Jesti vani u Londonu je skupo, ali unatoč predrasudama može biti vrlo ukusno

Evo jedna sitna vijest - tek toliko da mi ne velite da uvijek pišem kilometarske postove. (Molim da mi se oprosti - ovu sam rečenicu napisao kad sam još mislio da sam u stanju napisati kratak post op. neutrino tik prije objave ovog posta)

London je i definitivno prepoznat kao najskuplji grad na svijetu ...

Istina u kategoriji - prehrane; potkategorija restorani i drugi ugostiteljski objekti koji nisu vlastita kuhinja.

Mi privremeni Londočani, kao i svi pravi stanovnici ovog grada užasno smo ponosni na najnovije postignuće - konačno smo pretekli mrski Pariz i Tokio i službeno postali najskuplji na svijetu. Obrok u restoranu sa klasična tri jela košta u prosjeku £39.09 iliti u prijevodu na hrvatski oko 440 kuna.

Po glavi.

U prosjeku.

To je oko 4 funte više nego u siromašnom Parizu.

No, nije to sve - istraživači kažu da je, u konkurenciji drugih 13 metropola (npr. New York, Tokio, Pariz) London predzadnji po kvaliteti hrane i 10. po kvaliteti usluge.

Vele da su za istraživanje koristili 705,000 obroka u 1,000 Londonskih restorana.

Unatoč svemu, ugostiteljska industrija cvjeta. Tri četvrtine posjetitelja kaže da vani jede više nego prije dvije godine, a svega 3% gostiju kaže da su smanjili izlaske. Gosti su zadovoljni i pohvalno se izražavaju o kreativnosti ponude, a zamjeraju najčešće uslugu i svega 7% prigovara hrani.

Paradoksalno, ako želite jesti skupu klopu - jedite je u Londonu - tu je najjeftinija ...

--------------------------------

Iz gornje vijesti mogu se izvući dva zaključka.

1. To još jednom dokazuje da kad smo ljetos u Hravtskoj u svakom restoranu sa smiješkom plaćali račun - nismo to činili zato što je zbilja bilo tako jeftino, nego zato što je u Londonu sve daleko skuplje. Jesam li pisao o tome što smo sve probali ovog ljeta ili da to preskočim?

2. Općenitije - polako se ruši ona fama o manjkavoj engleskoj kuhinji. Djelomično i zato što se i ta kuhinja pomalo dotjeruje.

Prije par tjedana jedan od dragih mi prijatelja zatekao se u Londonu i uhvatio me za riječ. Naime, vidjeli smo se ljetos i pričali ... a o hrani - o čemu bih ja drugo? Pa smo pričali što se svašta jede i pokušavali popraviti ugled engleske kuhinje u Hrvatskoj. Dogovor je pao - kad se slijedeći put nađe u Londri, javit će se a mi ga vodimo na degustaciju.

I nije prošlo par dana, eto SMS-a...

Po gospođinom strateškom planu otišli smo u "Naš pub br. 2". Naime, s obzirom da se nalazi na rijeci i ima lijepu terasu, ako već klopa zataji - barem će lokacija biti nešto zanimljivo.



"Naš pub br. 1" baš i nije blizu željezničke stanice, a da se klatimo po busevima, moglo bi pokvariti doživljaj.



Tako smo se tamo počastili sa par više/manje tipičnih engleskih jela.



Nisam slikao platu predjela jer sam bio gladan. Ionako na njoj nije bilo bog zna što specijalno. Englezi se jako furaju na talijane pa su na plati mjesto našle bresaola, mozzarella i prosciutto. Ovo prosciutto pišem tako jer ne bih želio da netko pomisli da smo jeli bilo što slično dalmatinskom ili istarskom pršutu :-).

Ali mi je žao da nisam uslikao pačju jetrenu paštetu jer se tu kuhar zbilja iskazao. Naravno da ne treba odmah krenuti u usporedbe sa francuskim paštetama - one su ipak svijet za sebe (kao i sirevi uostalom) ali nas je četvoro ovu deliciju smazalo u slast dok si rekao "britva".

