Pst, na tragu su mi ... ne daju mi blogati ...

Sad je već sasvim očito, mračne sile su se urotile da me spriječe u bloganju.

Ima već nekoliko dana da sam sasvim onemogućen u pristupu mom blogu.

Kad god iz mog Google Chroma kliknem na ikonicu mog bloga dobijem onu groznu poruku "Ups, ova stranica nije dostupna ..."

Apropos jeste li se ikad svađali sa tim porukama o grešci. Ja najviše mrzim kad mi kaže "provjerite jeste li ispravno utipkali adresu stranice" ...

Ma kakvo utipkavanje?!?! sve je na gumb, sve je na klik. Budeš na nečijoj stranici, tamo ima neki zanimljiv link, klikneš na njega i onda "ups ... provjeri jesi li dobro utipkao"

Nemam ja što provjeravati... a pogotovo kad idem na vlastiti blog ... do tamo sve staze znam, i stižem za 0,05 sekundi ...

A on meni, provjeri ...

Uf

Elem, probavam na sve moguće načine - iz bookmarksa i bookengelsa, obišao sam i ono malo blogera koji imaju link na moj blog u svojim blogrollovima. Bio sam i guglao sam sebe (i nalazio sam se što je najbolje) - ali kad god kliknem na link koji vodi prema dragim mi plavo crvenim stranicama - ništa.

Probao sam i s posla. Ne ide.

Ne mogu niti do jednog bloga sa blogspot domene, ne otvara mi se ni blogger.com

OK, ako je index bio pod napadima, možda se sad netko sjetio i razvaliti po blogger.com-u.

Apropos, dobio sam jedan fini i ljubazni e-mail od indexa u kojem me kao cijenjenog korisnika obavještavaju da su nekoliko dana bili pod napadima i da mi je zato pristup njihovom siteu bio onemogućen ili otežan.

Vi koji znate za moje davne probleme zbog kojih više nisam na bog.hr - skužit ćete sa koliko zadovoljstva pozdravljam ovaj potez.

Netko će reći, mgli su to i ranije poslati, netko će reći - e neš ti sajta - Index.

Sve to nema veze. Ako sajtovi počinju svoje korisnike tretirati s poštovanjem meni je to super.

Netko će reći - Matija Babić to sve radi zbog novaca. Trta da će mu pasti posjećenost i prihodi od reklama.

Pa što?

Ako je i Matija Babić shvatio da nije sve u cicama i guzicama - to je samo plus civilizacijskom razvoju...



Uvjeren da je jadni blogger.com napadnut ja se naoružam strpljenjem i čekam.

I tako dva dana, sveudilj pokušavajući na internetu pronaći neku vijest o tome. Nemalo me čudilo da nitko ne piše o hakerskom napadu na site u vlasništvu googlea.

Našao sam neke stare zapise o tome kako je navodno Indija svojedobno pokušala onemogućiti pristup bloggeru ...

Počelo mi je to sve skupa fest smrditi na neki problem koji je ograničen samo na mene ili možda na Kazahstan.

Nije mi vrag dao mira, pa sam provjerio Google Analytics i ostao zapanjen podatkom da je TRIDESET ljudi došlo do mog bloga.

To je očit znak da je moj blog barem nekome dostupan.

Onda mi je nekoliko prijatelja odgovorilo na očajnički mail - saznao sam da njima sve funkcionira i da bi mogli pročitati sve što napišem na blogu ... kad bih ga se samo ja nekako mogao dokopati.

Konačno mi je Mario otkrio da je moguće da postoje neki problemi između nečega što se zovu DNS serveri i da je savršeno moguće da će taj privremeni geografsko internetski problemčić vjerovatno uskoro nestati.

Savjetovao je da pokušam problem riješiti koristeći prečice ili idući iza ćoška ili tako nešto.

Pa sam se ja sjetio da postoje nekakvi proksiji pomoću kojih se možeš pretvarati da nisi tu gdje jesi nego da si negdje drugdje.

Guglao sam (free proxy) i našao brdo popisa takvih stranica.

Tako sad i ovo pišem. Na stranici koja se zove "hide me now" samo ubacim sdresu mog bloga i Voila - evo me!

I sad kad sam se konačno uspio spojiti i napisati ovaj post - više ne znam o čemu sam htio pisati ovih dana ...

Zapravo znam, ali je sve već nekako out of date.

Da se zgražam nad onim šupljoglavcima koji sebe nazivaju pripadnicima supkulturne skupine i usput ostatku svijeta pokazuju koliko se idiotski mogu ponašati - ne da mi se. Da pišem o Jadranki i njenim nesposobnim prirepcima - ne mogu.

Moji fotografsko slikopisni uradci nisu baš izazvali urnebesno zanimanje, dijete mi je u pubertetu pa nam se obiteljski život nalazi na rollercoasteru njenih emocionalnih i drugih previranja uz usputnu moju (više) i gospođinu (manje) razdražljivost koječime.

Pogledao sam jedan zgodan film u tri pokušaja, ustanovio da Amazon dostalja i u Kazahstan (čak nije ni preskupo), još uvijek mrljavim iste knige jer se uspavljujem uz televiziju.

Pogledali smo jednu dobru utakmicu (Arsenal - Olympiacos), krkali u ponovootvorenom TG Fridaysu i otkrili još jedan dobar lokal sa dobrom klopom i odličnim DOMAĆIM pivom.

O svemu bih tome mogao od šuba napisati post ... ali toliko me izmučilo ovo traganje da sad nemam snage.

Od idućeg tjedna sigurno ponovo počinjem ...

2 komentara:

Anonimno kaže...

ANONIMNA IZ BIH

Pravo pitanje je,kako li sam ja ovako informatički nepismena uspjela svaki dan doći na tvoj blog.
A jesam

romantales kaže...

Ako kupuješ knjige na amazonu, možda ti se bolje isplati na bookdepository, oni imaju besplatnu dostavu.