Rješenje zagonetke

Eto, sad sam se uvalio ...

Nemam pojma tko je sretni dobitnik!

Jednostavno - čovjek je došao, pogodio Dugi otok i nestao ne potpisavši se ...

I što ćemo sad?

Anonimuse ako ovo čitaš - javi se sa temom po želji.

A za vas ostale utješna nagrada - u istoj seriji lanjskog godišnjeg nastale su i slijedeće slike.

Lav je pogodio da je mjesto u zadarskoj županiji, ali sam ga ja sa spominjanjem najviše stijene pogrešno naveo da pomisli na Paklenicu.

Dado je bio jako blizu kad je spomenuo Kornate.

U Kornatima smo bili samo dan ranije nego što je ona slika nastala.

I mogu vam reći da su mi bili prekrasni.

Opet.

Bio sam tamo kao klinac jednom ili dva put. No sad sam ih po prvi put mogao pokazati i gospođi i malenoj i svidjelo se i njima.

Što da ja sad velim a da o Kornatima već nije rečeno?

Prekrasni su kako god da okreneš. Čak im ni ogroman broj jahti i jedrilica ne može nauditi. Dapače, kao da im svo to kretanje s kraja na kraj dodaje nešto drugo..

A idilu ovako neke slike malo što može narušiti.

A još kad vam kažem da je ova kućica s lijeve strane zapravo mali restorančič u kojem serviraju škampe na gradele sa jednim posebnim paprenim toćem ... strašno dobro. Okus škampa se ne izgubi u njemu nego se štoviše, još jače potcrta, a dobije i jedan ljutkasto-gorkasti sekundarni okus koji tako fino draška nepce. Draškanje se , naravno, smiruje - vinom...

No, kako sam već jednom rekao ja nisam ekspert za vino (a nisam ni Butković) pa vam samo mogu reći da smo pili neko fino bijelo vino ...

Ujutro polako prema sjeveru, uz još malo idiličnih slika.

Tako da kad čovjek napusti nacionalni park uđe u park prirode.

I tamo sam snimio onu sliku.

Stao sam prvo na onu stjenčugu u Parku prirode Telašćica i uslikao malo prema jugu

A onda sam prosetao do tih stijena koje sam upravo uslikao i slikao stijenu na kojoj sam do maloprije stajao.

Sad su tamo bili neki drugi ljudi, ali nema veze, dobro su mi došli da se dobije osjećaj veličine...

Eto, malo sam vas preispitao. Nadam se da vam nije bilo bez veze. Meni je naime bilo zabavno.

Već sam priredio sliku za slijedeći tjedan. :-))

P.S. Eh da ne zaboravim. I u ovom su postu neke slike u formatu wallpapera za vaš komp - ako vas zanima ...

Kviz

Ajde da vas vidim znalci.

Gdje bi ovo moglo biti?

Ako vas intereira koliko je velika ta stjencuga pogledajte pazljivo - na vrhu blize stijene se vide ljudi.

Ko pogodi ima pravo predloziti temu za jedan od slijedecih postova.

Premijerno izlažem dijelove vlastitog tijela ... osjećam se tako jeftino ...

Kew Gardens ne spominjem po prvi put na ovom blogu.

Imate post o tom botaničkom vrtu ovdje i ovdje

U nedjelju smo ponovo otišli tamo.

Uglavnom zato što smo prilikom zadnjeg odlaska skužili da nam se godišnja karta isplati već nakon tri odlaska, a s obzirom da se s izmjenama godišnjih doba mijenja i izgled parka baš će biti zabavno pratiti kako to izgleda.

Uz to nam je i park u dometu biciklističkih snaga pa je sve skupa taj posjet idealan spoj obiteljskog izleta, tjelesne aktivnosti, odmora i ugode u fantastičnom okruženju.

Jedina je nevolja što ja onda uvijek završim birajući slike za blog dugo u noć u ... hm... svibanjsku gluhu noć ...

Dakle, što ima novog u Kewu?

Pa za početak, glavni razlog zašto smo tamo pošli baš ove nedjelje je da uhvatimo Azaleje u cvatu.

Naime, web-site veli da cvatu u svibnju, a nama su dosadašnje nedjelje propale zbog kišnog vremena - nismo baš takvi pacijenti da idemo po kiši samo da vidimo cvijeće.

No, kako gospođa voli Azaleje, a ja je u ove četiri godine nisam stigao odvesti u svibnju u Kew - morao sam joj to priuštiti prije nego odemo odavde ...

I zaista je spektakularno. Vatromet boja, a istovremeno takva smirujuća atmosfera. I fantastičan miris. I gospođa i mala su odmah počele šmrcati (prokleta alergija) ali smo s guštom razgledali taj dio parka.


Sjećate se da sam vam već pričao o posvetama na ovim klupama? Naime, postavlja ih obitelj ljudi koji su iz nekog razloga voljeli neki park ili neko mjesto pa se kupi klupa i na nju postavi pločica u spomen na dragog pokojnika. Tako svi budući posjetitelji dobivaju mjesto gdje mogu sjesti i uživati u mjestu u spomen na nekoga tko je to mjesto također volio.

No ovo je fora koju sam negdje našao na tu temu:



Da pojasnim - ovo nije sa klupe u Kewu!


Slijedeći na listi za obavezno pogledati bio je paviljon sa lopočima. Lopoče smo već ranije vidjeli - oni puno duže traju od azaleja, ali smo svejedno i ovaj put razgledali te prekrasne cvjetove



Potom smo otišli do velikog staklenika i prošetali kroz njegove zakutke.

Ovom prilikom sam vam odlučio pokazati biljku koja potječe sa Novog Zelanda a inače je značajna po tome što je izvjesnim dizajenrima dala ideju za tzv. "Superpraška" - sjeća li se netko te reklame? Koristite li ga u svom domu?



I onda je ostatak dana prošao u neobaveznoj šetnji između raznih dijelova vrta koje vam neću sad posebno opisivati, ali ću vam pokazati slike.

Prvo jedan predstavnik lokalne faune. Jest da sam ga dugo vrebao da se okrene kako spada (stalno je pokazivao rit), ali konačno sam ga uspio uloviti u punoj ljepoti ...



Onda su tu neki mikročešeri. Bili su mi zgodni tako malecki pa sam i njih uslikao.



U onom stakleniku našao sam i ovaj primjerak neke neobične Ivančice (ne pitajte me zaboga kako se ovo cvijeće zbilja zove ...)



A malo dalje od Ivančice bili su i ovi džinovski zvončići ili - bolje bi bilo reći zvončine.

Za usporedbu veličina uslikao sam cvijet skupa sa svojim palcem.



Eto, sad znate kako izgleda neutrinov palac ... pomalo me strah zbog ovog pokazivanja u javnosti i sad ću vjerovatno stalno strahovati da će me netko na ulici prepoznati po palcu ...

A možda je to i dobro. Kad mi netko vidi palac - reći će: "Hej Neutrino, dobar ti je blog".

Eto, toliko od mene za danas.

Samo još nešto - Otrovna jabuka mi je zadnji put dala ideju pa sam vam većinu današnjih slika odlučio staviti na raspolaganje u formatu pogodnom za pozadinu na vašem ekranu.

Jednostavno, ako mislite da slika išta vrijedi i ako biste je željeli staviti na pozadinu vašeg ekrana, kliknite na nju i kad vam se otvori cijela kliknite je desnim gumbom miša i odaberite "Set as background"

E da - i nemojte ni slučajno komentirati :-))

Onda? Kako vam se svidio moj subotnji bijeli post?

Eto, u subotu sam objavio bijeli post.

Kad neki mogu objaviti bijelu knjigu, malo malo pa netko napiše "white paper" što ja ne bih mogao bijeli post?

Što sam ja gori?

Ajde dobro da vam objasnim, sad kad sam se malo smirio.

Prošli tjedan bio je treći po redu u kojem je moj blog doživio nevjerovatnu navalu čitatelja.

Zahvaljujući intervjuima sa najmegacool blogerima kojima ovom prilikom još jednom zahvaljujem na ljubaznom odazivu nevjerovatan se broj ljudi sjatio ovamo.

U tri tjedna na glavnom blogu oko 4000 unique posjeta(!) - za moj blog strašna posjećenost. Na Bloger.hru SVAKI DAN mi je dolazilo (i još dolazi) po 500 ljudi!!!

Ali me baš rastužilo da od svih tih posjetitelja ni pišljivog komentara. Samo mojih standardnih desetak vjernih čitatelja koji komentiraju iz milosrđa a horda čitatelja prođe, pročita i ode ...

Eto zato sam objavio bijeli post. Zanimalo me - ima li bilo kakve razlike pisao ja ili ne pisao.

(Da se razumijemo - ne bih htio da vas pet-šest stalnih komentatora pomislite da je meni svejedno komentirali vi ili ne. Nikako!! Ja sam zahvalan na svakom komentaru, svaka povratna informacija mi je važna jer na određeni način modificira i moj pristup blogu. Ali - vaši komentari su tu i kad je gusto, kad se skupi jedva šačica posjeta. S vama razgovaram i s vama imam i neki reklo bi se prijateljski odnos.)

Mene muče onih 190 posjetitelja koji su se dotepli recimo prošlog petka , pročitali intervju sa Jimbom i odšetali bez riječi. Dobro, k vragu, jel teško kliknuti na link ispod posta i napisati "e dobar intervju", "ja bih pitao ...", "ovo je sranje" ili bilo što drugo što će pokazati da ste pročitali to nešto što vam je predstavljeno i da ste o tom nečemu stekli neko mišljenje?

