Super vijest

Evo je riknulo pol hrvatske blogosfere (čitaj blog.hr je opet na remontu) a ja ko za vraga putujem i ne mogu to iskoristiti ...

A znam da bi mnogi strastveni čitatelj posegnuo makar i za mojim blogom ovih dana kad mu već omiljeni blogeri ne uspijevaju objaviti ništa pa ni to ...

Kad iskoče žilice u uglovima očiju ne pita se dal'je zeko, dal'je zrinka ili pak neutrino ... samo da se čita ... i da je novo ...

Eto zgodne prilike da one manje redovite štioce podsjetim (uzima dah i počinje verglati)

da je u gornjem lijevom uglu link na posebno igralište tematski usko vezano uz knjige. Što čitam, što nedavno pročitah, što bih toplo preporučio a što baš i ne ... od nedavno, zahvaljujući pregalaštvu vašeg domaćina tamo možete i ostaviti komentar. Istina, kako se baš ne pretrgavate od komentiranja ni tu na blogu, ne očekujem da ćete sad hrpimice pohrliti tamo komentirati.

Također ću podsjetiti i da su raniji radovi dostupni i pretraživi po temi, ali i po mjesecu objave, a da sve najbolje (i sa ovog i sa prijašnjeg bloga možete pronaći na linku "Najbolje od mene" s vaše desne strane ...

(kraj verglanja).

Eto kad već nema novog posta za petak uživajte makar u reprizama ...



Inače sad je skoro 11 navečer i mi smo se već spakirali.

Neobično rano za naše pojmove, ali s obzirom da putujemo na samo 2,5 dana netto i nije bilo previše za pakirati. Svega jedan veeeliki kofer i jedan malecki za kojeg se još nismo odlučili da li ćemo ga uzeti kao ručnu prtljagu (toliko je mali da može bit ručna i po novim pravilima)

Sve smo gelove, šampone, losione, kreme, paste, parfeme i deyodorane strpali u veliki kofer.

I sad on ima 22 kile ... a limit je 20

Jel znate onu:

"Bit će sretna ona teta
na šalteru Izidžeta
kad joj vaga kaže fino
prećera ga neutrino ...."


Inače ovg posta ne bi uopće bilo da nisam krenuo ostaviti komentar kod Zrinke dok čekam da se gospođa okupa pa da idemo spavati ...

Naime, htjedoh Zrinki napisati da je knjiga došla i da sam jutros već pročitao prvu priču i da me baš zdeprala ...

Ko šakom u trbuh.

Pa sad neću žuriti s čitanjem da me ne pogodi nekim aperkatom ...

I htio sam joj reći da ima super izdavača kojemu je zbilja stalo. Kako do autora tako i do kupaca ... kaj da velim, Jesenski & Turk - skidam kapu, gospon Ognjen, imate piće od mene kad god se sretnemo ...

Mislim, ja se obično ne ustručavam jambrati, kako na blogu tako i u stvarnom životu i upozoravati na slučajeve kad mi/nam/vam podmeću, kad nam muljaju i kad nas vozaju oni koji bi trebali biti na usluzi i koji na kraju krajeva nešto čine za naše novce.

Zato, kad netko iz čista mira napravi više nego što bi to čovjek očekivao - treba to i javno pohvaliti.

Kad su na bestselleru objavili vijest da su izišle Zrinkina i Lebova knjiga gospodin Ognjen pročitao je moj komentar gdje sam se žalio da ih još nema u internet prodaji. Kad su knjige dospjele u internet prodaju - čovjek me se sjetio i ničim izazvan potrudio se naći moj e-mail i obavijestiti me gdje ih mogu kupiti.

Wow ...


I zato, ako želite naručiti Zrinkinu knjigu učinite to ovdje, a možete i malo prošetati web shopom nakladničke kuće Jesenski&Turk - možda vas zainteresira i neki drugi od njihovih naslova...



Ja sad odoh - ustajanje je u 5 ujutro, a vas pozdravljam do ponedjeljka.

Ovaj put za ozbiljno

Bravo ja

Jučer ujutro mi je moja mala indijska zubarica izvadila zub, a nisam ni osjetio.

(Gospođa neutrino i ja se sporimo da li je zubarica pakistanka ili indijka, pa sam zbog mira u kući napisao da je zubarica indijka, ali vi znate ...)

Ja sam, naravno, žmirio (trtaroš, što ćeš) dok je ona radila (zubarica, ne gospođa neutrino, gospođu sam ostavio doma da se ne prepadne mojih urlika - nije to za njene osjećajćiće)... Zubarica je nešto kopala s nekim alatkama koje su sigurno grozno izgledale ali ja to nisam vidio jer sam, kako rekoh, žmirio

Sve sam čekao da se već jednom odupre nogom o stolicu i počne s dvije ruke čupati.

A ona onda odjednom veli - Gotovo je ...

Pogledam na onu tacnu s instrumentima i tamo stoji moja zubčina ... sram ga bilo ... pol glave mi od njega nateklo, cijelu noć nisam spavao, tri se dana već kljukam antibioticima ... ...

Ajd dobro, znam da nije on kriv nego ja, al što sad ...

Elem nakon što mi je zubarica izdijelila par savjeta, a zbog razlike u volumenu mene je taj naš razgovor silno podsjećao na Regoča i Kosjenku - ja se vratih gospođi na brigu.

Lijepo sam uzeo svoju rundu antibiotika, drmnuo još i jedan ibuprofen da ne buba i legao ajati pred televizorom u dnevnoj ... i onda je oko 3 popodne zazvonio mobitel kojeg znaju samo povlašteni. Dobauljah - zovu s posla. Frka je. Oni dečki GTX Turbo istraživači, sa pet zvjezdica i laptopovima me traže. Znate na koje mislim, pričao sam vam o njima prošlog četvrtka (ne da mi se linkati, tražite si sami post ako vas zanima a ne sjećate se ...)

E da. Nije me bilo na poslu u petak, pa ne može biti da me nema ni u ponedjeljak ...

I tako, zbigecao sam se, sjeo na bicikl i sjurio se do ureda. Putem do mog mjesta sve ispozdravljah sa dobro jutro kao i svakog dana, ali su me malo čudno gledali jerbo je već bilo 4 popodne ... no tko mari za te sitnice ...

Onda sam sjeo pred Njih i za sat i po odvalio drugi od tri.

Sve je frcalo. Baš me išlo. Uhvatila me neka ognjica pa sam tumačio, skicirao, pokazivao, pojašnjavao i prosto mi je bilo žao kad su rekli da su zadovoljni ...

Onda su rekli, kad si već tu daj da napravimo i treći, da ne ispadne da si džabe dolazio .

Pa sam navalio i na treći, ali me iza šest više nisu mogli pratiti pa su me potjerali doma.

I onda sam danas u 9:30 imao konačni obračun. 3 sata sam razvlačio dokumente, pokazivao i dokazivao. I konačno sam protjerao devu kroz iglene uši ...

Ne mogu vjerovati.

Još su me nahvalili kod šefova da kako sam im sve lijepo objasnio i kako je sve super.

Kaj da vam velim - ja sam genije ...



Oprostite zbog ovoga, ali doma se više nemam kome hvaliti. Čak sam i djetetu ispričao kako joj je tata silno pametan i sposoban i sve ...



Sad je vrijeme za 4 dana odmora.

Vodim obitelj na jedno kraće putovanjce.

Kad se vratim možda bude i koja slikica... čitajte me u ponedjeljak ...


P.S. Bad, možda svratim do San Sira, oćeš fotku?

Građanin, podanik i država

Danas ću vam otkriti što mi se svidjelo u Tate modern galeriji (tek da ne velite da ne ispunjavam obećanja ...).

Inače, ako baš niste redoviti na mom blogu, prvi post o toj posjeti vam je ovdje.

Drugi post je ovdje (to je onaj gdje se spominju zahodski eksponati).

Sad, ovaj post ćete moći shvatiti i bez ta dva prethodna (nisam ja baš neki majstor sapunica pa da razvijam radnju kroz razne nastavke), ali sam mislio da će vas možda zanimati...

I još jedna napomena. Zbog autorskih prava ne mogu vam ovdje djela o kojima govorim uklopiti u tekst. Ali sam zato postavio linkove koji bi se trebali otvarati u novom prozoru (ako nemate uključen pop-up blocker i ako sam sve postavio kako treba). Vjerujem da će vam otvaranje tih linkova puno pomoći u razumijevanju i doživljaju teksta. Moj savjet je da prvo otvorite sliku pa tek onda čitate tekst o njoj. Tako nekako to ide i u pravoj galeriji ...


Dakle, na petom katu, nakon minimalista i njihove umjetnosti (a nismo se složili ni jel to uopće umjetnost) ušao sam u privremeni postav koji se zove "Living history" tj. Živjeti povijest. Mogao bi se zvati i "što je čovjek u stanju učiniti čovjeku ..."

E to je ono što ja zovem modernom umjetnosti.

Picassova Plačuća žena nalazi se ovdje (jeste li se sjetili otvoriti link?), ali Picasso je već toliko uobičajen da skoro pa više i ne spada u modernu ... ipak, s obzirom da se radi o refleksijama na Guernicu - mjesto joj je u ovoj galeriji.

