Yessssssssssssss - gotovo je sa nedjeljnim naguravanjima u redu za kruh!

Konačno su jednoglasno zapjevali suci Ustavnog suda i otpremili u ropotarnicu i drugu verziju priglupog zakona o radu nedjeljom.

Crko zakon!

Kao što ste vjerovatno mogli zaključiti iz ovog i ovog posta, mene je taj zakon prilično iritirao.

Iritirao bi me više da sam živio u Hrvatskoj pa da sam se svakog tjedna iznova morao podsjećati na njegovu glupost.

Ne mogu shvatiti da studenti mogu izaći na ulice, seljaci svake godine, maturanti, homoseksualci, anti-homoseksualci - a gomila istih tih prosvjednika kao i onih neobuhvaćenih u ranijim prosvjedima - bez problema se nagura nedjeljom u onih nekoliko dućana koji rade ili pred pekarnicama. Svi kunu gužvu, i vrućinu, neki se čak sjete da zakon eto ništa nije promijenio - ali nitko da bi rekao "dosta!".

Stajao sam ovog svibnja na plus 32 u jednom takvom dućanu (naravno Konzum) koji je zahvaljujući iznimnom statusu da se nalazi u krugu tržnice smio raditi nedjeljom. Mali dućančić, dimenzioniran za kupovinu količina koje čovjek može staviti u jednu vrećicu, bio je opsjednut ogromnom ljudskom zmijurinom koja se protezala svim prostorima na kojima se moglo stajati.

Čim otvoriš vrata već si stao u red za blagajnu. Nema šanse da kreneš pogledati po dućanu ima li ovog ili onog. Lijepo staneš u red i polako, jako polako - zahvaljujući svojoj dobroj sreći da su se ljudi u tvojoj neposrednoj blizini jutros sjetili okupati pa je zrak podnošljiv - gmižeš kroz police u toj ljudskoj zmijurini i skupljaš artikle s popisa.

Svi se znojimo, svima je vruće. Na koncu se nađeš i pred blagajnicom. Žena koja ne diže pogleda s pokretne trake pred njom. Žena koja radi kao stroj sa onim pipkalom, kad pipkalo zataji okretno kucka po tipkovnici i unosi kilometarsku brojku u blagajnu - žuri se i ne zastaje ni trenutka. Zna i ona da u redu sigurno stoji neki živčenjak koji bi svaki njen predah dočekao kakvom otrovnom primjedbom.

Radi žena 100 na sat.

A nedjelja je.

I kafići oko njenog dućana rade.

I štandovi na placu rade.

I kumice.


A sad ćemo vidjeti što će biti slijedeći idiotski korak kojim će se pkušati pomoći ljudima koje iskorištavaju poslodavci.

Kakav će sad genijalan prijedlog iznjedriti Predsjednica sindikata trgovine Dragica Mišeljić. To je ona gospođa koja je iz petnih žila zagovarala ovaj zakon pa već jednom ostala ZAPREPAŠTENA kad su joj rekli da trgovci i dalje rade nedjlejom, slažući police, a samo kupci ne mogu u trgovine ...

Shvatila je ona već tada “Očito smo svi skupa maloumni kad smo tolike godine radili ovakav zakon”.

Baš me zanima što bi sada imala za reći ... ne samo da su maloumni nego i neustavni.



Druga stvar koja me u zadnje vrijeme opasno nervira u vezi ovog zakona je što sam u mnogim člancima i blogovima pronašao provlačenje teza kojima se idiotski zakon o zabrani rada nedjeljom izjednačava sa zabranom pušenja u zatvorenim javnim mjestima.

Kao, zabrana jedno, zabrana drugo - pa ajmo ukinuti oba.

Zabrana pušenja navodno isto ugrožava nečija ljudska ili ustavna prava.

Ma hajte molim vas!

Zabrana pušenja u javnim zatvorenim prostorima štiti samo i jedino zdravlje nepušača. Baš kao što zabrana brze vožnje u gradovima štiti zdravlje pješaka i drugih sudionika u prometu.

Kod prebrze vožnje također se nekome uskraćuju prava da na određenom području čini što ga je volja. Pa opet nitko ne vrišti da mu fašistička država nameće svoje orme ili da moraju postojati gradovi gdje će jurcanje biti dopušteno, pa neka si pješaci i oni koji žele sporu vožnju biraju gdje će stanovati i raditi ...

Tom logikom ne može se ni zabraniti parkiranje na zelenim površinama (ustavno pravo, nek se označe zelene površine na kojima se smije parkirati pa tko ne želi gledati aute na travi nek ode negdje gdje ih nema itd.)

Ili, zašto je zabranjeno mokriti u parkovima? Kako meni netko može zabraniti da se snuždim po lijehi s cvijećem? Kao da će cvijeću nešto biti od toga? Ajmo lijepo označiti dijelove parka u kojima je zabranjeno piškiti - npr. u dječje pješčanike - a u ostalima kako tko hoće. Pa ako vam se sjedi na tlu možete birati izmađu "označene" travice i dječjeg pješčanika ...

Jedan sjajan post na tu temu objavio je Babl.

I nije mi jasno kako se neki inače dosta bistri ljudi poput Viktora Ivančića sa tako zapjenjenom argumentacijom priključuju napadima na Zakon o zabrani pušenja itd. Kao anti-pušači su histerični ... pušači su jadna, ugrožena vrsta koju progoni i napucava kako se tko sjeti.

