Ako ste prvi put tu ili ako ste slučajno zaboravili, da podsjetim da sam o ovoj temi pisao ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje, a da se ovdje vodila i zanimljiva forumska rasprava.
Potaknut brojnim komentarima i vlastitom radoznalošću odlučio sam postaviti nekoliko pitanja izdavačima kako bih dobio i njihove odgovore
Donosim vam ovdje prvi dio “razgovora” što sam ga vodio sa gospodinom Brankom Komljenovićem, direktorom Menarta u Hrvatskoj koji je istovremeno i A&R director, dakle kriv za svu glazbu koju Menart objavljuje u Hrvatskoj.
Razgovor se odvijao u nekoliko e-mailova koje smo razmijenili, a s obzirom da mi odgovori nisu stizali sa neke anonimne yahoo adrese imam svakog razloga vjerovati da sam intervjuirao gospodina Komljenovića osobno. Razgovor je podijeljen u dva dijela kako ne bih previše opteretio pažnju mojeg čitateljstva.
HMV je oglasio porast prodaje i sjajne rezultate Božićnih rasprodaja - radi li se o svijetlom primjeru kojeg se može kopirati ili je riječ o anomaliji u sveopćem sivilu?
Čini mi se da se radi o činjenici da su rezultati prodaje HMV-a u nekim ranijim periodima bili ispod očekivane razine, pa su sa nekim smjenama i novim načinom rada došli do tog porasta. Inače u okviru svjetske diskografije pad fizičke prodaje je prisutan na svim većim tržištima.
For the first half of 2007, sales of music on CD and other physical formats fell by 6% in Britain , by 9% in Japan , France and Spain , by 12% in Italy , 14% in Australia and 21% in Canada . (Sales were flat in Germany .)
IZVOR
Može li riječ dvije da se upoznamo sa tržištem o kojem razgovaramo - Koliko se nosača zvuka, po vašim procjenama, prodaje u Hrvatskoj godišnje i kakva je pozicija Menarta na tom trzistu?
Moramo razlučiti prodaju u shopovima (centrima) i posebne akcije, uz novine, na kioscima. Vjerujem da se u shopovima proda između 500 000 i milion nosača zvuka, još sigurno dosta u tim akcijama, a tzv. Premiumse nećemo ni računati – to je kada se CD besplatno poklanja uz novine.
Menart je uz Aquarius na drugoj poziciji u Hrvatskoj, Croatia Records je još uvijek najjača.
Kako vi procjenjujete trendove na hrvatskom tržištu? Da li je prodaja nosača zvuka općenito u padu ili u porastu? Kakva je vaša pozicija u svemu tome?
U Hrvatskoj je fizička prodaja u padu, koliko ne znam još, ali je u padu. Ta prodaja se sigurno nadomještava specijalnom prodajom, projektima uz novine i sličnim stvarima, ali je fizička prodaja nosača zvuka u tradicionalnim dućanima u padu.
Budući Menart ima široko područje poslovanja kojim su pokriveni svi vidovi prodaje nosača zvuka (domaći, strani, zastupamo dosta stranih diskografa, DVDovi…) i radimo zaista puno specijalnih projekata, naši prihodi nisu u padu, ali samo zato jer smo vrlo domišljati i nalazimo nove načine korištenja glazbe.
Izdavače se često optužuje za megaprofite koje ostvaruju na prodaji muzike. Kako odgovarate na te tvrdnje?
To je smiješno, i to je možda bilo tako u 70tim, 80tim godinama. Istina je da je i u zlatna vremena svega 10% projekata bilo u plusu i otplaćivalo je 90% minus projekata. Svi zaboravljaju koliko para je diskograf morao i još mora uložiti da se posao pokrene. Uostalom diskograf jedino zarađuje od prodaje nosača. Izvođač zarađuje i od prodaje, i od merchandisinga, i od prava emitiranja i od turneja… dakle nije baš tako kao što se misli.
Pretpostavimo da je cijena CD-a 100 kuna (radi lakšeg računjanja) - kako se taj kolač dijeli? - koliko će od toga dobiti izvođač, koliko su troškovi produkcije, koliko je marketing, koliko su izdavačevi overheads, kolika je maloprodajna marža, a koliko je profit?