Guernica je gradić u španjolskoj Baskiji (dobro nemojmo sad o ovom uvjetnom oksimoronu) kojeg je Luftwafe 1937 strahovito bombardirala zbog toga što se grad usprotivio Francu.

Radilo se zapravo o testu. Trebalo je empirijski utvrditi koliko je bombi potrebno da bi se potpuno razorio jedan grad. Kao memento na taj strašni zločin Picasso je izradio svoj čuveni mural Guernicu.

Plačuća žena refleksija je na taj mural odnosno na samo bombardiranje.

--------------------------------------------

Nekoliko me djela u ovoj galeriji svojom tehnikom ili svojom porukom ushitilo a s obzrom da mi nisu bila unaprijed poznata petpostavit ću da će i vas zanimati.

Čitao sam, recimo, dosta o razdoblju koje se ovdje eufemistički naziva "Troubles" (Nevolje), a bilo je i zbilja dobrih i objektivnih dokumentaraca na televiziji ovdje o tim događajima. Razdoblje je to sukoba u Irskoj. Nasilja s obje strane. Silno jakih emocionalnih udara.

Možda me se stoga posebno dojmio ovaj triptih Richarda Hamiltona. Slike su sada u Tateu izložene jedna do druge, ali su u stvari nastajale kroz razdoblje od 13 godina.


Prva slika je The citizen (Građanin)

Jeste je dobro pogledali?

Rad je inspiriran TV dokumentarcem iz 1980. o takozvanom "prljavom protestu" republikanskih (IRA) zatvorenika u zatvoru Maze ("Long Kesh") u Sjevernoj Irskoj.

Zahtijevali su, naime, da ih se tretira kao političke zatvorenike, a ne kao obične prijestupnike i odbijali su nositi zatvorsku uniformu. S druge strane vlada je smatrala da bi priznavanjem političkog statusa zatvorenika dala povoda tumačenju da su oni u zatvoru zbog toga sto imaju drugačije političke stavove, a ne zbog konkretnih terorističkih djela za koja su osuđeni.

Tako su zatvorenici odbili nositi uniforme i nosili su prepravljene pokrivače.

Osim toga, tvrdili su da ih čuvari konstantno maltretiraju svaki put kad zatvorenici krenu iznositi noćne posude na pražnjenje ili kad idu na pranje. Zato su odbili iznositi noćne posude i uopće izlaziti iz ćelija. Prvo su mokraću izlijevali ispod vrata, a ekskrement bacali kroz prozor. No, ubrzo je uprava zatvora blokirala prozore i uvela stražare koji su mokraću s hodnika ponovo meli u ćelije. Zatvorenici su onda zidove ćelija oblagali izmetom.

I živjeli tako pet godina (1976-1981).

Možete li si to uopće zamisliti?

Hamiltonu je ovo "neobičan izraz ljudskog dostojanstva usred samostvorenog uzasa"



Kao prirodan pratilac "Građaninu", stoji "Podanik" (The subject)

Taj naoko uglađeni gospodin je lojalist Orangeman u punoj ceremonijalnoj uniformi i nije ništa manje ekstreman od čovjeka sa pokrivačem - tvrdi autor.


Orange Order je protestantska skupina inspirirana protestantskom pobjedom Oranjaca nad irskim katolicima Jakobincima u 17. stoljecu. Protestante je u bitku vodio Viliam Oranjski, koji je i doveden na prijestolje kako bi se spriječilo da katolik James dodje na vlast. Oranjski red inzistira na obilježavanju pobjede nad katolicima velikim godišnjim paradama po cijeloj Sjevernoj Irskoj. Tada se ovako slikovito odjenu i oko 12. srpnja krenu "obilježavati tradiciju i povijest".

Bez obzira na prosvjede svojih katoličkih susjeda.

Od 1970. do 2005. vojska je svake godine u velikom broju morala osiguravati prolazak Oranjske povorke i redovito bi dolazilo do izgreda a nerijetko i do krvavih sukoba. Cijela je Sjeverna Irska svake godine gorjela za vrijeme i još dugo nakon svakog prolaska.

Jer, svaka tuča, svaka kamenom razbijena glava, svako policijsko bacanje suzavca, svaka detonirana bomba i ispaljeni metak dodavala je na popis "zlodjela onih drugih".

I tako svake godine.

Zato je podanik (radi se o podaniku britanske krune naravno) okružen tragovima ljudskog otpada i uništavanja. Na lijevoj je strani infracrvena snimka oklopnog vozila koje prolazi kroz ulicu punu krša nakon detonacije bombe...



Treća je slika "Država" (The state)


Državu predstavlja vojnik. Zato što država između dviju toliko odlučnih strana i nema drugog izbora nego poslati vojsku. Onu koja bi trebala zadržati objektvinost i stati između Podanika i Građana.

A i da je najbolja i najpoštenija (što svakako nije, ali rekoh "da je") svejedno bi svaka od strana njezinu ulogu vidjela kao pristranu protivničkoj strani. Tako su vojsci onda i slikoviti prirodni pejzaži i gradske ulice - jednaka opasnost i jednaka prijetnja.



Toliko za danas. Imam još dva djelca koja bih vam htio pokazati, ali ne bih htio pretjerati pa vas zatrpati ogromnim postom ...

Ali me zanima što vi mislite? O postu, o modernoj umjetnosti, o ovim djelima ...

Bond je sišao sa ekrana

Ostadoh danas neplanirano doma.

Uhvatio me zub noćas nemilo. Natekoh ko bundeva.

Ujutro sam se jedva odtaljigao svom zubaru i dobio antibiotike i painkillere.

Onda sam javio na posao da me danas neće vidjeti u svojim redovima i dođoh se doma izležavati ženici na grbači.

I tako sam gledao telku ... blože moj koliko ja dobrih stvari propuštam radeći ...

Dakle, dok sam ujutro čekao da odem zubaru, gledao sam sjajan dokumentarac "Generacija 7/7" u kojoj je DJ na Radiju 1, a inače sikh, istraživao utjecaj bombi u londonskoj podzemnoj na muslimansku zajednicu u UK.

Tip je mlad i neopterećen nekakvim teškim filozofijama, pa je uspio razgovarati sa mladićima koji žive u istom predgrađu Leedsa iz kojeg potječu dvojica bombaša. Pa je razgovarao sa nekoliko muslimanskih obitelji, a bio je i na festivalu Sikha gdje je pričao sa mladim Sikhima. Interesantno je bilo njihovo ponašanje u kojem se pokušavaju maksimalno ograditi od Muslimana.

Naime, njih pogađa taj "Asian" izgled koji danas sve više biva poistovijećen sa Muslimanima.

Pa imaju majice "Don't freak - I am Sikh".




Muslimani pak imaju majice "Don't panic I'm Islamic"



------------------------------------------

Onda sam popodne odgledao jednu seriju humorističkih i taman kad sam mislio ubiti oko prebacim na BBC news a tamo:

Breaking news - slike policijske akcije u sjevernom Londonu gdje se pretražuje kuća ubijenog ruskog špijuna zbog straha od radijacije.

Naime, danas je službeno objavljeno da je u urinu bivšeg ruskog špijuna Alexandar Litvinenka pronađen Polonij 210

Po prvi put sam u stvarnosti čuo nešto o čemu sam inače samo čitao u Ludlumovim i Le Carre-ovim knjigama.

Najprije malo pozadine:

7 LISTOPAD

Ruska novinarka Anna Politkovskaya, kritičarka ruske vlade i posebno njenog ratovanja u Čečeniji ustrijeljena je u Moskvi. Litvinenko počinje istraživati tvrdnje da je ubijena zbog svojeg posla.

1 STUDENI

Litvinenko se sastaje sa dva rusa u londonskom hotelu - jedan od njih je bivši KGB - ov dužnosnik. Također se sastaje sa akademikom Mariom Scaramellom u sushi baru i vjeruje se da je na tim sastancima dobio dokumente o smrti novinarke.

Nekoliko sati nakon svojih sastanaka Litvinenko je primljen u Barnet General Hospital, u sjevernom Londonu jer se žalio da mu nije dobro.

11 STUDENI

U BBC - evoj emisiji Litvinenko tvrdi da je "jako loše" nakon "ozbiljnog trovanja".

17 STUDENI

Litvinenko je prebačen u University College Hospital, u cenralnom Londonu, jer mu se stanje pogoršalo. Stavljen je pod nadzor naoružanih policajaca

19 STUDENI

Objavljeno je da je Litvinenko otrovan Talijem, visoko toksičnom kemikalijom koja se nekad koristila za trovanje štakora.

20 STUDENI

University College Hospital objavljuje da je Litvinenko prebačen na odjel intenzivne njege. Objavljene su njegove slike gdje se vidi da je dramatično smršavio i izgubio kosu




Te su slike otkrile učinke očitog trovanja

Scotland Yardova antiteroristička jedinica preuzima istragu. Policija tvrdi da slučaj smatraju "namjernim trovanjem" ali čekaju nalaze toksikoloških testova.

Kremlj odbacuje objede da je ruska vlada naredila trovanje Litvinenka zbog njegovih kritika režima

21 STUDENI

Nije jasno što je uzrok njegove bolesti

Professor John Henry, toksikolog, tvrdi da je uzrok možda "radioaktivni talij".

Doktori koji ga liječe ne vjeruju da se radi o taliju

Mario Scaramella izjavljuje na tiskovnoj konferenciji u Italiji da se susreo sa Litvinenkom u sushi baru kako bi razgovarali o e-mail prijetnjama koje su dobili.

