Svi ste potwiterili ili "Zaustavite internet - ovo više nema smisla!!"

Kakvo je ovo vrijeme došlo.

Sjedim sa laptopom u dnevnoj sobi, pišem ovaj post bežičnom vezom povezan sa serverom smještenim u nekoj boktepitakojoj nedođiji na drugoj strani planete i svejedno se osjećam ko neki stari djed iz pretprošlog stoljeća koji sjedi na svojoj klupi pred kućom i nalakćen na kvrgavi štap s nevjericom odmahuje glavom na pojavu željeznice ...

Gdje god pogledam svi su potwiterili do zadnjeg.

Moje dijete napiše da joj je twitter jedan od tri najdraža websitea ...



Moj omiljeni celebrity i ujedno jedan od najnačitanijih ljudi koje obožavam iz daljine Stephen Fry sav se bacio na taj Twitter ko Simonica na pjevanje ... Ima čovjek svoj kanal ili kako li se to već zove i piše li ga piše tamo ...kad još tu i tamo pukne neki post na svoj blog to je o tome da piše kako mu je fora sa Twitterom ... Do vraga, čak i BBC piše kako se on javlja na twitteru ...

Borja veli da u novom Planu B više neće biti Blogrolla nego uvode Twitterrole. Sad dobro, Plan B ionako ne dolazi do Kazahstana - a kad god sam ga tražio u Zagrebu nije ga bilo ... ČPR ... hm, znam da mi raste nos, ali to je valjda od ove klime ovdje ...

U svakom slučaju oni u tom Beplanu nogiraju blogove iz rasporeda a furaju se na twitter.

Nemoš više nigdje svratiti da netko ne veli kako je na twitteru super i kako je odsad tamo ...

Neš ti.

Meni to gluplje od fejsbuka - a to fakat nije lako ...

Mislim kaj je to zapravo?

Nemre bit da su baš svi oko mene ludi i šašavi a samo ja pametan, pa molim - ma šta molim ZAHTIJEVAM da mi se objasni - U ČEMU JE DO VRAGA FORA?!?!?

Jer čitam što je to twitter na samoj stranici i nikako da shvatim što je tu zanimljivo ili zašto bih se i ja pridružio.

Twitter is a service for friends, family, and co–workers to communicate and stay connected through the exchange of quick, frequent answers to one simple question: What are you doing?


Svatko tko me zna, ujedno zna i da kod mene ništa nije kratko. Kad se mi susrećemo s prijateljima onda za to izdvojimo barem jedno popodne koje se prelije do ponoći pri čemu ne prestajemo pričati i komentirati - nakon toga prijatelji nemaju potrebu za nama barem jedno šest mjeseci.

Obitelj vodim sobom a oni ukotvljeni u Zagrebu ovisni su o staromodnim metodama komunikacije, pa nam ne gine barem po sat i pol tjednih telefonijada sa svakom stranom obitelji

Jedino bi poneki kolega imao možda potrebu da me nešto priupita, a istina je da u firmi imamo nekakav komunikacijski program s kojim možeš vidjeti kad je netko online i odmah mu se javiti radi chatta.

Tako da zbilja nemam potrebe za twitterom niti za jednu kategoriju navedenih ljudi.

Ali ajmo čak i zamisliti da se odvažim na ovako nešto - tko bi to do vraga čitao? (nemojte me ni pitati tko ova moja blogovska baljezganja čita ... eno gore desno imam dokaz da barem troje ljudi ima dovoljno volje i želje da svoje praćenje ovog bloga dokaže virtualnim pečatom)

Tko bi čitao "Sad sam u dnevnoj sobi. Sjedim i tipkam, a gospođa pije mineralnu i gleda "Bostonsko pravo" na TV-u"

Ili

"Sjedim u uredu. Upravo sam navukao rolete da mi ne smeta sunce koje izranja nad Azijom"

ili

"Upravo sam prešao ulicu i stao u blato jer nisam pazio kud hodam nego sam twitao"

No čak i kad pomislim da ima nekog tako ovisnog o meni da bi to išao čitati ostaje pitanje - ZAŠTO?!?!

