RSS for dummies

Ovaj tekst pojednostavljuje neke omiljene tehno pojmove do bola. Zato preporučujem onima koji znaju što je RSS da navrate neki drugi dan. Danas ovdje objašnjavam što ni meni samom do nedavno nije bilo jasno.


Tako, jesmo sad sami?


Samo vi (koji se sa tim glupim RSS-om i nekim FEEDovima susrećete unaokolo a nikako da skužite koji je to vrag) i ja koji sam do nedavno bio u istoj situaciji?

Sad ću ja vama objasniti što je RSS i čemu služi...

Evo ovako: Vi volite čitati moj blog - jel'da? Naravno. Zato i jeste ovdje.

Uzgred, ako ste na gornje retoričko pitanje odgovorili negativno lijepo vas molim da prošetate. Ovdje nemate što drugo raditi osim čitanja ...

Osim mojeg bloga vi volite čitati i neke druge blogove, jel'tako?

E sad, čitanje blogova oduzima vrijeme. Ali još više vremena protratimo otvarajući blogove naših omiljenih blogera samo kako bismo otkrili da taj dan nisu ništa napisali.

Ja, recimo, volim u pauzi za ručak pročitati nekoliko blogova.

Prije bih otvorio svoj blog i kliknuo redom na sve linkove mojih omiljenih blogera i onda ili čitao ili zatvarao prozore ako nije bilo ništa nova.

Blogova koje pratim ima podosta i vječito sam imao gomilu otvorenih prozora. Onda se neki sporo otvaraju, pa izgubim živce, pa je ponekad i internet spor. Ponekad ja prođem u 12 a bloger objavi u 12:15...

I sve tako.

Mislio sam si - "Oh kako bi lijepo bilo kad bi meni kompjuter sam rekao "Zrinka ima novi post", ili "Otkako si zadnji put gledao Herostrat je objavio 3 posta"...

Bilo bi to lijepo, zar ne?



Onda sam skužio da tako nešto postoji.


To nešto se zove RSS.

Kratica je kao i sve te IT kratice grozno bedasta. RSS zapravo znači Really Simple Sindacation što samo za vas prevodim kao "Zbilja jednostavna raspodjela". Ono što se tu dijeli su sadržaji iliti postovi na blogu.

Praktički, danas već skoro svaki blog "podrzava RSS". To će reći da se ne morate sami mučiti kako svojim čitateljima učiniti dostupnim vaš blog - netko je to već učinio za vas ...

Tako da mi laici koji pišemo blog uglavnom ne moramo brinuti za naše čitatelje.


Ali ostaje nam problem - kako da mi čitamo druge u miru? Tj kako da nam ne promaknu postovi dragih nam blogera???


Kad sam se raspitivao, dobre duše naprednih blogera savjetovali su mi da si instaliram neki program koji će po netu za mene obilaziti i skupljati informacije tko je od meni važnih blogera nešto objavio.

Ja sam se zbilja trudio, našao sam te "agregatore" ili "readere" ili kako li ih već zovu. Instalirao sam ih nekoliko (jednog po jednog, naravno) ali s obzirom na moja siromašna znanja ništa nije radilo.

Jedan mi je "pronašao" sve Mufasine postove na njegovom blogu i ni za živu glavu ih nije htio "zaboraviti" kad bih ih pročitao. Što će mi informacija da na nečijem blogu ima 154 posta?

Drugi me je uredno "otkapčao" s interneta svaki put kad bih ga pokrenuo.

Treći danima nije nalazio ništa nova ...

Neki su tražili neka silna prava kod instalacije, neki su se tukli sa mojim antivirusnim programom i slično.

Uza sve to - na poslu ne mogu ništa instalirati na računalo. Sve instalacije se rade on-line i radi ih ovlaštena IT ekipa. Jesu podmitljivi, ali već ih mitim čokoladom kad mi zatrebaju hitne stvari zbog posla. Uz to - i njih kontroliraju, zar ne?


I tako sam razočaran odustao.

Rekoh, taj RSS je možda zgodna stvar, ali jednostavno je za mene prekompliciran i nedostižan. Kao i let na Mars, recimo.



E, ali onda sam negdje (a sad mi je ko psu krivo sto se ne sjećam gdje) za oko zapela usputna informacija da Google ima RSS reader.

Bila je to neka, onako bezveze izrečena opaska na nekom ultra techno sajtu na kojeg sam valjda greškom natrapao ...

Otišao sam na Google i malo čitajući o njihovim uslugama - otkrio to blago ...

Predstavljam vam stoga sada to blaženo dostignuće i rješenje svih mojih problema. Ova fantastična usluga mogla bi i vama olakšati surfanje i čitanje blogova kao sto je to učinila meni.
Ovo nije reklama. Nitko me ne plaća za ovo. Sad ako je Guglu ostalo kaj sitnog od kupovine youtubea, neću se buniti ...


Kako to radi?

Evo ovako.



Kliknite na ovaj link.

Otvorte account na Googleu (to je lako, treba vam samo aktivna e-mail adresa i ništa drugo).

I za minutu ćete moći sa samo nekoliko klikova složiti popis svojih omiljenih blogova i drugih azuriranih siteova.

Korištenje je užasno jednostavno i što je najbolje - nema nikakve instalacije. Sve je na internetu i vi se ne morate ništa brinuti da vam se čeprka po računalu.

Najljepše u svemu je dodavanje blogova koji vas interesiraju.

Ne morate znati ama bas ništa. Ne morate tražiti nikakve linkove, nikakve ikonice - ništa.

Samo u svom Readeru s lijeve strane nađete zelenu naljepnicu "Add subscription" ulijepite web adresu bloga koji vas zanima ( http://www.neutrinohr.blogspot.com/ će biti prvi, zar ne?) i kliknete na "Add" ... sve ostalo radi Google sam.

Ono što se meni desilo je da sam kad sam unio sve blogove koje pratim opet imao šumu postova. Ima, naime, nekih blogova koje površno pratim, ali koji su skupni blogovi (kao i pollitika.com recimo) i zato imaju strašno puno postova dnevno.

To pak znači da bi mi u readeru jako dominirali pa bi mi se drugi blogeri izgubili u moru njihovih postova.

Onda, postoje neki blogovi koje obavezno moram pročitati, a postoje neki koje čitam kad stignem.

Za te svrhe u Readeru vam služe "registratori" - tj. "folders". Lijepo kliknete na "Manage subscriptions" i otvori vam se popis svih adresa koje ste readeru zadali da prati. Onda svakoj od njih odredite u kojem registratoru ima stajati (ja sam svoje inventivno nazvao 1, 2, 3 i 4) i Google vam sve složi kako volite.

Kad dođete drugi put, vaš će vam Reader lijepo predložiti sto da čitate i pustiti vas da u miru bložjem pročitate nove postove svojih omiljenih autora.

Ja posebno volim što je dizajn uredan i nenametljiv pa mi omogućava da direktno iz readera čitam one blogove koji imaju naporan ili blještav dizajn.

Ako poželite nešto komentirati dovoljan je jedan klik i već ste na originalnom postu na blogu gdje ga je vlasnik i objavio pa onda možete i komentirati, vidjeti stare postove, komentare i drugo...


Eto - zar nije fenomenalna stvar?!?!?!



Ja sam se oduševio i čim sam ga počeo koristiti svoje sam stare linkove odložio na zasebne stranice. Tako da ako nekoga zanima sto čitam, tamo to može vidjeti, a ovdje mi ne stvaraju gužvu.

---------------------------------

Ako slučajno imate Internet explorer 7.0 onda najvjerovatnije znate da on već ima RSS u sebi.

Ja sam IE7 tek instalirao i još se nisam usavršio u njegovom korištenju, ali mi se čini da ima problema sa nekim blogovima na blog.hr-u.

Neki pak rade sasvim OK.

--------------------------------

LOŠA VIJEST


Blogovi na servisima bloger.hr, bloger.ba i još nekima ne podržavaju RSS. Ako čitte nekog na tim blogovima preostaje vam samo da klikate kao i do sada ...

-------------------------------

PAZNJA, PAZNJA, PAZNJA

ISPRAVAK KRIVOG NAVODA


Frano kaze
A provjerih - ne laze

Da se i bloger.hr-ovi blogovi mogu pratiti preko Google readera (tj da imaju taj famozni rss feed)

Ali je kod njih malkice zeznuta stvar.

Naime, ako samo prekopirate adresu nekog bloga s bloger.hr-a u odgovarajuci prozorcic readera i kliknete na Add - reader ce vam javiti da nema rss feeda.

Tj. javit ce da vam ne moze pomoci i da pisete dugo pismo g. Babicu i zamolite da ugradi RSS u svoj blog servis.

No medjutim, izgleda da se radi o problemu koji je lako rjesiv i sa nasim skromnim kapacitetima.

Naime kako je Frano lijepo objasnio bloger.hr ima RSS!!

Evo sto treba uciniti da bi u Google readeru citali blogove sa bloger.hr-a:

Kopirajte adresu bloga kojeg zelite citati u odgovarajucu kucicu na readeru (znaci isto sto bi napravili i za bilo koji drugi blog).

Zamislimo da iz nekog razloga zelite citati moj blog s blogera.

Ta adresa je http://neutrino.bloger.hr/

Kad ste je ulijepili u reader, a prije nego sto se kliknuli na "Add" treba samo rucno dopisati jedno "rss/" (bez navodnika)

Tako da ce vam u readeru pisati http://neutrino.bloger.hr/rss/

I tek onda kliknete na "Add" i stvar radi ...

Jupi, sad znam i to. Sad cu moci citati i trolokvea i delusion i feelgooda i groznog ... ma super ...

KRAJ ISPRAVKA KRIVOG NAVODA

KRAJ ISPRAVKA KRIVOG NAVODA



P.S. Inače, postoji i jedan mali trik za vas koji ste pomislili da me možete čitati iz readera pa da vas moj brojač nece registrirati. Podesio sam blog tako da se u RSS readerima pojavljuje samo početak svakog mojeg novog posta - tako da ćete za čitanje mog bloga ipak morati dolaziti ovamo ... :p :p :p

No vaš će vam reader reći da imate po što dolaziti ;-))





Nadam se da sam barem nekome ovim postom pomogao.