22 STUDENI

Litvinenkovo je stanje proglašeno "kritičnim".

Dr Geoff Bellingan, iz University College Hospital, odbacuje talij kao mogući uyrok i tvrdi da radioaktivno trovanje nije vjerovatno. Ne zna se što jest.
Ruska obavještajna služba poriče udio u trovanju Litvinenka.

Litvinenko dobiva srčani udar tijekom noći u srijedu.

23 STUDENI

Objavljena je smrt Aleksandra Litvinenka.

24 STUDENI

Litvinenkov prijatelj Andrei Nekrasov kaže da mu je Litvinenko nekoiko sati prije nego što je ostao bez svijesti rekao"Gadovi su me sredili ali neće uspjeti srediti sve".

Ruski premijer Putin, izjavljuje na tiskovnoj konferenciji da je Litvinenkova smrt tragedija, ali kaže da nije vidio definitivan dokaz da se radi o nasilnoj smrti.

Litvinenkov otac tvrdi da mu je sina ubila "sićušna nuklearna bomba".

A u izjavi napisanoj prije smrti Alexander Litvinenko optužio je Putina da je čovjek odgovoran za njegovu smrt.

Policija je našla tragove radioaktivnog materijala u sushi baru i hotelu gdje je bivši špijun boravio 1. studenog i u njegovom londonskom domu.


Gledao sam jednu od rijetko neinformativnih tiskovnih konferencija gdje je čelništvo Health Protection Agency - Agencije za zaštitu zdravlja trebalo informirati i umiriti javnost glede opasnosti za zdravlje drugih.

Baš im i nije uspjelo, ali se zahvaljujući pitanjima novinara uspjelo shvatiti da je Polonij 210 takozvani alfa emiter.

To znači da čestice radioaktivnog zračenja koliko god razorne bile ne mogu proći kroz ljudsku kožu.

Ali ako uđu u tijelo kako se atomi polonija raymile po tijelu tako alfa zračenje uništava unutranje organe.

Radioaktivnih čestica ima samo u tjelesnim izlučevinama pa bi u opasnosti mogli biti samo oni koji su s njima bili u doticaju i nakon toga ih unijeli u organizam ...

Sve u svemu - jeziva priča ... toliko liči na špijunske filmove da za sada nemam komentara ...

Uan daun tu tu gou

Evo jedan neplanirani post...

Totalno sam iscrpljen a jedva je proslo podne ...

U posljednjih se mjesec dana sjatilo brdo istrazivaca koje su poslali vlasnici firme u kojoj radim.

Samo se smjenjuju horde kojekakvih tipova, uparadjenih, sa laptopovima i mobitelima.

Zatvorili su se u sobu i tamo harace po papircinama koje smo mi mali mravi proizveli u posljednjih godinu i nesto.

Onda mi - jedan po jedan - odlazimo porazgovarati s njima o nekom poslu kojeg smo obavili.

Ponekad to bude kratko i bezbolno a ponekad detaljno i beskrajno dugo...

To zavisi od toga kako ti je grah pao i kolika je picajzla tvoj ispitivac ...

U ovih mjesec dana razgovarao sam par puta sa jednom grupom, a prosli smo tjedan dobili posjetu najviseg moguceg reda ispitivaca.

Ispitivaci GTX Turbo, sa pet zvjezdica i revolvercinama za pojasom. Red podvezice ...

Iz sesira su danima izvlacili koji ih poslovi interesiraju i koje ce u mjesec dana pregledati.


Uboli su me tri puta. Majku im.


Prvo za jedan prilicno cist posao (koliko cisti poslovi u mojem biznisu uopce jesu), onda za jedan po kojem sam samo ovlas prckao ali tip koji ga je radi nije vise u firmi pa cu i to morati odraditi ja i konacno za jedno super-smetliste. Jedan od onih poslova koji su vreca go ... da prostite, vreca umjetnikovog izmeta ....

Znate ono kad nista ne ide kako treba, kad je sve sto ste pokusali ispalo bezveze, kad ste morali fleksibilno pristupati pojedinim proceduralnim odredbama ... ono kad se sami sebi divite kako ste nesto tako komplicirano uopce uspjeli privesti kraju ...

Jucer ujutro sam cuo da popodne moram k njima.

A ja nisam opro kosu ...

Al onda su oni na rasporedu prije mene nesto brljali pa im je dugo trajalo.

Pa mene nisu zvali.



Zato sam danas cijelo jutro proveo s njima. Za onaj prvi posao.

I imao sam srece.

Dopao me jedan razumni kao glavni.

I jos dvojica slicnih.

Pa su me preispitivali ...


I nakon tri sata rekli - "dobro je, nemamo primjedbi ..."


Tih tri sata sam izvana smireno a u sebi razmisljajuci tristo na sat kopao po vlastitim papircinama i izvlacio odluke, potvrde, dokaze, potpise, uvjerenja, izjave, zapisnike, dopise, dozvole, formulare ... originale, kopije, foto-kopije, skanove ... you name it.

Oni su samo prckali po svojim turbo ultra laganim i hiper turbo mega brzim i sposobnim leptopovima.

I dok sam to radio pricao sam na tri jezika (onj treci je kad sam u sebi kleo na hrvatskom) i citao dva pisma i pratio tri linije razgovora, i zapricavao ih tumaceci im stvari koje su ionako znali, ali sam ja bas pozelio u detalje pojasniti, i pokazao izrazito zanimanje za cinjenicu da je danas Thanksgiving day i duhovito komentirao engleske prehrambene navike i skupio nekoliko tapsanja po ledjima ...

I sad sam izmozden ...

I nisam narocito sretan.

Sretan cu biti tek kad ocistim sva tri ...



K vragu, svakih godinu-dvije ovi dodju pa iskasljem sve ono sto sam u medjuvremenu uzivao u poslu ...

Oprosti

Otvorih neki dan svoj Dashboard na bloggeru (to vam je ono gdje idete da bi upisali novi post ili prčkali po dizajnu svog bloga i slično. Neki to nazivaju blogeditor ili tako nekako, ali recimo da je to prva strana s kojom te tvoj blog servis pozdravlja kad se ulogiras kao korisnik.

Na toj prvoj strani docekao me ovaj upis - donosim ga ovdje u prijevodu a original mozete procitati ovdje :

Nedostupnost Bloggera (roman)

Bila je mračna i olujna noć. Zrak je stajao. I previše. A ipak je
bilo olujno.

Odjednom, začuo se beep iz pagera uz uzglavlje.
Inžinjer se probudio, zgrabivši sok da mu izoštri čula. Blogger se srušio. On ga
je morao ponovo podići....

Kad uhvatim priliku napisati moju šund priču o ustrajnom Blogger inžinjeru koji se bori da site održi na životu, koristit ću protekli tjedan kao glavni izvor dramskih zapleta. Do tada ću, kao i mnogi od vas, gledati na protekli tjedan s nervozom, razočaranjem i možda čak i malo ljutnje.

Ne morate tražiti dalje od našeg status bloga da bi saznali, a možda ste i sami iskusili da je Blogger imao značajan broj neplaniranih nedostupnosti tijekom proteklog tjedna (oprostite mi na eufemizmima) a i pregršt planiranih radi čišćenja za neplaniranima. Radilo se o Murphyjevskoj kavalkadi nestanaka struje, problema sa serverom, nepouzdanog mrežnog hardwarea i nadam se da ćete mi vjerovati kad vam kažem da su Bloggerovi djelatnici još više ojađeni time od vas.

Prvo, primite naše isprike.

Zbilja nam je žao što vas je ta nedostupnost mučila. Prošlotjedni događaji nisu reprezentativni pokazatelj kakvu vam uslugu želimo pružati. Ipak, još važnije, što činimo kako bismo ovo spriječili u budućnosti?

Evo dobrih vijesti:

- kratkoročno, zamjenjujemo nepouzdani hardware i povećavamo naše kontrole kako bismo spriječili probleme prije nego što nastanu (oprostite mi na klišeima). Planirana nedostupnost ovog popodneva služila je upravo tome.

- dugoročno, razvijamo novu verziju Bloggera sa nekim sjajnim novim svojstvima, koja počiva na tehnologiji i hardveru koje ima dokazanu pouzdanost Google-kvalitete. Sadašnja infrastruktura Bloggera je - iako obnavljana kao i Lincolnova sjekira* - ista ona koju je Google kupio prije četiri godine. Naravno, gradili smo na njoj i od tada je značajno proširili, ali je istina da smo je više nego prerasli. Nova verzija je kompaktnija i manje izložena pogreškama.

Do sada sam shvatio da se s mojim blogom ništa nezgodno nije događalo - ja sam naime na novoj verziji bloggera, ali me ovaj tekst počeo previše zanimati da bih ga tu prestao čitati ...

Vijesti postaju još i bolje. Davno smo predvidjeli potrebu za dugoročnim rješenjem. Dovoljno davno da je sad skoro gotovo, i možete ga koristiti kao beta verziju novog Bloggera. Ako se možete prebaciti na nju (vidi uvjete requirements) zbilja bi trebali.