Why? Because even basic updates are meaningful to family members, friends, or colleagues—especially when they’re timely.

Eating soup? Research shows that moms want to know.
Running late to a meeting? Your co–workers might find that useful.
Partying? Your friends may want to join you.

Smisleno? Kako je to do bijesa smisleno?

Ako jedem juhu - do vraga, zašto bi to moja mama morala znati istog trena? Zar netko doista ima mamu koja se preko twitera informira o sinovim prehrambenim navikama?

Jel ona njemu onda odtwiteri - "Jesi li je podgrijao?" ili "Sol ti je u kuhinji pored mikrovalne..."

I što, jel moram onda napisati i jel mi bilo fino? I jesam li ikad jeo bolju?

Ako već kasnim na sastanak valjda ću znati nečiji mobitel pa im poslati sms, nazvati ili poslati e-mail (ako imam mob s kojim mogu twitati onda valjda mogu i slati mailove) ... zamišljam da moje kolege sjede za konferencijskim stolom, mene nema, a onda se netko sjeti pa časkom projeciraju moj twitter na velikom ekranu da vide gdje sam dosad ...

A tamo piše samo da sam jeo juhu i da si je nisam znao podgrijati ili posoliti dok me mama nije podsjetila ...

A za tulume - netko mi se želi pridružiti na zabavi a nije pozvan - kad je to postala poželjna situacija?!? Pa ja planiram svoje zabave da ne miješam društva koja se međusobno ne poznaju da se izbjegnu čudne situacije ...

I daj zamislite situaciju, sjedimo uz kavu nakon obilnog ručka, u laganoj alkoholnoj izmaglici prepričavamo viceve i cerekamo se - a netko veli "joj, daj da ovo twitnem ..." Koja blamaža i narušavanje atmosfere!

A da sam taj netko ja - pa sam bih sebe ošamario ...

With Twitter, you can stay hyper–connected to your friends and always know what they’re doing. Or, you can stop following them any time. You can even set quiet times on Twitter so you’re not interrupted.

Twitter puts you in control and becomes a modern antidote to information overload.
Želim li ja doista znati što ljudi rade iz trena u tren?

Stephen Fry je moj idol, ali zbilja me ni najmanje ne zanima nešto što je na brzinu nažvrljao čekajući avion na JFK aerodromu ili kako mu se svidjela masaža stopala koju je upravo iskusio.

Kad se kaže da bi nekoga slušao i da čita telefonski imenik - to se samo tako kaže. Kad velim da bih čitao Jergovića i kad piše popis za dućan to je samo stilska figura. U stvari me uopće ne zanima gdje je on u ovom trenutku i jel mu jutros upalio auto ...

No, mogu razumjeti zašto Fry i slični mu koriste twitter - njima je to sredstvo da ostanu u vezi sa svojim fanovima i da im dopuste uvid u njihovu intimu na kontroliran način. Ako je fan zadovoljan onime što dobiva od vas na twitteru manja je vjerovatnost da će vas zaskočiti na ulici i ugnjaviti sa pitanjima gdje ste bili ...

No zašto bih ja, civilna i uglavnom neinteresantna osoba, otvorio svoj twitter kanal?

I zašto bih - kao neinteresantan osoba ali ipak osoba sa vlastitim životom - pratio iz sata u sat nečiji tuđi život?

Mogu shvatiti da bih se s vremena na vrijeme poželio praviti važan - upravo žderem kavijar sa sultanom od Bruneija ali koliko se često takva situacija dešava i koliko bi ljudi dolazilo čitati sve one obične ručkove radi jednog takvog posta? Vjerovatno bih sve ugnjavio sa onim običnim i neegzotičnim keljevima i porilucima, paštom i juhicama koje pojedem da bi do sultana svima već dojadio ...

