Blogami, zamalo mi je blog danas osvanuo u crvenoj boji - no oči su vam spašene ...

Ohoho - uvazeno moje citateljstvo, izgleda mi da ste lijepo prebacili onaj minimum od tri pitanja. Prema zadnjem prebrojavanju, pitanja je čak devet (9) i to uglavnom zato što Zekina pitanja u brzini računam kao jedno.

Pa da krenem ja odgovarati:

1. otrovna jabuka pita - što misliš o facebooku?

Facebook je posljednjih tjedana silno elaborirana tema. Polako mi se pune inboxovi silnim pozivima. Što od ljudi koji me znaju preko bloga, što od onih koje poznajem privatno, a ima i poslovnih kontakata.

Moje mišljenje je jednostavno - zgodna stvar, ali definitivno nije za mene.

Mene daleko više zanima pisanje u cijeloj ovoj stvari sa blogom, nego sakupljanje prijatelja. svojim internetskim angažmanom i ovako sasvim uspješno zanemarujem svoje dnevne obaveze i stvarne ljude - zbilja nemam potrebu da si stvorim hrpu internetskih prijatelja pomoću kojih ću zanemarivati još više svojih dnevnih obaveza i stvarnih ljudi.

Ali, koga zanima internetsko umrežavanje - samo naprijed. Pripazite samo na privatnost (svoju i drugih ljudi) i čuvajte se ciljanih oglasa.


2. jimbo pita - što si ti po profesiji, odnosno što ti piše u radnoj knjižici?

Po profesiji sam diplomirani ekonomist, a mislim da mi to piše i u radnoj knjižici.

K vragu, sad kad smo bili doma preko praznika sam je vidio na trenutak među dokumentima, ali je nisam otvarao. Moja memorija baš i nije nešto na što bi se čovjek trebao pretjerano oslanjati, ali ipak vjerujem da mi u radnoj knjižici i ne može pisati nešto drugo od onoga što sam završio, zar ne?

Imam i neki MBA, onako da se nađe, ali nisam manager ničega. Na sreću.

Inače, mislim da sam uspio u ovih dvije godine i nešto koliko sam na blogu izbjeći teme koje se izravno tiču mog posla ili profesije. Uglavnom zato što mi je posla preko glave i u stvarnom životu - još mi samo fali da pišem o njemu, No, ponekad si mislim da s time gubim na ozbiljnosti jer pišem o stvarima koje me zanimaju, ali u kojima nisam stručan.

No kad bih pisao o ekonomskim temama, koga bi to zapravo interesiralo?

3. Dado pita - Nabroji 5 stvari koje su super u gradu gdje živiš.

E ovo će biti teško, ali nisam ni mislio da će sva pitanja biti lagana.

Dakle evo što mi je super u Londonu

a. Javni prijevoz - ovdje se vječito žale na svoju podzemnu i autobuse, ali ja im se ne mogu nadiviti. Možda zato što ih ne koristim u vrijeme najvećih gužvi - meni su busevi gotovo uvijek čisti, predvidljivi i sjajno uređeni. Od prvog dana me oduševljavalo da vozač ima komandu kojom spusti vozilo kad stariji ljudi trebaju ući kako ne bi morali previsoko dizati nogu. Kad na autobusnoj piše da bus ide svakih 9-12 minuta onda ga zbilja rijetko čekaš duže od toga. Na svakoj autobusnoj imaš mini plan pa se dosta lako orjentirati koliko stanica imaš do željenog mjesta i koliko će taj put trajati. Na web siteu možeš skinuti raznorazne karte pa točno vidiš kojim ulicama bus prolazi što ti jako olakšava planiranje puta kad ideš u dio grada koji ne poznaš. Spider karte su sjajne jer se na njima stiče opća slika kuda vozi koja linija.
Što se podzemne tiče - tu nemam prevelikih iskustava. Imam samo milansku za usporedbu. Xiola veli da je newyorška puno bolja, ali po mojim iskustvima londonska je podzemna daleko, ali daleko bolja od milanske. Puno sam mirniji kad gospođa veli da će negdje podzemnom nego što bih bio u Milanu. Mislim da je ovdje podzemna zbilja dobra i brza alternativa autobusu.