Pa još paralela sa konc-logorima ... ajme meni ...


Danas je prvi dan ljeta. Izađite na čisti zrak - u dobro rsshlađeni kafić :-)

Intervencija Vučne Službe - foto priča pod mojim prozorom ...

Neki dan, tik prije nego što su počele ove vrućine (u Atyrau je ovih dana 37 stupnjeva svakodnevica) - letimično sam pogledao kroz prozor u pravcu azijske obale Urala.


Godi oku ovo zelenilo, iako nije baš tipično za Atyrausku pustinjsku klimu. No, teškim radom i ogronim količinama vode kojima se zalijeva to bilje - stvorila se lijepa zelena vizura. Istina, ne ukazuje se prije svibnja, ali kad dođe lijepo ju je vidjeti.

Elem, pažnju mi je privuklo neko komešanje na Satpajevoj...



Neki kamion je zapeo u raskršću tik prije uspona na most. Promet na Satpajevoj je uvijek žestok i izlaz is Studentčeskaje nikad nije blogznakako jednostavan, ali sa ovom kamiončinom tu zadatak postaje gotovo neizvediv ...

Normalno da su se na licu mjesta odmah pojavile i snage reda. Snaga reda je ovaj buco koji s noge na nogu dolazi s lijeve strane


Svi su se okupili oko bijelog auta ispred kamiona. Jel to bio sudar? Jel se nekom ukazuje pomoć?



Odjednom se ničim izazvana propela kamionska dizalica.



Druga snaga reda se neustrašivo posvetila regulaciji prometa



Nimalo bezopasan zadatak. Jest da je bio sumrak pa zbog duže ekspozicije na fotografiji samo izgleda kao da se ovi auti gibaju luđačkim brzinama. U naravi se gibaju samo malo manje luđačkim brzinama. Stati među njih sa tom smiješnom palicom (koja čak nije ni vaspitna) i sa strahom u krhkim kostima nadati se da će nailazeći vozači uočiti tvoj fluorescentni prslučić ... brrr...




E sad je već cijela priča postala sasvim jasna.

Nije kamion udario u auto nego je kamion očito došao po pozivu.

Dizalica je tu zato da digne auto ... ali majko bložja kakva je to tehnologija!



No, bitno da je sve regularno i po P.S-u. Garant reda pažljivo nadgleda da se cijela operacija provede bez ugrožavanja života i zdravlja, te materijalnih oštećenja na javnoj i drugoj imovini.



E sad dečki pažljivo ...



Na ovoj slici potrebno je uočiti nekoliko ključnih momenata za uspjeh cijele operacije.

Najprije, auto treba objesiti ZA KROV. Poznato je da ne postoji ni najmanja opasnost da bi se krov, recimo, iščupao ... Lijepo spustiš prednje prozore i provučeš trake sa dizalice.

Nadalje, neopisivo je važno da barem četvorica ljudi stalno stoje u neposrednoj blizini ili ispod auta kako bi sa njime kormilarili i s minimalnim oštećenjima ga doveli u pravi položaj kako bi se završno podizanje na kamion što bezbolnije izvelo.



Opa, pazite mi blatobran!!! %&@!!!



Evo ga, tu smo ... Mogao je netko baš i maknuti te daske s kaiona na površini gdje će se spustiti auto, ali nije apsolutno nužno.

Valjda nema čavala ...



Dobro, dobro ... de ti otraga povuci još malo k sebi zadnji kraj ..



Fino, sjeda ... jel kod tebe sjelo? ... je? ... ajde dobro onda ... gotovo.

Snaga reda odlučno uzmahuje rukama - dobro je, gasi! Ajde sad - razlaz!



I dok sunce purpurom obasjava nebo nad gradom što se priprema za još jednu noć ludih provoda, naša mala skupina ...



.... odlazi preko mosta sveudilj veselo žmigajući i predvodeći manju kolonu vozila sa sobom.

Nakon tako sjajno obavljena posla valjda će se počastiti šašlikom ...

Azerbejdžansko vjenčanje

Nastavljam ovih dana čeprkanja po blogovima iz zemalja odakle mi još nitko nije stigao.

Moram reći da se sasvim fino zabavljam.

Puno učim. Nije slučajno da mi od tamo još nitko nije došao - ja o tim zemljama zbilja jako malo znam ... ja o bilo kojoj zemlji u kojoj nisam bio jako malo znam.

A ove neke su mi sasvim prazna knjiga.

Svoja nova saznanja ću pretočiti u nešto inteligentno ove jeseni, ali za sada evo još jednog duhovitog filmića kojeg sam našao u svojim istraživanjima.

Uvod je malo dugačak, ali isplati se ...




Rahmanjinov je imao velike ruke

Neki dan sam se tužio kako su mi opale posjete jer me je Google obrisao s nekih svojih lista (skužili su koliko sam bezvezan i kako me nitko ne linka).

Pa sam se otišao igrati sa Google Analyticsima i napravio kartu posjetitelja bloga otkako sam postavio Google Analytics (tamo negdje krajem 2007.).



Nije ni loše za jednog slabo posjećenog blogera. Žuto su zemlje odakle se još nitko nije pojavio na ovom blogu ...

U Evropi su mi nedostajale samo dvije zemlje - Estonija i Bjelorusija.