Na kraju samo da vas obavijestim da sam bio marljiv preko vikenda i da je link KNJIGE na gornjoj lijevoj strani sada aktivan

Uživajte ako vas knjige zanimaju.

Ostalo mi je unijeti još pedesetak naslova, ali kostur je tu ...

Anđeli ...(Azra, Kad fazani lete, Jugoton, 1983)

Spica pocinje sa prvim rifovima gitare.

Prepoznatljivi pocetni akordi razlijevaju se prohladnim jutrom negdje u Ealingu.

Glavni junak ponesen njima skuplja kljuceve s crnog pianina u dnevnoj sobi, gasi svjetlo i ostavlja mracnu sobu iza sebe. Tiho, da ne probudi ostale ukucane, otvara teska hrastova unutarnja vrata i stupa u skuceno predvorje.

Upravo u trenutku kad za sobom zatvara unutarnja vrata u gitarske se rifove ukljucuje bubanj ... kakav tajming (bravo Leiner). Prvo jedan snazan udar onda serija laksih i onda se i bubanj potpuno uskladjuje sa gitarom. Snazni beskompromisni udarci

On pusta da glava isprati taj pocetak ritmicnim trzajima ... kao prije toliko godina ...

A onda okret, otvaranje vanjskih vrata i u savrsenoj sinhronizaciji sa muzikom gdje gitara upravo pocinje podizati melodiju i stvarati zvucni val - izlazak u osuncano jutro. Duboko udisanje - pogled prema nebu.
Dobro je - plavi se. Samo trag aviona protegnut po besprijekornom plavetnilu.

Slinavi kurvari ... bijedni genitalci ... nezgodno potezu ukrucenu vjernost ...

Dah se lijepo vidi u prohladnom zraku. Popravlja sal oko vrata i u istom pokretu namjesta jaknu preko njega. Lezerno desnicom prihvaca bicikl oslonjen o zid i neocekivanom lakocom s obzirom na svoju masu vine se u sjedalo.

Razbice ti licnost, slaniju od mora

Dok jarko zuti prsluk sa reflektiraucim trakama leprsa oko njega samo nehajno pricvrscen na prsima - on silazi s plocnika i presijeca put nailazecim autima. Ukljucuje se u promet kao sto puzzle ulazi tocno na svoje mjesto. Kao i toliko puta do sada.

Odstupi korak zeno, gledaj! Nezajazni andjeli!!
HEJ
Dolaze!
Kao krv crveni

Uz crescendo gitare i glasa pretjece ga poznata sjena dvokatnog crvenog autobusa sto ce tu odmah iza zavoja stati na stanici.

On mirno pedalira osjecajuci povremeno hladne dodire struje zraka na licu

Andjeeli
Kao krv crveni, kao znoj opori, brutalni .... andjeli


I dok gitara ostaje solazom zavrsiti prvi refren a bubanj i dalje snazno nabija ritam on prolazi semafor na zuto i ulazi sporednim ulazom kroz park.

ponekad u osam
ponekad u tri
lijevi skup ideja
dolje ispod nogu

Masivna zeljezna vrata su otvorena a iza njih je uski prolaz izmedju dva visoka ciglena zida.

Izlece iz tog uskog prolaza na otvoreno kao ispaljen i naglo skrece udesno dok pogledom obuhvaca ogromnu travnatu povrsinu sto se pruza pred njim unedogled.

otvori sirom oci, tiho kao jeza
pusteni s lanca
gledaj
nezajezni andjeli


Gume gutaju metre asfaltirane staze uz livadu dok on hitro juri po sjevernom obodu mimoilazeci se sa joggerima, setacima, njihovim psima i drugim biciklistima.

Ponovo refren

Na uglu parka skrece prema jugu i sad na laganoj nizbrdici jos ubrzava. Hita ususret suncu sto je u narancasto obojalo nebo iznad predgradja.
Prvi ovogodisnji mraz uhvatio se za vlati trave i stvara cudesnu sliku, kao da je netko retusirao zelenilo trave i prekrio ga bijelom koprenom. Iako ima slusalice u usima dobro se cuje fijukanje zraka oko njega.
Fijukanje se pretapa u glasove back vokala koji pjevaju u falsetu

(aaaaah u kolima od plastike)
u djevojackim snovima
(u majmunovom vidjenju)
u raspaljenim nocima


Pri dnu parka ulazi medju drvece. Tu se i staza po kojoj vozi priblizava zicanoj ogradi. Kroz nju i kroz rijetko grmlje sto je obrasta vidi se straznji kraj tamnocrvenog dostavnog vozila koje prolazi po mirnoj ulici uz rub parka.

tko zna

Jedno vrijeme voze usporedo, svaki sa svoje strane ograde, a onda staza ponovo skrece i on juri preko opalog lisca i bez zadrske kroz siroku lokvu sto se napravi od svake kise, tako da se ni ne povlaci tijekom jeseni.
Glazba najavljuje poantu

ne bu dobro
nebu dobro
svrsiloooooooo


Upravo na ovaj Johnyjev vrisak nekoliko metara naglog uspona u zelucu izaziva onaj poznati osjecaj iz luna parka. Bicikl u trenu gubi brzinu i sad vec sasvim mirno, glavni junak prolazi izlaz iz parka i ukljucuje se na biciklisticku stazu uz ogromnu prometnicu na dvije razine kojom bez prestanka i bez zaustavljanja jure automobili, autobusi i kamioni. Boje se pretapaju u sivo.

Gitara zavrsava solazu i on ulijece pored rampe uz veliku sivu zgradu svu od celika i stakla okupanu jutarnjim svjetlom.

Klima glavom kolegama koje je autobus malocas iskrcao pred zgradom.
Klizi u garazu i sjase s bicikla tocno dok zadnji zvukovi gitare zamiru.
Muzika staje.




Ne znam sto ce se dalje zbivati u ovom filmu, ali ova spica mi je jutros bas lijepo zapocela dan ...

Neutrino dvanula

Kad sam se vec raspisao o mom blogu i promisljanjima uz njega vezanim, mozda bih vam mogao malo predstaviti sto je sve tu i cemu sluzi (ili u vecini slucajeva cemu ce sluziti).

Shvatite to kao kad dodjete nekome u goste pa on navali da vam bas mora pokazati i ostatak kuce sve nadajuci se da cete pohvaliti kako je vlastorucno izradio nocne ormarice u spavacoj ili postavio plocice u kupaoni (skupa sa bordurom). Tako vas i ja pozivam da povremeno malo podignete pogled s teksta kojeg upravo citate i da pogledate na ova cuda koja sam poslagao sa strane.

Na lijevoj margini, na vrhu, nalazi se moja e-mail adresa koju prilicno radovno kontroliram, ali mi se ipak desi pa po par dana ne svratim tamo. Zato za hitne stvari javite se kroz komentare. Mozete i samo napisati "Imas mail"...

Onda je tu prvi od nekoliko linkova koji vodi na vanjske stranice i koji je kao i svi ostali jos u radnoj fazi. Radi se o Mojim linkovima. Jednostavno sam ovdje odlozio sve one linkove koje sam klikao da bih citao omiljene mi blogove. S obzirom da ih sad citam preko Google readera vise mi ne trebaju na marginama bloga (tu je ionako guzva) pa cu na ovoj stranici urediti miran kutic gdje cu sve te linkove sloziti i dati im oblik i prostor koji zasluzuju. Za sada su samo nabacani. Ako je i vas blog medju njima, a imate banner s kojim zelite biti povezani - slobodno mi ga imejlajte (na prijespomenuti mail) pa cu o tome voditi racuna kad budem uredjivao tu stranicu. A ako se Aboogy ikad razvije u ono sto meni treba, ovaj ce link voditi na moje linkove na Aboogyju (Zeko, ako ovo procitas - znas sto ti je ciniti)

Onda je tu link pod prilicno jasnim naslovom Knjige. Tu kanim pregledno sloziti sto citam, sto cu tek citati, a sto sam procitao. Naravno da ce tu biti i linkovi na one postove gdje sam te knjige spominjao, kao i posebne preporuke. Mozda nekog interesira ili ne zna sto odabrati. Ovo mozda pomogne. I sam volim ponekad procitati poneku rijec o knjigama koje valja procitati.

Potom, a jos uvijek na lijevoj strani (u izradi) je i link na vanjsku stranicu gdje kanim objaviti podcaste (iako jos uvijek nisam siguran da ce to ikoga zanimati. Tu ce stranicu na uredjenje dobiti mala neutrinka, kojoj imam u planu povjeriti i sve oko korespodencije, slikovnog, filmskog i drugog materijala za podcast. Ona to jos ne zna, ali polako...

Ako ne znate sto je uopce podcasting, evo linka gdje sam pisao o tome ...

Ostalo na lijevoj strani je brojac posjeta i tracker - tu mozete i vi vidjeti neke zgodne statistike posjeta mojem blogu (ako vas to uopce zanima), ali i informacije koje svaki posjetitelj ostavi - ne samo na mom nego na SVAKOM siteu ... pa si ti misli ...


Ocemo sad prijeci na desnu stranu? Evo tu je odmah --- samo malo ... da pomaknem ovu zavjesu ... evo nas ...

Desna strana namijenjena je nekim igrackama koje testiram i jos ne znam hocu li ih zadrzati i u kojoj formi.

Najprvo, tu je popis tema koje su pokrivene postovima na ovom blogu. Mozda ste primijetili da ovdje mogu svoj post strpati u jednu ili vise kategorija. Kategorije sam stvorio ja, a mislim da ovo dodje kao neki zgodan pregled onoga cime se moji tekstovi najvise bave. Dodje mi i kao neki podsjetnik. Vidim na primjer da sam o muzici pisao jako malo. S obzirom da mi je nekad najvaznije pitanje kod upoznavanja bilo Sto slusas?" - mislim da cu morati napisati nesto o muzici.