Nova je verzija Bloggera bolja u gotovo** svakom pogledu, uključujući i pouzdanost (Vrijedi napomenuti da nijedan od prošlotjednih problema nije pogodio novu verziju Bloggera ili njene blogove). Bio je ovo loš tjedan za Blogger, i, kako se nadam da uviđate, mi to ne poričemo. Umjesto toga, poduzeli smo i nastavit ćemo poduzimati posebne korake koji će Blogger učiniti pouzdanijim, i sveukupno boljim servisom za vaše korištenje.

I na kraju jedna dogfood*** napomena, sretan sam da vam mogu priopćiti da je naš status blog sada na novoj verziji Bloggera. To znači da smo se riješili problema Kvake 22 po kojem nas problemi sa starom verzijom Bloggera sprječavaju da vas obavijestimo o problemima sa starom verzijom Bloggera. (I sredit ćemo i bug po kojem izgleda da svi postovi na tom blogu dolaze od mene. Radimo na tome)

*(sjekira koju čuvaju u Lincolnovom muzeju koja je prema vodiču upravo ona koju je i Lincoln koristio iako je za života kustosa zbog dotrajalosti promijenila dršku pet puta i metalni dio dvaput)

** Nova verzija Bloggera dostupna je samo na Engleskom, što ćemo uskoro popraviti. Također FTP objavljivanje još nije moguće, ali i to uskoro dolazi. Jednom kad te stvari budu na mjestu, nova će verzija biti bolja od stare u svakom pogledu.

*** postoji teorija poslovanja po kojoj tvrtka mora i sama koristiti svoje proizvode (na primjeru tvrtke koja proizvodi pseću hranu)

Osupnuo me stil i poruka.

Jest da je to najteža riječ za izgovoriti, ali ovo je jedno "Oprostite" sa stilom ...

Jednostavno nisam mogao ne povući paralelu izmedju ponašanja Blog.hr-a proljetos i ponašanja Bloggera.

I to bez ikakve malicioznosti. Nadam se da će onaj simpatični mladić jednom shvatiti zašto se gigant tipa Bloggera ovako obraća svojim korisnicima. (Pisao sam ovo prije nedjeljnog ponovnog pada blog.hr-a, ali vidim da se ništa naročito nije promijenilo ...)


Ah da još obnavljam blog na Blog.hr-u obavezno bih ovaj post proslijedio redakciji

(Ako me čitate na mojblog.hr-u moram napomenuti da imate odličnu ekipu koja na e-mailove izuzetno brzo odgovara bez obzira na doba dana i noći. Ako me čitate na bloger.hr-u moram vam reći da je poslati e-mail adminu isto kao i baciti ga u hladnu vodu ... )

Već neko vrijeme želim objaviti jednu seriju o ponašanju prodavača, ili drugih čiju robu i usluge koristimo, prema korisnicima svojih usluga.

Neću kukati. Navesti ću samo jednom tjedno po jedan primjer koji i vama možda pomogne da sagledate svoj položaj na tržištu.

Meni je pomoglo.

A istovremeno, pokušat ću istjerati neku pravdu kod jednog hrvatskog prodavača usluga koji ima jako dobar tržišni položaj na svom specifičnom tržištu (nije Kraš). Držite mi palčeve...

Tako da ću vas kad završim sa serijom primjera o odnosu prema korisnicima obavijestiti kakvi su mi rezultati.

Imate i vi domaću zadaću. Kad negdje pročitate neki članak, post ili štogod slično na ovu temu, možete li mi ostaviti link u komentarima?

Razotkrivanje umjetnikove intime

U petak sam vam pričao o toboganima i Turbinskoj dvorani Tate modern galerije.

Rekao sam vam da imam 'štofa' za nekoliko postova.

No, neću više o toboganiranju. Mene je na razmišljanje natjerao novoobješeni stalni postav na petom katu. Unaprijed molim da mi oprostite ako mi rječnik koji put malo pobjegne u inače nepriličan vokabular, ali ovaj put to tema zahtijeva.

Nadam se da ćete mi oprostiti i što zbog copyrighta ne mogu ovdje postati slike djela o kojima ću pričati. No, mogu na njih linkati. Nadam se da vam ta metoda neće pokvariti doživljaj posta i da ćete imati strpljenja otvarati i zatvarati prozorčiće ...

Ako sam sve složio kako treba slike bi se trebale otvarati u zasebnim prozorima. Ako nisam ... tja, valjda ćete se imati živaca vratiti i pročiatati post do kraja ...

Jedan dio galerije u kojem se nalaze djela minimalista me je posebno zabavio.

Wikipedia veli da pojam minimalizam opisuje pokrete u raznim granama umjetnosti i dizajna a naročito u vizualnoj umjetnosti i muzici gdje se rad ogoljuje do svojih najtemeljnijih odlika i same srži samoizražavanja

Jesam to lijepo preveo, ha?

U svakom slučaju, ako je netko od moderne umjetnosti napravio sprdačinu - onda su to minimalisti.

Ti se radovi jednostavno ne mogu promatrati kao normalan nastavak prethodnih razdoblja slikarstva ili kiparstva.

Tipičan minimalistički uradak je kad frajer namontira zelenu neonku ukoso na bijeli zid.

I to je to.

Onda ima jedna zgodna soba gdje smo ucili geometriju. Naime, sobica je crnih zidova na kojima su kredom povučene tanke paralalne bijele linije (jel se to kaže 'šatirano' ili 'šapirano'? ono kad ima strašno puno tankih linija) A preko tih linija su drugačije šatirani (ili šapirani) ogromni geometrijski likovi. Tu smo ponovili kako se oni ispravno zovu na hrvatskom i engleskom. Kvadrat, krug i trokut nam nisu zadavali probleme. Pravokutnik smo konačno skužili zašto se baš tako zove, a otkrili smo nove likove - trapez i paralelogram. Pri tome se pokazalo da ni tata nije sveznajuć - nikako se nisam mogao sjetiti kako se paralelogram kaže na engleskom ...


Ipak, ono o čemu vam zbilja želim pričati je dio tog minimalističkog postava koji se bavi toaletnim uradcima.

Tu sam se smijao od srca i to čak možda više opisima djela na pločicama uz izloške nego samim djelima (mislim, ona vas zelena neonka pripremi na štošta ...)

Ova je plastična WC školjka opisana kao "urine-coloured yellow" tj "mokraćno žuta". Kad malo staneš i pogledaš, fakat, teško da bih se domislio boljeg opisa ...

Sad, istina da ni sva mokraća nije iste boje, ali opis zadovoljava u većini slučajeva ... kod zdravih jedinki ...


Drugo mjesto na ljestvici najboljih provala je natpis uz ovo "djelo" Marcela Duchampa. Naziv je fountain iliti fontana (ali i pisoar).

Veli natpis ovako:

"Fountain je najpoznatija od Duchampovih takozvanih "gotovih" skulptura tj svakodnevnh predmeta potpisanih od umjetnika kao umjetnicko djelo.

Utjelovljuje napad na konvencije i uvriježena poimanja umjetnosti po kakvima je Duchamp postao poznat. Original koji je sad izgubljen, sastojao se od standardnog urinala, polegnutog na ledja i potpisanog pseudonimom 'R. Mutt 1917'. Ovaj rad je jedna od manjeg broja replika koje je Duchamp autorizirao 1964, na temelju fotografije originala koju je izradio Alfred Stieglitz.

Ne samo da je užasno smiješno da je umjetnik morao posebno odobriti replike njegovog djela (standardnog pisoara da se razumijemo, i jos k tome potpisanog pseudonimom). Najsmješnije je da netko negdje -piša po izgubljenom originalu!!!



Ipak, najbolja fora je opis ovog djela

Evo sad prijevoda:

"U svibnju 1961, dok je zivio u Milanu, Piero Manzoni
proizveo je devedeset konzervi Umjetnikovog Dreka (Artist's
Shit, Merda d'artista).

Svaka ima na poklopcu broj od 001 do 090. Rad u Tateu ima broj 004. Naljepnica na svakoj konzervi, otisnuta na talijanskom, engleskom, francuskom i njemačkom navodi sadržaj kao "Umjetnikov drek", količina 30g neto, svježe očuvan, proizveden i konzerviran u svibnju 1961."

Još se veli i da se zapravo ne zna što je zaista u konzervi jer nije otvorena...

Sad, naravno da se može izmisliti čitav niz tumačenja što je zapravo umjetnik htio reći" i pronaći i metafore i kritiku i pohvalu umjetnicima i još puno toga.

Ali je i neporecivo da stvarno svaki seronja može biti - umjetnik ...

Pun intended.

-----------------------------------------------------------

Toliko o minimlističkom dijelu galerije - sve neki izlošci koji tjeraju barem smiješak na usne. Ko na karikaturama - potpuno jednolično i potpuno sivo platno visi na zidu. Škvadra stoji i zamisljeno to promatra ... Ma kužim ja viceve, ali ne kužim zašto netko stane pa u to pilji....

-----------------------------------------------------------

U idućim postovima na ove teme pričat ću vam o onome što me zbilja ushitilo u modernoj galeriji ...

Zabavna umjetnost

Za nekoga tko ne voli modernu umjetnost malo previše vremena provodim u Tate Modern...

Bili smo u nedjelju (jesam vam rekao da o nedjelji moram poseban post pisati) na inzistiranje male Neutrinke.

Ona je naime bila sa razredom preko tjedna i sad je molila i molila i molila da nas povede.