I onda kao šlag na tortu čujem da se ljudi mimo bloga tj. blogova, telefonima, mailovima, smsovima i golubovima pismonošama međusobno tapšu po leđima i komentiraju kak mi je super blog i kak mi je ovo super ideja sa intervjuima i kaj ja znam ... Vele da im je to sa intervjuima bilo tako dobro da su išli čitati i druge postove ...

Pa papci jedni - nije vam palo na pamet kliknuti na link i ostaviti komentar kad smo već u takvim superlativima!!!!

Grmph!@~#&%€€!

================================================
E - dobro da sam se malo smirio :-)))
================================================

Jednostavno, zanimalo me da li će se oko bijelog posta okupiti više ili manje komentara nego na neki post sa kojom tisućom riječi ...

Ako vas zanima rezultat istraživanja odskrolajte malo niže do bijelog posta pa pogledajte sami.

___________________________________________
==========================================
-----------------------------------------------------------------

Ajde sad, dosta kukanja. Idemo dalje.

Dakle, u subotu smo odradili prvo nadoknađivanje propuštenog.

Sjećate se - ma jarca se sjećate, da se sjećate komentirali bi ponekad ...

Dakle, kao što sam već pisao prošle subote, otkrili smo taj jedan super pub nedaleko od kuće sa točenim Leffom. (Jimbo - imaju i Franziskaner! U boci doduše. Nisam još probao jer sad gasim žeđ za Leffom. To je tako prokleto dobro pivo ...)

Dakle, bio je to dan kad je svatko opičen nogometom, pardon htio sam reći opčinjen nogometom, jednostavno morao subotnje popodne provesti među 90 tisuća sretnika koji su prodali obiteljsku kuću ne bi li kupili karte za utakmicu prvog finala nacionalnog nogometnog kupa na NOVOM WEMBLEYU - molit ću lijepo! Oni koji su malo manje sretni mogli su se sa zadovoljstvom uvaliti u fotelje pred svojim vjerovatno nemalim plazma televizorčinama i posvetiti gledanju utakmice sezone, a blogami i povijesne utakmice jer je to - jesam li već rekao - prva utakmica na NOVOM WEMBLEYU!!!

Oni pak koji vole društvo, muške zagrljaje, urlike, vrisku znoj i pivska isparavanja zaputili su se u svoje lokalne pubove pred plazma televizorčine i zidne ekrane prema kojima su one kućne televizorčine tek portabl televizorčići.

Ne znam da li sam vam jasno dočarao kako je važan subotnji dan bio za obožavatelje nogometa. Čak je i odmjereni BBC počeo prijenos DVA I POL SATA PRIJE UTAKMICE!!

E, vidite - u tu smo subotu - moja obitelj i ja odlučili ponovo otići u naš lokalni pub.

To je jedan od rijetkih koji naime nemaju televizor ... :-))

I što da vam velim. Bilo nam je sjajno.

Nije da ne volimo nogomet - dapače (treba samo čuti kako gospođa podvrisne u subotnju večer kad se golmanove rukavice ispriječe pred udarac nekog od omiljenih joj golgettera), ali sav taj Bru-ha-ha oko jedne utakmice nam je malo ipak previše. I jest da igraju Manchester i Chelsea - dvije najbolje momčadi lige, a to znači i poznatog nam svemira, i jest da mala neutrinka spava pod Chelseaovim šalom (ovo gore je njena soba) - ali mi smo odlučili tek sve to lijepo snimiti (dobro, stići ćemo doma vidjeti drugo poluvrijeme) - tome na kraju krajeva ona srebrna naprava ispod TV-a i služi zar ne??

I tako smo se zatekli najprije na polupraznoj terasi u netipičnom backyardu našeg puba (sjećate se da sam vam pričao o tome kako inače izgledaju stražnja dvorišta pubova ovdje? Ne sjećate se? Pa skoknite do onog posta od prošle subote ...)


Lijepo smo se uvalili i proučili menu. Onda smo se malena i ja odšetali do šanka da naručimo klopu i donesemo piće. To je još jedna posebnost pubova - iako konobari donose klopu za stol i skupljaju prazne čaše i tanjure sa stolova, naručuje se za šankom. Odmah se plaća (trebam li uopće reći da i zadnja rupa prima kartice i ima pin-aparat?) a odmah se i dobija piće ... ovdje zbilja morate brzo naučiti kako odnijeti tri vrhom pune pinte do svog stola bez da prolijete dragocjenu tekućinu ...


Gospođa i ja smo pijuckali Leffe a malena je pila ovo što vidite u daljoj čaši a što ona rado zove Guiness.

Onda smo zaključili da je ipak možda bolje da sjednemo unutra kako nam vjetar ne bi bacao prašinu u klopu.

A što smo jeli?

Najprije oprostite što hranu nisam slikao - jednostavno zato što smo bili tako gladni da smo sve smazali prije nego što mi je palo na pamet da bih mogao slikati ... sorry bit će slika hrane iduće subote ...

Predomislio sam se - neću vam pričati što smo jeli. Pokušao sam naime opisati gospođin fish and chips and mushy pea pa sam već samo za opis čipsa potrošio dva odlomka ...

Ali ću reći da smo na kraju svi podijelili jednu porciju "cheese & biscuits" - evo sam se sjetio da imam kameru :-))


Dakle, da vidimo što tu ima: ovaj pljesnjivi sir u lijevom donjem uglu je Stilton. Iako englezi po siru baš i nisu poznati imaju neke sireve koji meni jako fino pašu - a Stilton je jedan od njih.

Radi se o kravljem siru reskog okusa, vrlo punog teka koji se lijepi u ustima i koji se intenzivno osjeća. Naravno da se radi o siru koji upravo "pita" neki kreker ili bar komadić kruha. I uz pivo ide fenomenalno ... iako vele da se tradicionalno uz njega pije Porto meni je i Leffe fantastično legao ...

Uz Stilton je inače vezana i jedna zanimljivost. Ime Stilton dolazi od sela Stilton koje se nalazi u pokrajini Cambridgeshire. No međutim, ime sira registrirana je robna marka i Stilton sir smije proizvoditi samo šest mljekara od kojih ni jedna nije u selu Stilton. Nisu čak ni u Cambridgeshireu ... Podsjeća li to nekoga na priču o Istarskom pršutu? ;-)) Znate ono, tehnologija, napredak, kaj su jeli naši stari ...

Ajde dobro, Stilton se ne zove tako zato što se taj sir u selu Stilton proizvodio nego se tamo prodavao, ali opet ... meni to sa imenima po lokacijama glupo i gotovo.

No, da se vratim plati s gornje slike. Onaj žuti sir u sredini desno je Cheddar. Cheddar je najpoznatiji i najstariji engleski sir. Zna se da se proizvodio već u 12 stoljeću. Ime duguje selu Cheddar u Sommersetu, ali se proizvodi posvuda - hvala blogu da se tu nije našao neki pametnjaković koji bi "zaštitio" više stoljeća stari recept.

Ovaj Cheddar e tzv "mild" iliti "blagi". Naime, što duže zrije Cheddar postaje sve snažniji, sve slaniji i sve punijeg okusa. Najzreliji Cheddar (zvani "mature") snažan je poput najsnažnijeg Parmigiana i slično poput Parmigiana nije baš sir kojeg bi čovjek lako narezao i uvalio hrgu u sendvič.

Unatoč imenu, ovaj iz našeg puba nije tako blag kako bi se očekivalo. Ima vrlo prepoznatljiv slankast okus. Znate li što je umami? E pa ima tog umamija koliko hoćete ...

Ovaj bijeli sir od kojeg je ostalo samo par komadića u donjem desnom uglu je neki meki kozji sir. Ne znam koji je, ali se vidi da je dobar. Vidi se po tome što su ga cure prvog sredile ...

Ona bijela hrga iznad Cheddara je Brie. Brie je francuski sir, a ovaj i nije bio blogznašto pa neću o njemu ...

Eto, tako smo završili naš ručak - ja nisam imao snage da ponovim prošlotjedni rezultat od tri pinte pa sam nakon prve dvije za kraj uzeo samo polovinu - ali zato u lijepoj čaši ...



A kad smo došli doma, pred kraj prvog poluvremena, vidjeli smo da nismo ništa propustili. Rezultat je bio nula-nula. Gary Lineker, Alan Shearer i druge veličine u studiju mučili su se da nađu dvije-tri dobre akcije u prvom poluvremenu. Ja sam se mučio da ostanem budan u drugom. Samo zahvaljujući upornom drmusanju gospođe Neutrino izdržao sam do produžetaka. Izdržao sam i kroz produžetke i vidio sam najbolji (i jedini) potez na utakmici - fantastični dupli pas Drogbe i Lamparda koji je Drogba završio neobranjivim baletnim dodirom u šesnaestercu ... pet minuta prije penala ...

Tako je Chelsea uzeo i drugi kup ove godine, a ja sam se mogao polako posvetiti pisanju ovog posta.

Točno tako.

Ovaj post napisao sam još u subotu, ali ga baš nisam htio objaviti ... iz inata!

Zato što me interesiralo hoće li na post bez riječi biti puno komentara.

A s ovim postom želim otkriti nešto drugo ...

Mia Begović u toplesu vs. sve ostalo ... (osim Nike Kranjčara - naravno)

...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ...................................................................................................................... ......................................................................................................................


Ako čitate ovaj post onda ili sam ja nešto zeznuo, ili ste imali vrašku sreću pa da na njega natrapate ili vam klikeri rade sve u 16 ... No u svakom slučaju postoji dobar razlog zbog kojeg je ovaj post napisan bijelim slovima na bijeloj pozadini ... Ali to ću objasniti nekom drugom prilkom

.