Iz Estonije sam u međuvremenu dobio jednu posjetu (zahvaljujući komentaru ostavljenmom na blogu Phogulum. To je jedan photo bloger s kojim imam neke planove.

Onda sam se bacio tražiti bjeloruske blogove i našao ih nekoliko, od kojih mi se najviše sviđaju Lamer i Il blog di dottore

Kod Lamera sam našao ovaj filmić i oduševio se.

Pa rekoh, iako to rijetko činim - da vam dam da vidite i vi ovu sjajnu foru.



Nije li sjajna ideja i odlično izvedena?

Pihka




Vi možda znate tko je ova na gornjoj slici, ja do maloprije nisam imao pojma.


Sjedimo gospođa i ja u dnevnoj i dok ćaskamo ja onako usput vrtim kanale na TV-u. Baš se nekako desilo da je od pedesetak kanala na kojima sam se mogao zaustaviti kad je zazvonio telefon bio upravo Fashion TV.

I tako su neke uboge manekenke promicale ekranom i klatile se u nemogućim opravama, na nemogućim tijelima dok smo mi pričali sa ljudima na telefon.

I onda je bilo valjda nekakvo javljanje sa nečega gdje je bilo puno crvenih tepiha i mene je ubolo u oko jedno ime koje se ispisalo na ekranu ...


Vahina Giocante


Rekoh - "molim?"

Kako se žena zove?

Pa pogledam bolje i ono fakat - VAHINA Giocante ...

Pa zgrabim komp i utipkam na Google - Vahina Giocante ...




Skoknuh do Wikipedie i tamo ni u engleskoj ni u francuskoj verziji ne piše da joj je to umjetničko ime.

Piše da ona tvrdi da joj ime na Madagaskarskom znači "dobro došli"...

Pa zar to nije za umrijet od smijeha?

Ako joj to nije umjetničko ime (a neš ti umjetnosti kad se moraš nazvat Vahina) onda znači - postoji negdje dvoje idiota koji su svoje dijete odlučili usrećiti sa imenom Vahine.

Kakve frike veze ima to što ime ima neko značenje na Madagaskarskom? (Čuj ovo - na madagaskarskom?!?!).

Što su, bili tamo na godišnjem? Pa su im domoroci pjevali "Vahina, vahina - vahina timate rina ..."

Pa su zaključili da je to super ime za prvorođenku?

Da je bio sin zvali bi ga Penif - jer to valjda na uzbekistanskom znači "gromobran" ili tako nešto.



Pa onda pogledam po Wikpedii i vidim da je žena glumila u filmu 99 franaka. O filmu nemm pojma ali mi je knjiga teška glupost.

No dobro, nemam što reći o njezinom glumačkom umijeću.

Nemam običaj komentirati estetiku jer je definicija lijepog ionako svakome drugačija.




Ali ime, ime rastura.

Može li se čovjek ikada u životu predstaviti nekome imenom a da istog trena ne ugleda makar iskricu u kutu oka sugovornika.

Dajte zamislite da dođete do stola za kojim sjedi vaš znanac, on se digne da se rukuje s vama i predstavi vam svoju djevojku - "moja Vahina".

Tko bi od vas bez trzaja ili smijuckanja pružio ruku?

A zamislite u školi? Kad god se mala zapriča netko napomene "Vahinini monolozi"...


A ako je ime ipak umjetničko, onda ... onda je postiglo svrhu.

Ja ovaj post sigurno ne bih napisao da je djevojče imalo neko sasvim obično ime ... Dinara ili Kamshat.

Zafrkavanje predsjednika države, stand-up komičari koje možda ne znate

Ah kako sam bio aktualan ...

Znate ono kad prebirući po nekoj knjižurini nađete podatak da je, što ja znam, jedna od glavnih izvoznih sirovina Portugala hrast plutnjak (quercus suber) - biljka od koje se radi prirodno pluto. Možda je to podatak koji niste znali, ili ste ga zaboravili.



Onda gledate vijesti i čujete da francuske vinogradare posebno muči neki nametnik zbog kojeg je naglo pala kvaliteta svjetskih zaliha pluta. A to znači probleme sa vinom ...



Pa se zagledate u katalog uredskog materijala i uhvatite se da razmišljate o plutenoj ploči za poruke.



Ili vam žena kaže da su joj se raspale stare plutene sandale ...



I onda vam se učini kao da su odjednom svi otkrili i počeli čitati, pričati i pisati samo pluto, pluto, pluto ... a pluto je samo po sebi jedna nezamjetljiva sirovina o kojoj sigurno nikad niste toliko razmišljali kao u ovih nekoliko redaka ovog posta.

E tako je meni bilo prošli mjesec sa stand-up komičarima.

Najprije sam se u jednom postu pozabavio tom temom, a sad me progone iza svakog ugla.

Em sam preorao youtube - ali to mi je normalno, tamo sam ih sam i tražio - no sad se pojavljuju i na televiziji neke specijalizirane emisije, a čak je i Gnash Equilibrium pisao o nedavnom novinarskom balu na kojem se stand-up komičarka Wanda Sykes sprdala malo sa predsjednikom Obamom, a više sa nekim republikanskim facama...

Elem, da se vratim ja svojoj listi stand-up komičara pa da vas izvjestim kako napredujem sa njenim pregledavanjem i što sam pronašao. Ovaj post se nastavlja na moj prvi post o ovoj temi.