O Tate galerijama sam već pisao ovdje

a blogami i ovdje

pa zatim još i ovdje

(iz nekog me razloga blog editor zeza kad hoću staviti puno linkova u tekst).

A jedan rad iz Tate Modern sam vam pokazao ovdje .

E sad, u toj istoj Turbinskoj dvorani, u sklopu Unileverovih izlozbi postavljen je novi izložak a demontiran stari.




Za umjetnosti nenanklonjene prozaičan opis:

Čovjek je napravio pet velikih cijevi koje se spuštaju sa četiri razine galerije u prizemlje. Cijevima je donji dio metalan, a gornji od prozirne plastike. Cijela ta konstrukcija stoji/visi u ogromnom prostoru dvoranetine u kojoj se stalno čuje snimljeno zujanje transformatora (u počast ranijoj namjeni zgrade) i u kojoj su nekad stajale turbine (to je ujedno i jedina gdje se smije slikati ...).
Fora je u tome da su te cjevčuge u stvari tobogani. Na vrhu vam daju platnenu vreću na koju treba leći i na dnu utaknuti noge (da se ne bi netko zaustavio na pola puta). Na dnu vratite vreću (i štitnike za laktove i kacigu, ako ste išli na najviši tobogan) i to je to ...

Radi se o djelcu Test Site - Carstena Hollera. Umjetnik veli da njegov rad dobro opisuje recenica Rogera Cailloisa u kojoj je spuštanje toboganom nazvao "panikom koja obuzima inače lucidan um". Veli i da je tobogan zapravo umjetničko djelo sa pragmatičnom namjenom. A veli i da ga zanima mogućnost upotrebe tobogana u svakodnevnom životu. Valjda umjesto stepenica ... Moja kćer, međutim, veli da je suuupeeerr ...


No kako je sad pola Londona navalilo spuštati se niz tobogane, kad smo se mi u nedjelju iza podne dokotrljali do galerije - za dva najviša tobogana nije bilo više mjesta. Naime za treću, četvrtu i petu razinu treba uzeti karte. Besplatne su, ali je točno određen broj ljudi koji ih mogu koristiti u jedinici vremena i zato se karte dobivaju sa upisanim vremenom spusta (u polusatnim intervalima). Mi smo uboli par za treću razinu ali je do vremena spusta bilo više od 4 sata.






Jedva dovoljno da popijemo kavu uz pogled na St Paul's preko Millenium Bridgea, pogledamo u miru novopresloženi stalni postav na petom katu, prozujimo samo na brzinu uz neka djela na trećem katu o kojima nam je mala željela jos ponešto reći, te smirimo sendvič s piletinom opet gledajući u St Paul, ali ovaj put u sumraku. Kad je došlo vrijeme toboganiranja (samo mala se spuštala, ni gospođa ni ja nismo imali baš nikakvu želju) opala je i gužva na ona dva mala tobogana gdje ne trebaju karte pa se mala spustila još i niz jedan od tih.


Ali najbolja stvar desila se u onih 4 sata razgledavanja ... puno sam toga vidio što me natjeralo na razmišljanje o tome što je umjetnost uopće, što je moderna umjetnost i kakvog sve to smisla ima.

Kad sam počeo pisati o tome skupilo se dosta za jedno tri - četiri posta (ona moja, ne razmatram uopće neke tamo neke haiku uratke) pa vam eto mogu obećati nekoliko postova na te teme - već su u blogeditoru...

Na izlasku sam bacio oko izdaleka na mjesto kojeg se klonim.





Tate galerije su besplatne. Upad mislim.

Ali se posebne, gostujuće izložbe naplaćuju. Pa se plaća klopa i cuga u kafićima i restoranima i naravno - naplaćuje se sve što se može prodati u dva dućana.

A tu nema što nema.

I redovno nađem nešto zgodno, kao uspomenu ili kao zgodan suvenir.

I zato ovaj put samo uslikah ovako izdaleka...

Toliko zasada. Htio sam uvaliti još i filmić preko youtubea ali to će morati pričekati dok skužim windows movie maker (ili ako znate neki bolji video program samo recite) ...

U POMOOOOOCC!!!

Ovo nije post kojeg sam zelio danas tu objaviti. No, visa sila me tjera da zatrazim pomoc.

Jucer je, navodno, usred kcerkinog surfanja internet odjednom postao spor i prestao ucitavati neke stranice.

Navodno, velim, zato jer nisam bio prisutan pa ne znam sto je i da li je kliknula nesto sto nije trebalo kliknuti pa se to pocelo dogadjati.

Evo simptoma:

Modem normalno radi (tj. nista ne javlja kvar).

Normalno se spaja i potvrdi da se spojio (sa 6.6 Mb).

Outlook express normalno skida e-mailove sa servera.

Internet Explorer (7.0) i Mozila Firefox veliki broj stranica uopce ne mogu otvoriti.

Neke stranice, poput mog bloga otvara samo naslov i dio lijeve kolone - nista tekst i nista desnu stranu.

Google se otvara brzinom svjetlosti. Pretrage se odvijaju brzo, ali gotovo nista od pronadjenih stranica se ne moze otvoriti.

Cak i google image pretraga je brza i dobra, ali kad se zeli pogledati neka od pronadjenih slika gore se vidi googleova slicica ali se originalni site ne otvara.

U bookmarku ima hrpa stranica, ali se skoro nista ne otvara. Bez problema se otvaraju one na kojima je samo slika u jpg formatu i nista drugo.

Real Player se ne moze spojiti na net, Windows media player se ne moze spojiti na net.

Imao sam Google toolbar na IE-u i jos neke djidje. Sve sam obrisao i vratio IE na default settings. Nije pomoglo.

Iskljucio sam potpuno ZoneAlarm - nije pomoglo.

Iskljucio sam AVG antivirus - nije pomoglo.

Iskljucio sam koliko sam znao windows protection. Nije pomoglo.

Jutros sam skenirao AVG-om (azuriran prije tri dana) i nije nista nasao.

Privacy settings namjestim na najnize moguce (u IE pod Tools Internet Options) i svejedno mi kod vracanja IE-a na default javlja da je blokirao neke stvari (Neke dijelove bloggera npr.).

Trazim dobre savjete sto sve trebam pogledati kad veceras dodjem doma. Sto jos da probam, gdje da idem gledati, koja mi je jos zastita ukljucena koja ne dopusta ucitavanje stranica?

Moja laicka dijagnoza: Nije nista na vezi jer neke funkcije rade. Nije nesto samo od IE-a jer ni Firefox ne radi. Nije ZoneAlarm i nije AVG.

Recite mi ako grijesim.

UPOMOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOC!!!

Lord Mayor Show

Slijedeći 800 godina dugu tradiciju London je u subotu izašao na ulice pozdraviti prolazak svojeg lorda gradonačelnika.

Lord Mayor je danas više manje počasna titula koju nosi izabrani predstavnik onoga što se zove City of London, uz što se radi pojašnjenja još dodaje i "square mile" ili kvadratna milja.

Ne radi se o funkciji koja danas predstavlja ikakvu stvarnu moć jer ta leži uz titulu Mayor of London - a to je striček koji upravlja cijelim gradom (Greater London). Lord Mayora biraju Londončani svake godine iznova i svake ga godine šalju na potvrdu monarhu.

Radi se o tradiciji koja potječe iz 1215. kad su to učinili prvi put. Kralj se, naime, htio osigurati da mu lord najmoćnijeg grada neće biti netko nezgodan, pa je zadržao obvezu potrvrđivanja izbora građana.

I od tada, svake godine, bila kuga, požar, rat, bombardiranje, bez obzira na sve - Lord Mayor mora na potvrdu kralju. A građani izlaze pozdraviti ga na tom putu koji je nekad bio i prilično neizvjestan (tko zna što će kralj učiniti s izabranikom) pa je zato trebalo dobiti i prethodni blagoslov nadbiskupa u katedrali Sv. Pavla.

Prilika je to da uz Lorda Mayora u procesiju krenu i sve moguće udruge građana.

U subotu je u nešto više od sata pred nama prošlo 144 organizacije. Cehovska udruženja, gilde, trgovci, banke, taksisti, dobrotvorne organizacije, škole, bolnice, komunalci i svi mogući rodovi vojske u rezervnom sastavu.

Ovo su recimo - cvjećari. S obzirom na sveprisutnost cvijeća u engleskim kućama i englesku zaluđenost vrtovima (pričao sam vam o flower showovima) jedna od značajnih grana gospodarstva.

Ovu priliku koriste da se jednom godišnje predstave i raznorazni čudaci sa starinskim automobilima. Pardon, htio sam reći entuzijasti :-))

U povorci je puno djece. Ima ih u pratnji organizacija za odrasle, u članstvu raznih pleh-muzika, ali i u povorkama škola, dječjih centara, humanitarnih organizacija, centara za socijalnu pomoć i slično.

Ove je godine, potpuno izvan vremena i prostora događaju nazočio i Djed Mraz. Neka od banaka mislim, poželjela je amerikanizirano sudjelovati u procesiji. Odudarao je malo, ali u sveopćem šarenilu, neka i njega.

Kako rekoh, procesiju iskoriste i razne humanitarne i socijalne udruge da londončane podsjete na svoj rad i na svoje slogane. Ovo je udruga koja se bori protiv droge i nasilja.