Mali neutrino i Jimbo tri

Nemam pojma hoće li itko skužiti asocijaciju na Matakovića i njegovog "malog Ivicu" koju sam tako veličanstveno utkao u naslov današnjeg posta.

A sad sam se pobrinuo u prvoj rečenici da svatko tko tu zađe shvati da ja nisam mali nego da aludiram na taj Matakovićev uradak ...

A ovo je inače treći nastavak intervjua sa Jimbom pa otuda ono Jimbo 3 ... u originalu je naravno "Rambo dva"

E jesam se proslavio sa ovim uvodom ...

Dobro sad, ajmo mi na intervju da ovo ne postane mučenje i mene i vas.

Samo da vam još prije toga pokažem kako je Jimbo popratio objavljivanje drugog nastavka intervjua

Inače ovdje vam je prvi a ovdje drugi dio intervjua.

Ajmo sad:
-----------------------------------------------------------

Da vidimo, krenimo sa 5 najboljih filmova svih vremena po izboru Jimba Joneza?

Mrzim ta top 5 pitanja. Uvijek nešto propustim. Al evo otprilike pet filmova. Nisu rangirani. Fandango, Kill Bill (1 i 2), Night on Earth, Amarcord, The Hunter, Leningrad Cowboy Go America.
Tu sam nekako utrpao pet filmova iako bi ih komotno mogao ubacit još jedno tridesetak filmova. Bitno je da je tu Tarantino, Fellini, Kaurismaki, Jarmusch i Steve McQueen. Šteta što nije bilo mjesta za češke filmove. Biser europske kinematografije.

I nisam ni jedan domaći film ubacio. Kao recimo Novinara koji je imao dobru prevagu na izbor moje buduće profesijie. Mladi Rade Šerbedžija kao hrabri novinar u staroj vijetnamci... I tu bi došli i filmovi Slobodana Šijana dakako (ako ih smijem nazvat "domaćima").

Pa sad i ova nova bosanska kinematografija... Eto zašto ne volim top 5 pitanja.

Hm ... vidim da ti je matematika jaca strana. Kazes da ima 5 filmova, a nabrojis 6 naslova koji su zapravo 7 filmova ... dobro da matematiku ne studiras ...
Ajde onda jedno lakse pitanje 5 najboljih filmova koje si vidio u protekloj godini...

Kill Bill je jedan film, samo razdvojen na dva dijela....

A prošlogodišnji filmovi.. Borat mi je bio dobar. 9-ya Rota , ruski ratni.Nije prošlogodišnji al sam ga tek prošle godine pogledao. Najgledaniji ruski film svih vremena. Odnosno najviše zaradio na box officeu.

Onda Cars mi je bio odličan. Obožavam crtiće.

Nepodnošljivu lakoću postojanja sam gledao tek prošle godine i bio mi genijalan. Volim Kunderu inače.
Lord Of War sam tri puta gledao. Odičan film.

Kill Bill je jedan film, ali je i jedan od sest koliko si ih nabrojao ...

Volis Kunderu? I koga jos? Ruske formaliste ;-))

To sve ovisi o kutu gledanja. Moglo bi se reći da je 5+1 film. No sad...

Ruski formalisti su mi ovako pred spavanje literatura. A inače volim sve što vole mladi, recimo Coehla, Dan Browna, Tolkeina i tako...

Šalim se.

Nisam pročitao ništa od gore navedenih autora da se odmah pohvalim/pokudim. Nisam čak ni gledao filmove Da Vincijev kod (al sam zato gledao Kod amidže Idriza, he he) ni Gospodare Prstenova (odnosno pogledao sam prvu polovicu prvog dijela, i onda sam zaspao).

U zadnje vrijeme čitam dosta publicistike i to vezano za ličnosti i događaje iz nedavne nam prošlosti.

A od beletristike... Pa rekao sam već Kundera, Kishona sam prije gutao kao slatke bakine kolače. Sve što sam mogao naći njegovo sam pročitao. Od Rusa - Jesenjina. On je baš onako kewl lik. Bukowskog recimo sam čitao dosta prošle godine. Njega uvijek čitam kad se osjećam mlado i blesavo.

Ima ih još brdo... Od domaćih...Miljenko Jergović na prvom mjestu. Meni je genijalan, iako ljudi pljuju po njemu. Nadam se da ću i ja jednog dana bit kao Miljenko. Ispeć znanje u "Oslobođenju" pa se bacit na književnost. I hodat čupav i bradat :)

Genijalan mi je "Cirkus Columbia" od Ivice Đikića. Čini mi se da se sad i film snima.
Žao mi je što nisam, sramota je i reći, čitao Andrića. To mi je sad broj jedan na listi budućih knjiga koje treba pročitat. Kad se to trebalo čitat u gimnaziji, meni se nije dalo pa sam čitao Šoljženicina. Isto genijalan autor po meni.

A ima toga još brdo...

Daj odi smireno izbroj koliko si filmova nabrojao. Tamo ih je najmanje 6 bez obzira na kut gledanja. Moze ih biti samo jos vise tj. sedam ako Kill bill borjis kao 1 i 2 ... nemrem bulivit ...
No nema veze, omiljeni bend ili omiljeni glazbeni izvodjac(ica)?

Pet sam filmova nabrojao. P-E-T! I onda kasnije kažem: I nisam ni jedan domaći film ubacio. Kao recimo "Novinara"...

Vidiš, taj film je samo spomenut. Nije nabrojan među top 5 filmova. Znam ja šta sam ja rekao, odnosno napisao.

No dobro sad...

Omiljeni band mi je dakako Leningrad Cowboys. Kad sam neki dan saznao da 1. lipnja dolaze u Zagreb bio sam sretan ko kakav tinejđer. Njih slušam od najranije mladosti i oni su mi uvijek ostali tu negdje. Mogao bih ja sad sto bendova i izvođača/izvođačica navest a Leningradsi su broj jedan definitvno.





(a onda je par minuta nakon ovog odgovora minuta stigao kratki mail ...)





U pravu si šest...







Ajde dobro, brojanje smo savladali ;-))

Da utvrdimo gradivo, probaj nabrojati recimo 5 svjetskih lokacija koje jos nisi a zelio bi obici?

Moskva, tj. Rusija. Moskva, St. Petersburg. Vladivostok. Što bi ti ukratko reklo da bi se volio provozat transsibirskom željeznicom.
To je jedna da se razumijemo.

Mongolija - Kina. Može li se to izvest u jednom aranžmanu, pa da to bude druga lokacija?

Bliski istok, prvenstveno Izrael. Broj tri

Dalje da vidimo... Pa London sam zaboravio! Bio sam na Heatrowu puna dva sata, službeno nisam stupio na tlo Velike Britanije i bio sam toliko premoren da nisam uspio vidjeti panoramu grada koju nam je pilot obečao jer sam zaspao dok je avion još rulao po pisti.

I još jedno mi je ostalo. Kuba još dok je ovako kako je tamo.

Jel to sad pet lokacija? Rusija, Mongolija(Kina), Bliski Istok(Izrael), Velika Britanija i Kuba. Mislim da je :-))


Evo se priblizavamo kraju ovog intervjua, pa da te pitam tvoj savjet - koja je najbolja stvar za ubit neradni dan? Ono, kad ne moras nista raditi - sto je najbolje ciniti?

Sad ja još ispo i neradnik, jel? :))))))



Lijepa je stvar ako već možeš jedan dan odvojit za sebe. Ono - sjediš u gaćama, gledaš filmove koje nisi stigao, listaš po wikipediji ko mutav (obrazuješ se) okružiš se slasticama koje voliš i tako to. Lelemudaš, što bi se reklo kod nas u Slavoniji.

Bolja stvar od toga je, fino mobitel u ruke i listaj po imeniku i gledaj koga si zapostavio u zadnje vrijeme i par kava dogovori. Jest da to često bude ona cijeli dan bukiran, al tim ljudima će biti drago da si ih se sjetio a bit će i tebi drago da je njima drago.

Meni je odlična stvar recimo nenadani izlet negdje. Imam cimera skoro blesavog ko ja kojeg nije teško na pizdariju nagovorit. Onda odemo na kolodvor i gledamo šta ima prvo za nešto relativno blizu. Pa odeš popit kavu u Kakanj ili recimo Konjic. Al' opet u Londonskim okvirima... meni je od Sarajeva do Kaknja kao tebi od kuće do... nemam pojma gdje al opet u Londonu. Recimo ja bih obavezno otišao u Peckham tražit Aleju Nelsona Mandele (ako to i postoji uopće) i slikat se ispred zgrade gdje su živjeli Trotterovi.

Wow ... to je super ideja! Ma zato sam ja tebe i pitao, sto imas super ideje - ne zato sto mislim da si ljenjivac ...

Reci, sto te jos nisam pitao a neces mi oprostiti ako te ne pitam?

Pa recimo, "Dali bi bio moj gost dok sam ja još u Londonu?" Hahahahaha!

Ma nemam pojma, ja sam ti od onih likova da ako imaju šta reć da kažu a ne da čekaju da ih se pita. To ti je već onaj dio bosanski dio mentaliteta. Nema stida! Dođeš u kuću i ako te domaćin nije ponudio ničim (njemu na sramotu :))), a gladan si recimo odma ko iz topa: "Jel imaš šta za jest?" :)))))

Šalim se ja... stidan sam pomalo, fin sam ja, kažu. A nema ništa da bih ti zamjerio da me nisi pitao. Poprilično fino si ti mene izrešetao u ovom intervjuu.

Jel'da jesam? I ja sve gledam, pa reko ... jos samo da te pitam jel ti mislis da ce ovaj nas razgovor netko htjeti citati? I ciji bi ti intervju citao - tj koga mislis da bih jos mogao intervjuirati a do sada nisam?

