Pisao sam ZAMPU tada sa nekim pitanjima, ali, očekivano, nije bilo odgovora. Odgovore su mi o internetskoj muzici dali samo iz Menarta, Croatia Recordsa i Acquarius Recordsa. (Nepismeni ZAMP-ovci počnu se češati kad ih se opali po novčaniku, ali to i nije tako čudno.) Mene su onda neke privatne obaveze spriječile da dalje proširujem tu temu, ali me skup naših glazbenika neki dan podsjetio.
ZAMP ubere od hotela godišnje oko 13,5 milijuna kuna. (vele muzičari sami)
To se navodno podijeli na 5000 glazbenika pa svaki od njih dobije 225 kuna mjesečno.
I sad bi ih pogodilo da im se to prepolovi?
Mislim, ja zbilja ne živim već dugo u Hrvatskoj, ali kome ta razlika od 100 kuna život znači?
Vele glazbenici da će se uštediti oko 27 milijuna (valjda će naknadu smanjiti i kafićima i restoranima, pa će umjesto 400 kuna mjesečno Hus i društvo dobiti samo 200 ...
Sad, jelenskih mu rogova - meni tu puno štošta nije jasno.
Na koju foru Ministarstvo uopće odlučuje o naknadi ZAMP-u?
Kako je intelektualno vlasništvo nad muzikom uopće postalo predmet zabave političkih šeprtljavaca?
Kog vraga ima država uopće određivati hotelima što će oni plaćati Husu i društvu? Kako TO nije "političko nasilje"?!?! (Naime, bubnjar Sfeci je Bajsov potez nazvao političkim nasiljem)
Internet je pun besplatne muzike kojekakvih Indie bendova, pa hoteli u liftovima i predvorjima mogu bez pol muke puštati samo takvu muziku. A ako Hus čuje svoju stvar u nekom kafiću ima puno pravo zatražiti od vlasnika da mu pokaže crno na bijelo da je uplatio tantijeme.
Ako nije tuži ga ...
Je, ali puno se lagodnije ogrebati za državnu potporu. Nek država prisili svakoga - i onoga tko nije ni luk jeo ni luk mirisao - da glazbenicima plati naknadu samo zato što ima hotel.
Čovječe, koja je to bolesna logika? Imaš hotel - plati Gibonniju tantijeme?!?
WTF?
Dobro, kaj je - je, 200 kuna po sobi i nije neka lova. (Kad podijeliš 13 i pol milijuna sa 67 i nešto tisuća soba koliko ih ima u hrvatskim hotelima - dobiješ oko 200 kuna po sobi). Tako da je i Bajsova mjera za olakšavanje turizmu glupa do bola - ali mene živcira sam princip. Zašto bi Thompson ubirao pare od hotela u Istri koji možda ne svira njegovu muziku?
Paradoksalno je da iako ne može nastupiti u pulskoj Areni, Thompsonu dolazi djelić tantijema kojeg uplaćuje kafić u toj istoj Areni ...
A kako Hus veli da se iz naknade ZAMP-u naplaćuju i strani glazbenici - na koliko se komada dijeli ta crkavica? I zašto na skupu neki dan nije bio ni Bono ni Beyonce?
Tko ubire tantijeme od preminulih glazbenika?
Ne znam, ili ta lova nije baš tako mala kako se priča - ili su svi totalno prolupali.
Neću ni spominjati uštedu koju glazbenici ionako već imaju ako imaju status registriranih umjetnika pa im porezni obveznici plaćaju porez. To je tek posebna papazjanija ...
Kako si netko može dopustiti bezobrazluk da si odabere zanimanje od kojeg se ne može živjeti i onda očekuje da mu se cijeli život ta odluka beneficira?
Mislim, nađi si mecenu, zaposli se negdje, nađi sponzora - ali nemoj mi kukati da ti država mora izmišljati načine da si ti naplatiš tantijeme ...
Koje su to fore?
I da se ne bi krivo shvatili - kad Marica iz Varaždina radi u Varteksu pa joj ovi isplate minimalac od kojeg ona ne može živjeti - to je trenutna krizna situacija u gospodarstvu i Marica ima puno pravo promijeniti zanimanje, naći drugog poslodavca, otići za frizerku i izvući se iz te situacije.
Ali da mi neki oronuli bivši roker trubi kako ga država ili ugostitelji moraju uzdržavati jer je najbolje godine proveo svirajući bas po nekim opskurnim ćumezima, pa sad nema za kavu - meni je to potpuno nerazumljivo.
Onda vidim da se nekog vraga javio i Robin Gibb. Koji nježnik sad on još hoće? Jer - ako ste mislili da je ova glupost izum domaćih bisera, prevarili ste se - ista je stvar i u svijetu.
Posvuda postoje fino strukturirani paraziti koji naplaćuju svakakva izvođenja ili pokušaje izvođenja ičega što bi na muziku moglo nalikovati:
U UK njihov PRS je pokrenuo parnicu protiv 61. godišnjeg mehaničara Pual Wilsona jer je slušao radio dok je radio sam u radioni; protiv pekare kojoj je u stražnjoj sobi svirao radio; traže plaćanje od dobrotvornih udruga koje dopuštaju djeci da koledaju o Božiću. Tamo tisuće funti plaćaju čak i policijske stanice, a Wiltshirska policijska uprava izdala je naređenje svojim djelatnicima da ne smiju slušati muziku u uredima - samo da ne moraju platiti 32,000 funti tantijema. PRS traži i da klubovi plate naknade za pjevanje navijača - čak i kad navijači pjevaju starinsku pjesmu koju je nedavno objavio moderni izvođač ...
Ali, primijetite da - koliko god idiotski sve to skupa zvučalo, PRS je taj koji ima zadaću utvrditi da je muzika slušana, da naknade nisu plaćene i mora sam tužiti prekršitelje.
Nema mi logike da netko zaposli državu da mu zakonski osigura pravo na naknadu.
I nema mi logike da se ta naknada plaća po hotelskoj sobi. Kao da je postaviti gostu radio u sobu - distribucija glazbe. Zar ne bi tako onda istu naknadu morali platiti i prodavači glazbene opreme običnom pučanstvu?
Da imam hotel, fakat bih ugasio muziku i prestao plaćati i kunu ZAMP-u. Puštao bih zvukove mora i certificiranu muziku bez ikakvog copyrighta.
A onda bih si s guštom priuštio jednu dugogodišnje parničenje sa prolupalim bubnjarom i njegovim kolegama.
Članak u jutarnjem
Članak na Indexu
Turistički podaci iz Metroa
Wikipedija o PRS-u
Postovi