Prolazak Londonskog sveučilišta. Sveučilište ima 34,000 studenata i oko 3,300 zaposlenih. Nije mi baš sasvim jasno zašto su ih predstavljala ova djeca osim ako se nije radilo o poruci da budućnost počiva na mladima ...

Vatrogasci su za ovu priliku izvukli svoje starinsko vozilo i prošpartali gradom...

A onda nekoliko skupina konjanika od kojih su ovi bili najslikovitiji

I konačno - kulminacija. U zlatnoj kočiji koja je inače izložena u gradskom muzeju provezao se i sam Lord Mayor. On je već tradicionalno u trenutku prolaska ispred nas pozdravljao mnoštvo okupljeno s druge strane ulice. To je nevjerovatno. Ovo nam je treći put na Showu i svaki put kad prolazi kočija Lord Mayor pozdravlja ljude na drugoj strani ... bez obzira gdje mi stajali i s koje strane bili.

Nakon povorke trk do Sohoa na ručak.

Jednom ću vam drugom prilikom opisati Nando's i što se tamo fino jede.

Onda opet trk do rijeke na vatromet.

Naime, u sklopu proslave Lorda Mayora na baržu usidrenu usred Temze, između Waterlloo Mosta i Mosta Crnih Fratara (Blackfriers) postavi se hrpa raketa i onda točno u 17:oo krene 15 minutni briljantno korografirani vatromet. Fenomenalno je gledati kako se svjetleće rakete rasprskavaju nad gradom pojačane odsjajem s rijeke. Pri tom su i zgrade s druge strane prigodno osvjetljene i sve u svemu - pravi spektakl.

Ove godine nisam slikao vatromet, ali zato vam podvaljujem par od pretprošle godine.

Toliko za danas.

Posebna vijest za Zli_girl: Ševčenko dao gol u Chelsijevoj subotnjoj pobjedi 4:0 nad Watfordom . Ostala 3 je dao Drogba, ali od toga dva na Ševinu briljantnu asistenciju.

Uh, ovaj je vikend bio krcat događajima. Nedjelju ću vam opisati nekom drugom prigodom...

------------------------------------

E da skoro sam zaboravio - sad možete komentirati i na knjigama. Uspio sam iskopati neki feed za komentare pa ćemo vidjeti kako će to ići ... navalite slobodno.

Tetrarda

Ah kakva tekma ...

Sinoc je u Engleskoj igrano četvrto kolo nogometnog kupa.

Moj omiljeni Arsenal igrao je kod Evertona, a meni se ukazala izuzetna prilika da praktički budzašto pogledam londonski obračun između Chelsea i Aston Ville.

Ovo "budzašto" ne treba nikako shvatiti doslovno.

Karte su koštale nekih dvjestotinjak kuna po glavi, ali je to užasno povoljna kupnja jerbo inače koštaju između 800 i 1000 kuna, ako ih se uopće može kupiti u legalnoj prodaji.

Naime, obično se sve karte rasprodaju članovima (a za članstvo postoje liste čekanja) pa tek tu i tamo par tisuća dospije uslobodnu prodaju. Po gore navedenim cijenama.

Gdje budu razgrabljene.

Elem, Carling cup je druga priča. Iz nekog razloga, a nisam imao vremena istražiti zašto (a nije me ni briga) karte za utakmice su 20 funti za odrasle i 10 funti za djecu.

Tako sam u petak ubo tri karte na Chelsejevom websajtu.

I sinoc odveo obitelj na sportsko popodne.

Kako ide ona reklama - ulaznice toliko-i-toliko novaca, dres toliko-i-toliko novaca, večer s obitelji - neprocjenjivo ...

Kad je mala neutrinka čula da idemo na utakmicu pristupila je problemu vrlo odraslo. On inače, nogomet prati kad igra Hrvatska, ali ni onda nema strpljenja odgledati baš cijelu utakmicu pred telkom.

Uglavnom se u drugom poluvremenu odluči za praćenje iz drugog reda (tj. sjedi za kompom i tu i tamo kad gospođa i ja vrištimo baci pogled prema televizoru.
Ali sad je trebalo malo ufuravanja.

Pa je molila u subotu, može li s nama pogledati "Match of the day" što je kasnovečernji pregled svih subotnjih utakmica. Vodi ga Gary Lineker, a u studiju uvijek sjedi par velikih imena i onda pokazuju snimke sa utakmica, analize i sve u svemu to je nezaobilazna uživancija odraslih članova moje obitelji.

Da, da - gospođa gleda sa mnom i štoviše vjerujem da se povremeno više od mene uživi u igru. Ima i svoje "miceke" (to jest simpatične tipove) koje ja onda glumeći ljubomoru nazivam štakorolikima. Nije to ništa čudno - trebate čuti kakve sve komentare gospođa izmisli za glumice i pjevačice za koje ja izvolim primijetiti da su zgodne ...

No, malo sam odlutao. Elem, mala je neutrinka molila da gleda s nama subotnje snimke ne bi li se što bolje pripremila za ovaj meč u srijedu.

Pokušavala je pratiti "složene" "stručne" analize (neš ti kompleksne analize jednog beka - "Ju džas' hev tu voč jor man end kip jor ajz on the bool") no na kraju su je kapci prevarili i zaspala je u pol emisije.

Ali, to je nije spriječilo da ovih dana izaziva zavist dječaka u razredu svojim pričama kako ide na utakmicu.

Tako sam ih danas poslije posla skupio i odjurili smo do Stamford Bridgea.

Živčan kakav već jesam i u vječitom strahu da ne zakasnimo stigli smo tamo trifrtalj sata prije početka. Bilo je nešto ljudi pred stadionom, ali ništa spektakularno.

Na ulazu smo za 3 funte kupili knjižicu koju zovu program. Mislio sam da se radi o nekakvom klupskom mjesečniku. Ono - predstavljamo igrače, riječ trenera i tako to. Međutim nije. Radi se o izdanju specijalno za ovu utakmicu - očito ima novo za svaku utakmicu. Tisak prvoklasan, sastavi obje momčadi, puno o Chelsea ali puno i o Aston Villi. Predstavljeni prvotimci, statistike, brdo toga ...



Kad smo konačno došli na vrh naše istočne tribine i kad se pod našim nogama ukazao travnjak bio je to poseban doživljaj. Koliko god puta bili na utakmici i koliko god stadiona obišli, uvijek je to neki izuzetan osjećaj kad iz betona i zapetljanih hodnika i stubišta odjednom osvaneš na tribinama i pogledaš uokolo. Trava, suprotne tribine, visina ... wow.

A curama je ovo bilo prvi put.

Ni ja nisam neki veliki posjetilac nogometnih arena. Uvijek mi je to bilo puno gnjavaže za malo ili nimalo užitka. Za razliku od košarke ...



No daklem, sjeli smo na naša mjesta visoko na tribinama i oduševljeno promatrali kako se stadion polako puni. Par minuta prije početka tekme još je bilo puno praznih mjesta. Toliko da sam ozbiljno počeo razmišljati o tome da se prebacimo još malo više u sredinu tribina, kako bi imali još savršeniji pregled (karte su numerirane). Ionako je skoro sve natkriveno pa i nemaš dojam da si na otvorenom. Svuda su video semafori na kojima možeš pratiti usporene snimke golova, rezultate drugih tekmi i naravno protok vremena ...

No međutim, malo pomalo, do početka utakmice stadion se ugodno popunio i moje posljednje strahovanje - da ćemo utakmicu gledati u komornoj atmosferi - rasplinulo se. A kad su tijekom prvih deset minuta i posljednja mjesta popunjena bilo mi je krivo da se ne mogu razbaškariti.

Inače, fakat su ti Englezi organiziran narod. Iako je dosta škvadre kasnilo na početak, iako je bilo praznih mjesta nisam primijetio ama baš niti jedan slučaj "sjedite na mojem mjestu". Jednostavno ' svi imaju numerirane karte, svi sjedaju samo tamo gdje im na karti piše i nikome nije palo na pamet da sjedne negdje drugdje nego upravo tamo gdje mu piše na karti.

Osim meni, ali i ja sam se suzdržao.



Tako je nas 41,516 (četrdesetjednutisućupetstoišesnaest) odgledalo tu utakmicu.

Neću puno o samoj igri - nisam ja Zvonimir Magdić. Reći ću samo da se u početku igralo na sigurno. Obje strane su krenule borbeno, ali i oprezno. Tako da se uglavnom radilo o bitci na sredini terena uz povremene bljeskove prema golu.

Prilikom svakog bljeska Chelsijevih igrača skakalo se na noge a i mi smo vrlo brzo uhvatili ritam. Moraš skakati hoćeš nećeš jerbo skaču oni ispred tebe ... a ti si ipak tu da nekog vraga vidiš. Pa kud svi tud i troje malih Hrvata.

Sve je bljeskove provodio Chelsea iako sam vidio i par bravura uživo Villinog desnog krila Agbonlahorea. Taj dečko je moj ljubimac. Igra stvarno sjajno. Najbliže što ga mogu opisati ako ne znate tog igrača je ' igra pomalo poput Christiana Ronalda. Onako brz i prodoran po krilu - sa osjećajem za fintu i razornim ubacivanjima.