Taj post, skupa sa pipadajućom listom najboljih stand-up komičara se može naći OVDJE - za one koji ga žele vidjeti.

Opisao sam tamo i neke komičare koje već znam. No, istražujući tamo navedenu listu, krenuo sam bespreglednim prostranstvima interneta u potrazi za slikopišćićima onih zabavljača koe nisam imao prilike ranije susretati u bilo kojoj formi.

Tako da ovaj post ima namjeru opisati moj doživljaj nekih od tih nesumnjivo popularnih umjetnika. Neću davati linkove na njihove uratke jer su oni lako dostupni nakon jednostavnog guglanja i čačkanja po youtubeu.

Dane Cook



Ovaj dečko je valjda seksi.

Nemam pojma, uvijek mi je to nekako teško procijeniti kad je neki muškarac seksi. Mislim, ovaj valjda ima sve to što bi fizički trebao imati. Svi se cepsi čine na mjestu, zubi su bijeli, oči jasne ...

Jedino što meni nije neki komičar.

Počeo sam gledati jedan njegov show na Googlevideu i nisam izdržao duže od nekih 10 minuta.

Ulazak u arenu kao da je boksač, rukovanje sa oduševljenim fanovima, i onda vrlo energičan nastup, sa puno skakutanja i lamatanja rukama i nogama - podvikivanjem i općenito činjenjem svega onoga što mene nervira.

To ti je nevolja sa internetskim filmovima - publika odviše lako gubi interes i poželi nešto drugo.

Da sam platio kartu, pa da me ovaj snašao na pozornici - možda bih i izdržao do kraja, pa bi možda ovom mladom čovjeku i dao priliku da se dokaže i pokaže boljim nego što mi se to na osnovu jednog malog dijela njegovog nastupa činilo. Ovako, palac dolje i odoh dalje.

Dave Chappelle



Ovaj momak je već puno bolji.

Vrlo, vrlo miran u nastupu. On stoji sam i polako priča svoju priču. Svjestan je publike, dobro se prilagođava i vrlo tečno priča.

Jedino, malo mi fali da se uživim u taj njegov humor.

Prva stvar - puno je toga na rasnoj bazi. OK, ja volim ta razna izokretanja, traženja sličnosti i podcrtavanja razlika, ali kad je cijeli nastup u tom stilu malo postaje zamorno.

Drugo, pomalo me iritira kreštavim glasom kojeg ponekad koristi.

Ali vidim da se publika oko njega baca po podu od smijeha, pa vjerujem da se radi samo o mojim manjim zamjerkama.

Priznajem da sam se ugodno zabavio gledajući dijelove njegovog nastupa tako da ga preporučujem onima koji vole stand-up.

Ja sam pogledao desetak njegovih filmića na youtubeu i sve u svemu nije loše...

Izvrsna mu je fora ono sa - "you are not a whore, but you are wearing a whore's uniform". Znat ćete o čemu pričam kad dođete do tog dijela.

Što se rječnika tiče - ima tu dosta prostih riječi, no o prostotama je sve već rekao George Carlin u svojih "Sedam prljavih riječi koje se ne smiju reći na TV" (prvi dio - drugi dio i treći dio ... prvi i drugi dio se djelomično preklapaju, ali što se tu može ...)

Koga smetaju prostote teško će išta pogledati na youtubeu jer s obzirom da svatko pobnekad opsuje - opsuju i komičari ...


Mitch Hedberg



Mitch Hedberg je po wikipediji imao kultni status. Kažem imao jer je čovjek umro 2005 od droge.

Ono malo njegovih nastupa što sam uspio naći (a da nisu "radio" nastupi) me i nije oduševilo.

OK, čovjek je imao dobrih fora, ali - meni je njegov stil naporan.

Najprije, držanje i govor mu je malo šizofreno. Kao da ima urnebesnu tremu pa sad samo rafalno ispaljuje naštrebane rečenice. Onda, sve je to bez ikakvog reda - nabacano zbrda zdola - samo da se popuni vrijeme.

Ne znam, nije me impresionirao iako mu ne mogu poreći da su mu neke fore zbilja duhovite.

Rekao bih da je njegov nastup kao da vam netko servira trideset malih šalica espressa. Ne možeš poreći da svaka (ili barem mnoge od njih) ima snagu, ali ja više volim poneki dobar cappuccino ... malo duže, malo uvoda - ježi ga, treba vic znat ispričat.


Katt Williams



Nemam pojma kome je ovaj tip smiješan.

Ima tako iritantan glas i tako jezivo iritantan nastup konstantno u falsetu, sa milion puta madrfakr u jednoj rečenici - tako naporno da nisam to mogao gledati...

Zato ste ostali zakinuti za moje mišljenje o njegovom materijalu - osim da je negledljiv ... hm, jesam to već rekao?

Steve Martin



Bez veze.

Fore su mu pretanke, a stil iritantan. U filmovima mi je nekad bio podnošljiv, ali što dalje to mi ga je teže gledati.

Robin Williams



E ovo je iznenađenje.