Ne znam, stvarno bih volio da mi netko objasni kaj je tu tako fora da treba napraviti top-listu twitova ...

9 komentara:

Ivan Szekeres kaže...

Nema smisla... šta se uopće koga tiče šta ja radim?! Mislim, oke Facebook pa da si ja odaberem publiku, ali ovak I Maša i Daša i melasa i svi znaju koje spolovilo ja radim... nema smisla...

MasterMind kaže...

Nisi usamljen u razmišljanju. Zamisli mene k'o staru babu koja isto tako sjedi pred svojom kućom i isto se čudi vlaku ;)
Egotripovi, stari moj, sve su to egotripovi. Kao ja sam jako poseban i zanimljiv i sve što radim je wow. Ja to tak' doživljavam.
Promatrajući se kritički i ja sam egotriper, ali taj vrag (kao i Facebook) mi je ipak previše, preuvrnuto.
Kam taj svijet ide, ts ts ts ...

paor kaže...

itkrićem facebooka ostao sam bez 'mušterija' na svom seoskom forumu, ali ja ne očajavam nego se uzdam u onu floskulu da će vrijeme pokazati...

pretplatio sam se i na face i tweet tek da vidim kaj je pa to...mogu razumjeti adolescente što se tiče facea, ali celebritizmom prosvjećenih na tweetu sam iznenađen

neutrino kaže...

@Ivane - dobro, ti i ja protiv ostatka svijeta ...

@ Mastermind - joj a da vidis kakav mi je filmic mala neutrinka neki dan pokazala - jedva cekam da ga objavim

@ paor - Paore, znas li ti da ja jos uvijek nemam pojma koji je to tvoj forum? Kad god kliknem na link uz tvoj komentar dobijem poruku da ti je profil privatan - pa onda ne mogu ni svratiti do tvog foruma ...

zli kaže...

bilo kuda, net connection svuda. i to je vec godinama tako.
ali..svejedno face smatram dangubljenjem, a twit ..ne znam ni ja cim. dosadno, dosadno, dosadno. dosadno.

(anyway, ne osjecam se kak bakica.)

mah mah

Anonimno kaže...

Nema veze sa ovim postom nego sa onim od neki dan, o selektivnom pamćenju.
Uglavnom, ja sam prije ohoho godina pročitala ČOVEK KOJI SE SMEJE (srpsko izdanje, ne znam kako je prevedeno ako postoji hrvatsko izdanje) od Viktora Hugoa.
Knjiga me oduševila, Zvonar joj nije ni do koljena, ali kvaka je u tome što nitko s kim sam pokušala razgovarati o njoj nikada nije ni čuo za tu knjigu.
Doduše, ne mogu se ni pohvaliti da imam puno načitanih prijatelja, ali tko god je čuo za Hugoa, to su onda Jadnici ili Zvonar... i to je sve.
Eto, moj prijedlog tebi za pročitati, ukoliko već nisi

JebenoPametan kaže...

Slažem se sa postom. Ni meni twitter nije jasan niti ga koristim.

Anonimno kaže...

It's a shame you don't have a donate button!
I'd certainly donate to this brilliant blog! I suppose for now i'll settle
for book-marking and adding your RSS feed to my Google account.
I look forward to new updates and will talk about this site with my Facebook group.

Talk soon!

Have a look at my blog post: location de voiture casablanca maroc
My website > voiture location casablanca

Anonimno kaže...

If not, you will have to pay for these out of your holiday allowance.
We hope these tips about limo services will lead you in the right direction
and that you will have a blast planning your event.
Whether you are a group looking to travel together, or a family that just needs a bit of extra room, there are plenty of options when it comes to mini bus hire in Almeria.


Feel free to surf to my website :: location voiture casablanca aeroport pas cher