Sretan vam praznik, ako ne znate koji - sramite se!

Jedna od najtužnijih stvari u novijoj hrvatskoj povijesti mi je marginalizacija dana žena.

To jeftino prepucavanje o komunjarskom predznaku ovoga dana i potpuni gubitak perspektive ispunjavaju žaljenjem.

Točno je da je Lenjin proglasio Dan žena kao nacionalni praznik i točno je da je on i danas praznik u mnogim zemljama "istočnog bloka". Točno je i da je Klata Zetkin bila zastupnica komunističke partije Njemačke - ali ono što dan žena obilježava i ono iz čega je nastao daleko nadilazi samu ideju jedne partije.

To što je Lincoln bio republikanac ne znači da je demokratima robovlasništvo super, zar ne?

Dan žena obilježava se od 1908.

Prije 101. godinu, ako ste bli žena niste imali pravo glasa (osim ako niste živjeli u Novom Zelandu, Finskoj ili Australiji).

U mnogim zemljama niste mogli raditi, niste mogli kupiti kuću, niste mogli kupovati vrijednosnice, imati djecu izvan braka ... uopće, vaše je postojanje bilo definirano muškarcem u vašem životu - bio vam on otac ili muž.

Sve ono što danas sablažnjivo predbacujemo Saudijskoj Arabiji, Iranu ili Vatikanu - prije 100 godina bilo je norma u gotovo cijelom svijetu.

To što su danas žene bliže ravnopravnosti nego ikada ranije, zasluga je onih žena (i muškaraca) koji su se za prava žena borili i kojima je Međunarodni dan žena i posvećen.  Prilika je to da se svi skupa podsjetimo gdje smo kao čovječanstvo bili i kuda želimo stići.

Prilika je to, naravno, da se preispita društvena savjest, da se ukaže na preostale probleme, ali i da se proslavi doprinos kojeg žene imaju u razvoju civilizacije.

U čas praznika, u Kazahstanu se sutra ne radi,

Meni se ne čini da je to nazadno, a vama?

 

Ženama se već danima dijele buketi cvijeća, od hotela je gospođa dobila prigodni kalendar, a i žene poklanjaju ruže jedne drugima ...

Sretan vam dakle praznik!

S praznikom!

Meiram zabin!