Onda - malo manje prvo - tu je Arhiva o kojoj necu trositi rijeci jer vjerujem da ste dovoljno umni da znate cemu ona sluzi, a ovaj padajuci izbornik zbilja i nije tesko skuziti ... postovi s ovog bloga slozeni su po mjesecu objave.

Najtrece - tu je jedan dobro skriveni link "Najbolje od mene". I on je neka vrsta arhive samo za sada se radi o zdruzenoj arhivi sa ovog i sa starog bloga. Buduci da je prebacivanje postova u tijeku, tu ce biti jos dosta promjena - naime neki linkovi vise nece bacati na blog.hr kao sada nego na novu lokaciju na ovom blogu. Postove sam birao s neskrivenom sklonosti prema samom sebi i uopce nije receno da su bas svi dobri. U trenutku dok ovo pisem, u tijeku je prebacivanje postova iz ozujka 2006 (zato RSS poludi s vremena na vrijeme...)

Cetvrta soba na desnom krilu su FEEDovi za RSS i druge aplikacije. Sto su FEEDovi, cemu sluze i zasto su dobri, opisat cu u jednom od slijedecih postova. S obzirom da sam ja tek nedavno uspio skuziti sto je RSS nadam se da necu nikoga uvrijediti ako mislim da bi tekst o tome jos ponekome mogao biti zanimljiv. Upitnik je tu zato sto nisam siguran rade li kako treba pa bih cijenio poneki feedback od onih koji ih koriste.

Quotation of the day u petoj sobi je jedan gadget kojeg sam nasao na netu a koji mi se cinio zgodan ...sad vise nisam siguran. Nekad sam imao i one zgodne pokazivace temperature u Zagrebu i Londonu, ali sam ih morao maknuti jer su radili cuda i bili problem kod ucitavanja ...

Ispod dnevnog citata nalazi se popis pod nazivom "Top referers" - ako se domislite boljeg naziva otvoren sam za sve sugestije. To je top-lista web siteova (blogova) s kojih mi dolazi najveci broj posjetitelja. Svakih par dana pregledam svoj tracker i po potrebi azuriram listu. Trenutno vam za ulaz na listu treba barem 30-ak posjetitelja sa vaseg bloga. I onda cete konacno moci reci da ste uspjeli u zivotu. Moci cete to cak i staviti u zivotopis - "a na neutrinovom blogu plasiran sam medju prvih 10 top referera (ili kako cemo to vec nazvati)"...

Vazno je naglasiti da se na listi referera ne pojavljuju blog servisi kao ni moji blogovi na njima - samo blogovi ljudi koji su me iz ovog ili onog razloga linkali ili spomenuli u nekom tekstu. A i neki kod kojih sam ostavio komentar pa je dovoljno ljudi kliknulo na link.

Onda slijedi nekoliko bannera tzv. agregacijskih i zajednickih siteova na kojima je i moj blog izlistan ili na kojima pisem. Tu cemo se malo zaustaviti jerbo su ti banneri ovdje zato sto su meni vazni.

Prvi po redu je Pollitika koji je kao sto nesumnjivo znate naj-naj-naj politicki site u ovom trenutku u Hrvatskoj. Tamo pisem i komentiram politicke teme...

A sad o drugim siteovima s liste: (nakasljavam se, popravljam cvikere i blagim glasom zapocinjem predavanje)


Dakle, kao sto blog.hr, bloger.hr i mojblog.hr imaju svoje naslovnice na kojima izlistavaju blogove svojih korisnika i ponekad na njih skrecu paznju i slicno, tako ovi siteovi agregiraju blogove bez obzira na njihovo porijeklo.
Dovoljno je zeljeti da vas izlistaju, prijaviti se i to je to.

Site Croblogeri vama citateljima omogucava da svojim klikom preporucite moj blog. Sto vise vas to ucini to je veca vjerovatnost da ce netko sa tog sitea doci i procitati o cemu ja to zapravo pisem. Tako da ako vam je moj blog supac, mozete to pokazati i na vrlo eksplicitan nacin - klikanjem tamo. Ta lista ne ovisi o misljenju tamo nekog urednika nego mojih citatelja. Kad se sjetite i kad imate vremena kliknite.

Drugi agregacijski site je Blogariat. Kao sto vidite na popisu "Top referera" s njihovog mi sajta ponekad ponetko svrati. Taj je sajt nesto slicniji poznatim naslovnicama jer tu postoji urednistvo koje cita razne blogove i onda pojedine njihove postove preporucuje na naslovnici. Mene su uvrstili samoinicijativno (sto me jako ugodno iznenadilo i zbog cega sam im jako zahvalan) i svrstali u rubriku Drustvo (bez prirode) i to mi se cini dovoljno siroko i dovoljno neodredjeno da pokrije sve o cemu sam ikad pisao, a mogu bez problema pisati o bilo cemu, a da nikad ne izadjem iz tog opisa ...

Treci site koji ima izlistan ovaj moj blog je Susjed.com koji je prvi RSS direktorij u Hrvatskoj. (Tako oni vele, a ja nemam pojma jel prije susjed ili dvanula). E sad, ako kao ja do nedavno, ne znate sto je RSS - kako rekoh, sve cu to objasniti u jednom od slijedecih postova. Casna rijec. Objasnit cu to kao laik laiku. Sve cete skuziti vidjet cete :-)) Uopce nije strasno. Meni je sve milo doslo kad sam skuzio o cemu se radi. Sto bi rekli na indexu - lako je kao 1, 2, 3 ...

(zavrseno predavanje)


Ispod toga ide nekakva scripta za Technocrati. Ne pitajte me ni sto je ni cemu sluzi. Ni ja to jos ne mogu skuziti.


Pa da mi zavrsimo sa obilaskom bloga, tocnije njegove desne strane.

Kao predzadnja stvar na desnoj strani nalazi se nesto sto sam radno nazvao "Guglarije". To su pojmovi, odnosno njihove kombinacije koje su slucajni posjetitelji upisivali u Google da bi im on nasao nesto pametno na webu. Kad guglu to ne bi uspjelo ponudio bi im moj blog, pa bi oni onda dosli sim i moj tracker bi mi hitro dojavio po kojoj su me to pretrazi nasli ... Taj popis je tu iz vica.

Naime, zabavlja me vidjeti da ste naisli na ovaj blog trazeci nesto sasvim deseto poput "Najam vozila sa vozacem u Sarajevu", "sigurna tri para za petak" ili "Evergreen muzika, razlozi za i protiv".

Ipak, koji put vam se zalomi pa potrefite i ponesto o cemu sam zbilja pisao - kao o engleskoj kuhinji ili indijskoj hrani ... U tim sam slucajevima dodao i link na post u kojem se doticna tema obradjuje a ne bih li olaksao buducim traziteljima.

E da, ako nadjete neki site koji zbilja ima "slike zgodne nogu" slobodno mi ostavite link :-)))


Na kraju su rezultati nekih testova koji su trebali biti duhoviti. Malo su mi bedasti pa cu ih uskoro maknuti ...


Eto, sad ste vidjeli kako izgleda ta moja kucica ... da vas vidim znalci, tko je ovo napisao?


Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.

I za kraj Domaca Zadaca. (ne bojte se nisu pitanja za razumijevanje teksta)

Naredjeno mi je da napisem kratak opis svog bloga, al onako ... da bude privlacan. Da se spominju i neke kljucne rijeci i tako to. Sve u svemu trebao bi odrazavati ono o cemu ja pisem.

Ovo je moj draft, a od vas zahtijevam (da ne bi ispalo da furt nesto moljakam) da ga nadopunite ili preradite kako mislite da je blize stvarnom stanju:


Zagrepcanin na privremenom radu u Londonu pise o raznim temama, o cokoladi i djecjem radu, o knjigama, o svojoj obitelji i maloj neutrinki, o malim zivotnim razlicitostima (nije sve samo u voznji lijevom stranom) o hrani i drugim neobicnostima. Sto vidjeti u Londonu? Umjetnost, kultura, ali i televizija. Slike cvijeca, i drugih lijepih stvari, neizbjezni traktati o roditeljstvu i odgoju i tekuce polemike gledane iz drugog kuta - s Otoka.


Da vas sad vidim...

Nemoj da mi opet ispadne da je bilo vise posjetitelja nego komentara!! Naci cu vas!!

A sto sad?!?

Evo, gotova je serija interviewa.

Intervjuirao sam devet ljudi cije blogove redovito pratim, ali ne samo zato sto ih redovito pratim ili zato sto sam u nekim prijateljskim odnosima s njima (stovise s nekima od njih nisam do ove prilike razmijenio niti jednu repliku) nego zato sto mi se cini da bas tih devet blogova sadrzi ponesto od onoga sto bih ja htio imati, ali eto - nemam.

Ugrubo receno, htio bih biti duhovit kao Mufasa, zabavan kao Jezdi, otkacen kao Stroke, pisati majstorstvom jednog Tajpa ili razumom Zrinke, biti seriozan kao Mrak i potkovan kao Borja, dostojanstven kao zli_girl i omiljen kao Ribafish ....

Zasto bas devet?

Zato sto me bilo strah dodati i deseti blog na tu listu. Zato sto bi to bilo zaokruzeno. Zato sto bi bilo konacno. Bilo bi to kao reci - to je tih deset a ostali su druga liga.
A nisu. Imam ja veliku listu blogova u koje se ugledam i kojima na necem zavidim.

Odabrao sam bas ovih devet i zato sto su medjusobno dovoljno razliciti, ali i zato sto sam bio, kako sam to njima vec napisao - u fazi trazenja svrhe bloga i sto s njime zapravo zelim postici. (Zato ona pitanja o dubljoj svrhi bloga itd.)