A za glavno jelo uzeli smo 4 puna i 4 prazna tanjura pa radili mix and match.

A na punim tanjurima je bilo:



Losos u limunovom soku na gljivama i karfiolu.

Prije dolaska ovamo od lososa smo probali one tanke dimljene listiće koji se nađu u dućanima s delikatesama ili na kanapeima na boljim primanjima, kao na slici dolje. Lososa sam doživljavao kao izuzetno skupu delikatesu.



Tek kad smo došli tu skužio sam da je ovdje losos tretiran kao prilično obična riba. Ima ga "na svakom ćošku" i nerijetko ćete ga naći u ponudi hrane u običnijim restoranima. Naravno, ne dimljenog nego svježeg skuhanog.

Okus mu je, međutim i nadalje specifičan. Ja volim taj osjećaj kad zalogaj toplog lososa zagolica nepce jednim posebnim okusom. Na žalost, moj rječnik ne poznaje odgovarajuće pridjeve koji bi opisali taj osjećaj, a na pamet mi pada samo "narančasto" ... ali narančasto kao boja, a ne kao sličnost sa narančom ... uh al sam se upetljao. Ajmo dalje.



Ovo je još jedna moja loša slika jednog tipičnog jela - radi se o steak and kidney pie.

I evo gdje se mučim sa prijevodom. Naime ako "pie" prevedem sa "pita" sve ću vas zavesti da pomislite na nešto slično štrudli ili bureku ili što ja znam koju varijantu kolača u svome domu obično zovete pitom.

I kad vam velim da se radi o "piti od odreska i bubrega" vjerovatno će vam mašta pomalo podivljati.

Prilično sam siguran da nećete pomisliti na vrlo gust umak u kojem plivaju komadi kuhanog mesa i bubrežnjaka a sve skupa smješteno u zdjelu od lisnatog tijesta

Na gornjoj slici cijela je ta "pita" smještena u posebnu malu zdjelicu koja se servira na tanjuru kako bi pita zadržala oblik i kako se nadjev ne bi razlio po tanjuru.

Ovako se tijesto sasvim "napije" mesnog umaka i stvara kompletno jelo - i meso i prilog ...

Ja zbilja volim ovo jelo, iako priznajem, ja i inače volim teška jela ...

Gospođa neutrino međutim, rado eskivira svaki "pie". A mala neutrinka? E pa ni ona ne voli baš pie, ali zato voli "sausages and mash"



Ovo je jelo klasik britanske pubovske prehrane. Kobasice i pire krumpir.

Nema se tu što posebno opisivati. Kobasice su kobasice (iako, oni često ubacuju neke začine unutra koji su nama prilično neobični, ali se zezamo da je to zato da se ne osjeti da u njima zapravo nema mesa) a o pire krumpiru nema smisla pisati traktate.

Ali ću vam zato skrenuti pažnju na onu malu, smeđu i neuglednu hrpicu nečeg čudnog i sluzavog u desnom donjem dijelu tanjura.

To vam je dame i gospodo - karamelizirani luk. A luk je nešto čemu ćete teško uteći u engleskoj kuhinji. Jednostavno, ljudi ga vole i to u priličnim količinama. Ovako karameliziran nije ni ljut niti smrdljiv (osim u vjetrovima koje navodno izaziva, ali to dolazi na red tek kasnije ...) Trpaju ga u ogromnim količinama u hot-dogove koje kupujete pred muzejima i na feštama na otvorenom, naći ćete ga čak i u receptima u kojima po originalu baš i ne spada - na užas Talijana, u lazanjama na primjer ...

A sad vidim da nisam slikao fish and chips ... No zato uskače stock.xchng i dočarava to jelo.



Pohana riba koju ćete najčešće dobiti kao "fish" u "Fish and chips" je - bakalar. Još jedna riba koju smo kod nas navikli jesti spremanu na sasvim drugi način. I opet je to riba koja je za nas nešto tako posebno da je jedemo na posebne datume ili je spremamo na mukotrpne načine. A ovdje je to najprodavanija riba.