No, večeras nije imao puno prilike. Sjajno su ga čuvali, ali još važnije, Chelsea je nepopustljivo vladao sredinom terena i tu nije bilo prolaza za Villu. Ja sam ionako morao paziti da svoje pozitivne komentare o Villinom desnom krilu iznosim na Hrvatskom kako ne bih naišao na nerazumijevanje okruženja. Tj. Chelsijevih navijača koji su se pokazali izuzetno kulturni. Osim nekoliko prostačkih povika kad bi ono sudačko kopile nešto zasralo.

I jedina mrlja na cijeloj priči je nekoliko puta smo čuli prilično glasno hu-hukanje kad crni igrač dobije loptu - čak i kad je domaći ... rasistički seronje. Oprostite na izrazu.

Elem, nakon 25 minuta igre gospođa je prvi put pogledala na sat i šokirala se - zar je već toliko prošlo?!?!?!

A onda je počelo.

32 minuta i borbeni Ballack ubacuje u šesnaesterac gdje Lampard glavom zabija svoj tko zna koji važni gol.

Nakon gola, Villa kreće ozbiljnije u napade, stvara par situacija koje su možda mogle biti izgledne, ali obrana Chelsea je i bez Terryja (crveni karton na subotnjoj utakmici) igrala savršeno.

Poluvrijeme. Sad je Villin gol bio pred nama i nadali smo se da ćemo imati priliku vidjeti još koju dobru Chelsejevu akciju a možda i koji gol.

Shevchenko je konačno jednom dograbio loptu i onako kako samo on zna (ako ne vjerujete meni pitajte zli_girl) krenuvši s centra ispremiješao obranu i svirnuo loptu u same rašlje odakle ju je jedva izvadio Villin golman Sorrensen.

Ali je zato deset minuta kasnije bio savladan. Fantastični Lampard (zapravo se tek uživo dobro vidi koliko taj čovjek znači i zrači na terenu) izborio je loptu na samoj aut liniji i nabacio pred gol. Sheva glavom i 2:0. Opet svi na nogama i urlanje... (zli_girl mislili smo na tebe ...)

Od tada samo Chelsea. Redaju se prilike, Drogba, Sheva, pa njegova zamjena Kalue, a onda ljepotana uvaljuje Essian. Briljantan akcija, briljantan gol. I to nama pred nogama...

Mala neutrinka skace skupa s gomilom i okreće se k meni u tom urliku. Oči razrogačene, usta otvorena u nevjerici i prstima pokazuje 3 ... nevjerovatno - došla je na prvu utakmicu i vidjela 3 gola ...

A samo dvije minute kasnije eto i Drogbe. Nakon što je gospođa ufufufkanjem popratila potez zločestog Villinog obrambenog pri kojem mu je skočio na leđa Drogba se nije dao smesti i ušao je u 16 proigrao se sa Kalueom i zabio ...

Opet isto. Svi na nogama, opći urlik ... mala neutrinka pokazuje prstima 4 ...

I onda kraj.

Mirni razlaz u obližnje pubove. Ne sumnjam da je sinoć bilo ili moglo biti kojekakvih događanja kad je supkultura krenula doma, ali mi smo se sjajno proveli.

Naravno da smo na kraju haračili i po suvenirima ... ne bi imalo smisla otići bez šala i kape ... i još jedne kape ... i dva bedža ... al zato smo vrećicu dobili džabe ...




Eto toliko (dobro da nisam bio predugačak).

One su zaspale iscrpljene a mene je adrenalin držao budnim dugo u noć.

U plavu Chelsijevsku noć

Neke mučne teme

Pišem ovo u ponedjeljak. Ići ću brzo na objavu s time a nauštrb nekih drugih tema koje već neko vrijeme čame u blogeditoru (pišem kad stignem pa onda prije objave samo malo dotjerujem i uređujem ... nastojim skratiti vrijeme koje oduzimam od obitelji da bih se bavio blogom. Neka vrste oktobarske rezolucije, recimo ... )

Baš su mi se složila dva teška promišljanja ovog ponedjeljka.

Prvo ono najgore o kojem malo sto imam za napisati. Naime kod Borje sam naisao na link na potresni post ovog onoga . Veli Borja "U nedjelju sam napisao kako nema inovativnosti na domaćim blogovima, no isti dan tu sam tvrdnju mogao prekrižiti. OvajOnaj donosi jedan takav post u kojem sami birate koliko informacija želite dobiti".

Zanimalo me što je to tako specifično u tom postu, pa sam otišao vidjeti.

Što da vam velim, to je fenomenalan post, a tu uopće ne mislim na njegovu tehničku izvedbu.

Da budem iskren, iako je tehnička izvedba sjajna, mene se dojmio tekst.

Koliko truda, koliko povezivanja i koliko informacija.

A kako strahovita priča.

To je vrijedilo ispričati i po meni vrijedi i pročitati koliko god deprimirajuća i jeziva tema bila.

Nisam do sad čitao ništa kod ovogoonoga, ali od sada hoću.

Do sada sam nešto općenito načuo o skandalu koji je potresao Belgiju, ali zapravo nisam imao pojma o čemu se radi. Sad, na žalost, znam.

I onda taj tip dođe na moj blog i nađe post o čarapama s uzorkom ... pa za u zemlju propasti!

---------------------------------

Uf, probat ću dalje - iako ništa što sad napišem neće moći stati uz bok toj temi.

Elem Borat.



Pročitao sam par kolumni po novinama i par postova po blogovima koji se bave Boratom i njegovim filmom.

Film nisam pogledao, a sve se više pitam hoću li uopće. Boratove sam uratke gledao još dok je bio dio Ali G showa kojeg je prenosio HTV. Bio mi je jako zabavan jer se fenomenalno izrugivao Englezima i nekim njihovim običajima.

Cijelo sam vrijeme naravno znao da se radi o tipu koji nema veze s Kazahstanom i Kazahstancima i koji je taj nesretni Kazahstan upiknuo bezveze. Mogao je uzeti bilo koji drugi "***stan" ili neku izmisljenu zemlju. Cerio sam se budalama koje su u stanju povjerovati da bi Kazahstanci zbilja mogli biti takvi kakvima ih opisuje Borat.



Nedavno sam kolegi Kazahstancu pokazao par Boratovih uradaka s YouTubea. Kaže da su mu bili smiješni, a da su jos smješniji bili njegovom sinu (koji je očito uspio skužiti više viceva na engleskom od oca mu).

Danas se u uredu poveo razgovor o filmu. Neki su ga gledali a neki ne.

Moj je kazahstanski kolega ispričao kako su se njegovoj ženi smijali u školi stranih jezika gdje uči engleski kad je rekla da je iz Kazahstana.

U tom mi je trenutku prestalo biti smiješno.





Kad smo mi došli ovdje strašno mi je bilo stalo da se i moja obitelj uklopi u sredinu u kojoj živimo. Meni je lako, ja radim i svi oko mene prisiljeni su surađivati sa mnom. Nemam vremena za razmišljanje što ću sa sobom ili za procjenjivanje što sam ostavo u Zagrebu.
Ali gospođa ima. I mala neutrinka isto.

I učinili smo napor da cure ovladaju jezikom i da se povežemo sa drugim roditeljima, i da se snađemo u novoj sredini. Da naučimo koji je jogurt onaj najbolji i kakvu kavu treba kupovati i koje su to engleske fore s narezanim kruhom i kako se odvozi smeće i kako se plaća plin. Hoću reći, nije lako započeti život u potpuno novoj i sasvim nepoznatoj sredini ( a mogu reći - sve što ste vidjeli u filmovima i dramama nema baš previše veze sa stvarnim day-to-day životom u Engleskoj). Nije lako stvoriti one fine veze, nije lako premostiti jezičnu barijeru, nije se lako naviknuti na nove načine, nove okuse, nove mirise i nove ljude.

E sad zamislite koliko je teže kad dolazite iz "Boratovog" Kazahstana.







Osjetio sam silan izljev simpatije za mog prijatelja. Poslije sam na miru porazgovarao s njim jer sam vidio da je malo uznemiren.

Pokušao sam ga pripremiti na ono što mislim da tek dolazi. Pokušao sam razgovarati što učiniti kad mu sinove u osnovnoj počnu zezati zato što su Kazahstanci. Kad netko provali da su glupi ko Borat ili nesto slično. Pokušali smo smisliti što bi trebalo učiniti i kako se postaviti...

Mislim, danas je čak i jedna prilično taktična osoba nakon gledanja filma upitala da li je to zbilja možda neki kazahstanski običaj da se žena pokriva vrećom ...

Lako je reći - ma to su budale koje su spremne povjerovati u takvo što. No jesu li? Zar ne znate za običaj crnogorskog kumstva da kum prvu noć spava s mladom? Ili da u neki afričkim plemenima žene kidaju usne i u njih uvaljuju pločice veličine frizbija? Ili da je u Indiji običaj spaliti ženu skupa s mužem?

Jel vam još uvijek tako nevjerovatno to sa vrećom?

A nije istina.





No sad će moj prijatelj morati odgovarati na to i stotine drugih pitanja o svojoj zemlji i imati zadaću ispravljati krive Drine ...

A boktepita što će pretrpjeti njegovi sinovi ...

Mislim da ću vam u nekom od idućih postova malo pričati o Kazahstanu i nekim mojim razmišljanjima vezanim uz tu zemlju ...

Čisto da vam Borat ne ostane jedini izvor informacija ...





*Fotografije su moje privatne

Što se nosi ove jeseni?

Otkud ova tema na mom blogu?