Kraj? Baš mi nešto žao sad. Mogao bih ovako godinama. Da laprdamo o filozofiji, politici, ma svašta nešta...

Čitat će to ljudi, ipak si ti ozbiljan jedan bloger imaš ti svoju vjernu publiku. A i vjerovatno će ovi moji vjerni pratitelji (ima ih sigurno barem 4!) doći pročitati neke fakte o Jimbu koje nisu znali a uvijek su htjeli pitat.

A ne znam koga bi mogao još intervjuirat pošto nas dvojica pratimo poprilično različite blogove. Al recimo ja bih Dariusa izrešetao na tvom mjestu. Prvo pitanje, odmah s vrata: "Što mi nisi odgovarao na mejlove?"

A od mojih blogera mislim da bi ti bili zanimljivi.... ma svi. Sve su to ličnosti koje bi svašta pametno imali za reć', sigurno pametnije od mene. Razni profili ljudi, ma kao što Herostrat reče: sigurno nećeš pogriješiti. ;)

I meni je zao :( Samo se pomalo bojim da bismo dodijali i tim rijetkim biljkama - mojim citateljima ...

Da intervjuiram Dariusa? :-)) Ma ne mogu, on nije bloger ;-)

Za kraj, jedno tehnicko pitanje koje postavljam svima - Oces da tekst opremim ilustracijama sam ili imas ti neku ilustraciju koju zelis vidjeti uz interview?

Može, sa sličicama je zanimljivije. A nemam ja nikakvu želju za sličicama - tvoj je intervju, tvoj izbor. Znam da češ ti to dobro napravit.

Drugarski pozdrav!

-----------------------------------------------

I tako sam ja uglavnom pokrao slikice sa Jimbovog bloga jer ih kod njega ima tako puno i tako su dobre...

Ove ovdje su smiješne, ali ima kod Jimba i ozbiljnih i lijepih i onih pravih - dokumentarnih ...ma čudo jedno - nema što nema

Inače je Jimbov blog neki dan slavio rođendan, pa mu i ovom prilikom još jednom čestitam, a vama ostavljam Jimbovu ilustraciju tog povijesnog događaja ...


Ajd da vidim jesu li čitatelji Jimbovog intervjua u stanju ostaviti komentar ...

Trill o seksu, politici i najvećim blogerskim uspjesima ...

Evo nas u posljednjem nastavku razgovora s Trillian.

Ako ste se usudili propustiti prva dva dijela intervjua, prvi ćete naći ovdje, a drugi međutim ovdje. Nije da baš morat sve pročitati ili pročitati po redu, ali razgovor smo počeli na prvom pitanju prvog dijela i zatim sve po redu razgovarali ...

Tako bi to nekako trebalo i čitati valjda ...

---------------------------------------------------------

Uh skrenula si me s teme s onim pitanjem ranije i sad ne znam kako da se neprimjetno vratim a da ne bude ko saka u oko ... htjedoh te jednom pitati - Kad bi mogla promijeniti tri Arthurove osobine koje bi to bile?

Tri Arthurove osobine?

Prvo gunđavost. Gunđa i kvoca za sve i svasta :) Recimo, za to što sam stavila smece pored kante, a ne u kantu ili sto sam ostvaila deku neslozenu a ionako cu se pokriti uskoro ili sto sam zamijenila poklopce majonezi i pasteti ili no da, takve stvari :)



Drugo, nece priznat kad pogrijesi. Zezne nesto tu i tamo, kao i svi mi, ali nece priznati ni za lijek.

Trece, nekad je prepametan. U smislu prerealan. Dobro, to je protuteza meni i mojem nacinu razmisljanja, tako da to mozda ne bi bas mijenjala, ali bi svakako ublazila.

Ustvari, jedino me ta gunđavost najvise smeta. Nije da je bas uvijek bez razoga, priznajem, ali stvarno pretjeruje :))

Jednom si izricito napisala da ne zelis na blogu pisati o politici, a onda si zavrsila u Saboru ... pa si o tome pisala na blogu. Hoce li sad brana propustiti pa mozda objavis i osvrt na predizbornu politicku kampanju ili je to sve?

Mislim da je to sve sta se tice pisanja o politici. Nisam tu bas "doma" i stvarno sam politicka neznalica. Znam sta je pravo i logicno, a sto nije, ali je to rijetko tako i u politici. No, nikad ne reci nikad. Tko zna, mozda mi nesto puhne i napisem opet neku politicku temu, ali cisto sumnjam..



Da nisam pozvana u Sabor bas zbog svog pisanja, ne bih to niti objavljivala na svom blogu. Ovako mi je to vise bilo kao neko blogersko pitanje, nego politicko. Dokaz da se na postavljena pitanja ponekad mogu dobiti odgovori i da pisanje moze odvesti puno dalje nego sto mislimo. Blogeri su pozvani u Sabor. Ma jel da da to bas dobro zvuci? :)))

Doðe kao neka blogerska moc koju nismo ni svjesni.

A sto bi rekla da je tvoj najveci blogerski uspjeh? Jel odlazak u Sabor? Ili sto si i kcer navukla na cyberspace (mislim da si negdje napisala da ti i kcer bloga)?

Kcer je mene navukla na bloganje, ne ja nju :)

Cak mi je pokazivala kako se otvara blog i sta gdje pisem. Isprva mi je kontrolirala postove sto se tice pravopisa i gramatike pa sizila na mene da sam nepismena :))

To se s vremenom popravilo i u zadnje vrijeme nema primjedbi. Nemas pojma kako je ona stroga i koji je to uspijeh :)

Oh pa nisam to shvatio ranije ... ja sam mislio da je kcer vidjela mamu pa pozeljela i ona ... obavezno zahvali kcerki, njeni napori su dali jedan rijetko topao blog na hrvatskoj blogosferi.

Nego da krecemo prema kraju - sa seksom, naravno - citam da te djeca nesputano pitaju o seksu i ti im normalno odgovaras. Nije provokacija, ali zanima me jesu li i tvoji roditelji s tobom pricali o seksu?

Nisu bas puno pricali, ali su se odnosili prema seksu kao prema necemu normalnom i sastavnom dijelu zivota. Znam da su jos u ono davno vrijeme imali projektor s "filmicima" koji nisu bili niti zakljucavani niti skriveni negdje u kuci.

A i jedno prema drugome uvijek su se odnosili tako da se vidi ljubav i povezanost.



Zagrljaji, pogledi, poljupci, drzanje za ruke...jos i sad sve to rade i nakon 43 godine braka.

Lijepo za vidjeti i dobro za primjenjivati :))

Bas lijepo ...nego nisi mi ranije odgovorila na pitanje o najvecem blogerskom uspjehu - na sto si na svom blogu ponosna?

A ne znam ti odgovoriti na to pitanje :)

Na sve sam ponosna i sve mi se baš sviđa. I cijelo ozracje bloga i komentara, na teme koje su zajednicke mnogim ljudima, na pametnim komentatorima, na dizajn, na blogovske prijatelje koji su postali i pravi prijatelji...ma bas na sve :))

Ajmo onda zavsiti ovaj intervju sa pitanjima koja postavljam svima: Koga bih jos po tebi trebao intervjuirati – tj. ciji bi intervju ti voljela citati?

Zanimljivo bi mi bilo da intervjuiras recimo Studenu, OvogOnog, Rock Rolla...oni mi imaju blogove iznad bloga. Kvalitetni su, metodicni, a i zanimljivi. Sto nije uvijek lako postici, sve troje odjednom :))

-------------------------------------------------

Eto, ako do sada niste čitali Trillian nadam se da ste shvatili što propuštate, a ako ste došli s Trillinog bloga, ostavite komentar ... tek tako da i ja vidim kako je to imati stotinjak komentara po postu ... :-))

Sutra ne propustite posljednji nastavak posljednjeg interviewa ... Jimbo Jonez... samo za vas ...


Ilustracije sa ovog sitea, ovog sitea i naravno Zigdikata

Učite Xiolo-Mariski s nama i dobro, koji je vrag tako super u New Yorku?!?!

Danas završavamo s ovim interviewom. Dok je trajao bojao sam se da će biti siromašan i bezveze.

No, sad gledam i meni se čini dosta dobar. Xiola je na prvi pogled bila jako suzdržana, ali na kraju dodala je puno svoje osobnosti ovome razgovoru ... i kako reče Viz u jednom komentaru - "Šjola je institucija"

--------------------------

Jesi li cula kad za forum Croats in UK? To ja pitam jer sam tamo jedno vrijeme pokusavao moderirati a bas te i nisam sretao tamo ...

cula jesam, u magnovenju, ali ne idem tamo, nikad nisam ni isla. nisam clan ni jedne iseljenicke zajednice, dapace, stajaznam, grozim se takvih organizacija masovnih druzenja dijaspore. ako se zazelim kuce, sjednem na avion i odem kuci.

A bas sam te htio pitati ides li na kakva okupljanja iseljenika ... ;-))

Elem, samo da pojasnim, forum Croats in UK je malecki forum sa jednim, u zadnje vrijeme potpuno neaktivnim, moderatorom. Nema bogzna kako puno korisnika, ali zato nema boljeg mjesta kad trazis Vegetu, Cokolino, Podravkine pekmeze ili Kraseve napolitanke - inace to su sve proizvodi koji se mogu sasvim legalno nabaviti u Londonskim ducanima (nema potrebe za pribjegavanjem ilegalnom uvozu preko granice).