Naime, vrijeme koje sam poceo posvecivati blogu postalo je znacajno u mojem danu. Nije da se direktno necega u zivotu lisavam zbog bloga, ali u svakom slucaju mogao bih ovih sat-dva dnevno trositi i na nesto drugo (obitelj, citanje, spavanje, pospremanje - you name it). No, trosim ga na blog. Nemam drugih hobija, ne pravim modele aviona i ne radim brodove od sibica - pa sam sebi oprastam ovu zabavu. A i prilicno sam naucio citajuci i pisuci, komentirajuci i igrajuci se s dizajnom. Tako da si utvaram da ima nesto dobro sto sam naucio iz svega ovog.

E, ali sad kad vise nisam na blog.hr-u nasao sam se u situaciji da zapravo ne znam sto bih htio.

Kad sad procitam onaj moj prvi post kad sam pocinjao pisati blog, jos uvijek sam nekako "tu" sa time sto zelim od bloga, ali sam htio malo provjeriti neka moja razmisljanja u razgovoru s ljudima koji mi nesto znace.

Od lipanjskog razlaza sa blog.hr-om puuuuuno mi je vremena oduzelo traganje kud cu sa svojim blogom, ceprkanje po html kodovima tulbar ovaj-onaj sajdbar ovaj-onaj boja FFF000 ili FFF001 prored ovakav il onakav, slova sim-tam i slicne gluposti. I jos nisam sasvim zadovoljan.

Onda gledam po nekim blogovima koje pratim i divim se kako su si ljudi sredili blogove ko vurice. Sve ti je tu, mozes satima kopati i pregledavati i sve ti je nekako zgodno i pregledno. Tako bih nesto i ja htio. Pa sam si slozio na brzinu "pomocne stranice" da rasteretim blog od raznih kerefeka koje sam natrpao na margine

Onda pogledam u brojac posjeta pa kad vidim da imam 6 posjeta od cega su 5 mojih ulogiravanja i jedan tajvanac koji je kliknuo na naslovnicu bloggera bas u one 2,3 sekunde kad je tamo stajao moj netom objavljeni post - postavim si pitanje ima li smisla igrati se sa svim tim gadgetima i cincilatorima kad to ionako nitko ne cita.

Onda se postavlja i pitanje sadrzaja - tocnije, da li je moje pisanje uopce nekome inetersantno i ako je, zasto je? Mislim, glupo bi bilo da ja pisem dizertacije o slobodi govora ili pravu glasa, ravnopravnosti zena ili diferencijaciji nivoa na Propilejima a da se ljudima cita o maloj neutrinki i njenim ljubavnim jadima ... i obratno.

Meni je nevolja sto mislim da mogu i ovako, a mogu i onako. Mogu se zezati i pisati duhovite pricice iz zivota (ne zabavno kao Jezdimir, ali na tom tragu) a mogu i zajahati neku ozbiljnu temu i sloziti poneki dubokouman post u kojem ce skoro svaka biti "na svom mjestu".

Optuzuju me neki da sam interviewima zelio promociju, da sam povladjivao tastini blogera s kojima sam razgovarao... To je vrlo istinita optuzba. Ja zbilja zelim da ljudi citaju moj blog. I zbilja bih volio da on bude jedna od nekoliko stranica koje cete otvoriti uz jutarnju kavu. Jesu li mi ljudi odgovorili zbog tastine ili zbog pristojnosti - ne bih znao, ali ionako ne volim psihoanaliziranja na temelju jednog postupka. Svim sugovornicima najljepse zahvaljujem, ja sam ih pristojno pitao ono sto me zaista zanimalo i jako sam zadovoljan i zahvalan na odgovorima koje sam dobio. Puno toga sto sam cuo poslozilo je neke kockice u mojoj glavi. Nisam mogao nekoga pitati za misljenje i pri tome biti bezobrazan ili napadacki, a s obzirom da se radi o ljudima u koje se ugledam - nisam ni imao razloga biti agresivan.

Elem, sad kao da mi je malo jasnije kuda dalje.

Nije bas da bih htio blogom pomicati brda, ali jos me muci ona fair trade markica na cokoladi. Tako da kad postignem neku pristojnu citanost opet cu vas daviti s Krasem i sa svime sto sam u medjuvremenu saznao. A i njih blogami...

Uz to, u pripremi su i neke dobre ideje drugih blogera koje mi se jako svidjaju i u kojima kanim ucestvovati ... ;-))

A sto se tice tema o kojima volite citati kod mene, ako vas zamolim da napisete cega se dobrog od mojih postova vi sjecate onako na prvu loptu - hocete li to napisati u komentare ovog posta?

U roj u roj !!!

Swarm

Koja cudna rijec ...

Ima dosta znacenja ali se sva na kraju svode na istu stvar.

Zapravo je cista biologija.

Swarm bi bio roj, plova ili jato - tj. grupa zivotinja koje se skupljaju i putuju u istom smjeru. Poznato je da je rojenje kod pcela nacin sirenja kolonija.

Osim bioloskog, postoji i vojno znacenje swarminga. To bi bio zajednicki napad veceg broja nezavisnih jedinica na cilj. Koristi se od prvih ratova, srednjeazijskih strijelaca koji bi sa raznih strana morem strijela napali protivnika, sjevernoamerickih indijanaca, napoleonove vojske, raznih gerilskih vojski, ali i njemackih podmornica u WW2. Danas tu metodu i u mirnodopskim uvjetima koriste paparazzi npr.
Onda ima jos nekih igrica koje se tako zovu, pa bandova, pa jedan film o pcelama ubojicama, pa neka sposobnost Pokemona itd ... sve u svemu - roj ...

Blogswarm bi onda bio nesto kao rojenje blogova ili blogera ... kad svi pisu o istoj temi u isto vrijeme - i to ne slucajno ...

Pa eto - i ja se danas rojim ...

Ako niste unaprijed znali vjerovatno vas cudi da veliki broj blogova koje ste danas otvorili pisu o tom novom i neocekivano dobrom sajtu www.politika.com

Kako rekoh - rojimo se.

Necu vas previse daviti s time sto je pollitika.com. To je mrak vec nadugacko i nasiroko objasnio puuuuno bolje nego sto bi to meni uspjelo.

Ako ste znali naci moj blog znat cete i kliknuti na link pa pogledati sami.

Mozete slobodno i kliknuti na banner tu na desnoj strani - odmah da vam velim da ako kliknete na banner i tak odete na site ja cu skupiti brazilion bodova i dobiti zlatnu udarnicku znacku, a mozda cak i podmetac za pivsku kriglu ...

Nisam vam htio pricati niti zasto se meni to cini dobra ideja i zasto i ja tamo vec neko vrijeme pisem. Rekoh, to sam vec napisao tamo. A onda sam si mislio da nije zgorega ponesto i ponoviti, pa vam ustedim vrijeme traganja za mojim starim upisima tamo ...

Dakle, sto cu ja na pollitici?

Iz nekoliko razloga.

Politika, uz nogomet, čini jednu od onih tema o kojoj svi uvijek znaju sve, bez obzira na svoje obrazovanje ili svjetonazore. A kako bih ja onda, skroman kakav već jesam, izbjegao izreći svoje mišljenje o najzanimljivijim političkim pitanjima današnjice?

Složio sam se sa svim onim Mrakovim uvjetima korištenja pročitao što se smije i što se ne smije, pa sam si u glavi složio neku osnovnu ideju ovog mog dnevnika.

Politiku smatram nedjeljivom od svih ostalih životnih sfera. Ako ništa drugo, tu se donose zakoni koji reguliraju sve ostalo - i sport i prehranu i aute i modu ... Pobjeći joj se ne može, pa je smiješno i pokušavati ili se pretvarati da si apolitičan.

Onda, ima u politici i nekih zgodnih moralnih, ali i drugih pitanja o kojima volim razmišljati i koja volim postavljati sebi i drugima.

Tako da bih se rado odazvao zovu pollitike i kad bi se radilo samo o mjestu gdje se pretresaju politička pitanja. No, kako mi se čini da Mrak i društvo imaju i nešto više na umu - baš me mami promatrati iz bliske blizine što će se dešavati.

Ako se ova inicijativa ne izrodi u puki predizborni balon neke od
političkih stranaka (a u Mraka imam povjerenja da se to neće dogoditi) vjerujem da bi se moglo raditi o nečemu zanimljivom i korisnom. I sad, ako bi se tu zbilja radilo o nečemu mudrom što bi moglo odigrati neku, pa makar i sporednu ulogu u predstojećim izborima, ali i općenito malo zagrebati po ustajalim politikantskim vodama domaće scene - opet se pitam - što ću ja tu?

Ja zbilja ne mogu pratiti sva domaća događanja poput većine posjetitelja tog portala jednostavno zato što ne pratim domaću televiziju i nikako ne mogu znati što je Hloverka sinoć izjavila.

Ako to ne napiše netko drugi.

A to je već komentiranje komentiranog.

No, zato mogu skupljati odjeke.

Mogu komentirati ono što se ovdje čuje i ono što se ovdje o nama priča. I hoću.

Mogu prepričavati neke ovdašnje događaje ukoliko ih smatram zanimljivim čitateljima u Hrvatskoj. I hoću.

Mogu iznijeti neka svoja zapažanja ili predstaviti neka ovdašnja politička rješenja. Bilo zato što vjerujem da ih treba kopirati, ili zato što vjerujem da ih svakako treba izbjeći. Hoću i to.

I konačno, mogu - ničim izazavan - iznijeti svoja razmišljanja o nekim univerzalnim političkim pitanjima i o pravu da se pollitika uopće miješa u neka pitanja. Vjerujem da sam u stanju nakucati nekoliko kartica prilično zanimljivog teksta s kojim se sigurno dobar dio čitateljstva neće složiti. Pa ću onda i to ...



I jos cu vam samo reci kako ce se postojanje pollitike odraziti na moje vjerne citatelje ovdje.

Jednom rjecju - nikako.

Ja cu ovdje i dalje bistriti neke teme koje me interesiraju pa makar bile i politicke.

