London od stakla, čelika i armiranog betona - London kakvog nisam poznavao

Docklands.



Zemlja dokova.

Kad malo razmisliš, prilično pjesnički naziv za zonu koja je morala biti bučna, smrdljiva, na zlu glasu i opasna ...

Docklands jednim imenom obuhvaća sve one umjetne dokove koje je London razvio u zadnjih 400 godina tijekom kojih je povremeno bio najveća luka na svijetu.

Da bi skužio ćemu docklandsi uopće služe čovjek prvo mora pojmiti da su ovdje jake plime i oseke - i po pet-šest metara razlike. Što znači da ako brod zavežeš za bitvu samo tako kao što bi učinio kod nas - za par sati ga nađeš kako leži izvaljen na suhom.

Do 17. stoljeća brodovi su sidrili nasred Temze gdje je dubina uvijek bila dovoljna za njih. A za pretovar su koristili male dokove (kakvi su očuvani i dan danas), dovoljne da se u njih za vrijeme plime uvuče jedan brod i za njim zatvore vrata. Tako kad nastupi oseka, brod u toj kadici ostane u vodi i može ga se mirno istovarivati i utovarivati - već po potrebi ...

Elem, tu su postojali problemi. Brodovi na sidrištu za oseke su idealna meta vještih lopova koji su se nerijetko pentrali i krali vrijednu robu. Još se bolje moglo krasti s broda u doku. Osim toga su i oluje mogle ozbiljno ugroziti brodove na sidrištu. Puno brodova u malo vode. Ipak, najveći je problem bio skučen prostor na tim malim dokovima i kompliciran sustav izlazaka i ulazaka zbog kojega se dugo čekalo na sidrištu, a vrijeme je jelte - novac.

I tako su neki vješti poduzetnici sagradili prvi ogromni dok koji je mogao držati čak 120 brodova - u zoni koja se i danas zove Surrey dock. To je bio takav hit da su začas počeli nicati novi i novi dokovi. Idealno područje za nove dokove bilo je močvara na istočnoj strani grada, niz rijeku, sa imenom koje zvuči pomalo jezovito - Isle of Dogs - Otok pasa




Zašto se tako zove - nitko točno ne zna. Najprije - ne radi se uopće o otoku nego o poluotoku (kao što lijepo mozete vidjeti na satelitskoj snimci sa Googla gdje crvena strelica pokazuje taj "otok". Crvena točka je indikator gdje živi obitelj neutrino, a plave točke su približna lokacija Hyde parka, Westminstera (tj. zapadnog samostana koji je nekad bio daleko od grada a danas mu je centar) i Cityja - pri čemu je ovaj potonji ono što se jedino oduvijek zove London i smješteno je u prostor od jedne kvadratne milje. Danas tu rade oni koji se bave financijama i velikim biznisom općenito. To je poslovni centar grada, a sva zabava za turiste smještena je uglavnom drugdje - sa izuzetkom Towera i pripadajućeg mu mosta.

Elem - nije otok, a ni ta veza sa psima nije baš jasna. Neki vele da su u tim mocvarama boravila psetolika stvorenja tzv. greyhounds (imamo li mi neki naziv za to? Ja se ne mogu sjetiti ...), neki vele da se zapravo zove "Island of ducks" (otok pataka) što se s vremenom iskvarilo, a neki daju druga tumačenja uključivo i jedno po kojem je zona služila Henriju osmom kao psetarnica ...



U svakom slučaju, baš tu su izgrađeni West India Docks koji su služili za pretovar robe iz kolonija a sastojali su se od tri ogromna doka i primali sveukupno oko 600 brodova.

Istovremeno.

Brodovi bi kao na traci isporučili robu iz kolonija na jednom doku, prešli u drugi i preuzeli teret i za djelić vremena inače izgubljenog na čekanju ponovo kretali na put. Na dokovima su radili dokeri tj. lučki radnici, a slijedili su ih pubovi gdje su se oni okupljeli, sitni obrtnici, skladišta i sve što možete zamisliti da uz to ide. Ne znam trebam li posebno spominjati štakore?

U drugom svjetskom dokovi su bili strahovito bombardirani, a od 60-ih više nisu u funkciji jer se luka "pomakla" nizvodnije. To pomicanje je izazvano novim izumom u brodskom transportu - kontejnerom.

Naime, kamioni sa kontejnerima nisu više mogli savladavati uske i krivudave uličice oko starih dokova i među pripadajućim skladištima. Tako je nizvodnije nastala sasvim nova moderna luka, a dokovi su počeli propadati. Ogromne hale napuštenih skladišta, brodogradilišta, suhi dokovi, ali i puno popratne industrije koja je odmah prerađivala uvezene sirovine (poput šećera i brašna). Osamdesetih je vlada preuzela upravljanje zonom jer su promjene dovele do velike nezaposlenosti.

