Imala je neki dan Zlevanka post na temu čitanja na zahodu, pa kako mi prostor u komentarima na tu temu nije dovoljno prostran - razbaškarit ću se na vlastitom mi blogu.
Spadam u zahodske čitače i od toga ne odstupam.
Mogu shvatiti da je nekome čitanje u tim trenucima zadnja stvar na pameti, ali čitanje pomaže smirivanju i korisno troši vrijeme koje bi inače proteklo u pregledavanju fuga na pločicama ili otkrivanju do tada neviđenih novina u zahodskom prostoru. Neš ti zanimacije...
Kao klinac čitao sam kutiju Dasha koji je tu negdje stajao i urezalo mi se u pamćenje "piu bianco non si puo". Nisam imao pojma što to znači. Kužio sam samo bianco, ali sam tu rečenicu premetao po glavi do iznemoglosti.
Imao je Bukowski u nekoj knjizi rečenicu u kojoj je spomenuo "one koji ne uživaju u seksu ni koliko ja u jutarnjem sranju". Sad nije meni Bukowski posebno drag (kao nekad) ali ova mu je dobra.
Jutarnji obredi su važni za početak dana.
Tu je potrebna smirenost, rutiniranost i izdržljivost. Oslobađamo se okova prošlosti i spremamo se da smjelo krenemo u novi dan. Ne želimo valjda da nas u novome danu usporavaju natruhe starog i da nam utrobu ispunjavaju tjeskobom?
Ne, ne - lijepo se ujutro popije kava (koja pospješuje rastanak s jučerašnjicom) i onda se jedno određeno vrijeme kvalitetno provede sa sobom.
Čitajući pri tom.
Ali, nije svejedno što se čita.
Osobno, izbjegavam za te trenutke prekomplicirane romane koji zahtijevaju dugo uhodavanje i uživljavanje u duboke osjećaje lika. Ne mogu takve knjge čitati desetak minuta pa ih onda ostaviti do sutra. Ne mogu se stalno vraćati poneku stranicu unazad da bih pohvatao one nježne strune kojima se autor trudi u nama pobuditi simaptiju prema svom glavnom junaku. Dostojevski na primjer ne dolazi u obzir.
Imam na policama nekoliko knjiga koje sam baš ciljano nabavio da budu zahodska literatura.
Pod tim nazivom ne krije se nikakav pežorativni smisao - ne želim njime uvrijediti niti autore niti obožavatelje tih djela. Jednostavno mislim da neke knjige trpe da ih se čita na rate.
Na primjer - leksikoni znanja. Zašto krave ne mogu silaziti niz stepenice i cijeli niz knjiga tog tipa. To su knjige pune kratkih članaka koji mogu biti i šaljivi i zanimljivi i ozbiljni i duboki, ali je najvažnije da su kratki. A to znači da se pročitaju dva-tri i kad se sutradan nastavlja - nema se potrebe vraćati unazad. Počinje se sa novim člankom o nekom sasvim novom fenomenu ili događaju.
Još volim i povijesne knjige, biografije i autobiografije.
One također imaju tu crtu da se glavna radnja barem neko vrijeme pamti. Ako smo danas došli do izbora u Pakistanu (npr. u autobiografiji Benazhir Bhutto) do sutra sigurno neću zaboraviti ništa važno od činjenica koje mi trebaju da pratim što se dalje zbivalo.
Pa su tu i zbirke kolumni (Ante Tomić npr.) ili kratke priče (Raymond Carver).
I neki romani imaju tu zahodsku čitljivost. Uglavnom se radi o onima koji prate samo jednu radnju i koji od čitatelja ne zahtijevaju blogzna kakvu pažnju. To su oni što ih još zovem i knjige za plažu - one kojima ne smeta da malo pogledate što se zbiva oko vas, pa pročitate odlomak ili dva, pa zirnete na sat kad će ručak, pa opet malo čitate, pa osluškujete čemu se cerekaju one dvije balavice iza vas, pa još malo čitate itd. Za sve to vrijeme glavni junak je konačno skužio ono što je svakom jasno još od 16. strane pa sad stvar ide komotno dalje (Da Vinci code, Šalković)
Netko će možda reći da čitanje na zahodu nije higijenski.
Sad, ne znam kakvi su zahodi drugih ljudi, ali moj je čist. A dok čitam i ruke su mi čiste. Do završetka čitanja ručice još nisu bile ni u mogućnosti susresti se s potencijalnim onečišćenjem.
Tako da, odložiš knjigu, obaviš rukama što imaš, opereš ruke i - tek onda - eventualno ponovo hvataš knjigu ...
Fakat ne kužim otkud bi se knjiga onečistila a ne bi na primjer hlače, košulja, zidovi i slično ...
Znam da neki ljudi u zahodima grade ćitave stalaže, ali ja još nisam dotle dogurao. Priručna odlagališta su mi za sada sasvim dovoljna.
Ne volim previše jedino čitati novine. Sve ono preokretanje stranica, borba sa presavijanjem i traženje što bih dalje mogao čitati me dekoncentrira ...
A vi? Čime se vi zanimate?!
Postovi
3 komentara:
Ja slušam radio :)))
ja kupim petkom neko žutilo da imam za cijeli tjedan po malo
U vremenu dokolice čitam sastav Domestosa i ostalih sredstava za čišćenje kupaonice.
Novine ne kupujem, a mrsko mi je notebook nosit u halu, iako sam se i tom mišlju bavio.
Objavi komentar