sam negdje napisao da se nije smjelo potezati pitanje rada (ili ne) bilo kojim danom u tjednu. Pitanje rada je ustavna kategorija. Trebalo je riješiti pitanje adekvatnog vrednovanja i pravovremenog plaćanja tog rada. Interesantno je da je crkva bila veliki zagovornik slobodne nedjelje za trgovce, ali su sebe vrlo mudro preskočili u tome. A da ne pominjem transport, policiju, vojsku...
Definitvno sam protiv tog izrabljivana radnika, al mi nije jasno u čemu je toliki problem što ne možemo ić šopingovat nedjeljom, kad sam ja bio klinac trgovine nisu radile nedjeljom, subotom i srijedom popodne.
Ne kažem da sad treba opet tako bit, al ne vidim nikakav problem u tome što trgovine nedjeljom ne rade. Au contraire.
Jimbo: ne radi se ovdje o tome treba li ili ne treba trgovina raditi nedjeljom ili uopće nekim drugim danom. Naime rad je ustavna kategorija i jedno od osnovnih ustavnih prava čovjeka (kao što je osnovno demokratsko pravo čovjeka: birati i biti biran). Jer ako krenemo u nepregledne širine onda isto tako možemo početi zabranjivati bilo koji oblik rada nedjeljom - a znamo dobro da je to jednostavno nemoguće. Ovdje se radi o malo drugačijem problemu. Netko je pobrkao "lončiće" i na pogrešan način pokušao riješiti probleme koji su u ingerenciji inspekcijskih i inih kontrolnih organizacija u državi. Pokazalo se kako su većina uposlenika, a po radi očuvanja svojih radnih mjesta, prinuđeni (od strane poslodavaca - vlasnika velikih trgovačkih lanaca) trpjeli bezobzirna i neadekvatno plaćena izrabljivanja. Kako bi to sprečila država je jednostavno zabranila rad trgovinama nedjeljom - što se, kako vidiš pokazalo pogrešnim. Vlasnici su, kako ne bi otpuštali radnike pribjegli solomonskom rješenju - prebacili su inventure i slaganje robe u taj dan... i dalje na isti način izrabljuju... Dakle treba drugačije prisiliti vlasnike da adekvatno, pravovremeno i dostatno plate te jednike, a ne im oduzeti pravo na rad...
Objavi komentar