Ali vas necu previse daviti politikom jer sad imam ventil za te stvari ... past ce tu i tamo koji cross - posting (mrak jesi vidio kako usvajam terminologiju?!?!) tj. poneki cu post objaviti i tu i tamo, ali bez brige - daleko od toga da cu se zaokupiti politikom i zapustiti druge sfere ovog bloga.

Danas se, eto, rojim skupa sa drugima, ali nemojte da vas to sprjecava da sutra dodjete procitati novi post koji je tu trebao biti ali sam se ukljucio u rojenje ....

Otkrio sam toplu vodu

Nakon što su ga već svi probali, opisali, opjevali, a neki i kupili konačno sam i ja odlučio prošetati malo po tom YouTubeu.

Mislim, prije sam po raznim blogovima nailazio na raznorazne video uratke i koji put sam bio zbilja oduševljen onime sto su ljudi tamo iskopali.

No, ja se nisam upuštao u pretraživanje. Djelomično zato što nekako nikad nisam imao vremena, a djelomično i zato što sam poznavajući sebe - očekivao da će mi par sati proletjeti kao ništa.

I kad sam konačno zbilja otišao tamo ...

Ne znam koliko je sati prošišalo, ali znam da sam našao toliko toga što želim pokazati i na svom blogu ...

Evo recimo, pisao sam već o Strictly Come Dancingu - natjecanju u kojem se poznati takmiče u klasičnim i latino plesovima. Svaka je poznata faca sparena sa jednim profesionalnim plesačem ili plesačicom za cijelo vrijeme trajanja showa.

Svake subote par koji dobije najmanje glasova publike napušta natjecanje.

Prve večeri opću pozornost muževa privukao je ovaj nastup.

On je nekakav radio DJ i ima nešto talenta, ali ona ... pardon Ola ...

On je dakle celebrity a ona profesionalka. Ovo je njihov nastup prve večeri. Plesali su ča-ča-ča.

Zbilja vrijedi pogledati ... čak i ako vas ne interesira ples ...





Mislim da bi se moglo svidjeti i damama i gospodi :-))

Zar nije i kod nas trebalo ove jeseni početi nešto slično???


UPDATE:

Svih mi doboša Darkvuda!!

Jelenskih mi rogova!!

Mlijeka mi u prahu i drugih mliječnih proizvoda ...

Nemreš bulivit!!!

Urekao sam ih!

Ispali su.

Danas.

Oh!

Mufasa jedinstveni

E da ... sve što je lijepo kratko traje. Ili svemu lijepom dođe kraj ...

Pa tako i mojem ljenčarenju tu na blogu.

Ovo je posljednji intervju u ovoj seriji. Reklo bi se da šećer dolazi na kraju, ali u ovom slučaju - nema šećera. Na kraju dolazi baklava.

Kao i svi do sada - jedinstven bloger.

Nevjerovatno je da netko sa tako rijetkim pojavljivanjem ima toliki broj obožavatelja, koji na počinak liježu s njegovim imenom na usnama.

Dobro - ne imenom nego nadimkom.

Ja isto. Svako malo kukam s gospođom - "Blogamu, onaj Mufasa opet ništa nije objavio danas!!"

Afrički lav je bio prva zbilja velika zvjerka koja je ikad zalutala na moj blog. Čitao sam njegov blog valjajući se od smijeha na izjave male Jebeke i onda je jednog jutra njegov komentar osvanuo na mom blogu. Ne sjećam se više oko čega je bilo ali znam da me ponos oblio ... (lažem, sjećam se oko čega je bilo, ali nije važno za priču ovdje)

Elem, vratimo se mi Lavu i njegovom blogu. On je tu zato što ne znam nikoga tko je vještiji sa riječima. Nekoga tko će i od komentiranja napraviti vic. (Pogledajte sto su mi on i stroke učinili dolje od komentara). Kad pročitaš dvije riječi lavovog komentara ceriš se čitav dan. "Ma kako se samo toga sjetio ..."

A postovi ... Gledao sam jednom u Mostaru kako rade one bakrene tanjure što ih prodaju kao suvenire. Sjedi čovjek na pragu i lupa točkicu do točkice. Ti gledaš, a njemu savršena slika pod prstima nastaje. I uopće ti nije jasno kako je moguća takva strpljivost i takav sklad.

Tako je nekako i sa lavom. Svaka mu je na mjestu.





I strašno ti je žao kad dođeš do kraja. Ti su njegovi tanjurići tako fina izrada, ali i tako malecki.

Još tražim način kako da mi neki njegov post potraje.

Morat ću i ja kao djeca nekad bombone polizati pa zamotati natrag u papir. Tako ću odsad doći, pročitati jednu rečenicu - pa se vratiti sutra po još ...

Da ne duljim više, ajmo sad pročitati interview

1. Kako ti je uopće palo na pamet pisati blog? Pisac koji želi doći do publike ili nesto drugo?

Za sve je kriv jedan pauk. Jednog jutra vozio sam dijete u vrtić i vidio nepropisno parkiranog 'pauka'. Kad sam se vratio kući, nazvao sam neke svoje prijatelje i pitao ih znaju li oni koja služba odvozi nepropisno parkirane pauke. 'Idi ti, Lave, lijepo ukurac!' – glasila je većina njihovih reakcija, a meni je bilo žao tako dobre teme. Onda sam otvorio blog (zvao se Pauci s Marsa)
i napisao post o tome. Sedam dana nije bilo nijednog komentara, pa sam ugasio taj blog. Toliko o piscu i njegovoj publici.

2. Neki aspekti tvojeg bloga su mi uzor. Smije li se znati tko su tvoji uzori? Tko su ljudi čije blogove obavezno čitaš i čijim blogovima bi volio da tvoj blog nalikuje (kad velim "nalikuje" ne mislim konkretno na dizajn ili na teme ili na publiku - mislim na bilo koji segment)

Nemam uzora na blogu, a (ako u tvoje spadam i ja) mislim da ih ni ti ne bi trebao imati.


3. Objavljuješ vrlo rijetko. Osim pisanja duhovitih priča i pjesmica - ima li tvoj blog i neku dublju svrhu? Zeliš li njime još nešto postići ili misliš da si sad dosegao maksimum?

Otkad sam na blogu, imao sam nekoliko ozbiljnijih prežderavanja i opijanja (mnogo sam pisao, čitao, komentirao) i, kako to već biva nakon opijanja, onih nemilih i nepopularnih razdoblja u kojima sam se odmarao i 'liječio' od toga.
Sad sam u jednoj takvoj fazi mamurluka. A ovo za 'dublju svrhu' i 'maksimum' mogao bih formulirati ovako: ako mi priznaješ da su neki moji postovi duhoviti – nema dublje svrhe, a i maksimum je tu negdje.

4. Kako premošćujes virtualni i stvarni svijet? Imaš li iskustava sa ljudima koji su te prepoznali u stvarnom životu preko bloga i što misliš o blogerima koji koriste vlastito ime i prezime?

Spomenute svjetove premošćujem tako što se bavim postogradnjom. Već sam napravio Post na riječi Kwai, a pripremam i Postove okruga Mali Ston. Ja bih one blogere
koji koriste vlastita imena sve u Sibir, naročito onog Bogunovića. (Pa da ga vidim kako će mi onda otimat' koke po blogovima ...)


5. Koliko pratiš i koliko te zanimaju posjetitelji tvojeg bloga? Smatraš li broj posjeta tajnom i trebaju li je blogeri tajiti? Postoji li neka granica koju zeliš dostići i što ćeš kad ju dostigneš?

Heh, ja imam toliko posjetitelja da bih to svakako trebao tajiti. Želio bih dostići brojku od petnaest posjetitelja, a kad to dostignem – odmah pucam na svih sedamnaest! I još da me onaj subverzivno-destruktivni Strokewski prestane posjećivati i rastjerivati poštene mušterije, gdje bi mi bio kraj !?


6. Koliko vremena dnevno/tjedno/mjesečno trošiš na svoj blog? Kad govorim o utrošenom vremenu ne mislim tu samo na vrijeme potrebno da se otipka novi post nego i na dizajniranje, istraživanje za obradu neke teme, učenje o nekom novom alatu i slično. Jednostavno, koliko vremena misliš da bi dobio kada bi se sutra prestao baviti blogom.

Mislim da je na mom blogu poprilično očigledno kako sam ja i vrijeme za dizajniranje i vrijeme za istraživanje tema i vrijeme za učenje o novim alatima potrošio na neke potpuno druge stvari. Kad bih se sutra prestao baviti blogom, najviše bi mi nedostajala kladionica.

7. Postoje li neka znanja koja nemaš a vjeruješ da bi ti da ih imaš bilo ugodnije, zabavnije, udobnije ili jednostavnije blogati?

Naravno. Mnogo bi mi pomogle neke sigurne dojave iz belgijske i njemačke lige.
Tu se uvijek nešto promijeni u zadnji trenutak, nije to tako jednostavno kao kod poštenih Talijana proljetos.


8. Sto bi se moralo dogoditi da prestanes pisati blog?

Ne znam točno što je to bilo, ali mislim da se (manje-više) već dogodilo.


9 . Što mislis o blogerima koji svoje dobrouhodane blogove koriste u komercijalne svrhe za promociju novih proizvoda?

Ako ih plaćaju novcem, mislim da su uspješni. Ako ih plaćaju tim novim proizvodima, mislim da bi trebali izbjegavati reklamiranje i promociju lijekova i kozmetike.


10. Što misliš koliko je mufasin blog važan tvojim čitateljima i na hrvatskoj blogerskoj sceni, a blogami i šire? Osjećaš li obavezu napisati novi post?

