Kazahstan u slici i riječi - posvećeno pivopijama

Ima već neko vrijeme da me Ribafish zamolio da mu glede njegovog predstojećeg putovanja u Kazahstan napišem ponešto o kazahstanskom pivu.

Ne budi lijen, ja sam pričekao par mjeseci pa se bacio na pisanje.

Pretpostavljam da bi ista stvar mogla zanimati još nekog od suptilnih dječaka koji namjeravaju doći u pratnji nogometne repke, pa iako me postupci ponekih u toj gomili baš i ne oduševljavaju - odlučio sam onima simpatičnima ipak ponešto preporučiti.

Dakle ponuda piva u kazahstanskim dućanima je vrlo dobra.

Naravno, govorim o supermarketima zapadnjačkog tipa. U njima se obavezno nađe po nekoliko vrsta uvoznih piva (gdje su točno punjena ne bih znao jer me uopće nisu zanimala) poznatih marki kao Stella, Corona, Grolsch itd.

No, kako niste došli u Kazahstan da biste pili Stellu - to ste mogli i doma, pretpostavljam da vas zanimaju domaća piva.

Najvažniji savjet - naučite ćirilicu!

Ruski se jezik piše ćirilicom a kad se malo uživite sve vam postane neobično bistro. I smiješno, naravno. Kao da čitate neki arhaični hrvatski. Na ćirilici.

Kazahstanci imaju svoje pismo, svoju verziju ćirilice sa još nekim dodatnim čudnim slovima, ali sa kazahstanskim nije problem u slovima - problem je da ono što pročitate - Konak-uj, Ak-žaik, Meiramhana, Derimhana - vjerovatno baš i nećete shvatiti.

Zato ako je natpis na ćirilici ali sasvim nejasan pogledajte negdje uokolo i nađite ruski tekst.

Za one koji ne znaju ćirilicu tu je pivo Derbes:



Lako ga je spaziti na polici jer se Derbes lako pročita.

Moj je savjet - kad ga uočite, klonite ga se. Ništa ne valja. Džabe mu to "classic" - ostavlja gadan okus u ustima i ubrzo vam postane jasno zašto je tako jeftino.

Ja ga kupih na akciji dva za jedan - gdje su dvije boce bile zalijepljene doslovno - selotejpom!

Drugu bocu još uvijek imamo jer se nismo mogli odvažiti da to ponovo probamo, a nitko mrzak nam još nije bio u gostima ...


Kad naučite ćirilicu, moći ćete otkriti da se slijedeće pivo zove Alma-Ata.



Alma ata je inače ruski naziv za bivši kazahstanski glavni grad kojeg kazahstanci zovu Almaty.

To Almaty pak znači - "Velika jabuka" - a Kazahstan je postojbina jabuka ako niste znali (tko je rekao da je ovaj post samo o pivu?).

Sad kad ste pokazali da znate ćirilicu i uspješno odgonetnuli natpis na ovome pivu - slijedi savjet - izbjegavajte i njega.

Blijedo je i nikakvo. Nije gore od Derbesa (malo što je gore od Derbesa) ali sigurno nećete potomstvu pričati da ste ga pili.


U Kazahstanu ćete naći dosta ruskih piva. Previše ih je da bih ih sve ovdje nabrajao, a da ih sami identificirate morate se zadubiti u ona sitna sitna slova na poleđini gdje piše tko je pivo uvezao a tko proizveo. Na ćirilici naravno.

Najčešće rusko pivo u prodaji je Baltika



Na slici je Baltika Zalotoje tj. zlatna.

Meni je to najdraže. Još volim i Baltiku 7 (sem), a mogu popiti i Baltiku 5 (pjat) - to je tu negdje ko Žuja. Baltika 3 (tri) je slabačka.

Ovi brojevi valjda znače neku snagu ali ja nisam uspio povezati postotak alkohola sa nazivom.

Baltika ima moćnu zastupničku mrežu tako da ćete je često naći točenu u restoranima i barovima - češće nego ijedno kazahstansko pivo i jednako često kao strana piva. Ako lokal ima samo jedno točeno pivo - najčešće je to upravo Baltika. Ako je u pitanju sedmica - nije to ni tako loše ... to je jedan fini, tečni i malo jači lager.

Od kazahstanskih piva kvalitetom mi odskače Irbis.



Irbis je ruski naziv za snježnog leoparda a čitajući ona sitna slova potvrdio sam da se radi o kazahstanskom proizvodu.

Ja volim gušća, ukusna piva. Ne previše gorka, čak možda slatkasta i po mogućnosti malo jača od onih tankih lagera.

Irbis je upravo takvo pivo. Ne previše gorko i ne previše jako, ali finog okusa koji lako klizi.

Apsolutno najbolje kazahstansko pivo i jedno od boljih piva koje sam uopće probao je Zlatni Tjanj Šanj.



U Kazahstanu se mnogo toga zove Tjanj Šanj. Originalno je to naziv planinčine pored Almatyja kojom počinju Himalaje.

Otuda se naziv pojavljuje kao kazahstanski nacionalni amblem. Ko njihova Vila Velebita.

A kad sam prvi put došao ovamo 2002. primitivni su expati to pivo naručivali izgvarajući ga ĆipŠajt - iliti Jeftino S*anje. Zbilja je bilo slabo, ali zato jeftino.

No, sad Tjanj Šanj dolazi u nekoliko varijanti. Ono osnovno je i dalje slabo i jeftino, ali dvije vrste su ipak nešto sasvim drugo.

Krepkoe - je ravno Irbisu - i okusom i punoćom i snagom, a Zlatoe (na slici) je upravo odlično. Još malo gušće, a bogato i slasno.

Jedini je problem - opskrba. Nije sigurno da ga uvijek i svuda ima. Ja ga redovito tražim u dućanu, ali ne nađem ga baš uvijek.

Eto, sad - nadam se da onima koji ne vole pivo ovo nije bilo suviše dosadno, a onima koji vole ... put pod noge pa do Kazahstana.

Čekam vas sa Tjanj Šanjom - Živjeli!



4 komentara:

ribafish kaže...

sline mi potekle... još da im i čevape tako opišeš... alal vera!

al zalijepljene selotejpom, mrakkkk!

neutrino kaže...

Za cevape si ti majstor - tu se ne bih stel mesati ... ali ne brini, bas radim na opisu necega shto se zove shashlyk ...

tww kaže...

Da on zna kuhat, mogo bi pogledat ovdje.

http://bilojednomukuhinji.blog.hr/2008/10/1625430083/ruski-saslik.html

neutrino kaže...

@ tww - Misliš da Riba ne zna kuhat? Ma čekaj malo pisao je on ponešto i o kuhanju ...
A ja vidiš nisam znao da je Šašlik ruska riječ ...
Hvala za link.