Sad kad se vec dotakosmo kuce - razmisljas li ikad o povratku u domovinu (ma gdje ona bila)? Muci li te nostalgija?

eh, meni je draze kad idem po sve to u hrvatsku.

ponekad me pukne nostalgija za odredjenim ljudima, ne kao zemlju per se. povratak u domovinu? nikad ne reci nikad. ma gdje ona bila: slovenija, hrvatska, makedonija. za sada mi se jos uvijek gundi ovdje u uk.

"Gundi ti se"? Koji je to jezik?

xiolo-mariski.

Kad bi imala osigurana primanja, kad ne bi MORALA raditi - gdje bi najradije otisla zivjeti?

new york city. definitivan i konacan odgovor.

Zasto?

jer ima onu neku atmosferu koju nigdje jos do sad nisam osjetila. jer je najljepsi grad na svijetu. (oces jos ljigavstine na temu new yorka ili ti je dosta?).


Ocu jos!
Meni je London mozda najljepsi grad na svijetu. New york nisam ni vidio i hocu znati po cemu je ljepsi od Londona!

majku mu, neutrino, kako da ti jos pojasnim??? od restorana, do arhitekture, do ljudi (famozni otresiti new yorcani), podzemne, muzeja, dogadjanja...

argh!

Majku mu xiola, objasni mi lajk a fajv jrz old!!
Restorani? Oces rec da ima sarolikiju ponudu? Ili su porcije vece? Ili je Chicken Tikka jos bolja?

sarolikiju, finiju, jeftiniju, o porcijama da i ne govorim (ogromne, za moj majusni europski ukus)! i niti jedna chicken tikka u blizini, hihihi (naime, ne volim indian cuisine).

brunch is big business tamo, obozavam!

eto!

satisfied???

Arhitektura! Nije vrag da pretpostavljas nebodercine londonskoj leguri starog i novog??

ne toliko neboderi koliko oni tradicionalni brownstones.

Muzeji - dobro, tu si ti strucnjak, ali podzemna!!! Sto je tako dobro u njihovoj podzemnoj?!?!

jeftinija. udobnija. sa klimom.

Zezas? Ja sam (po filmovima) uvijek imao dojam da je prljava, klopotava i neudobna ... hm, to je valjda zato sto sam gledao "Ratnike podzemlja" ... ajde dobro - vjerujem ti ... ma jel i klima, bas, ono, radi??!?

ne, ozbiljno. klopotava jesu, ali majke ti, u njih stane vise ljudi nego u ove nase odje. dobro, jest da su im sjedala plasticna, a ne tapecirana, ali jebo sve, klima radi, isprobano krajem 8. mjeseca, milina! u odnosu na ove londonske gjde se skapava od vrucine vec sad.


Hm, ako nije pretjerano zadiranje u privtanost - Koliko si ti vec tu?

u uk? vec ahem, skoro 16 godina.

Ajde dobro, nakon 16 godina vjerovatno covjeku prestane srce preskakati svaki put kad mu pred ocima osvane kupola StPaula ... ispricana si ...
Da mi sad krenemo u finis ovog intervjua ... k vragu osjecam se kao da ti zube cupam ... nisi ti bas tako pricljiva kakvom se cinis na prvi pogled.
Reci ima li nesto sto si napravila na blogu da si bila s time zadovoljna, da ne velim ponosna?

pa zapravo u uk sam 16 godina: od toga 9 godina provedoh u skotskoj, a ostatak ovdje.

ma mrzi me objasnjavat se. jer nema se sta tu objasnjavat. sta ja znam. pricljiva jesam, ali samo kad meni odgovara. hm, ovo zvuci bahato. ah, dobro, da odgovorim, umjesto da laprdam bespotreno.

zadovoljna? ponosna? nema. dodjem, opandrljim post o tome sto mi je trenutno u glavi ili sto mi se trenutno desilo i to je to. pisanje mi, da prostis, kurca ne vrijedi.

OK, popravljam tvrdnju - valjda te nakon 9 godina vise ne ushicuje pogled na Trafalgar Square u suncu i sa prstecim fontanama ...
Necu te pitati da usporedjujes Skotsku i London jer ces mi vjerovatno opet odgovoriti sa tri pridjeva (ko za NewYork ;-)) )
Ako ti pisanje ne vrijedi ni muskog spolovila - zasto te onda toliki citaju?

hehe, rjecita sam, ko i uvijek.

nemam pojma, pitaj citaoce, ne mene.

Kako da pitam citaoce? Pitam tebe jer ti sigurno nesto znas ili imas neko misljenje o tom fenomenu. Da pises o seksu jos bi covjek shvatio - to je najprivlacnija tema, ali na tvom je blogu upravo jasno uocljiv izostanak istog (barem koliko ja pratim ...)



nema tu nikakvog fenomena. mislim da zato jer pisem na 'narodskom', bez nekog prevelikog filozofiranja ili poante. znam da mene slicni tekstovi privuku, odnosno, oni koji ne pile previse i gdje se pisci smiju sami sebi. doza humora je neophodna.

call me old fashioned, ali seks je duboka intima, barem sto se mene tice, tako da izbjegavam tu temu u sirokom luku.


Znaci ja ti nisam medju omiljenima? Smrc ... :-( Ma zezam se, ni ja tebe ne citam ... satro ... ;-)
A glede seksa, spomenuh ga tek usput kao nesto sto obicno privlaci publiku (nevjerovatno je koliko posjeta mi Google nabaci jer ljudi traze slike golih muskaraca, najveci penis i gole slike Mie Begovic) - ne zato sto sam zelio pricati o seksu ...
Ha-ha-ha ... sad mi padaju na pamet sve sama neka seksi pitanja ... kako je mozak zeznut organ zapravo ...

Elem, oslobadjam te ovih teskih muka - zadnje pitanje je koga ne podnosis na webu pa bi mu osim pohoda skakavaca, gube, pozara i slicnog pozeljela da ga intervjuiram?

jesi. kad napises krace postove, hihi. ne, ozbiljno. stvarno nemam zivaca citat nesto dugacko, ma kako dobro bilo. povrsno zensko sam, znam.

u svezi glede seksa i sto se sad ne mos' skoncentrirat, posluzit cu se jednom vlaskom - tesko zabu u vodu natjerat.

i za kraj, ne ispricavam se poradi dosadnih i monosilabickih odgovora.

aj sad da vidim kako to sve skupa izgleda i koliko ispadam majmun nad majmunima.

---------------------------------------------

I tako, eto vam intervjua štovani štioci ...

Nadam se da vam je bilo zabavno barem koliko i meni.

Pa dobro, do vraga, koliko još poznatih ljudi potječe iz Karlovca?!?!

Nakon što ste prošlog i pretprošlog utorka uživali u prva dva nastavka interviewa s Catcherom došlo je vrijeme za treći i posljednji nastavak ...

Znam da ćete ovo čitati kroz koprenu od suza zbog rastanka, ali savjetujem vam da obrišete suze - na kraju krajeva - ovo je samo interview: Catcherove postove i dalje možete čitati na njegovom blogu - pa tamo slinite koliko god vas volja ...

-------------------------------------------------

Koji te je film zadnji bacio s nogu i zasto?

Nemam pojma :) Gledam dosta filmova, ali vec dugo me ne bacaju nesto posebno s nogu, iako jasno da ima puno dobrih stvari. Tako da me mozda zadnji s nogu bacio Gospodar prstenova zato jer sam djetinjasti fanatik Tolkiena. "Lomeci valove" mi je bio super. Ima jos hrpa dobrih filmova koji me ili ipak nisu bacili s nogu ili ih uopce ne zelim spominjat jer ako kazem da mi je Fight Club bio odlican to mi je kao da kazem da mi je Alkemicar najbolja knjiga.

A s druge strane zalim sto nema vise onih glupavih hitova zbog kojih su sva kina u svakom gradicu bila krcata. Ima dobrih ozbiljnih filmova, ali nema lezernih i nema situacija poput one u kojoj smo frendovi i ja gledali "Pcele ubice" tri dana za redom, a moji prijatelji Maric i Vorda nadmasili cak i to i gledali prvi dio "Karate kida" isti dan od 16, 18 i 20 sati.

Omiljeni glumac/glumica?

Hm, Edward Norton, Kevin Spacey...oni su mi kul. Od glumica....omiljena kazes? S naglaskom na omiljena :) Zrinka Cvitesic naravno, ona mi je bila draga i prije glumacke karijere, a omiljena glumica mi je postala nakon uloge Pepeljuge u predstavi dramskog studija Gradskog kazalista "Zorin dom" u Karlovcu. Da si pitao najbolja, hm, mozda je Jodie Foster ipak mrvicu bolja od Zrinke. Al mrvicu.

Pih, cisti lokalpatriotizam ... sad me sve strah postaviti slijedece pitanje - Najbolji bend svih vremena? Moze i pjevac/pjevacica. A moze i samo netko iz Karlovca ;-))

Davor Gobac :D

Zezam se, ali ono nije lokalpatriotizam nego mi je Zrinka prijateljica cijeli zivot i jako mi je draga, pa onda normalno da mi je omiljena glumica :)

A najbolji bend svih vremena je R.E.M. Kad je to u pitanju sam kao klinac, uopce ne priznajem bilo kakvu raspravu po tom pitanju. Slusam ja jos puno toga, ima puno odlicnih bendova, ali R.E.M. je van svih kategorija :)

Koliko ti je muzika uopce vazna u zivotu?

Jako. Mislim da je vecini ljudi muzika jako vazna, pa nisam ni ja iznimka. Nesto sam se malo i bavio muzikom, u tinejdzerskoj dobi sam bio pjevac lokalnog "crvena jabuka fnje fnje" benda koji je cak bio i razmjerno popularan buduci je to bilo ratno vrijeme i nije bas bilo previse koncerata, pa smo se vrtili na radiju, ljudi su znali nase pjesme, curice ih pjevale na koncertima...

