Najromantičniji film na svijetu - nije loše kao preporuka - bolje nego suzomamilac

Spomenula je gospođa u svom postu film uz kojeg smo proveli prošli petak.

Odnosno, više je onako - natuknula da se radi o najromantičnijem filmu ikad. Zapravo tim joj je riječima frendica opisala film kad ga je poklanjala.

Rotten Tomatoes ga ocjenjuje sa 52% i kaže da postoji konsenzus - film je "unatoč nekim dirljivim nastupima ipak slatkasti tearjerker - tj. suzomamilac.

Radi se o filmu The Notebook o kojem nisam apsolutno ništa čuo dok ga nismo ubacili u DVD.



To najviše volim. Kad nemam pojma ni kakav je film ni o čemu se radi (dobro, kad čuješ da je najromantičniji film ikad - prilično ti je jasno da nećeš gledati Terminatora) ... a kad izgubiš pojam o tome gdje si kojeg glumca gledao (kao ja) onda ne znaš ni ta imena koja pišu na omotu.

Ne bojte se neću vam pričati o čemu je film - ne volim ni kad meni tako netko pokvari užitak. Ali ću vam reći da film jest "suzomamilac" no ja ne mislim da je to nešto loše.

Ima nekih filmova koji pucaju od patetike, koji napinju sve moguće klišee i koji se trude svoje junake provući kroz nemoguće situacije - sve ne bi li im bilo što gore i što tužnije.

E pa, notebook je isto donekle klišeiziran, ali mu to ne smeta da se čovjeku uvuče pod kožu. Sve onako jednostavno. Počneš ga gledati i zavede te fotografijom i laganom radnjom, zavoliš likove i nemilo navijaš za njih.

I jasno da te i rascmolji na kraju, ali do bijesa - kad je to postalo oznaka lošeg filma?

Mislim, ako me film rasplače - to znači da je uspio izazvati emocije u meni, da me angažirao do te mjere da sam povjerovao glumi. To znači da us režiser, glumci i svi ostali uspješno stvorili iluziju i prenijeli me u radnju u kojoj sam se toliko identificirao da sam pustio suzu ...

Po meni je to oznaka dobrog filma.

Nije dobro kad film to ne uspije a ubi se trudeći. Kad me gađa klišejima vidljivim iz aviona, kad me uvjerava da osjećam ili bih trebao osjećati ovo ili ono ...

No, Notebook je k nama došao bez najave, bez prisile, a još uvijek ga spomenemo u razgovoru.

Natjera te malo da se zapitaš i neka pitanja o ljubavi, braku, uzimanju i davanju.

Film nema zbilja velikih glumačkih imena. James Garner je glumio u Viktoru Viktoriji, ali je meni pznata faca iz brda filmova - simpatični starček. Gena Rowlands je stara dama koju sam isto gledao na milijun mjesta, ali ništa što bi joj osiguralo neku zvjezdanu vječnu slavu.

Možda baš zato, oboje glume s lakoćom, bez taštine, zadrške ili preglumljivanja.

Mladi glumci pak, Ryan Gosling i Rachel McAdams, nisu nikakve silno poznate zvijezde u usponu na čijim se imenima nabijaju tiraže tabloida. Tako da su se i oni morali zbilja potruditi i odraditi posao kako je to režiser tražio. A morali su se i uživjeti u uloge.

Ryan Goslingov lik u jednom dijelu filma se iz čista mira počne baviti stolarijom. Pripremajući se za ulogu i glumac je ovladao tom vještinom pa je jedan od stolova u filmu zbilja njegovih ruku djelo.

Priča se da je Rachel McAdams dobila ulogu na audiciji pored devet drugih kandidatkinja, nakon što je imala samo jedan dan za pripremu. Priča se da je za tu ulogu bila zainteresirana Britney Spears (lele) a i Reese Witherspoon.

E pa ako vas sve ovo nije nagovorilo moram vam reći da je film dobio i MTV-jevu nagradu za najbolji poljubac 2005. godine. Da, da to je baš ono što pomiče jezičac na vagi.

Ma zezam se. Ovo je pravi film ako se želite lijepo uvaliti pred televizor i uživati u lijepim mladim ljudima i malo starijim dragim ljudima koji s lakoćom pričaju jednu dobru priču. Ako se malo i rasplačete - nema u tome ništa loše, to je dobro čišćenje suznih kanalića.

Da li je najromantičniji film ikad? Nemam pojma. Morao bih sad puno teoretizirati na temu što uopće znači romantičan - a na kraju to vjerovatno ionako ne bi ništa značilo samo po sebi.

Recimo samo da je film jako romantičan.

Dobro tak?