b. Besplatni ulaz u muzeje - ako dođeš u London, a ne obiđeš muzeje - nemaš baš nikakvu ispriku. Ne možeš se vaditi da je bio dugačak red ili da nisi imao za kartu. Muzeji su im fantastični - mada opet, neki svjetski putnici tvrde da je houstonski tehnički superiorniji londonskom ili da je Louvre jači od National Gallery. Sve to vjerovatno stoji, ali mene ne prestaje oduševljavati fantastična posjećenost, ogroman broj djece i tinejdžera koje ovdje zatičem kako sa zanimanjem šetaju među izlošcima. Nešto sa školom, nešto sa roditeljima ili nekim drugim, ali zbilja je fenomenalno da obitelj može cijeli dan provesti uživajući u npr. prirodoslovnom muzeju. Mnogo izložaka je prilagođeno djeci i složeno je na način da ti tumači pojave ili da te vodi od jednostavnijih problema prema kompliciranijima. Puno je toga što možeš dotaknuti, pokrenuti, pomaknuti, opipati. Puno je multimedijskih materijala koje možeš odgledati i po nekoliko puta ako nešto nisi shvatio ili primijetio otprve. Neke su stvari upravo fenomenalno složene da ti dočaraju problem ili jasno prikažu komplicirane pojmove (npr. ne prestaje me oduševljavati vremenska linija geoloških razdoblja u znanstvenom muzeju ili prikaz umjetničkih smjerova u Tate modern galeriji). Uf - bolje da stanem.

c. Ljubaznost - jedna od stvari koja me osupnula čim sam došao ovamo je - koliko su ovi ljudi zapravo ljubazni. Moji su prvi mjeseci ovdje bili tjeskobni. Navikao na mediteransku i balkansku prijetvornost nisam se baš previše pouzdavao u osmijehe i "don't worry" mojih sugovornika, ali nisam mogao ne primijetiti kako me svi tretiraju kao gosta, klijenta, stranku, poslovnog partnera. Nigdje (osim na aerodromu, ali to im je vlajda opis posla) nisam osjetio niti trenutka nabrušenosti na nas dotepence. Istina je i da se ne krećem u krugu ljudi koji bi naš dolazak doživjeli kao ugrožavanje njihove egzistencije, tako da znam da su iskustva drugih tzv. "ekonomskih" imigranata ponesto drugačija, ali moja su iskustva silno pozitivna. I susjedi su mi ljubazni kad pričamo preko plota. I u svim uredima koje posjećujemo iz ovih ili onih službenih razloga ljudi su ljubazni, šetači u parku požele dobro jutro kad ih prolazim ujutro, neki mi čak i mašu. Možda bih to i očekivao da sam doktor ili veterinar u nekom seocetu, ali radim u uredu za koji ti ljudi nisu nikad ni čuli, a moja četvrt ima stanovnika više nego Split ili kao Osijek i Rijeka zajedno...

d. Multikulturalnost - London je povijesno bio izložen doseljavanju. Počelo je sa Židovima i Francuzima koji se odjednom više nisu ugodno osjećali u svojim zemljama pa su došli ovamo, pa robovi i njihovi potomci sa Kariba i iz Afrike, brojni useljenici iz onoga što je nekad bila Indija, a danas su Pakistan, Indija i Bangladeš, Poljaci u drugom svjetskom i mnogi, mnogi drugi. Na kraju krajeva, čak je i kraljevska obitelj originalno Saxe-Coburg-Gotha tj. njemačka. Mene sav taj kaledioskop vjera, nacija, rasa i običaja naprosto oduševljava. Krenemo često Edgware roadom kroz mirise šiše i libanonske hrane, prođemo kroz kinesku četvrt sa lampionima i crvenim patkama obješenim u zahukanim prozorima, napajamo se mirisima i okusima u našem lokalnom indijskom restoranu ili prođemo kroz Southall sa fantastičnom mješavinom orijenta i viktorijanske urbane engleske. Uđeš u svaki supermarket, a tamo police i police začina, polugotovih i gotovih jela koja pripadaju kuhinjama o kojima baš ništa ne znaš. Ponešto probaš i otkriješ mnogo novih jela i čitavu novu paletu okusa. Prekrasno mi je i da se moje dijete ne boji i ne sudi drugačije čovjeka sa turbanom i bradom, da joj žena sa velom ne izaziva grč u želucu, da zna što je kad čovjek nosi bijeli ovratnik ili žena crvenu točku na čelu, da je ne plaše i ne čude ni katoličke časne sestre ni indijke u sariju, ni djevojke sa dukatima u marami ni rastafarijanci sa enormnim kapama. Da se ne cereka kad čuje urdu, hindu ili farsi. Da s oduševljenjem priča o svojim školskim kolegicama iz Japana, Azerbejdžana i Kuvajta. Zaustavi se neutrino ...