Puno drazi mi je bio drugi bend u kojem sam svirao, bend se zvao Galax54 i na alternativnoj sceni je bio vrlo popularan, dogurali su cak i do naslovnice tada jedinog glazbenog casopisa u Hrvata - Nomad. To mi je bilo superkul, jer je bilo nesto slicno kao ono sto sam ti na pocetku rekao oko bloga - idealna kombinacija anonimnosti i prepoznatljivosti. Svirao sam u zbilja odlicnom bendu, ali sam svirao druge klavijature (puno raznih zvukica smo imali, sta ces :) ) i bio onako fino i tamo i u pozadini istovremeno.

Da se sad pred kraj vratimo blogu - tko su tvoji omiljeni blogeri tj. koga redovito citas i zasto?

U zadnje vrijeme nazalost citam nesto manje jer imam posao koji radim poslijepodne, a cesto smisljam ujutro. Tako da nemam bas vremena previse i buduci na poslu piljim u monitor ne da mi se provest i ostatak dana na taj nacin. Redovito citam Herostrata, Bobelline, Athenu Air, Djevojcicu s knjizicama...teen blogovi su u pravilu smece, ali oni koji valjaju - doista valjaju, pa i tu ima par blogova koji su mi dragi, onako, s jakim osobnim pecatom, manje literarni, a vise osobni. Naravno, ima dosta ljudi s kojima se uzajamno citam dosta dugo, njih necu nabrajati jer bih nekoga sigurno izostavio.

Sto ti mislis o Blogovaonici u Jutarnjem? Neki dan je izazvala ponesto zestokih reakcija.

Pravo da ti kazem, mislim otprilike ono sto i vecina komentatora kod Mastermind, osim sto mi se cini da su se i oni malo preozbiljno i prezucno uhvatili toga. Ariston mi je odlican kao bloger, a Blogovaonica mi je nesto...jebiga, tocno kao nesto sto izlazi u Jutarnjem listu. Zivimo u zemlji u kojoj nije nemoguce ali je vrlo tesko biti potpuno svoj i kako bismo platili rezije vecinom smo svi bili u situaciji da progutamo nesto sto nam nije bas po volji. Pogotovo u Aristonovim godinama. Zato mi ne pada na pamet da kritiziram jednog kvalitetnog blogera i talentiranog decka zbog cinjenice da pise kolumnu za citatelje koji o blogu ne znaju nista, a vrlo malo ih i zanima, mada mi je malo zao sto je ocito i sam mrvicu izgubio perspektivu, pa preostro i nimalo samokriticno brani svoju "tezgu".

Jedno pitanje glede tvojeg bloga. Nemas na blogu izdvojene postove, pa da te pitam - zamisli da netko sad prvi put cuje za tebe, koje bi svoje postove preporucio kao one na koje si posebno ponosan ili one koje mislis da bi putnik namjernik trebao procitati ako zeli skuziti o cemu to catcher zapravo pise?

Nemam pojma :)

Fora mi je bilo radit "Abecedu", tako sam došao i do književnog magazina "Op.a". Linkove za pojedina slova zainteresirani mogu pronaći na blogu http://neugodnogostovanje.blogger.ba koji sam jedno vrijeme pisao u svrhu psihickog odmora od konstantnih padova servera na blog.hr.

Dosta ljudi mi je reklo da vole postove o napustenom autoputu i "Valentini" koji su meni isto jako dragi jer je rijec o jako lijepom sjecanju, koje je nazalost danas obojeno jednom velikom privatnom tragedijom u pozadini price koja je harala medijima.

Naime, iako je 99% bloga istinito, price o ratnom autoputu i Valentini su donekle iznimka - iza imena "Valentina" u biti se kriju dvije djevojke iz tog perioda - jedna s kojom sam bio u vezi i jedna koja mi je bila jako draga prijateljica. Nazalost, covjek koji je otrovan od strane "Karlovacke pivovare" tata je te drage prijateljice. Ali, te price volim. Odnosno, ta sjecanja volim, a koliko sam ih dobro prepricao, to je vec druga stvar.

Otkuda fascinacija dijelom skolskog pribora? Zasto ti je glavna prijetnja nanosenje tjelesnih ozljeda sestarom? Zasto se u dodatku naziva bloga spominje sestar?

A bezveze :)

Bio je neki post o polufinalu kosarkaskog kupa u Karlovcu, igrali su Zagreb i Cibona, a Marijan Mance je u posljednjoj sekundi tricom donio pobjedu Zagrebu i skocio na ogradu od tribina ravno pored mene i ja sam napisao nesto poput "da sam bar imao sestar da mu ga zabijem u butinu". Onda je to postala tradicionalan nacin da kazes da zbog neceg pizdis, pogotovo kad pizdis u biti bezveze.

E sad kad si mi i to razjasnio - da krenemo mi polako kraju? Ima li nesto sto bi ti rado odgovorio a ja te nisam pitao?

Vec kraj? A bas mi je bilo zabavno :) Ma nema nista.

Ajde sad da cujem za neku moju buducu seriju intervjua - sto mislis koga bih jos trebao intervjuirati – tj. ciji bi intervju ti recimo volio citati?

Prvo su mi pali na pamet ljudi koji vise ne pisu ili pisu strasno malo poput Espadrile, Skalinovskog ili H-ovaca. U biti, zene su slabije zastupljene a ima dosta njih s kojima bi intervju bio zanimljiv: z.l.e.v.a.n.k.a, bobelline.blog.hr, djevabajna.blog.hr, ringispil.blog.hr...

Od muskih Babl i Ariston...

OK, neke od njih sam imao na umu za neku buducu seriju intervjua ... sad samo da smislim u kojoj ce to formi biti ... i posljednje pitanje za tebe vise tehnicke naravi - Hoces da ja slozim ilustracije za ovo ili ti imas neku/neke koje bi rado vidio uz ovaj uradak?

Zapravo nemam pojma :) kaj si imao na umu?

Nisam imao nista na umu ... meni ti ta oprema spontano pada na pamet ... citam tekst (cak i svoj) i onda mi padne na pamet sto bi tu dobro doslo kao ilustracija ... tako sam u onaj Herin intervju ubacio ilustracije koje su mi se cinile smislene ...
Za tvoj cu intervju inspiraciju za ilustracije dobiti valjda kad budem slagao post(ove) u blogeditoru ...

Ali pitam ako ti imas neku dobru ideju za ilustraciju (pored screendumpa bloga koji ide obavezno) koju zelis da koristim - nema frke, samo nemoj da me poslije netko progoni zbog copyrighta i sve OK ;-)) ...

ak ti treba Karlovac:

a inace...Kunderu si vec objavio s Herostratom, Marquez je ruzan :D, mozes R.E.M. stavit mozda...Zrinkicu i Nortona :) ma ne znam, kazem, ti si urednik ;)


-------------------------------------

Eto, tako smo popričali Catcher i ja ...

Ne znam za vas ali ja sam dobio preporuku za još par blogera koje moram uključiti na svoj Gogle reader.

Ma sve gledam, zbilja mi je dobro ispao ovaj intervju - baš sam ponosan sam na sebe ... a ni Catcher nije bio loš ... :-)

U posljednji čas otkrili smo blago pred kućnim vratima

Oh, kakvo otkriće u posljednji čas ...

Danas smo gospođa i ja odlučili da kad pokupimo malu neutrinku nakon njene škole pjevanja, plesa i glume - zabrazdimo u najbližem nam pubu.



Naime, u ove četiri godine prošli smo pored tog puba barem jedno dvjestotinjak puta, uvijek ga gledajući iz autobusa, ali nikad nam se nije potrefilo da u njega i zađemo.

No sad smo odlučili da toj tradiciji treba stati na kraj i da je krajnje vrijeme da isprobamo naš "lokalni" pub ...

Digresija: Pubovi u engleskoj i nisu neka mjesta za obiteljski izlazak. Tj, nisu mjesta za obiteljski izlazak ako niste Englezi. Oni naime imaju jedan specifičan - užasno permisivan pristup odgoju djece. Nije im sablažnjivo ako se djeca valjaju po podu bara sumnjivih higijenskih običaja. Nije rijetkost vidjeti mamicu i taticu kako neobavezno ćaskaju i gledaju u plus minus beskonačno dok potomak rastreseno žvakolji solidno razgaženu tenisicu umočenu u kečap.

No dobro, karikiram, ali sasvim malo.

Tako da, to što se neki pub smatra obiteljskim ne mora ništa posebno značiti. Može on biti i te kako prljav i zadimljen, i uljepljen tko zna kakvim izlučevinama ...

Što je najgore - izvana su to uvijek dotjerane fasade s puno cvijeća i zgodnim cimerima koji navode na pomisao da je dotični pub tu od stoljeća sedmog ...





Tako da stvarnu sliku možete steći tek kad se odvažite ući ...

A mi smo se danas odvažili izaći u naš lokalni pub i - oduševili se.

Čist, prostran, sa velikim vrtom u kojem gle čuda nisu naparkirani automobili ...

To je još jedna specifičnost Engleza koju smo ovdje uočili.

Stolovi su redovito ISPRED lokala, bez obzira kako prometna ulica ispred bila. Tako da škvadra sjedi na klupama ili stolicama i pije svoju pintu piva, ćaska i klopa kobasice i pire krumpir dok se na doslovno pola metra od njih odvija buran promet sa pufkanjem kamiona i autobusa, vjetrom što raznosi odbačene kartone hamburgera iz lokalnog mcdonaldsa, i lagane kišice koja ispire smog iz atmosfere i sve to skupa laganim sivim prahom prekriva pivsku pjenu u njihovim čašama ...