Ih, baš 'važan' ... to ne znam. Ali vjerujem da ima ljudi koje sam znao tu i tamo razgaliti i kojima je moj blog, recimo, zanimljiv, nekima možda čak i drag.
Govorim o užem krugu svojih stalnih 'pacijenata'. A blogerska scena, generalno, traži nešto drugo i ja tu sigurno nisam važan. Tu ne možeš biti važan s dva posta mjesečno.
Nekakvu najnačelniju obavezu pisanja novog posta još uvijek
osjećam, ali sve manje sam spreman bilo što podređivati tome i ne volim kad me netko povlači za rukav. Kao što nas iskustvo uči da i nakon najdužeg sušnog razdoblja uvijek na koncu ipak padne kiša, tako možete biti sigurni da ću i ja, prije ili kasnije, objaviti novi post.


Tako je govorio Mufasa.

Ja neću više prizivati kišu. Kad dođe, dođe. Ja bih volio da dođe brzo, ali tko će kiši naređivati ...

Jedna dobra djevojka ...

Najprije, oprostite zbog ovog prekida.

Preminulo mi je napajanje i time oštetilo matičnu ploču. Ili je matična ubila napajanje - nisam baš najbolje razumio... U svakom slučaju koštalo me ko Saint Peter's scrambled eggs... novo napajanje i popravak matrične (hm, jel ploča matrična ili matična?)

Onda sam, da se oporavim od tog silnog troška, (a kad već tip čačka po računalu) dao da se ubaci RAM memorije kol'ko ide (još 512 MB) i DVD pržilica ... rekoh, da se u cijeloj priči barem nečemu veselim.

I evo me sad opet online. Dig'o noge na stol, tipkovnicu u krilo i udri.

E da, i još sam skužio da mi od nedavno blog podržava i naša slova ... to bi se moglo pozitivno odraziti na razumljivost teksta ... s druge strane sad više nemam izgovora da me se teško čita jer se treba bolje usredotočiti - sad ako je tekst konfuzan, svi znaju da je konfuzan jer mi je pisanje konfuzno i .

Dosta uvoda.

Današnji intervju je samting spešl. Jedina blogerica koju i osobno poznajem i jedna od samo tri osobe koje sam susrevši ih na internetu potom upoznao i u RL - oprostite mi vi koji ne volite taj izraz real life, ali ja ga volim. I odvajam od ovog virtualnog.

Danas, dakle donosim razgovor sa zli_girl .

No, da ne bi netko krivo pomislio da je zli_girl tu zbog prijeteljskih razloga. Naravno da nije.

Njezin je blog preživio mnoga prebacivanja, ono što je danas na njemu kao i komadići njenih postova i dizajna plutaju sajberspejsom, pa se i iz njih može dobro skužiti o kakvoj se zapravo sjajnoj curi radi.

Žena koja obožava Alfu, živi za milanske rosso-nere, a za kompjutere je tata-mata. Uz sve to rastura i marketing, e-business i slične teme.

I uz sve to piše nepretenciozno, bez napuhavanja, ali i suvislo i laiku razumljivo (kao laik to posebno cijenim).

I sad bi netko pomislio da se radi o nekom muškobanjastom ili techno blogu. I netko bi debelo pogriješio. Jer zli girl je ženstvena žena. I nježna mama i osjećajna dama sa nerijetkim lirskim epizodama.

Zavidim joj i na znanju koje ima i na načinu kako se "nosi".

Eto, zato sam je pitao što ona misli o blogu.




1. Tvoja isprekidana povijest bloganja i bloganje na razlicitim servisima ne dopusta mi da iskopam tvoj prvi post. Kako ti je uopce palo na pamet pisati blog?


Isprekidanost? Ha ha, cekaj, cekaj. Imam ja svoju domenu, jos samo da mi je vremena… (Izgovor, ne vjeruj mi). Zelim se a i moram se se prvo aklimatizirati u staro-novoj sredini.
Kako je pocelo? Pa pocelo je zanimanjem za blog u sluzbi online marketinga i sudjelovanjem na tematskim blogovima vani
Bloganje na hrvatskom jeziku u ovoj bla-bla zli_girl formi, pocelo je daleke 2004.

Kriv je stari indexov chat.

Jedne noci dijelio se link bloga korisnice pa kliknuh u namjeri da potvrdim neka svoja razmisljanja. Vec nakon par redaka shvatih da gubim vrijeme a par sati kasnije upisala sam u blog editor svoj prvi tekst. Imam ga negdje. Zelis li, mogu ti ga poslati.


2. Neki aspekti tvojeg bloga su mi uzor. Smije li se znati tko su tvoji uzori? Tko su ljudi cije blogove obavezno citas i cijim blogovima bi volljela da tvoj blog nalikuje (kad velim "nalikuje" ne mislim konkretno na dizajn ili na teme ili na publiku - mislim na bilo koji segment)


Nalikuje? Oh, ne bih da mi blog nalikuje. Moja (ne)piskaranja su na ovom blogu iskljucivo rekreativna. Danas AC Milan, sutra politika, za tri dana tumacenje vlastitih snova...ne, nema pravila. Sve je stvar inspiracije a ona je, znamo, relativna.
Blogovi uzori? Nemam ih. No jos iz vremena foruma mi se dopada tvoja objektivnost tak da pod moje redovno , bas redovno stivo mozes staviti link na svoj blog.

Tu su jos subjektivni, biznisblog.com, creativa, mracni,
tzombix, ariston, leb, babl, zec i Mirko i Slavko.


3. Osim iznosenja svojih razmisljanja ili stavova - ima li tvoj blog i neku drugu svrhu? Zelis li njime jos nesto postici ili mislis da si dosegla maksimum?


Zli_girl blog svrhu? Zezas me? Brisanje prvijenca na konkurentskom servisu a zatim selidba (iz brrland u biroland) rijesilo ga nekakvih znacajnijih svrha.

Maximum? Mozda ce ispasti samouvjereno no zapisi na zli_girl blogu tek mali su mali postotak onoga sto mogu i promil onoga sto radim,; sto bih voljela podijeliti i sto bi moglo biti zanimljivo svijetu.

Primjerice, nema tjedna da ne radim neko istrazivanje, procitam kakvu knjigu glede istog, testiram sve i svasta… uglavnom, dolazim do zanimljivh informacija i napast je prava ne objaviti dio toga. Imam hrpu napisanih tekstova za blog koje, opreza radi, ipak ostavljam na CD-u.

Problem je sto, kad je blog u pitanju, ne mogu ne odvojiti poslovnu sferu zivota od osobne. Mislim, mogu "prepisati" neku vijest, napisati svoje misljenje o necem..no vecinu podataka, rezultata kao i izvora informacija drzim poslovnom tajnom. Bavim se kreativnim poslom a znamo da kreativnost nije izmisljanje tople vode vec svojevrsna sinergija - povezivanje
starih elemenata.

4. Kako premoscujes virtualni i stvarni svijet? Imas li iskustava sa ljudima koji su te prepoznali u stvarnom zivotu preko bloga i sto mislis o blogerima koji koriste vlastito ime i prezime?


Ne premoscujem. Virtualni i stvarni svijet za mene su jedno. Predugo sam online (u svim segmentima zivota) da bih si dopustila zivot u dva svijeta. Nekako vjerujem da bih do dana danasnjeg u jednom bila izgubljena. Pritom ulog stavljam
na stvarni. Glede otkrivanja identiteta, pa nemam neko misljenje o tome. Naime, i sama sam to nekad radila.

5. Koliko pratis i koliko te zanimaju posjetitelji tvojeg bloga? Postoji li neka granica koju zelis dostici i sto ces kad ju dostignes?



Moram priznati, zadnjih dana ne previse. Nekada sam, zahvaljujuci profesionalnoj deformaciji, na svojim blogovima svakodnevno pratila statistike, usporedjivala podatke, obradjivala pojedine rijeci, pratila rejting na Googleu, testirala
razne metode promocije bloga van servisa…

6. Koliko vremena dnevno/tjedno/mjesecno trosis na svoj blog (ajde neki prosjek jer posljednjih par mjeseci nisu reprezentativni)? Kad govorim o utrosenom vremenu ne mislim tu samo na vrijeme potrebno da se otipka novi post nego i na dizajniranje, istrazivanje za obradu neke teme, ucenje o nekom novom alatu i slicno. Jednostavno, koliko vremena mislis da si dobila otkako se rijetko bavis blogom?


Nisam nista dobila. Jos uvijek zelim da dan ima barem pet sati vise.

I dalje pisem. Olovkom.

I dalje citam.

No ne ostavljam komentare.

Pracenjem i biljezenjem trosenja slobodnog vremena online, dosla sam do zakljucka da mi puno vise vremena oduzima komentiranje blogova te citanje komentara. Jest da oni nekad znaju biti inspirativniji nego sam tekst, no eto, toga sam se za sada odrekla.



7. Postoje li neka znanja koja nemas a vjerujes da bi ti da ih imas bilo ugodnije, zabavnije, udobnije ili jednostavnije blogati?


Jednostavnije? Ne bas. Ugodnije, zabavnije, udobnije vec su druga prica. Recimo da bih sve nabrojano bilo daleko ugodnije u nekakvom normalnijem okruzenju.

Naravno, govorim o hrvatskim blog servisima. Citajuci vjecite prepiske o cool i almost cool, buster i busted listama, spam komentare, pa razno razna ocigledna uvlacenja (ocito je da smo mali narod) … gubim volju za posjecivanjem takvog svijeta.

Znas, nisam od onih sto im mrzovoljno lice na blagajni u ducanu gdje kupuju kruh ujutro umije pokvariti cijeli dan. U stanju sam se nasmijati, ostaviti kruh, te proci pola grada do novog pulta. Ili pak, jednostavno, ne kupiti kruh taj dan. Tako je to i s blogosferom.

8. Sto se moralo dogoditi da prestanes pisati blog?


Polako, nisam jos prestala. I’ll be back.


9 . Sto mislis o blogerima koji svoje dobrouhodane blogove koriste u komercijalne svrhe za promociju novih proizvoda?

Zasto ne? Naravno, sve dok ispod/iznad teksta stoji nesto poput - paid.

10. Sto mislis koliko je tvoj blog vazan tvojim citateljima ili na "hrvatskoj blogerskoj sceni" uopce? Osjecas li obavezu napisati novi post?