Kako već rekoh, njega sam prvi put gledao u Društvu mrtvih pjesnika, pa u Čovjeku iz Cadillaca, pa u Dobro jutro Vijetname, pa u Buđenjima, pa u Kralju ribara i taman kad sam ga bio spreman uvrstiti u moje idole - on je počeo snimati negledljive "urnebesne komedije"

Ne znam jeste li i vi primijetili da kad god neki film ima popratni opis "urnebesna komedija" to znači da je negledljiva papazjanija sa kretenskim prenavljanjem i forama koje bi trebale nasmijavati ... kaj ja znam ... valjda ispodprosječne desetogodišnjake (gle mama, striček se opet pokliznuo i pao u bazen na sise one tete ...)

Tako da sam bio potpuno spreman da ću i njegov nastup napustiti nakon par minuta, ali moram reći da sam odgledao cijeli sat i ostao ugodno iznenađen.

OK, malo jest naporan, puno priča i nije ga baš lako pratiti u toj brzini, ali vidi se da je čovjek svjestan publike. Dobro plasira punch-line i ne prelazi granicu dobrog ukusa osim možda u nekoliko podnošljivih navrata ...

Sve u svemu - neočekivano dobra zabava.

Eto toliko za ovaj put. Sad jedno vrijeme neću moći istraživati komičare (gospođa je došla doma) ali lista je ionako tu pa joj se mogu uvijek vratiti.

Kak pišete s klincima zadaće?

Neki dan sam se podsjetio da mi je jedan od razloga pokretanja bloga bio i "da skuplja moje umotvorine da ih ne moram tražiti razbacane po cyberspaceu".

Kak to obično biva, istog sam dana tražeći nešto sasvim deseto nabasao na jedan post iz 2005. kad smo još bili u Londonu i kad je mala neutrinka još uvijek svoje godine pisala samo jednom znamenkom.

Topic je imao isti naslov kao i ovaj moj post, a ja sam uletio na trećoj strani sa jednim "kraćim" sastavkom. Tada još nisam imao dijakritike na tipkvonici pa su se jadni čitatelji morali s naporom probijati kroz tekst. Za vas sam tu "sitnicu" sada popravio:

===========================================================

Da vas udavim sa time kako ovdje izgledaju zadaće?

Ma budem malo.

Year 4 ili ono što odgovara našem trećem razredu - 9 godina.

Dakle, zadaća se dobiva u ponedjeljak i treba biti gotova u petak.

Obavezno se sastoji od zadaće iz jezika (spelling words - 10 riječi koje treba naučiti pisati za slijedeći ponedjeljak), matematike (raznorazne vrste zadataka koje mala neutrinka prvo smlati da je ne gnjavi), science (tj. ono što ovdje zovu "unit of enquiry" prošli kvartal je bilo "mighty molecules" a sada učimo o komunikacijama "od dimnih signala do mobilnih telefona" - ne zezam, tako se zove lekcija)

Prošli je tjedan iz toga imala zadaću izmisliti i napraviti model sredstva za komunikaciju koje još ne postoji.

Dočekala me u ponedjeljak sa hrpom pitanja. Onda smo malo popričali što bi to trebalo biti, što postoji, a što ne i u utorak za doručkom došla je sa tri ideje što bi mogla izmisliti. Moram priznati da sam ostao iznenađen (i ja sam malo razmišljao o tome i već bio spreman kako da je navedem na "moje izume") - ali ono što je smislila nadišlo je sva moja očekivanja.

Primijenila je "thinking outside of the box" i došla sa automatskim prevodiocem govora - napravom koja izgoverene riječi na jednom jeziku pretvara u neki drugi. Naravno da smo malo popričali kakvi se zahtjevi postavljaju da bi takva stvar bila upotrebljiva.

U srijedu je model bio gotov (kutija od lijekova oboložena je kolažem, polijepljeni su gumbi i pločica za LCD display.

U petak je svoj rad morala 5 minuta prezentirati razredu i odgovarati na njihova pitanja.

Tjedan prije toga zadaća je bila da izrade mobil o odabranom sredstvu komunikacije. Ona je odabrala svjetionik. Kopala je dva dana po internetu da si nađe slike i osnovne podatke (aleksandrijski svjetionik, onog francuza što se sjetio staviti leće, nautičku signalizaciju) - onda je sve to pripremila i slike uz maminu pomoć mailala meni na posao gdje je uredski printer u boji nakratko poslužio u privatne svrhe.

Dvije vješalice, malo narančaste vune, karton i mobil je bio gotov. Sama izrezivala, sama lijepila, mama malo pomogla oko vezivanja.

I u petak opet prezentacija mobila pred razredom, pitanja i odgovori.



Uz tu zadaću, neka djeca imaju još i obavezne tablice množenja (to su oni kojima to još malo zapinje).

Pored toga četvrtkom se za slijedeći četvrtak dobiva knjiga koju treba pročitati u slijedeća dva tjedna i napisati tzv. Library report (autor, izdavač, naslov i 50 riječi kratkog prikaza + crtež po želji)

Francuski znam da isto ima zadaću, ali to ne znam kad dobiva, znam da ponekad sjedne na kompjuter tražiti nepoznate riječi iz rječnika na internetu...

Inače nastava je svaki dan 08:30-15:30 osim srijedom kad završava u 14:00. S time da ima još i neke aktivnosti poslije škole (kao na primjer danas - gimnastiku)

Kao što se iz gornjega vidi - dosta razgovaramo o zadaći, ispitamo je spelling riječi u ponedjeljak prije testa i pregledam spelling u zadaći i matematiku.