Mogu vam reći, da nisam preveliki obožavatelj fish and chipsa. Često mi je riba premasna. Što zbog toga jer je plivala u fritezi, ali i zbog toga što je masna sama po sebi, a na masnu ribu baš i nisam navikao.

No u "Našem pubu br. 2" rade dobar ne-premastan fish and chips i još mu dodaju tzv. "mushy pea" - odnosno kuglu pirea od graška, a to je nešto što zbilja vrijedi probati.

I na kraju ponovimo lekciju iz jednog od prijašnjih postova - kad velite "chips" u Engleskoj pomisle na ono što mi zovemo "pomfri", Francuzi "pommes frittes", a Amerikanci "liberty fries" (nakon što je naziv "French fries" postao omražen).

U Engleskoj je dakle "chips" to što vidite na slici gore, a ono što mi zovemo čips oni zovu "crisps". A o crisps bih mogao napisati cijeli post ...

------------------

Desert nisam slikao... ovaj put zbog utjecaja piva na moždani centar za sjetiti se slikati ....

Sve u svemu, mi smo se dobro proveli, a nešto mi govori da smo još jednog čovjeka oslobodili predrasuda o engleskoj kuhinji. One down six billion to go ...

Inače, bili smo sasvim zadovoljni poslugom. Djevojka se zbilja trudila da nam ugodi.

I još jedan savjet za putnike namjernike. U pubovima je normalno sve naručivati na šanku. To ide ovako - nađete si stol, sjednete, pogledate što je danas na meniju a ako vam se ništa posebno ne sviđa pogledate standardni meni i izaberete klopu. Onda se netko prošeta do šanka, naruči svu klopu i piće, plati, dobiveno piće odnese do stola, a klopu donese konobar(ica) kad bude spremna (klopa, ne konobarica). Ako ovo ne znate postoji opasnost da se u gužvi izborite za stol i ostatak večeri provedete gladni i žedni gledajući kako ljudi krkaju na susjednim stolovima a vama nikako da dođe konobar pa da konačno naručite ...

Ili vam dodija pa odete u McDonalds ... ;-))

15 komentara:

dida99 kaže...

London uopće ne mora bit preskup. Ja npr. skupoću grada mjerim kroz pola kila pivuše. Pinta Guinessa je između 2.5 i 3.5 funte, a za te pare ga nemožeš popit ni u Hrvatskoj. Porciju izvrsne lešo janjetine sam platio svega 5 funti, u O'Neill pubu na Oxford Streetu. Najskuplje su picete i druge imitacije talijanske hrane - tu stvarno preplaćuješ govance.

Trill kaže...

Moram priznati da mi ova tvoja "pita" ne izgleda baš primamljivo. Previše mi je to...plivajuće. Barem na slici :)
Zanimljivo je to s naručivanjem na šanku. Definitivno važna stvar za znati. Jedna od najvažnijih :)

zvrk kaže...

U pubu obicno glavna jela kostaju do £10 i jos koje pice (Coca-Cola u mom slucaju) i ne ispadne tako skupo. Nikad nemam mjesta za desert jer su im porcije velike.
Bas su moji decki jucer jeli steak and kidney pie (kupljeno u local farm shop) + new potatoes.
Ne volim kobasice ,a ima ih na svakom koraku.
Salmon je druga prica, mi znamo kupiti cijeloga pa ga pripremimo u foliji .

neutrino kaže...

@ dida99 - A da si mjerio po cijeni Pimmsa, London bi valjda ispao najjeftiniji na svijetu :-) - cisto sumnjam da bi takvo sto mogao naci na puno mjesta izvan Britanije ... s time bi valjda i cijena bila puno veca nego u Londonu ...
Tocno je da London ne mora biti preskup, ali treba uzeti u obzir da se istrazivanje bazira na PROSJEKU a ne na najmanjoj mogucoj cijeni plativoj za obrok.
I slazem se da se pomodne stvari i brza hrana najvise naplacuju.
Jucer sam morao probati nekakav slani croissant punjen sa sirom i svjezim paradajzom. Cijena 1,70 sto je 20 kuna kad preracunas ...