U isto vrijeme iza puba nerijetko postoji dvorište u hladu slikovitog višedesetljetnog kestena koje je potpuno izolirano od buke i okolne gužve. E to dvorište najčešće služi ili za kontejnere sa smećem ili za parkiranje automobila ...

Kakva šteta ...

No, naš lokalni pub (nakon današnjeg dana posato je naš) - potpuno je drugačiji ... u dvorištu je zgodno uređen prostor sa stolovima i suncobranima (pod onim velikim kestenom, da vam latice s procvjetalog drveta ne padaju u pivo), a i unutrašnjost je kako rekoh čista i uredna.

A onda je uslijedilo otkriće koje je pub pretvorilo u "naš". Imaju točeni Leffe.


A Leffe je pivo koje sam prvi put probao u Nici prije nekih devet godina i od tada nisam probao bolje pivo.

A probao sam ih poprilično.

Istina, ima nekih nizozemskih dvostrukih i trostrukih piva koja su fantastična ali niti jedno pivo ne klizi tako sjajno i nema tako prepoznatljiv i pun okus kao Leffe.

Barem meni ...

I sad, par mjeseci prije odlaska skužim da već četiri godine prolazim ispred vrata prekrasno uređenog puba (i iznutra!!) koji toči Leffe blonde ...

Naravno da smo ostali na ručku.

Piletina u pacu koja je trebala biti bačena na roštilj kad se vratimo doma može stajati do sutra ...

I još smo se dogovorili da ćemo naša subotnja poslijepodneva provoditi na ovome mjestu u slijedećih nekoliko mjeseci.

To samo da znate gdje smo ako nas krenete tražiti.

A sad se idem odmoriti ... nije lako nakon tri pinte napisati ovoliki post ...

Ovaj post sadrži eksplicitne opise neprikrivene hrane i ne preporučuje se njegova konzumacija na prazan želudac

(Rekoh, najbolje da vas ja upozorim odmah u naslovu da ne budem kriv ya kruljenje po vasim uredima ...)

Za kraj tjedna, jedna ljudina ...

Evo kako je Jimbo popratio objavljivanje prvog dijela svog intervjua:



Pa umro sam od smijeha ...

Elem, ak spadate u onih 2,4% blogerske populacije koja to jos nije procitala - ovdje mozete naci prvi dio intervjua ...

A ovdje vam je nastavak:

Nego, jesi li kad pomisljao da se ostavis bloganja (molim da se ovo ne shvati kao sugestija) - ono sto zelim pitati je Moze li Jimbo bez bloga?

Jimbo ne može bez bloga. Razmišljao sam u par navrata ostavit blog. Onda sam skontao da to neće ić. Pa sam mislio napustit Jimblog i otvorit negdje kod konkurentata (blogspot mi je zapao za oko) otvorit drugi blog za kojeg ne bi nikom rekao. Dosta ljudi koji prate moj blog znaju Jimba u Real Lifeu. Tako, zadnji put kad sam bio u Brodu hodam ja kad netko vikne: "Jimbo!!"

Inače moj RL nadimak je Jimi pa često i Jimbo kojeg sam ja iskoristio za blog. I tako se okrenem ja i automatski pružim ruku da se rukujem, ni ne vidjevši o kom se radi, pomislio sam da je to neko od mojih prijatelja ili poznanika. Kad nepoznat neki čovjek. Zbunjeno se rukujem s čovjekom, kaže on meni: „Dobar ti je blog, nisam već dugo čitao doduše, al dobar ti je blog."

A dogodi mi se sto puta da mi brdo poznanika prilazi i priča kako redovno prate moj blog. Pa se pomalo osjećam „exposed". Naravno sam sam kriv za to.

Međutim Jimblog idući mjesec slavi tri godine postojanja, tako da ne mogu napustiti svoje dijete (nemam još RL djece, pa mogu tako reć za blog, hahaha).





Glupo je to za reć, ali blog mi dosta znači . Dobra je refleksija, nisam tip koji bi vodio standarni „dear dairy" dnevnik pa mi ovo dođe stvarno super. A mislim da je i dobra praksa za moju buduću profesiju.

Koju tvoju buducu profesiju? PR manager u nekoj firmi? Ambasador RH u BiH? Kamiondžija?

Bilo koju. Mislio sam prvenstveno na novinarstvo, ali mogu se kladit da bi ti sigurno bio među prvima koji bi pratio moje putešestije po USA u kamionu. Zamisli to bi opet bio jedinstven blog u blogosferi. Slavonac, moderni kauboj vozi moćnog 18-wheelera kroz USA. Ulazim u nekakav diner u Kentuckyu i iz sveg glasa zagrmim: "Inati se Slavonijo!", a od straha svima ispadoše čaše iz ruku.

Gluposti pričam. Mislim da će moja buduća profesija, pa koja god bude, biti vezana za pisanje.

Ma citao bih ja Jimbo i da radis u buregdzinici ... za volanom bi istina tesko pisao blog, mozda neki podcast ... ajde reci sto je najljepse sto ti se dogodilo a ima veze s tvojim bloganjem?

Neki dan sam čitao da neki Njemac vozio kamion i rošitljao jer je ogladnio usput. Malo se doduše opržio, pa je njegov LKW završio van ceste a i polizei mu je našla neke promile u krvi, al nema veze... pa bih mogao i ja tipkat, što da ne.
A najljepša stvar? Stekao sam neka draga prijateljstva preko bloga. Mislim da je to zapravo najljepše što je moj blog iznjedrio.

A nevezano uz blog - sto je uopce najljepsa stvar koja ti se dogodila u zivotu?

Ulažem kviska na pitanje.Stvarno ne znam. Teško mi je nešto izdvojiti kao najljepše što mi se dogodilo u životu.

Ne znam koliko ti je blizak koncept Kviskoteke (ipak je to jedna stara emisija, ali ideja "ulaganja kviska" je na podrucje ili pitanje na koje ZNAS odgovor ili na disciplinu u kojoj si posebno jak (npr. asocijacije). Nema smisla ulagati kviska (koji duplira bodove) na pitanje na koje ne znas odgovor jer je dva put nula jednako nula ...

Nakon ove sitne obavijesti ponovit cu ptanje. Znas zasto? Zato sto je Kennedy rekao da se sa izazovom treba uhvatiti u kostac ne zato sto je lako nego zato sto je tesko ... misli malo ... eh vi novinari ...

Slabo ja gledam Highlander Mlakara. Pa dobro kako se zove izuzeće od odgovaranja.
Kao ono u gimnaziji: "Profesore upišite jedan ja nisam naučio."

A navro' si ti na ovo pitanje, a ja sam netaktički postupio (i neuko) uloživši kviska. A trebao sam pitanje izbjeć fintom. Diplomatski.

Dragi Neutrino, ne znam što mi je najljepše što mi se dogodilo u životu. Lako je tebi, oženio se,imaš Neutrinku junior. A ja tek nedavno navršio 18. godina (po šesti put).

Ja sam uvijek govorio: "Da mi je vidjet New York, pa mogu mirno umrijet!" Vidio sam New York a opet mi se nekako ne umire još. I stvarno sam bio uberhappy kad sam izasao na WTC stanici na Manhattanu. A opet bilo bi nepošteno reć da mi je to najljepše što mi se dogodilo u životu. Bilo bi nepošteno prema ljudima koji su me usrećili u nekom datom trenutku i koji me još usrećuju.

Kad sam prvi put navršio 18. bio sam presretan kad sam dobio vozačku dozvolu. To mi je onda bilo kao da sam na vrhu svijeta.

Bio sam sretan kad sam maturirao, kad sam upisao fakultet, kad sam upoznao neke ljude koji su udarili veliki pečat na moj život, pamtim neke predivne noći....

Aha. Evo ti sad. Mislim da mi je najljepše što mi se dogodilo u životu - moj dosadašnji sarajevski život. Svakakav je bio, al je zasigurno dosad nešto najljepše što mi se dogodilo.

E tako te vidis volim, kad odgovaras na pitanje a ne izvlacis se... moram ja navaliti na pitanje jer ako mi vec na ovome iskliznes kako ces mi odgaovarati na slijedeca koja traze i promisljanje i blagoglagoljivost. Npr. Koje su ljepse Bosanke ili Slavonke?

Hohoho! A Hercegovke si zaboravio? Svaki put kad odem u Mostar ostanem očaran ženama! Kod njih je uvijek toplo ili vruće, pa kad se dame srede... haba-ba! Wooooof! Suknjice, haljinice, minići... Definitivno Mostar ima najveći broj najljepših žena. Žao mi je što još nikako nisam otišao u Banja Luku. Tamo je kažu omjer 6-8 žena na jednog muškarca. Bukvalno u čoporu hodaju, kažu.
Nego... da ja odgovorim na ono što me se pitalo. Lijepe su i Bosanke i Slavonke podjednako. Ovo nije diplomatski odgovor!

Teško je meni o Slavonkama iz perspktive Brođanina govorit to je recimo prvi problem. Pošto je pola žena u Brodu - Slavonke, a druga polovica - Bosanke. A sad ti znaj koja je koja! Ni jednoj ne piše na čelu. A sve podjednako dobre.

Slavonke imaju svoje posebnosti, a Bosanke svoje. Tako da se sve to tu negdje iznivelira. Ipak mislim da u omjeru ima ljepših žena u Brodu nego u Sarajevu. Ne znatno, ali vidljivo.


Idemo dalje sa vjecitim dilemama - Sto je bolje burek ili cevapi?