Ne tjeram je ni na što, par puta je osjetila onaj strah da neće stići sve prije škole, desilo se da smo izgubili koju večernju zabavu zbog pisanja zadaće, ali sada ju s guštom sredi još u ponedjeljak ili utorak kako bi dugačku srijedu (kad izađe u 14:00) mogla provesti u parku.

Još stigne i odraditi koji ispit iz učilice - tek tako da ne zaboravi Hrvatski a i da drži ritam sa gradivom prirode i društva.

E da. I nema ocjena. Sve se rješava knjižicom u kojoj profesori detaljno opisuju tvoje dijete, prednosti i mane, područja u kojima se odlično snalazi i područja na kojima još treba raditi ...

Klinci ginu za naljepnice i za plasman u najbolju grupu.

Mala je recimo strašno ponosna da se riješila tablica množenja još pred koji mjesec, a prije dva tjedna je uletila u žutu skupinu iz spellinga, najtežu. No ako dva put zaredom bude imala grešku u spelling testu opet će je vratiti u crvenu ... no s obzirom da je godinu počela u plavoj - proputovala je cijelu skalu i sad je bolja od nekih native speakera ...

Iz francuskog je skupila cijelu seriju zvjezdica (nemam pojma što to znači ali mislim da je nešto jako dobro) ;)

I opet se ja malo hvalim, ali tema su zadaće - pa rekoh možda će vas interesirati ...

========================================

Ah kako idilično te stvari izgledaju iz ove perspektive.

Ovdje se u posljednje vrijeme trudimo nadoknaditi propušteno gradivo koje se nagomilalo od silnih izostanaka u poslednjih dva mjeseca pa nam stvari nisu ružičaste.

Daleko od toga da je frka, ali uči se da se sve praši...

"Neutrino, čuvaj se Martovskih Ida!!"*





* Martovske Ide (Latinski: Idus Martias) je naziv za 15. Marta u Rimskom kalendaru. Naziv Ide se koristio za 15. dan u mjesecu. Martovske Ide bile su vezane uz svetkovanje boga Marsa kojom se prilikom održavala i vojna parada.
Nama je pojam Martovskih Ida najpoznatiji kao datum kad je ubijen Julije Cezar 44. godine p.n.e.
U Shakespeareovoj drami Julije Cezar, glavnog junaka opominju da se "čuva Martovskih Ida"

++++++++++++++++++++++++++++++++

Ja sam valjda trebao o tome razmišljati u dvanaestom tjednu ove godine kad me neki vrag natjerao da opet krenem prčkati po dizajnu bloga.

Ne sjećam se više što sam radio. Znam da sam čistio popis guglarija, slagao popise blogova koje pratim na marginama i općenito - bavio se čišćenjem bloga nakon zime.

U tom sam premještanju i prepakiravanju, očito obrisao neki vrag (da ne velim tag) koji je dobrom starom guglu i njegovim robotima javljao da postojim.

Već slijedeći tjedan broj posjeta se strmoglavio (nisam to pratio iz dana u dan - ČPR - ovo je moja naknadna rekonstrukcija) sa nekih stotinjak posjeta dnevno na jedva sedamdesetak.

Od tada, Google se jedva i dotiče mojeg bloga, sada dnevno dođe po tek pet-šest ljudi sa te tražilice.

Sveukupno vas je tu možda dvadesetak-tridesetak dnevno.

I da se ubijem nemam pojma što tu uopće radite :-)))

Mislim, da bar nešto objavljujem kak spada ne bih se čudio da ste tu, ali sve mi je nekako u zadnje vrijeme sporadično i bez veze ... Vas dvadesetak i nije tako mala skupina ...



No, sad sam baš izašao iz kupaone, a tamo mi uvijek padaju neke dobre misli na pamet. Uz to, gospođa je zaspala a meni i nije do traganja za pornjavom, pa rekoh da složim jedan post o tome što mi se ovih dana vrzma po glavi kao moguća rješenja za blog.

Sjetio sam se svog prvog posta a za ovu priliku sam ga čak i prenio na ovaj blog.

Kao programatski tekst i nije nešto, ali ipak se lijepo nazire pet osnovnih zadaća koje sam svom blogu namijenio:

1. da mi bude fiksna adresa na kojoj me moje virtualno društvo može naći

2. da skuplja moje umotvorine da ih ne moram tražiti razbacane po cyberspaceu

3. da bude poligon za izživljavanje moje skribomanije o čemu god mi se pisalo

4. da dokaže da ja mogu pisati blog kad već ne mogu pisati dnevnik

5. da ponekad ponekom preporučim neku dobru knjigu ili film


NB: Ne spominje se zadovoljavanje potreba slučajnih posjetitelja, proboji na ljestvicama popularnosti, privlačenje brojnih obožavatelja i dakako obožavateljica, te rješavanje svjetskih problema.

Da budem iskren, ne vjerujem da bih ja ikad mogao zbiljski okupiti ikakvu spomena vrijednu sljedbu da bih ikad bio zbilja popularan, pa i rješavanje svjetskih problema time ispada iz fokusa.

A zadovoljavati tuđe potrebe ... to ionako na neki način svakodnevno činim u stvarnom životu. Ajd bar da blog bude za moj ćeif.

