Drugi dio razgovora s Herostratom - to se ne propušta ...

O da štovani štioci dočekali ste i drugi nastavak interviewa s Herostratom!

Znam da ste ovdje navraćali nadajući se da ću se smilovati i objaviti ovaj drugi nastavak ranije nego što sam najavio - ali ništa od toga. Bio sam neumoljiv i ostat ću takav. Unatoč zahtjevima, ovo je drugi od tri dijela intervjua.

Prvi dio možete pročitati ovdje.

Kao što znate u prošlom nastavku Hero je upravo nabrojao svoje najbolje priče (koje biste zbilja trebali pročitati jer ćemo ovdje sad malo popričati o nekima od njih) a meni je njegova skromnost bila povod za slijedeći komentar pa onda pitanje:

Kako uspijevas ostati tako skroman ... ja sam krenuo raditi 10 izabranih postova pa sam zavrsio da moram otvoriti posebnu stranicu na blogu kako bi mi sve stalo ... prakticki sam napravio popis postova ...
Elem, apropos ove zadnje price o tudjoj djeci - Koliko je zgodno ili nezgodno kad se stvarni ljudi prepoznaju u tvojim pricama? Kako si uspio objasniti "Luci" da ona nije ona Luce iz price? Jel ti se to cesce desava ili ti je ovo bilo jedini put?

Skroman? Hm, ne znam baš. Ovisi o kutu gledanja. Netko bi to nazvao skromnošću, netko nedostatkom samopouzdanja, netko opet ivićevskom taktikom "pila naopako"... ;) Glede stvarnih ljudi, do izlaska "Blog priče" malo je ljudi znalo za blog. Ni sada ne zna previše. Ali ne bojim se reakcije onih koji bi se mogli prepoznati. Naime, sve priče inicijalno se baziraju na nekom stvarnom događaju ali on biva tako iskarikiran i promijenjen da se u konačnici nitko i ne može prepoznati. Uostalom, moja žena shvaća karikiranje stvarnosti a za ostale.....hm, ....I don't give a shit ;)

Zar se sve price baziraju na stvarnim dogadjajima? Bas sam te htio pitati kako je nastao Crnac u Prugovu?

Pa znaš kako je, zapravo poticaj uvijek dolazi iz stvarnog svijeta. Nekad je to događaj ali češće neki impuls, emocija, bilo što... Uglavnom, potreban mi je trigger koji će aktivirati maštu. Bez toga, ja ne znam pisati. Drugim riječima, nikad se ne bih mogao zanatski baviti pisanjem.

Crnac u Prugovu nastao drugačije od bilo koje druge priče. U nedostatku zanimljivih događaja, potražio sam ih kod drugih. Tu priču, koja je, za divno čudo, dobrim dijelom istinita ispričala mi je kćer crnčeva prijatelja. Naravno da sam štošta dodao, pa čak i dislocirao cijeli događaj za par desetaka kilometara ali crnčev posjet Zagori - istinit je ;)

Hm, zapravo bas i ne znam kako je ;-)) - ja nisam objavljivani pisac :-)) Nego, velis da gospodja Hera ima razumijevanja za tvoje karikiranje stvarnosti u pricam, da li da to shvatim kao da joj i ne smeta tvoje pisanje bloga? Ono - nema gundjanja tipa "opet nesto tipkas!"?

Hm...ovo je malo kompeksnije pitanje i ovom prilikom pozivam se na 5. Amandman koji mi daje mogućnost da prešutim odgovor na ovo pitanje ;) Ali evo, mogu ti reći da ona voli one priče i situacije u kojima spominjem djecu....



OK Shvatio sam drzimo se izvan potencijalno skakljivih tema. Reci barem, jel ti djeca znaju da su zvijezde blogosfere (znamo da Drugic zna reci blog ...)?