Nisu to iste kategorije. Burek je everyday obrok, ćevapi su ekskluziva. Burek je više onako jaransko jelo, ujtro poslije derneka kad se probude polako svi pa se jedan odvažan dotaljiga do buregdžinice pa kupi bureka i jogurta i onda svi onako mamurni jedu. Svi masni, mamurni i smrdljivi a ono sve curi niz bradu. Ćevapi pak... to kad ti neko dođe u Sarajevo pa ga na Baščaršiju odvedeš u neku finu buregdžinicu.

Ćevapi su više službeno jelo.



Iako i kod ćevapa ima dakako ta "jaranska" strana. Evo prvi maj uskoro. Nećemo sigurno pitu razvijat...

Ma burek mi je nekako draži...


Dugo vec nisi u postu spomenuo gace? Jel si izgubio interes ili imas novi fetis?
Gaće su se isfurale. Pretjero sam u zadnjim postovima... gaće-ovo, gaće-ono... pa me onda prenjelo u jednom trenutku. Tako da...

A i dalje su mi gaće drage. Pogotovo ženske, dakako...

Nisam ja sad neki fetišist, što bi čovjek mogao pomislit iz mog serijala o gaćama. Volim ja žensko atraktivno donje rublje, čipku (na ženi, da se razumijemo odmah! Da mi se kasnije ne bi nešto izvlačilo iz konteksta...)...

Kakva mora biti osoba koja ce Jimbu zavrtjeti glavom?

Hahaha! E vidiš Neutrino, u tome je caka. Ko' to zna kakva treba bit osoba... To uvijek dođe kad se najmanje nadaš. I nema tu šablone, to je najzanimljivije. Pa te uvijek nespremnog dočeka.

Ma mislio sam da imas nesto na sto redovito otkacis ... Znas ono "cim dosla je i prosla meni pade na um - hej, to je moj par ... i prvi put je vidim ali poznam ja nju ... itd."

Mozemo li sad malo prijeci na ispitivanje tvojih glazbenih, filmskih i inih ukusa?

"Sasvim lucidna stvar...Sva elegantna, tanka i misticna, da'l pri hodu i dotice pod.." Ima baš toga, to je Balaš genijalno opjevao.
Možemo kako da ne. Pitaj što te zanima.

-----------------------------------


I pitao sam. A Jimbo je odgovarao.

Ali to cete citati u trecem i posljednjem nastavku - slijedeceg petka ...

Trillian o rijetko spominjanim bračnim aspektima, djeci, Zaphodu i naravno - knjigama

Evo četvrtka!

To je Triliandan ovog mjeseca na mom blogu. A kako je ovo drugi Triliandan u mjesecu evo i drugog nastavka intervjua.

Ako niste pročitali prvi naći ćete ga sigurno OVDJE, a i ako jeste podsjetite se malo što smo već pričali, pomoći će vam u praćenju ... kad vam kažem ...

-----------------------------------------

Znam da volis Balasevica. Toliko da se odvazis bez muza poci na koncert. Koliko je vazna podudarnost glazbenih ukusa u braku (priznaj da nisi ocekivala ovakvo pitanje!)?

Nisam očekivala ovakvo pitanje :)

Paaa..podudarnost glazbenih ukusa i nije nešto važna u braku, ako nitko ne davi nikoga "svojom" vrstom glazbe.

Arthur stvarno ne voli sušati Balaševića, ali zna koliko ga ja volim pa nema nekih primjedbi niti na moje slušanje (pogotovo kad peglam), niti na odlaženje na koncerte.

Nije mu teško čak niti doći po mene u sitne noćne sate autom poslije koncerta, samo da on ne mora ići :)

A postoje i slušalice... :))))

Takodjer znam i da nosis silikone ... zasto mislis da su naocale ruzne?

Nisu naočale ružne, samo meni ružno stoje :)

Lijepša sam si sa silikonima. Osim toga i pogled je nekako drugačiji, kao i cjelokupni dojam :)))

Hihihi, a kako se baš silikona tako dobra sjećaš? :))))

A sto ja znam? Vidis da uz tebe vezem sve neke erotske momente ... te lijepe noge, te nosi minice, voli svoje silikone i posveti im post ...

Kako zamisljas najgoreg kandidata za zeta kojeg bi ti kcer mogla dovesti na veceru?

Najgori kandidat za zeta bi bio definitivno onaj koji ne vidi u njoj ono sve posebno što ona je.

Znaš, koji se ne odnosi prema njoj onako kako bi trebao.

Znam da svaki roditelj misli da je njegovo dijete nešto posebno i jedinstveno, ali to ono i je.

E sad, u toj nekoj predzetovskoj ili predsnahovskoj fazi to isto dijete mora biti posebno i jedinsteno i za tog nekog.

Ne samo u toj pred fazi, nego i kasnije :)

Ne mogu se sjetiti nikakve druge karakteristike koja bi mi mogla smetati. Već su dolazili njeni prijatelji i to baš svakakvi u smislu izgleda, godina i obrazovanja, ali svi su bili u redu. Jedan od meni najsimpatičnijih nosi irokezicu. Ne znam da li ju je začešljao prema dolje kad je k nama dolazio zato jer je mislio da je tako pristojnije ili začešljavanje prema gore zahtjeva previše posla, ali bila sam malo razočarana. Htjela sam vidjeti izbliza stršeću kosu i miče li se skupa s pokretima glave :)))




Uh, ne znam ... mene pomalo srah da ce mi se dijete jednom na pragu pojaviti u ovako nekom izdanju i sto cu onda s klipanom koji mi je takvu dovede ...

A da pitam i za sina - Sto nikad ne bi htjela da ti sin postane (osim onih ocitih kriminalac, krvnik, diktator)?

Zasto ne bih trebala zeljeti da mi sin bude diktator? :)))

Salim se, naravno.

Ovo ti je jako tesko pitanje, jer je naopacki postavljeno.

Ne znam baš u negaciji razmisljati..

Ne bih htjela da bude nezadovoljan svojim zivotom, a nek bude sta god hoce.
Jedino bi manje voljela da bude u nekom opasnom zanimanju tipa policajac, vatrogasac, elektricar..

Elektricar? Pa otkad je elektricar opasno zanimanje? To mislis da ga ne bi zdrmala struja?

Ne samo zdrmala struja. Vidim kako decki rade i na velikim visinama samo strikom vezani, pentraju se i pod olujama na kojekakve stupeve, nadobudni poslovodje ne iskljuce struju a rekli su da jesu, pa eksplozije u trafostanicama jer su se misevi naselili...takve stvari.

No, ako tako gledam, sigurno bi nasla jos opasnih ili opasnijih zanimanja :)

A kaj ti mislis sve sta smo mi pricali objaviti?

Pa, tako je to nekako zamisljeno ... ja pitanje, ti odgovor ... na kraju ja sve lijepo napisem jedno ispod drugog, ubacim ilustracije i to je to ...
Imas li nesto protiv? Hoces li autorizaciju?

A jel ja znam sta to je uopce autorizacija? :)))

No dobro, znam otprilike, glupiram se :))

Ma necu, samo mi se cini da bude bilo malo predugacko.

Zato te pitam :))

Ih, predugacko ... pa barem moji citatelji ne pate od problema s koncentracijom, uz moje kilometarske postove sasvim su se navikli. A ti si osim toga zanimljiv sugovornik pa se uopce ne bojim ... u krajnjoj liniji - lako ja podijelim jedan intervju u tri nastavka ... nis se ti ne brini.

Nego da ja nastavim s pitanjima, osim Douglasa Adamsa - sto jos citas?

Skoro sve što mi dođe pod ruku :) Volim čitati i stalno sam gladna dobre knjige. Najviše mi paše fantasy, SF, trilleri ;), pa i krimići.

Jučer sam dovršila novu knjigu Dan Brownovu Veliku obmanu i bila poprilično razocarana. Cak sam rekla da mu je to sranje od knjige :), ali nije baš tako lose.

Sao što je daleko od Koda, Digitalne tvrđave ili Demona i anđela. Kao da ju je pisao netko drugi.

Ne volim samo ljubavne romane i prelagano štivo.

Mada, baš sam jučer tetu knjiznicarku trazila da mi da nešto "bez veze". To je bas ta kategorija laganica.

Nekad mi i to pase, ali jako rijetko. Zato i spada u "bez veze" kategoriju :)))

Oh ti si jedna od rijetkih koje znam da vole Dana Browna ... zaboravih te pitati glede Douglasa Adamsa - jesi li gledala film radjen po Vodicu?

Nije baš da volim Dana Browna, upravo sam rekla da mu je zadnja knjiga sranje :)))
To sam zadnje čitala, pa je bilo kao primer. Inače baš volim čitati i R.R. Martina, ali dok on opet ne napiše koju knjigu moram čitati i koješta drugo :))

Jesam, gledala sam film snimljen po Vodiču :) Poslao mi ga je Rock Roll cim ga je uspio nabaviti :)))

Nisam previše zadovoljna s filmom, ali nisam baš niti nezadovoljna. Neke bitne stvari nisu dovoljno ili nisu uopce naglasene, kao recimo rucnik, a i neki likovi mi nisu isprva sjeli kako treba. Recimo, Marvin je po meni trebao vise liciti na 3PO, biti vise covjekoliki. a zbunjivale su me i Zaphodove dvije glave jedna ispod druge. Trebale su biti normalne, jedne pored druge :)))

Arthur, Trillian, Ford Perfekt, Vogonci i ostali likovi su izvrsni.

Nije los film, ali knjiga je knjiga. Pogotovo Vodic :)))


--------------------------------------------------------

A-ha ... kladim se da pola ovog čak ni Alkion nije znao ...

He-he ... bit će još interesantnih stvari u trećem i posljednjem nastavku slijedećeg četvrtka ...