Danas su većinu tih dokova ponovo nasuli zemljom i podigli seriju nebodera vidljivih iz cijelog Londona. Kako je to točno išlo neću vam ovdje duljiti, ali recimo samo da nije baš bilo jednostavno ni lako.



Tu je sagradjena danas najviša zgrada u Britaniji (ova sa piramidom na krovu) koju se zna po adresi "One Canada Square" ili kao Canary Wharf Tower. Visoka je 244 metra, a pitali smo na recepciji - ima 50 katova. Nije mi stala na jednu sliku pa zato evo dvije. Nisam vas htio zakinuti za prizor travice pred zgradom.



Druge dvije zgrade dijele prikladno drugo i treće mjesto na ljestvici najviših britanskih zgrada sa bijednih 200 metara. Obje pripadaju bankama - jedna Citibank a druga HSBC.



Canary Wharf inače znači "kanarsko skladište", a vuče ime iz vremena trgovine sa kanarskim otocima kada su na mjestu današnjih poslovnih zgrada stajala skladišta. Tu urede imaju Credit Suisse, Morgan Stanley, Bank of America, Barclay's, BP, a i medijske kuće kao Reuters i Daily Mirror. Tu inače radi preko 90,000 ljudi. Inače, u lokalnim shopping centrima kupuje oko 500,000 ljudi svakog tjedna...

Poluotok je zona socijalnih ekstrema - tu su neke od najnaprednijih i neke od najsiromašnijih zona u Britaniji. Npr. Blackwell je na 81.-om mjestu odostraga od preko 8000 engleskih četvrti, a zahvaljujući Canary Wharfu zona ima jedan od najviših prosječnih dohodaka u UK. Na obali rijeke silovito se grade nove ultra skupe stambene zgrade, umjesto trgovačkih brodova po dokovima kruže jedrilice a mi smo uslikali čak i jedan cruiser (ali iz vlaka pa je mutno i nije za blog). Evo zato malo djece u sandolinama.




U subotu smo se po prvi put upustili tamo.



Kao što se može vidjeti iz gornje karte, nije baš da su nam docklands susjedstvo, a nekako smo svoje vikende radije trošili po nekim drugim lokacijama.



Ali, bilo bi mi žao da smo otišli iz Londona a da nismo vidjeli docklandse.



Boli poslije malo vrat od gledanja u zrak, no meni je to bilo baš smirujuće mjesto.



No dobro, bila je subota i ljudi su bili smireni, a ne u uobičajenoj strci radnog dana u poslovnom svijetu, ali ipak sva ta voda izmedju džinovskih staklenih i betonskih zdanja nekako smiruje. Uz to, tipično englesko inzistiranje na zelenilu posvuda, travi koja mami na izvaljivanje ili barem na odmaranje pogleda. Mi smo se šetali kao u zabavnom parku.

Išli smo i na docklandsku laku željeznicu koja voza između tih staklenih blokova kao da ste u zabavnom parku na nekoj od onih obrazovnih tura.



Željeznica je kompjuterski upravljana, tj nema vozača - a mi smo uspijevali uhvatiti mjesta u prvom redu i pred sobom gledali vizure od kojih zastaje dah.



Provlačiš se kroz klance između višekatnica izbijaš na mostove nad vodom, gledaš fontane, barove uz rijeku, staklene školjke stanica obješenih kao čardak - ni na nebu ni na zemlji ...



(U ovoj cijevi iznutra vozi vlak.)



Ove moje slike pokušavaju vam dočarati bar nešto od atmosfere i samo su dio od nekih 400-tinjak koje sam uslikao. Ovaj će post možda imati i nastavak, a mozda i neće. Ovisi o interesu.

Ono što se meni posebno svidjelo je - dovršenost.



Iako su sve te zgrade moderne i relativno nove, osim na onima koje su upravo sada u gradnji (a ima ih podosta) nećeš naići na krajeve kablova, izrovan asfalt, hrpe ilovače i rupe za koje se ne zna čije su. Nema (ili barem nisu vidljivi) mrtvih kutova gdje stoje prazne limene bačve sa dvije tri fosne umazane žbukom i ostaci neke zahrđale metalne skele. Sve je čisto i uredno. Trava kataloški zelena i uredno podšišana, klupe cijele i čiste, kante za smeće mudro smještene i neoštećene.

Hoce li i okoliš zagrebačkih novogradnji ikada tako izgledati?