Prvić ima 4 godine a Drugić 18 mjeseci. Ti zaključi znaju li za blog ;))

To ti pokusavas reci da smatras dob od 4 godine prenjeznom da je pripustis u svijet interneta? Dopusti da izrazim moje neslaganje s tim stavom, ali dobro - svaki roditelj ima svoje metode ...
Nego, kad smo kod toga uvijek me interesiralo da li je teze biti otac jedne ili dvije kcerke? I ako je teze biti otac dvije kcerke da li je to duplo teze?Ja sam naime otac jedne kcerke (11 godisnje) i uvijek sam se to pitao...

Uuuu, odlično, odlično pitanje. Prostom matematičkom računicom, reklo bi se da je dvoje djece dvostruka obveza u odnosu na jedno dijete.

Ah, kakva greška! ;)

Kada imaš jedno dijete, onda se uvijek nađe vremena i za sebe. Dijete će pričuvati baba, dadilja, ovaj onaj...međutim, kad imaš dvoje djece, onda nemaš vremena za sebe. Doslovno. A i ono malo vremena što uhvatiš između silnih obveza, koristiš da bi se odmorio...da bi se opet prepustio obvezama oko djece.
Dakle, dvoje djece nije 100% više posla nego ....znatno više ;)
Istina, i gušt je veći....ali opet, treba sve to dobro izvagati ;)

Dobro zar se jos nisi navikao da su moja pitanja odlicna? Evo ti jos jedno koje mene pere u zadnje vrijeme, a tebi je i za ovo mozda jos malo prerano: Razmisljas li ikada kakvog ces zeta dobiti? Mozes li to uopce pojmiti?

Zeta? Bože, Bože...ja ne razmišljam ni o onom što će se dogoditi na mjesec dana a kamoli o tako dalekoj budućnosti. Ali evo, na nekom načelnom nivou, priželjkivao bi zeta s kojim će moje cure biti zadovoljne bez obzira o kakvoj je osobi riječ (naravno, sve dok je Hrvat, Katolik, bogat i besprizorno lijep) hehe

:-) Ne bih htio previse zadirati u privatni zivot ali bih ti htio postaviti par obicnih, svakodnevnih pitanja. Ne znam da li su se u Dubrovniku osamdesetih popunjavali tzv. "Leksikoni" kao u mojoj skoli. To bi bila biljeznica u koju bi vlasnik upisao pitanja pa je onda davao svojim prijateljima i skolskim kolegama da u nju upisu svoje odgovore. Pitanja su bila trivijalna, a nerijetko i odgovori mada je cesto bilo i bisera.
Tako bih ja da u finis ovog intervjua krenemo sa salvom trivijalnih pitanja, no to ne znaci da ti je zabranjeno odgovarati opsirno.
Evo recimo, kako se snalazis sa kompjuterom i svim ovim html-ovima, css-ima, tagovima i slicnim?

Može.Dakle ovako. S kompjuterom se snalazim sasvim pristojno. Štoviše, to je i dio moga posla. Međutim, budući da nemam formalno obrazovanje (a ni pretjerani interes) u toj oblasti, moje poznavanje informatike je prilično šaroliko. Npr. u AutoCadu sam sposoban uraditi prilično zahtjevne stvari. Photoshop mi također nije stran. Ali, s druge strane, sasvim je izgledno da ću imati problema npr. s instaliranjem obične igrice koju svako dijete danas zna instalirati. Ovo s tagovima i css-ima mi je novost, ali sam ipak instalirao FeedReader za lakše praćenje nekih site-ova na Web-u ;)

Wow majstore ... znaci umjereni znalac (to ja zato sto Photoshop u zivotu otvorio nisam) Citam da strasno puno mozes plivati ;-)) - bavis li se inace sportom (ili jesi li se bavio)?