e. Parkovi - Teško je bilo odlučiti se za petu stvar - uglavnom zato što to znači da onda ništa od drugoga ne može ući na listu. Ali, londonski su parkovi i odnos Engleza prema zelenilu nešto zbilja posebno. Prolazim svaki dan kroz jedan veliki park i još uvijek me zadivljuje. Kako promjenama kroz koje prolazi kroz godišnja doba tako i silnom količinom rada uloženog u njegovu čistoću i urednost. Klupe, košare za smeće, ograđeno dječje igralište, trava, opalo lišće, granje, grmlje, cvjetni nasadi, vodene površine - sve je to netko brižno složio, uredio, podrezao obnovio. Nije tek ostavljeno na milost i nemilost huliganima, psima i vremenskim neprilikama. Svakog jutra prođem kraj male čete mehaniziranih vrtlara koji dovršavaju jutarnji čaj prije nego se razmile po parku. A londonski su parkovi prekrasne oaze. Nije ni čudo kad Englezi čim grane zraka sunca popadaju po svakoj travnatoj površini kao pokošeni. Mene opčinjava trud uložen u sve to. Šetaš kroz park, a trava kao da je žiletom košena pet minuta prije tvog prolaska, cvijeće slobodno raste (i nitko ga ne krade), živopisne patke, guske i labudovi skupljaju se oko djece koja ih hrane kruhom, mali restorani (istina ne onako slikoviti kao u Francuskoj) za okrjepu šetača ... idila. U glavi su mi neke slike koje zasigurno neću tako skoro izbirsati - oleandri uz Kenwood House na Hampstead Heathu, brda narcisa koji izbijaju u našem parku, azaleje u Kew Gardensu ...

Eto Dado, nadam se da je bilo dosta :-)

4. Zeko zna je ispalio cijeli rafal pitanja. Zato ja i odgovaram rafalno, a ne opširno kako bih inače volio. Red je red.

a. Znači li ovaj tema da je sezona postova o piratizaciji glazbe gotova? :)
Pa recimo da je za sada rečeno što je trebalo reći što ne znači da nikad više neću pisati o tome
b. Nakon što zavezeš cipele, napraviš li još jednu petlju samo ušima mašnice da se osiguraš protiv neželjenog odvezivanja?
Ne
c. Kad ujutro ustaneš mamuran iz kreveta, počešeš li se po desnom guzu ko pravo muško ili po lijevom kao neki gej? :)
Ne sjećam se kad sam zadnji put ustao mamuran iz kreveta (znam, nisam baš neka zanimljiva faca). Kad mi se to slijedeći put dogodi obratit ću pažnju pa ću ti reći.
d. Potegneš li vodu prije ili nakon što zakopčaš šlic?
Mislim nakon. Izgleda da ću morati bolje obratiti pažnju na te neke obične radnje.
e. Za koji prst na ruci bi reko da je najteže odrezat nokat, bilo grickalicom i/ili škaricama?
Najteže je odrezat nokat na malom prstu desne ruke.
f. Što misliš, koliko vremena mi je trebalo za smislit ova pitanja? :)
S obzirom na njihovu profinjenost, konzistenciju i dubinu rekao bih da ih već mjesecima pripremaš i popravljaš nježno kao što tibetanski svećenici predano izrađuju svoje pješčane mandale.
g. ovaj P.S. u tvom postu je dodan nakon mojih pitanja ili sam napola spavao dok sam čitao? :)
Spavao si.


5. Kamara pita - Otkud ti na plaži?

Uf, ovome se nisam nadao. Mislim bojao sam se da će biti pitanja na koja neću znati odgovor, ali da će biti pitanja koja neću ni razumjeti to mi nije palo na pamet.

No, rekao sam da ću odgovoriti na svako pitanje, pa ću na ovo pokušati ponuditi nekoliko odgovora.

a. nisam na plaži - u kući sam
b. kad i jesam na moru rijetko sam na plaži - ne volim baš plaže.
c. kad ipak jesam na plaži (ček da se sjetim kad sam zadnji put bio) onda najčešće dolazim pješice sa šetališta.

Nemam pojma jesam li odgovorio na pitanje.

6. Zli_girl postavlja ilustrirano pitanje - Neutrino, bi li ti sjeo?



Iskreno govoreći, ne bih. Postoji priličan broj mjesta na koja ne bih rado uložio svoje genitalije i snijeg je definitivno jedna od njih. Iako, volim snijeg - ono: pahulje, idila, škripanje pod nogama, sanjkanje itd. već i grudanje mi izaziva nelagodu sa idejom da mi se snijeg slijeva niz vrat. A ovo bi bilo pretpostavljam puno gore ...

