Čemu se smiju u Kazahstanu? Zapravo u Atyrau. Zapravo Rusi. Hm.


Kako već rekoh negdje - moji zapisi iz Kazahstana ne pretendiraju biti nekakva općevažeća statistička studija.

Tako ni ono o čemu danas kanim pisati ne proizlazi iz ispitivanja kvalificiranog uzorka državljana Kazahstana. Štoviše, te viceve čak i nisam našao na kazahstanskom. 

Oni dolaze iz tjednika Ak Žaik koji ovdje izlazi na ruskom a ja ga nastojim redovito nabavljati. 

Kad sam živio u Italiji obavezno sam svako jutro kupovao novine (La Repubblicu) i mučio se skužiti o čemu se to zapravo radi. Tako sam naučio puno talijanskog ali još više o Italiji i talijanima.

Ak Žaik je daleko siromašniji od La Repubblice. Format je manji i od našeg Jutarnjeg, ali je zato jedno pet puta deblji. No, sadržajno je jedno tri puta slabiji. Ogromna količina reklama i oglasa (40ak strana) umotano je u desetak članaka koji ipak donose ponešto informacija o tome što je novo u Atyrau. Pa onda osmrtnice, križaljka, sport (stilom pisano kao u školskom časopisu) poneka zanimljivost popabirčena po internetu (na primjer u novom broju prikaz dobitnika Oskara)  i onda nekoliko viceva.

Ovdje donosim samo one dobre - ili bolje od ostalih.

Nemam pojma jel to zbilja ljudima smiješno, ali valjda jest kad se za nekoga objavljuju.

A opet, kad se sjetim kakve sam umotvorine čitao po Jutarnjem i Večernjem ... tko zna.

Najprije par aforizama:

Nemojte mi govoriti što da radim pa ni ja vama neću reći kuda da idete.
Izgleda da i Rusi imaju običaj slati u jedno mjesto ...

Čips - umjetnost prodavanja jednog krumpira po cijeni cijelog kilograma

Pa onda jedan koji ima smisla pogotovo kad znate kako se ovdje vozi

Ako se vozilo nalazi na glavnoj cesti da li je dužno propustiti automobil koji dolazi po pješačkom prijelazu s desne strane?

I za kraj konačno vic:

Dolazi vremešni starčić učitelju latinskog pa ga zamoli da mu da instrukcije iz latinskog. Učitelj ga upita:

- Vama je preko 80 godina, kako to da sad želite početi učiti latinski?

- Pa gledajte, uskoro ću umrijeti, pa ako pođem u raj, tamo će me na vratima dočekati Sveti Petar*, a s njime bi bilo najbolje pričati na latinskom...

- Pa dobro, ali znate - moguće je i da odete u pakao ...

- Pa je, ali njemački već znam.

 


* U originalu je Apostol Pavao - ali meni se čini da je Petar na vratima raja, zar ne?


5 komentara:

jimbo kaže...

Hahhaha, dobaaar.

paor kaže...

ovaj vic i aforizam su sasvim ok (objavi još koji)...predugo si ti ipak bio u eng

Milena kaže...

Ja mislim da je zapravo najzanimljivije to što oni još uvijek objavljuju viceve -- čini mi se da je ta praksa nekako odumrla u više zapadiziranim zemljama. Ali ako se sjetiš viceva koji su nekad izlazili po novinama, vjerojatno ćeš se sjetiti da su i oni bili prilično lame, i nisu baš nužno odražavali govorni smisao za humor...
A aforizmi zbilja i nisu loši.

Anonimno kaže...

rijeka53

haaaaaaaaaaaaaaaaah, bome cu onaj od cipsa zbiciti va potpis na nekom od foruma.....pozzzzzzzzz

etotako kaže...

Odličan izbor! Specijalno ovaj drajverski aforizam.