Površno sam se bavio mnogim sportovima ali ono u čemu sam (bio) zaista dobar jedino je plivanje. U trećem osnovne plivao sam 42 sec na 50 metara. Na žalost, plivanje nisam trenirao tako da sam danas samo odličan tridesetineštogodišnji plivač i ništa više od toga ;))

Trenutno samo igram badminton jednom tjedno ;)

Za koga navijas? (moze i u badmintonu, ali ovdje prvenstveno mislim na sportove koji privlace siroke narodne mase naseg podneblja)

U nogometu za Hajduk. U košarci za Split (ako se to može nazvati navijanjem, op.a.). U vaterpolu za Jug. Glede stranih klubova, volim Barcelonu zbog Ronaldinha i Queens Park Rangers zbog zvučnog imena. Tako lijepo zvoni u ustima. Probaj izgovoriti? Kviins Park Renđersss ;))




Je dobro zvuci, na zalost moram te informirati da se trenutno bore za opstanak u drugoj ligi (samo bod ih dijeli od trojice koja ispadaju). (od tada su se uspjeli spasiti - opaska Neutrino)

Pratis li politiku?

A ko ne prati? Htio ili ne htio, politika je svuda oko nas. Ipak, ljut sam na sebe što se i danas uhvatim kako pomno pratim (a pri tom se i žestoko nerviram) neku debilnu političku emisiju u kojoj svoj doprinos općoj debilizaciji društva daju likovi sa hrvatske političke scene. Među tom gomilom besprizornih likova, svijećom treba tražiti osobu črstih moralnih načela bez kompromitirajućih "repova" iza sebe. Iako se svi signifikatno nasmiju pri spominjanju morala u kontekstu politike, ja i dalje smatram da bi to trebala biti osnovna karakteristika onoga tko želi biti dio političke scene. Na žalost, Vlado Gotovac odavno "ore nebeske njive"....

Oh, pisac sa politickom svijescu ... drago mi je to procitati. Jel to samo mi tridesetsestogodisnjaci tako zrelo razmisljamo ili je to u Dubrovniku normalno?

Ma kakav Dubrovnik. Dubrovnik je teška provincija i prilično konzervativna sredina u odnosu na sliku kojom se prikazuje svijetu. Ali dobro, ni to ne može promijeniti činjenicu da ga volim i da odavde ne mrdam ...no matter what.. . ;)

Kasljuc, kasljuc ... nemoj zaboraviti da smo jos uvijek u interview modu i da ce sve sto odgovoris biti objavljeno na mojim uzasno citanim blogovima ... ne bih htio da ti se protestanti pocnu okupljati pod prozorima i da tvoje knjige (dobro, knjige u kojima je izmedju prica ostalih autora objavljena i jedna od tvojih slabijih prica) javno pale na Stradunu ...

Zašto protestanti? Nemam ja problema s protestantima. Dapače. Najveći svjetski egzegetičari bili su upravo protestanti ;)) Uostalom, neka pale, "kuratz će za večeru" ;))

---------------------------------------------------------

Evo, toliko za danas ... nadam se da ste vidjeli pred kojim je pitanjem i neustrašivi Herostrat zadrhtao. Čovjek koji otpliva do Budve i nazad, čovjek koji je goloruk stao sproću provincijske i prilično konzervativne sredine ne trepnuvši okom - priznao je da tiha voda brege dere i da i nad popom ima pop ...

Ja odoh sad razmišljati o vlastitom bitku, a vama preporučam da pročitate nešto od Herinih uradaka ...

U slijedećem nastavku (za kojeg vam neću reći kad će biti - možda uskoro, a možda tek slijedeći tjedan - nadajte se!) bit će govora o filmu i to dosta, ali puuuno će se pričati o muzici. Saznat ćete otprilike čije je to lice Heri u neskladu između zbilje i sna, te što bi Herostrat s milijunom. Oni koji ne znaju saznat će i tko je bio Herostrat zbog kojeg se Herostrat prozvao tako (jel'da mi je ovo strahovito smislena rečenica), tko su mu literarni uzori) ovom suvremenom Heri ne onom starom i još puno toga ...

A sada da čujem spontane uzvike oduševljenja s vaše strane ...