7. Ire također traži jednu top listu sa 5 - pita - opiši sebe s 5 glagola

Pih to je lako. Evo liste redom kojim mi je padala na pamet. Pomislio sam što volim raditi

pisati - ja nisam slučajno bloger. Na forumu su mi postovi često bili predugački. Sad su mi predugački postovi. Ali i u privatnom životu ja pišem. Od ispričnica do e-mailova. I na poslu me često traže da im složim neku posebno zaguljenu rečenicu ili koncept. Pišem izvješća, pišem studije, pišem analize. Strašno puno pišem. Toliko puno pišem da me uvijek prođe jeza kad u nekom od onih užasno nasilnih filmova vidim da su nekome slomili prste na ruci ... što bih ja bez tipkanja??

pjevati - što ovo radi tu? ne znam, pjevam u kadi, pjevam samom sebi. Uvjeravam se da mi ponekad ide pjevanje. Volim pjevati. Čak više nego slušati muziku. Ja i Mozarta pjevam.

čitati - kad sam na brzinu zapisao (vidi prvi glagol) listu glagola koji su mi padali na pamet ovaj je bio omotan toplinom. Sjediti ili ležati na toplom i čitati knjige ... eh to bi mogao valjda danima ... mislim da mi ništa ne bi falilo duuuugo, dugo vremena.

surfati - Mogao bih pred kompom provesti dane i dane. Silno zavidim današnjim studentima koji vjerovatno i dalje uče koliko i ja u njihovim godinama (enormno malo) pa imaju vremena i vremena i vremena za sufanje i surfanje i surfanje. I nitko ih ne tjera da u dva u noći ugase kompjuter i dođu u krevet :-(. A ako i zaruže na nekom siteu do četiri - pet drugi dan spavaju do podne i nikom ništa. Ja se dignem u sedam sav strgan i onda cijeli dan glumim kako mi nije ništa da ne navučem na sebe bijes Herin jer sam opet zglajzao noćas. I nalijevam se kavom, a navečer se stropoštam u fotelju i zaspem na televiziji u vrijeme kad je nekada davno počinjao crtić ... (apropos - znate li kad je u ta neka vremena išao crtić? Osim četvrtkom jer tad su išle Male tajne velikih majstora kuhinje. I još dva nostalgičarska pitanja - kako se zvao kuhar kojeg je Oli uvijek tako zaljubljeno promatrao u "malim tajnama" i tko je pjevao na špici?)

učiti - ja sam uvijek bio štreber. Jedna od stvari koju bih najradije čitao na netu kad bih imao vremena je wikipedija. Obožavam se upoznavati sa novim. Naravno da sam spreman stvoriti svaku porebnu teoriju kako je proučavanje kemijskog sastava žarne niti u običnoj žarulji iz nekog razloga užasno važno za daljnju egzistenciju ili financijski probitak, ali gola istina je - ja zbilja volim otkrivati nešto novo i saznavati nešto što prije nisam znao. Naravno da dobar dio od tih znanja i zaboravim, ali ponešto i ostane - a osim toga baš je zabavno i po drugi put neke stvari prolaziti pa kad vidiš koliko se sjećaš osjećati se ponosan jer, eto, puno znaš ...


Sad tek vidim da mi na listi nedostaju jesti, piti i ljubiti ... hm, fakat da se čovjek zapita. Mogu li zamijeniti učiti sa jesti?


8. Zvrk pita - omiljeno jelo hrvatsko i englesko

Zvrk me spašava sa ovim pitanjem jer sad konačno mogu o HRANI

Iako, omiljeno jelo mi je teško izabrati. Naročito kad mu još moram odrediti i ispravno geografsko porijeklo pa zato evo slijedećih definicija:

Hrvatsko jelo je ono koje jedem u hrvatskoj bez obzira na porijeklo. - Pohana piletina i rizi bizi. Pisao sam ovdje ode o janjetini i teletini ispod peke, ali onda sam se sjetio ovog all time favorita i skužio da bih se još uvijek prodao za onaj sočni pileći batak sa tamno-tamno smeđom korom ...

Englesko jelo je ono koje jedem u engleskoj a tipicni je predstavnik engleske kuhinje: - Volim steak and kidney pie. Jako.

Ne-englesko jelo je ono koje jedem u engleskoj, ali je tipični predstavnik neke druge kuhinje. Eh tu se lomim što da od indijske kuhinje izaberem. Obavezno Chicken Tikka, ali volim i curryje - neku dobru Kormu ili Passandu ... jako mi je dobra janjeća Bhuna ili piletina Balti Peshawari ... a mozda kineski special Chow main?

Uf, dobro da sam večerao.