Ne mislim da je vazan. Sada ga ne zelim vaznog jer sve sto je vazno namece obvezu vise a ja si zadnjih dana ne zelim zagorcavati zivot dodavanjem novih obveza

Eto, toliko za danas ...

Sad ću vas pustiti na miru do srijede - tako da se polako opet naviknete da sam tu - k vragu a taman sam se lijepo zahuktao...

Rad nedjeljom

"Prekovremeni rad je pokazatelj da nekaj kod radnika ne stima" - govorio je moj bivsi sef.

A mi smo obicno dodavali - "ili da ti je sef idiot" i nastavljali drobiti neplacene prekovremene ...

Danas je nedjelja. Vec drugi dan ovog predivnog vikenda u kojem je vrijeme toplo i suncano, kako se samo moze pozeljeti.

A ja sam na poslu.

Proklinjem svoju ljenost da neke stvari napravim na vrijeme i sad ih radim u svoje slobodno vrijeme i gubim ovaj prekrasan vikend.

A mogli smo otici negdje ...

Uz to, doma je crkao kompjuter i tko zna kad cu naci vremena odnijeti ga majstoru ...

S obzirom da na poslu radim a doma nema kompa nema ni slijedeceg posta.

Ostala su mi jos dva interviewa ali ih ne mogu objaviti jer nemam vremena prirediti post.

Nemojte me zaboraviti.

Neutrino


P.S. Uza sve to i Xiola je otkrila identitet. Sad znam da nije plava. K vragu ...

Ovo je prica o tipu zvanom Tajp ...

Ukradoh Mufasi ideju za naslov, ukradoh Mraku ideju za seriju interviewa... cak se i decki s Blogariata mrste jer su oni htjeli napraviti seriju interviewa s blogerima ...

No, bez obzira na sve, ja trenutno zbilja uzivam sto s vama mogu podijeliti ove postove. Svi blogeri kojima sam postavio pitanja odgovorili su i svojim odgovorima pomogli u mojem trazenju smisla.

Danas vas castim jos jednom legendom. Ovaj covjek vlada rijecima kao rijetko tko. Iako sam gradsko dijete sa vrlo ogranicenim dozivljajima sela - kad Tajpvrajter krene opisivati jutarnje oranje - tocno osjetim kako je to. A i kad pise o Carugi, o muskarcu bez zene ... ma kad Tajpvrajter pise o bilo cemu to je samo za sjest i citat. Necu vas uvjeravati, ako jos niste kliknite pa procitajte.

Moram li posebno objasnjavati zasto je Tajpvrajter medju intervjuiranima?




Interview je ovdje:


1. Trazeci prvi post na tvom blogu nisam uspio naci niti podatak od kada blogas (nije vrag da smo poceli u isto vrijeme - sijecanj 06), a niti kako ti je uopce palo na pamet pisati blog? Pisac koji zeli doci do publike ili nesto drugo?

Da, izgleda da smo i Ti i ja poceli istovremeno blogati. Ne znam otkud mi ideja da otvorim blog, nekako se to dogodilo samo od sebe. Kako se nisam mogao prisiliti da pisem samo za sebe, blog mi se ucinio kao idealno mjesto za prezentirati svoj rad,svoje price, i odmah dobiti reakciju javnosti (ako je uopce bude). Moram priznati da sam se u pocetku veselio komentarima i reakcijama citatelja na price kao beba zvecki. To veselje nije ni danas nista manje.

2. Neki aspekti tvojeg bloga su mi uzor. Smije li se znati tko su tvoji uzori? Tko su ljudi cije blogove obavezno citas i cijim blogovima bi volio da tvoj blog nalikuje (kad velim "nalikuje" ne mislim konkretno na dizajn ili na teme ili na publiku - mislim na bilo koji segment)?


Mozda zvuci prepotentno, ali je doista tako: Tajpvrajter nema uzora i bilo bi lose kada bi moj blog bio usporediv. Postoje blogeri ciji rad izuzetno cijenim.
Prije svega mislim na autore 'knjizevnih' blogova, ali volim i mnoge koji se bave svakodnevicom, pa i intimom. Premda nisi pitao, postoje blogeri koje uopce ne cijenim, a nalaze se na najodabranijim listama.

To su ljudi koji ne znaju nista napisati, a da to ne ispada kurcenje vlastitom (umisljenom) velicinom.
Nekada sam na njih reagirao, sada ih ignoriram. Da, ne volim i nepismenost.


3. Objavljujes prilicno cesto. Osim pisanja prica - ima li tvoj blog i neku dublju svrhu? Zelis li njime jos nesto postici ili mislis da si sad dosegao maksimum?

Hvala Ti za ovo da objavljujem cesto. Mislim da bih mogao i cesce.

Drugi dio Tvoga pitanja gotovo je uvredljiv jer najdublja i jedina svrha moga bloga jest objavljena prica. Tajpvrajter.blog.hr je moje mjesto za rad, tu su moje price koje zelim skupiti na jednome mjestu i, ako Bog da, jednoga dana ukoriciti ih.


4. Kako premoscujes virtualni i stvarni svijet? Imas li iskustava sa ljudima koji su te prepoznali u stvarnom zivotu preko bloga i sto mislis o blogerima koji koriste vlastito ime i prezime?

Virtualni svijet je zabavniji, pametniji,duhovitiji, obzirniji, pazljiviji... od stvarnoga.Upoznao sam neke blogere i bili su upravo onakvi kakvima su se predstavljali na svojim blogovima. O blogerima koji koriste svoje ime i prezime na blogu ne mislim nista posebno. Ako to vole, zasto ne?
5. Koliko pratis i koliko te zanimaju posjetitelji tvojeg bloga? Smatras li broj posjeta tajnom i trebaju li je blogeri tajiti? Postoji li neka granica koju zelis dostici i sto ces kad ju dostignes?

Svatko tko je ostavio komentar kod Tajpa moze biti siguran da mu je Tajp uzvratio posjet. Drzim da je to, naprosto, pristojno. Bloganje nema granicu, zato je ona nedostizna.
6. Koliko vremena dnevno/tjedno/mjesecno trosis na svoj blog? Kad govorim o utrosenom vremenu ne mislim tu samo na vrijeme potrebno da se otipka novi post nego i na dizajniranje, istrazivanje za obradu neke teme, ucenje o nekom novom alatu i slicno. Jednostavno, koliko vremena mislis da bi dobio kada bi se sutra prestao baviti blogom.

Provodim puno vremena na blogu. Puno stvari provjerim prije no sto sjednem pisati pricu. Naprimjer, kada sam pisao 'Sjecanje na jednu krusku', zvao sam Vocarski centar u Zagrebu da bih provjerio neke stvari oko zivota krusaka. Zvuci smijesno ali je istinito. Zeni s kojom sam razgovarao moja pitanja nisu bila nimalo smijesna, premda sam joj rekao da mi njeni odgovori trebaju kako bih napisao pricu o jednoj kruski iz moga djetinjstva. Kada bih prestao pisati na blogu ne bih dobio nista. Jebes vrijeme ako je ono praznina.

7. Postoje li neka znanja koja nemas a vjerujes da bi ti da ih imas bilo ugodnije, zabavnije, udobnije ili jednostavnije blogati?

Ne postoje. Znam sve sto mi treba. Otvorim editor,napisem post i objavim ga. To je sve sto mi treba,ostalo me ne zanima.

8. Sto bi se moralo dogoditi da prestanes pisati blog?

Ne znam.

9 . Sto mislis o blogerima koji svoje dobrouhodane blogove koriste u komercijalne svrhe za promociju novih proizvoda?

O tome mislim sve najbolje. Ako mogu prodati svoj rad, zasto ga ne bi prodali.
Sto je u tome lose?

10. Sto mislis koliko je tvoj blog vazan tvojim citateljima i na hrvatskoj blogerskoj sceni, a blogami i sire? Osjecas li obavezu napisati novi post?

Nekako bih se mogao zakleti da je moj blog vazan mojim citateljima. No, moj je blog, jednako tako,apsolutno nevazan na blogerskoj sceni. Zvuci kontradiktorno, ali nije. Niciji blog nije vazan na blogerskoj sceni. Osjecam odgovornost prema citateljima, dakle, osjecam i obavezu da napisem post.




I tako, zavrsen je jos jedan intervju. Tajpu sam se vec jednom ispricao zbog malo nezgodne formulacije onog pitanja o dubljem smislu bloga.

Necu najvaljivati preostala dva interviewa - reci cu samo da se i te kako isplati svratiti ovdje u petak i slijedeci ponedjeljak ...



UPDATE:

Zbog silnih prituzbi na nemogucnost komentiranja na ovom blogu evo kratkih uputstava o tome kako komentirati:

1. Kliknite na brojac komentara ispod posta. To je zapravo link koji ce vam otvoriti stranicu sa komentarima.


Photobucket - Video and Image Hosting

2. Nakon toga pronadjite odgovarajuci prostor za komentiranje i u njega upisite svoj komentar

Photobucket - Video and Image Hosting


3. Pogledajte odmah ispod prostora za komentiranje i vidjet cete nesto slicno ovome (ovisno o rezoluciji - moguce je i da ce malo drugacije izgledati ali ce uvijek biti odmah ispod prostora za komentiranje)


Photobucket - Video and Image Hosting


4. Sad je potrebna uzasna koncentracija i svicarska preciznost. Kliknite misem u rupicu pored rijeci "other" - vidite li gdje pokazuje strelica?

Photobucket - Video and Image Hosting


Cim kliknete u rupicu pored "other" ona ce se zacrniti a vi cete u dvije kucice (zaokruzene crvenim) moci upisati svoj nadimak i svoju web adresu. Kazem "moci cete" jer nije obavezno.