@ Trill - ma slika mi nista ne valja :-)). A glede plivajuceg, zato sam i rekao da je pogresno razmisljati o pitama u nasem smislu rijeci. No vjerujem da bi ti djelovalo primamljivije kad bi o tome razmisljala kao o tijesu u saftu ...

@ zvrk - to za cijene hrane u pubu je tocno, i vjerujem da su pubovi uglavnom ispod prosjeka. No, kad malo pogledas cijene hrane po restoranima kod nekih se zbilja smrznes ...

dado kaže...

ma sve sto si naveo je...da budem pristojan...sranje!...well osim lososa....ne isplati se niti probavat, a ako tvoj prijatelj cijeni dobru i ukusnu hranu tek si mu sa tim pubom pokazao stvarnu kvalitetu engleske i irske hrane...

etotako kaže...

ovo se ne cita kad si gladan na poslu...

neutrino kaže...

@ dado - hvala ti sto si ostao pristojan :-))
Znas kako se veli "De gustibus ...".
Meni su ova jela, pripravljena tada i tamo, bila zbilja dobra, a i njemu su se, rekao bih, svidjela.
Sad, prepustam tebi da negdje opises neka jela koja ti drzis tipicnijima ili boljima ...

neutrino kaže...

@ etotako - oprosti. Ako ti je lakse - i ja sam gladan ...

derzafanistori kaže...

mmmm... mushy pea... odlična ideja za današnji ručak ;-)

jimbo kaže...

Sinoć sam čitao još post, ali nisam htio ništa komentirat nešto sam naglo ogladnio pa sam si kontao kako bi bilo loše da jedem kasno u noć i uglavnom tako nisam htio ni ništa komentirat nešto sam mislio da bih mogao još ogladnit pa...
Nego, evo, upravo ručao pa da se reko javim.
Ovaj stvarno su mi primamljiva ova jela, jedino što ja ne volim ništa što ima bubrg u nazivu tako da sam ovu pitu preskočio lagano (uostalom kakva je to pita koja nije u jufki?).
A za fishh&chips u glavi uvijek imam sliku kako jedem podno Big Bena iz novinskog papira.
Ma morat ću više u taj London...

uršula kaže...

ovak ovak zanima me dali si ti administartor?

neutrino kaže...

@ derzafanistori - nadam se da ti je prijalo

@ jimbo - nadam se da je i tebi prijalo. A ne znam gdje ima fish&chips is novinskog papira ...

@ ursula - molim? Administrator? Administrator cega? Blogera?

Anonimno kaže...

I ti ovo nazivaš kratkim postom??? A dobro... Ono jest da dobri gurmani vole malo poduže uživati u hrani i piću. Lično sam očekivao da ću nakon posta ogladnjeti, ali brate toliko toga na trpezi, pa čovjek već od pogleda bude sit... Napokon je i moje ovogodišnje putovanje okončano. Bilo je lijepo i vrlo bogato novim krajevima, drugim ljudima i opće vrlo sam zadovoljan... Pozdrave ostavljam i valjda se sada budemo malo češće posjećivali - nada zadnja umire... Alkion

dado kaže...

od sve klope koju sam u Irskoj probao najbolji mi je seafood chowder a za ovo drugo nemam bas neku lijpu rijec...

dalmacija moja inspiracija kaže...

interesantna prica o britanskoj spizi ..ma ok svaka zemja ima nike svoje uzance od spize...nemojmo sad mislit da smo mi izmislili spizu...triba prvo provat pa onda dat kritiku...jemas prav je skupo ali se more dobro pojist...a to san dobija iz prve ruke od londonaca kod nas u dalmaciji...da se razumimo ni njima nije sve po gustu ca mi ovod jidemo...naprimjer ja ludujen za tripicama...a englezu je mucno...samo ti nastavi ovako triba izmjenjivat informacije...cao