Svako izdanje je priča za sebe, i teško mi je generalizirati, ovisi sve o ulaganjima sa obje strane, troškovima, profilu izvođača…
Koji su to troškovi koje izdavač snosi kod izdavanja CD-a?
U kom smislu? Samog tiska ili šire? Opet je svako izdanje priča za sebe, sa svojim posebnostima.
Mislio sam ovdje općenito na sve ono što je uračunato u cijenu CD-a, čisto zato što vjerujem da mnogi ne znaju što zapravo kupuju i koliko to ustvari košta. S time u vezi je bilo i prethodno pitanje o tome kako se kolač dijeli jer mnogi vele da od 100 kuna za CD izvođač dobije kunu a ostatak si pokupi izdavač što nije fair. Pitanjima sam htio pojasniti kuda idu ti novci...
Dakle u cijenu CDa uračunato je: sama proizvodnja fizičkog CDa, trošak designera, autorska prava, izvođački dio, te naravno diskografov dio koji uključuje cijeli marketing, te eventualno neku njegovu zaradu.
Moram napomenuti, da diskograf sve te troškove mora unaprijed platiti, i najčešće snosi najviše rizika u cijelom hranidbenom lancu. Tko god misli da diskografi zarađuju i da se ponašaju kapitalistički, mora probati jednom ući u cijelu priču, pa će vidjeti.
Kao klinci svi smo snimali pjesme s radija ili jedni drugima posuđivali i presnimavali ploče. Po čemu je to različito od p2p servisa?
Po tome što je nekada glazba imala vrijednost, i bez obzira na to nije bila tako available tako široko. Danas se apsolutno izgubila činjenica da glazba ima vrijednost i nešto košta. Nove generacije klinaca se uče da je glazba free, i kako se nauče tako će se ponašati cijeli život. Nekad se trebalo pomučiti da nađeš neki album, na kraju si odustao i kupio. Danas dva klika i sve imaš, lakše je kopirati i spržiti nego kupiti
Osjećate li se vi kao izdavac oštećeni ukoliko netko doma sluša mp3 nekog od Vaših izvođača, a taj netko ne moze kupiti CD jer nema novaca?
Ne osjećam se oštećen ako razmišlja da će ga kupiti jednog dana, ili neki drugi CD, ako ne taj.
Ali se osjećam oštećenim ako neko kontinuirano koristi glazbu, sudjeluje u njenom umnažanju, i uopće ne razmišlja da je počne kupovati i kada bude imao novaca.
Uostalom, zašto bi sve imalo cijenu a glazba ne? Ako ne platiš struju, nemaš struje, ako ne platiš glazbu, ne slušaš je.
Na koji se način borite protiv nelegalnog downloada?
Kako možemo, scaniramo net, imamo ljude koji to rade, imamo ljude unutar industrije koji su plaćeni za to i mičemo linkove, imamo i druge metode, ali ne treba sve otkriti. IFPI je to postavio na svjetskom nivou, pa se dio toga provodi i u Hrvatskoj. Sigurno se ne može sve eliminirati, ali ako dio toga maknemo napravili smo nešto.
Postoje li kakve kazne u nas za nelegalni download općenito ili muzike zasebno? Jeste li vi kao izdavači nekoga tužili i sa kakvim rezultatima?
Nažalost, kao uvijek kod nas, sudstvo kaska i sve zapne na njima. Da dosude par kazni, za to, za pirateriju, nelegalnu prodaju piratskih CDova, bilo bi malo drugačije. Za sada su sve to uvjetne kazne, pa dok netko ne odsjedi ili plati malo više para, neće se puno napraviti.
Za nelegalni download nismo nikoga tužili, ali nije isključeno u budućnosti, ad nećemo i za time posegnuti.
------------------------------------------------------
Toliko u ovom prvom dijelu.
Sutra donosim odgovore g. Komljenovića u ime Menarta na pitanja u vezi Radioheada, ZAMP-a i njihovog nameta, te Menartovoj zastupljenosti na tržištu legalne digitalne glazbe.
Postovi
0 komentara:
Objavi komentar