9. Linus pita - Koliko ti treba od kuće do posla, opis radnog mjesta i što radiš na pauzi?

Od kuće do posla idem biciklom. Ujutro nizbrdo, do posla mi treba oko 5-6 minuta. Jednom sam došao za četiri minute ili je to bila pjesnička sloboda.

Radno mjesto mi je zapravo priličan izvor neugode. Radim u takozvanom "open spaceu". Puno ljudi, malo zidova. Ježi ga, žalio bih se ja, ali nemam kome. Moj šef ima desk samo malo dalje od mene i jednako je open kao i moj. Jelenskih mi rogova. Pa mi se svako malo netko prešetava iza leđa ... pa ne mogu blogati u miru ...

Pauza? Što je to? Nema ti toga u mene, stari moj. Otkako su nam permanentno ukinuli menzu imamo samo kontejner u kojem kuhaju hranu, pa lijepo dobiješ svoj paket i trk. Neki sjede po sobama za sastanke i ručaju, ali meni je tih soba pun nos od stvarnih sastanaka, pa radije sjednem pred svoj komp i surfam s guštom ... tad kopam po svom Readeru i gledam što ima novo ...

--------------

To je dakle bilo to.

Odgovorio sam na sva pitanja. Idem sad ovo brzo objaviti prije negošto uleti netko sa desetim pitanjem i prisili me na farbanje bloga ...

14 komentara:

jimbo kaže...

Rizibizi pored sarme?
Ajmeee....

Žavijer kaže...

Crtić je išao svaki dan u 19.15.,
osim kad bi umro drug Tito ili neki drugi drug,
te četvrtkom
kad bi u istom terminu
išle "Male tajne velikih majstora"
sa Oliverom Mlakarom i
Stevom Karapandžom
:)

Žavijer kaže...

Ah - propustio sam treće pitanje:
"Ali nekih stvari ima, što ne govore se svima..."
pjevao je Arsen Dedić
:P

Trill kaže...

Čitala sam jučer pitanja i što je najgore, uopće se nisam mogla sjetiti niti jednog svog. A inače bi te samo nešto zapitkivala...što i uglavnom radim :)
Jel mogu ja zadržati svoje pitanje za neka druga vremena, kad mi pamet bude bolje radila? :)

Ovo nije pitanje ;)

neutrino kaže...

@ jimbo - ma kad si vidio da je sarma prilog pohanoj piletini?

@ xavier - bravo, bravo - sva tri puta u sridu! Cestitam, cestitam - birajte nagradu iz izloga broj dva :-)

@ trill - zao mi je i nije mi zao. Sa tvojim pitanjme dosegli bsimo deset i ja bih morao farbati blog, sto bi me jucer ubilo. I ovako sam kasnio s postom. A zao mi je jer ja voooolim odgovarati na pitanja :-)

Ire kaže...

sa svojim londonskim odgovorom stvorio si mi nostalgiju :)
bila sam u Londonu jednom prilikom (tj. izvan Londona, u Westcliffu-on-Sea, ali smo desetak dana svaki dan išli do Londona u obilaske) i totalno sam se zaljubila u taj grad. iako su mi muzeji bili mrak najmračniji, najljepše mi je ipak bilo šetati ulicama i upijati atmosferu. zakon grad, nadam se da ću ga imati ponovo prilike iskusiti :)

barba kaže...

A Vilmina tetka ima negdje kucu blizu Buckinghamske palace, blizu Regions parka.

linus.broj.dva kaže...

Hvala na odgovoru; vjerujem kako ti nije lako raditi u skroz otvorenom prostoru jer nekada zaista treba imati malo mira i tišine na poslu bez prešetavanja.

A što se tiče surfanja, ja sam kao i ti, mogao bih do jutra sjediti da se ne moram ustati ;-)

otrovna jabuka kaže...

a kad će ponovo kju end ej? :D

neutrino kaže...

@ ire - muyeji su ti bili mrak najmračniji? Dobri ili loši?!?!

@ barba - nisam to baš najbolje shvatio ...

@ linus - je, open space je jedino što im zbilja zamjeram. Ali s druge strane - kava je neograničena i besplatna ...

@ jabuka - tko čeka, dočeka - nadam se da neće prije ljeta ...

otrovna jabuka kaže...

kmeeeeč!! ne sviđa mi se odgovor! :D

Ire kaže...

mrak najmračniji, zakon, predobri :)))

neutrino kaže...

@ jabuka - ma moram ja to tako - inace ne bi bilo zanimljivo ...

neutrino kaže...

@ Ire - hvala na pojasnjenju - ja sam se na tren prepao, da ti se nisu svidjeli ...