Znam da je ovo još jedan od bezbroj poluprogramatskih najavnih postova kojim objavljujem zaokret ili najavljujem Novo Vrijeme za moj blog - ali dok sam se kupao palo mi je na pamet da ima nekih pjesama koje zapravo već godinama želim opisati, a do sada iz raznih razloga nisam.

Pa se možda sad malo toga prihvatim.

Tko voli nek izvoli, a tko ne voli ... ma znamo se mi - doći ćete vi opet ionako :-)

Ne gledam Farmu, ali podržavam šamaranje Simonice :-)

Znam ja da je fora pljuvat po Farmi i sablažnjavat se da tko to gleda.

Ja ne gledam, ali se ni ne sablažnjavam.

Ne gledam, u prvom redu, zato što u Kazahstanu ne primam signal TV nove, pa sam, eto, zakinut za njene programe.

Ne primam ni RTL ... Vidim samo HTV jen-dva-plus, TV sljeme i Kroejšanmjuzikčenl.

A kad sam ovog proljeća bio u Zagrebu imao sam i pametnijeg posla nego gledati TV.

Malo sam nešto vidio kad je Vajta bio gazda, ali sve što znam sam htio ne htio saznao na news portalima gdje se od Farme i naslova vezanih uz nju naprosto ne možeš okrenuti.

Gotovčevi su mi dugo bili potpuno nepoznati likovi dok nisam jednom lani odvojio pola sata da sa youtubea skupim neophodne podatke za praćenje suvremene hrvatske celebrity scene. (Nemoš ni sa familijom popričat ako ne znaš likove u vicevima) To je bilo tamo u vrijeme kad je ona njega nešto kao ostavljala a on cmoljio u mikrofon.

Sva ta medijska opsesija njihovim životom me je zabavljala, ali nije mi bila novitet. Ja sam naime fan života i djela izvjesne Katrine Amy Alexandria Alexis Infield a.k.a Katie Price a.k.a Jordan.



Jel nekog zanima jedan post o njoj?

Ma i ako ne zanima, mene zanima, pa ću ga napisati :-)


Elem, glede Gotovčevih, i za razliku od Jordan, njihova mi je medijska prisutnost nekako ljigava. Njihovi interviewi, ponašanje, istupi i izjave uglavnom me ispunjavaju gađenjem.

Kako već rekoh da se od Farme sa njima jednostavno ne može pobjeći - kad sam vidio da je netko zašamarao Simonicu naravno da sam se potrudio iskopati cjeloviti video.

Evo ga ovdje (sa youtubea jer mi je na svim drugim portalima učitavanje predugo)

Sudeći samo po ovoj snimci, imam dojam da je Petra Maroje dobro i izdržala. Simonino pijano urlanje, unošenje u lice, tapkanje po rukama, vrijeđanje i sve ostale gadosti teško bi izdržao i čovjek koji se po prvi puta nalazi u doticaju s njom i mužem joj.

Ne opravdavam, ali mogu razumjeti da joj je prekipjelo pa ju je pljusnula.

Onda je onaj zbitoglavac glumatao da će se on kao nešto obračunavati s njom (pa zar bi zaista digao ruku na jednu ženu?!?) i na kraju je do tada nezainteresirana Gianna (koja je čini mi se svojim komentarima dobar dio sukoba i zakuhala) odlučila da je vrijeme da klepi Petru.

Ako je poslije toga popila batine - neka je.

Znam da nije neki izgovor, ali prva je počela i to iz čista mira - nju nitko nije dirao niti je ona svojim napadom na Petru ikoga eventualno branila.



Izgleda da nisam tako rijedak slučaj sa svojim zanimanjem - ako je vjerovati Jutarnjem, tučnjava na Farmi bila je izuzetno gledana ovaj vikend ...

Leukemija - molim Vas lupajte glavom o zid dok Vam ne dođe zlo ...

Ima već neko vrijeme da me konstatno spamaju sa službene adrese jedne naše malo poznate izdavačke kuće.

Kad sam ono lani pisao o digitalnoj glazbi i tražio reakcije domaćih distributera, veliki (poput Menarta, Croatia recordsa i Aquariusa) su odgovorili dajući zanimljive podatke i svoja viđenja -  a mali poput ovih zgubidana o kojima je ovdje riječ, a ne želim ih imenovati da im ne pravim reklamu - nisu.

E sad, ne bi mene ljutilo da mi samo nisu odgovorili - odgovoriti na e-mail znači pokazati da čovjek posjeduje civilizacijsku uljuđenost i kućni odgoj - ako netko to nema, što ja tu mogu. Ali gospoda iz ove tvrtke dosegla su vrhunac cinične gluposti kad su moju e-mail adresu stavili na svoju - mailing listu!!!

Tako me već neko vrijeme uredno obavještavaju o svojim novim izdanjima - hvala blogu nema ih baš puno - i uporno me ne žele skinuti s liste iako sam ih lijepo zamolio (e-mailom).

Fino sa službene e-mail adrese "prodaja@xxx" šalju obavijesti o prigodnim Božićnim rasprodajama i slične bespotrebne informacije. Iskreno, ne ubijam se od posla prosljeđujući te mailove u smeće, ali su mi jučer fakat digli živac. 

Dobio sam naime slijedeći mail:

Leukemija - molim Vas procitajte poruku. Ako je izbrisete onda uistinu nemate srce.