5. Kliknite na veliki narancasti gumb "Publish your comment"

I to je to. Ajd sad da vidim kako vam ide ... ;-))

Nice bloke this Stroke


---------------------------------------------------------------
Misao dana:

Mama maloljetnog zapadnohercegovačkog čudnovatog kljunaša okrenula se prema meni
i pogledala me onako, brižno.

---------------------------------------------------------------

Za danas imam za vas posebnu poslasticu.

Blog kojeg je tesko opisati u nekoliko rijeci. Blog kojeg je uopce tesko opisati...

Zapravo bi to trebalo biti trik pitanje na filozofskom "Opisite Strokeov blog u 500 rijeci"...

I svatko tko ne napise 500 puta NEMOGUCE - pao je ...

Njegov je blog negacija mnogo cega, iako objavljuje mahom price - one su redovito nekako istrgnute, krhotine nekih radnji ili razmisljanja, namjerno nedovrsene, a unutar sebe kao da nastoje izbjeci logicni slijed uzroka i posljedica ...

Rekao bi covjek da je lako tako pisati - nadrljas nesto bezveze i to je to.

E pa, nije.

Jer ono sto Stroke ima a neki oponasatelj lika i djela ne - je sjajna sposobnost da te zadrzi.

On ZNA da sece na ivici nerazumijevanja ali ga nije briga jer istovremeno ZNA da su mu citatelji zakaceni, navuceni na nekoliko uvodnih recenica koje su na nacin koji vam ne znam tocno opisati zasvirale neke strune prepoznavanja, dotakle neku poznatu uspomenu ili dozivljeni osjecaj i zbog toga jednostavno morate doci do kraja teksta.

Stroke vam pri tome majstorski servira sve nove i nove zaplete obicno do potpuno neocekivanog kraja.

Onda, kad procitate, ostavljeni ste sami sebi da povezete pokidane niti i spletete mrezu u koju ste ulovljeni. Jednostavno, morate doci po jos. Po svoju dozu Strokewskog ...


Mama ti se kupa gola

E sad, sto je meni uzor u tom blogu? Zasto je Stroke medju intervjuiranima?

Ne radi se o tome da mu zavidim na stilu, jer ne mislim da bih ikad mogao tako pisati. Ali njegov me stil uvijek neodoljivo podsjeti na one stihove

"sta bi dao da mozes ovako
dici ruke a puk da te slijedi
dal bi i ti u svom srcu plak'o
kao sto se moje srce ledi"
Ne znam dal bih htio biti na njegovom mjestu, ali me zanimalo sto taj covjek misli o blogu. Sto on za njega znaci i zasto je takav kakav je. Stroke je odgovarao u svom stilu. A vi zakljucujte sami je li jos nesto ostalo za reci i povezite pokidane niti ...

1. Trazeci prvi post na tvom blogu shvatio sam zasto si uzeo nick Stroke, ali jos uvijek ne znamkako ti je uopce palo na pamet pisati blog? Pisac koji zeli doci do publike ili nesto drugo?

Da, nick je nastao po uzoru na americki bend "The Strokes". Medjutim, htio sam da taj nick utjelovljuje sav onaj moj bijes i srdzbu koji su se godinama nakupljali.

Cilj mi je bio izvrsiti nekakav spisateljski udar(STROKE) na sve ono sto me opterecuje u svakodnevnom zivotu putem pisanja kao oruzja kojeg sam uvijek nosio i cuvao zatomljenog negdje u dubinama duse. Mislim da je blog bio sasvim pravi izbor za pocetak gdje bih u interakciji sa publikom mogao osjetiti
koliko moj stil pisanja, a i same ideje privlace mase. Da, to je na pocetku trebao biti samo eksperiment koji bi mi koristio kao smjerokaz za kasnije pisanje. Pisem iz potrebe neopterecen vremenskim intervalima objavljivanja. Ovdje sam pronasao slobodu koja mi odgovara.

Ako vrijedim, publika ce sama doci.


2. Neki aspekti tvojeg bloga su mi uzor. Smije li se znati tko su tvoji uzori? Tko su ljudi cije blogove obavezno citas i cijim blogovima bi volio da tvoj blog nalikuje (kad velim "nalikuje" nemislim konkretno na dizajn ili na teme ili na publiku - mislim na bilo koji segment)

Jako tesko pitanje. Mozda ce ti izgledati cudno ali mene za pisanje najvise inspirira glazba. Kombiniram glazbu sa percepcijom nekih stvarnih dogadjaja, a onda sve to prelijem u posudu sa fikcijom i dobijem odredjeni rezultat. Nekim ljudima se to svidja sto mi je osobito drago. Lagao bih kada bih rekao suprotno.

Na blogu haer koncepcijski mi najvise "leze" dva bloga: od Tajpvrajtera i Mufase (Lava Africkog). Oni su na mojoj listi daleko ispred svih, ali ima tu jos mnostvo izvrsnih autora koje rado citam, a da ne spominjem koliko kvalitetnih blogera ima koje ponekad zapostavim zbog nedostatka vremena.


3. Objavljujes prilicno cesto. Osim pisanja duhovitih prica. komentara i pjesmica - ima li tvoj blogi neku dublju svrhu? Zelis li njime jos nesto postici ili mislis da si sad dosegao maksimum?

Pa i ne objavljujem bas cesto kao prije. Razlog nije inspiracija vec mjeseceve mijene...haha. Da,jednom je blogerica Athena Air dosavsi u moj svijet komentara izjavila da joj je zanimljivije tu nego na vecini blogova na sto sam se grohotom nasmijao, jednom prdnuo i dvaput podrignuo. Pogodila me istina.

"stroke.blog.hr" svakako ima neku dublju svrhu. Cilj mi je da ga sve zene prilikom citanja osjete duboko u sebi.

Kako je moj blog dosegnuo maksimum, a i zima je blizu, razmisljam da organiziram jedno blogersko okupljanje gdje bih
osobno jednim nesvakidasnjim performansom pred odusevljenom svjetinom vlastiti blog polio benzinom i zapalio.

Svi bi se lijepo ugrijali uz svirku Gawruna i Tobitj-Tobitja koji bi za tu prigodu odsvirali novokomponiranu pjesmu o propasti
bloga moga. Slavilo bi se duboko u noc, a bilo bi i neozlijedjenih. Neki bi se cak zapalili iz protesta jer ne bi mogli dalje zivjeti bez moje rijeci na blogu.


4. Kako premoscujes virtualni i stvarni svijet? Imas li iskustava sa ljudima koji su te prepoznali u stvarnom zivotu preko bloga i sto mislis o blogerima koji koriste vlastito ime i prezime?



U danasnje vrijeme stvarni svijet ne zna opstati bez virtualnog. Otkrio sam svoj identitet i to me ni malo ne opterecuje. Nemam se od koga skrivati. Nedavno mi je prijatelj koji cita moj blog rekao kako se "onaj" Stroke i Stroke iz stvarnog zivota poprilicno razlikuju, na sto sam mu odgovorio : "da prijatelju, ali tvoja izjava samo potvrdjuje moju sumnju da me nikada u potpunosti i nisi upoznao".

5. Koliko pratis i koliko te zanimaju posjetitelji tvojeg bloga? Smatras li broj posjeta tajnom itrebaju li je blogeri tajiti? Postoji li neka granica koju zelis dostici i sto ces kad ju dostignes?

Pratim sve posjetitelje koji navrate i nastojim svima odgovoriti cijeneci njihovu zelju da me upoznaju kroz sve te objavljene blog price. Pratim zaista raznovrsne blogove. Ponekad mi cak ni sama tematika postova nije bitna koliko pripovjedacka domisljatost samih blogera. Ne volim izdvajati blogere ali ovom prilikom cu spomenuti meni najdrazu blogericu - Xiolu, koja je i tvoja sugradjanka. Njeni postovi me bas uvijek opustaju. Nenadmasna je.

6. Koliko vremena dnevno/tjedno/mjesecno trosis na svoj blog? Kad govorim o utrosenom vremenu ne mislim tu samo na vrijeme potrebno da se otipka novi post nego i na dizajniranje, istrazivanje za obradu neke teme, ucenje o nekom novom alatu i slicno. Jednostavno, koliko vremena mislis da bi dobio kada bi se sutra prestao baviti blogom.

Sve manje i manje vremena trosim za bloganje. Ne znam koliko je to dobro, a koliko lose. Ovisi o kutu gledanja. Volim bloganje, volim pisanje. Stvar je cisto u mojoj malo zbrkanijoj organizaciji vremena u zadnje vrijeme.Prestao sam pusiti, ali zato ne trosim manje novca. Postao sam ovisnik o zvakama.

7. Postoje li neka znanja koja nemas a vjerujes da bi ti da ih imas bilo ugodnije, zabavnije,udobnije ili jednostavnije blogati?

Sto se tice znanja, drzim se one stare Sokratove : "znam da nista ne znam". Tu sam i ucim od svih vas. Osluskujem i pamtim.

8. Sto bi se moralo dogoditi da prestanes pisati blog?

Blog bih prestao pisati kada bi mi nesto "skljocnulo" u glavi. Tako sam i prestao pusiti. Samo, josuvijek se pitam : je li bloganje stetno za zdravlje?

9. Sto mislis o blogerima koji svoje dobrouhodane blogove koriste u komercijalne svrhe za promocijunovih proizvoda?

Nemam nista protiv toga ako se ne bave nekim nezakonitim poslovima, iako sam blog nije nastao da bisluzio u te svrhe. Stvar je do administratora da razmotre koja bi sve ogranicenja trebala postojatina blogu. Osobno svoj blog ne namjeravam koristiti u komercijalne svrhe.

10. Sto mislis koliko je tvoj blog vazan tvojim citateljima i na hrvatskoj blogerskoj sceni, ablogami i sire? Osjecas li obavezu napisati novi post?

Mislim da jos puno toga mogu reci kroz poboljsanje nijansi svoga pisanja.
Napravio sam kostur, i sada slazem tkivo. Ja sam samo jedan obicni mali covjek iz sanjive doline mandarina. Dodjite na moj blog i upoznajte me.

Ovo je moj novi post.