Zdravo, ja sam otac, imam 29 godina. Ja i moja supruga smo imali predivan zivot. Bog nas je blagoslovio s predivnom djevojcicom. Nasa kci se zove Rachele i ima 10 godina. Lijecnici su joj otkrili tumor na mozgu i u tijelu. Jedini nacin da je spasimo je pristupiti operaciji. Medjutim za tako sta mi nemamo dovoljno novca. AOL i ZDNET (mreze u Italiji) su pristali da nam pomognu.

Nacin na koji ce nam pomoci je slijedeci: ja sam vam poslao ovu poruku, a vi je proslijedite ostalima. AOL ce prema poslanim porukama izracunati koliko je osoba dobilo ovu poruku i po svakoj osobi koja otvori ovu e-mail poruku i proslijedi je drugim osobama nama ce donirati 32 centa. Molim Vas pomozite nam.Iskreno

Janko Artuković, dipl.ing.el.
Elro d.o.o. Zagreb Zaharova 9
M: 091 6704 343
T: 01 6060 606


Ne budi lijen, stisnuh lijepo "Reply all" i bez oklijevanja na adrese svih sa mailing liste dotične kompanije poslah mail slijedećeg sadržaja:

Pa zar u 2009 još ima ljudi koji su toliko informatički nepismeni da zbilja vjeruju da će netko isplaćivati novce za poslane e-mailove?

Ljudi dajte malo guglajte i ne budite tako naivni.

Spam je gnjavaža, a osim svega je i kažnjiv (u nekim zemljama)

Neznanje nije kažnjivo ali sablažnjuje da netko sa službenog maila šalje ovakve gluposti.

Apropos - već sam tražio da me skinete s vaše mailing liste - zašto to tako dugo traje?

Neutrino


Žao mi je da nisam dodao i ono što sam tek kasnije pročitao u postu na blogu Takeaway u postu od 26. ožujka PROŠLE GODINE u kojem autor napisa sjajnu misao:

Sad, ova laž je dobra-curica nema leukemiju. Nema je, jer te curice nema.

Ali, jebo pas mater svima koji se bave ovim i sličnim idiotarijama jer....

IMA KO IMA LEUKEMIJU-REDAKCIJA DAYLINE.INFO ZNA !!!!!!!!

I sve je potvrđeno. Mislim, te ružne i bolne vijesti. Želite pomoći, odjebite mailove, javite se nama i mi Vas spojimo sa nemalim nizom oboljelih od leukemije. Pa pomozite.


Ja nemam, doduše, pojma ni tko je Takeaway ni ima li zbilja podatke o ljudima kojima treba pomoć, ali čovjek si je izgleda dao truda ustanoviti tko je taj Artuković čije se ime proteže internetom.

Radi li se o podvali kojom je neki Jankov poznanik htio od Janka napraviti magarca, neslanoj šali ili čemu god - mene ipak fascinira zapremina ljudske gluposti kod onih koji mail prežvakuju.

Najljepše u ovakvim mailovima je što obično možete točno pratiti kronologiju kojom je jedna budaletina drugoj dodavala ovakav mail. Svi su potpisani imenima i prezimenima - ove se srcedrapateljne idiotarije UVIJEK šalju iz ureda, o trošku firme, e ne bi li se čim prije svima dojavilo da za to radno mjesto trebaš IQ cigle ...

Pa gledaš i ne vjeruješ - sve hrvatski giganti - Pliva, HEP, VIP ...

A na kraju svakog forwarda ponosno se koči disclaimer na hrvatskom i engleskom koji veli da je "ova elektronička poruka i sve priložene datoteke ... povjerljiva i namijenjena isključivo naznačenom primatelju ...

Baš lijepo, što da ja radim kad se primatelj malo zanio i tutnuo je i u moj Inbox?

"Svaki pristup ovoj poruci sa strane neovlaštenih osoba je strogo zabranjen. Ukoliko niste naznačeni primatelj, molimo Vas da o tome odmah obavijestite pošiljatelja."

Ma da ne bi sad još išao i slao mail svima za koje vidim da su mail proslijedili? Hm, pazi koja dobra ideja ...

"Sadržaji ove poruke u tom slučaju ne smiju biti proslijeđeni trećim osobama, korišteni u bilo kakve svrhe niti sačuvani ili kopirani u bilo kojem obliku."

Ups.

A ja sam poruku objavio iako očito nije namijenjena meni ...

Što ću sad?!
________________________

Inače, nekoliko sam puta kontaktirao znance u stvarnom životu koji su mi inbox odlučili puniti ovakvim i sličnim smećem. Na pitanje zar ne znaju da je to glupost i da nit ta djeca postoje, nit itko može uplaćivati ikakve novce za poslane mailove - odgovor je obično "ali nikad se ne zna, a zašto čovjek ne bi pomogao ..."

E-mail košta bandwitha, košta vremena utrošenog na njegovo prosljeđivanje , košta vremena koje su svi drugi utrošili na njegovo čitanje (pa dobili su ga od mene, znanca - možda je nešto važno i ozbiljno), ali i košta onih zrnaca humanog u nama - jer svaki put kad čujem da netko žica lovu i ja prvo pomislim da sigurno nešto mulja ...

A ako zbilja mislite da ste svoju dužnost pomaganja čovjeku u nevolji odradili pritišćući "Forward" na neki glupi e-mail, onda ... onda ... onda nema smisla da vam tumačim koliko mi vas je žao.