Eto, odlučio sam se malo poigrati sa guglarijama koje vidite na desnoj strani (samo ako me čitate na mom glavnom blogu). Tu i tamo me neki od traženih pojmova natjera na razmišljanje i onda se počnem pitati.

Prvo je pitanje obično, zašto je google izbacio baš moj blog kao relevantan za odgovor na ovakvu potragu? Onda nerijetko pogledam i vidim da se radilo o nekom totalno nepovezanom komentaru ili opasci koje je moćna tražilica međusobno povezala i izvukla moj blog kao relevanan za ovu temu.

U ovom slučaju google je povezao moje pitanje iz posta o Strictly come dancingu

Zar nije i kod nas trebalo ove jeseni početi nešto slično?

i dio mog tumacenja zasto je zli_girl medju intervjuiranima

(...) na znanju koje ima i na načinu kako se "nosi". Eto, zato
sam je pitao što ona misli o blogu (...)

Bravo google!!

No kad si odgovorim na pitanje kako je čovjek došao baš do mene, počne me mučiti drugo pitanje.

2. Što bih ja odgovorio da me netko upravo to pita?

Najjednostavniji bi odgovor bio - nemam pojma.
A malo dublji - i ne želim znati.

Jedna od stvari koju sam brzo primijetio ovdje je strahovita podložnost sveukupnog tržišta diktatu mode.

Potpuno isti komad odjeće u žiži interesa platit ćete npr 25 funti - na sezonskoj rasporodaji 10, a koji mjesec kasnije naći ćete ga za 6 funti. I to naravno, ako do tada ostane neprodan. I to se ne odnosi samo na nekoliko trendy dućana nego na ogorman dio poznate mi ponude.

Nekako imam dojam da kod nas (u HR) stanje još nije tako drastično, ali mi se čini da se opasno približava.

Nadalje, nerijetko ćete imati slučaj da dućani za prodaju masovne robe (npr. Primark) prodaju neku npr. kapu za 1 ili dvije funte. Ali ih imaju samo u bijeloj i crvenoj boji.

Drugi dućan, npr Accesorize imat će potpuno jednake kape u 20 boja pri čemu će svaka od njih stajati 30 funti. Uključujući i bijelu i crvenu!!!


Kao što je poznato, cijene artikla možemo gledati sa dvije strane.

Klasični (zastarjeli) pristup kojeg danas valjda više nitko ne koristi je uzeti cijene sirovina i cijenu rada, zbrojiti ih i tako dobiti konačnu cijenu proizvoda.

Tako bi cijena kutije šibica bila odgovarajuća iznosu svih troškova uloženih u njihovu proizvodnju plus neki razumni profit.

Današnji (moderni, mada i nije više tako moderni pristup) je jednostavno saznati koliko su ljudi spremni platiti za neki proizvod i onda ga proizvesti jeftinije.

Tako da cijena kutije šibica nema veze sa novcem utrošenim u njenu proizvodnju nego je čist rezultat trzišnih odnosa. Ona košta toliko zato što su je kupci spremni toliko platiti.

Ja sebe smatram racionalnim (iako to ne vrijedi kad se nadjem u knjižari ili blizu velike količine DVD-ova na kojima piše "sale"). Stoga zbilja ne mislim da je mudro platiti sada dvostruko ili trostruko više od onoga sto ću za istu stvar platiti kroz kratko vrijeme ili na drugom mjestu.

Osim toga, moji estetski kristeriji nisu podložni zastarijevanju (uglavnom) i na njih ne utječu saznanja što je neka zvijezda nosila. Tj. neko odijelo mi se svidja pa makar ga nosio Branko Uvodić i neka mi je haljina živi užas pa makar u njoj bila Alma Prica.

I sasvim mi je svejedno da li je nesto sad u modi ili nije. Kad poželim smeđe špic cipele onda ću si ih kupiti pa makar svi tvrdili kako su "soooo last year".

Svoju modu krojim sam i zato nemam blage veze što se nosi ove sezone.
A da se nosi nešto specijalno obično saznam kad vidim petstotu osobu u jednako krojenim hlačama, istom obliku cipela ili jednako prekratkoj majici..

Sjećam se da je prije koju godinu sve zene uhvatila pomama za onim jezivim čarapama s uzorkom. Majko bložja. Gdje god se okreneš izazovne suknjice i iz njih stršeće zamamne nožice, a onda kad priđeš bliže sve vrebajući priliku za napasati oči (to ja čisto u potrazi za estetskim doživljajem i bez zadnjih primisli razumije se) ostaneš zgromljen nekim bolesnim crtama, zmijurinama, paškom čipkom, cvjetićima ili sličnim bolesnim dizajnom ... uf fala blogu da je prošlo ... ne ponovilo se.

Da se prisjetite:








I sjecam se one pošasti od cipela s "izvaljenim" petama. To je ono kad sve izgleda normalno na nozi i cipeli samo se odjednom raskravi neka masivna peturina iskrivljena u kontra smjeru od svih zakona fizike i kontrirajući svim prethodnim stremljenjima kako stopala tako i pripadajućeg lista ...

Nisam našao odgovarajuću sliku na netu. Možda je i bolje ...

Ovog su se ljeta nosile one wedgies sandale - tj, sandale sa punim djonom (gdje je peta spojena sa prstima). Ajde dobro to i nije bilo strašno, ali sam primijetio jer je bilo masovno.

A što se nosi ove jeseni? Kako rekoh pojma nemam i ne želim znati.

Siguran sam da su izvjesna gospoda i ove sezone opravdala svoju enormnu plaću izmislivši novi izgled nekog komada odjeće kojeg će nekome pokušati prodati uz enorman profit, ali taj netko i opet neću biti ja.

Možda biste me mogli pitati u prosincu sto se nosilo ove jeseni, pa ću možda i znati , ako je bilo dovoljno grozomorno ili dovoljno sveprisutno.

I tako smo došli do pitanja - koga uopće zanima što se nosi ove jeseni?

Radi li se o nekome tko je spreman platiti 25 funti za običan komad tkanine? Ili o nekome tko je uvjeren da se takva investicija isplati?
Ili netko samo želi istražiti što se nosi kako bi to prenio nekome drugome? (Hm možda se radi o altruizmu)

S obzirom da sam potpuno nesposoban zamisliti neku računicu koja bi pokazala isplativost takvih investicija bit ću zahvalan ukoliko neka dobra duša pusti mašti na volju pa pokuša pojasniti - zašto je važno što se nosi ove jeseni?

Samo ću vas jedno zamoliti. Nemojte mi reci da se radi o ženskom poimanju svijeta. Ja, naime ne vjerujem da su žene inteligencijom inferiorne muškarcima.

Štogod vi mislili o tome.

Osim toga postoji i muška moda...

A o tome što nam rade djeci neću govoriti ovom prilikom. To je za seriju postova, a ne za samo jedan. Bit će prilike. Sjećate li se Tamagochija npr.?

Zabrana rada subotom

Bas me sad podsjetila Jezdi svojim komentarom kod Tajpa.

Znate ono kad imate gradiliste u susjedstvu? Ja sam imao (u RH ne ovdje) pa znam.


Subota.

Sedam ujutro:


Eeeeejjj!!!

Aaaaaaajjj!!!

Vooooo-duuuuuu oo-tvo-riiiiii!!

Dje jeeeeeeeeee?


A onda i RRRRRUMMBBLLEEEE rrumble rrumble(mjesalica za cement)

Pa onda opet nastavak razgovora s kraja na kraj gradilista ili s etaze na etazu pri cemu mjesalica povremeno nadglasava sve , ali zato se ni novogradnja ne da nego odjekuje stotinu puta dok se zvukovi odbijaju od zidova nabacenih grubom zbukom:

Dje ti je voda j*** je ja!!!

Pazi da ti metar ne upadne!!!!

Kakav vjetar?

Ma metar METAR ... *bem te gluva ...

Eeeee!!

Aaaaaaaa!!!


Reng zdeng zdeng zdeng (nekom ispao zelezni klin niz stubiste)

Stomp, zdamp rust (neko kida papirni omot sa ter-papira ko da mu je ovaj opsovao majku)

vuuuufff umla (nesto se poteze po necemu)

Pras!
Pras!
Pras-as-as!
(netko je nasao onaj j*** klin sto je malocas pao niz stepenice i sad s njime razbija neku rezonantnu betonsku kutiju)


I tako negdje do sedam i po.

A onda se vrati mali iz ducana s pivom, cetvrtinama polubijelog rasjecenim po sredini, zidarskom podrigusom i burekom.

Nastupi blazena tisina ...

Cijelo susjedstvo pokusava zacesljati kosu sto se ustrsila po glavi od jeze prethodnih zvukova, kunu se i radnici i vlasnik novogradnje i sve u svemu - pocinje taj toliko ocekivani vikend - vrijeme za odmor i obiteljske blagodati...

---------------------------------


Ako se ne varam ovdje je vrijeme za pocetak radova osam ujutro.

Vidio sam jednom da se u susjedovom dvoristu motaju neki sumnjivi tipovi koji su medju sobom nesto tiho pricali dok su rastezali u tisini neke kablove.

Taman kad sam pomislio da bih bas i mogao provjeriti o cemu se radi jedan je pogledao sat i mahnuo.

U taj tren zaurlala je motorna pila.

Za nepunih sat vremena drvo je bilo sruseno, grmlje ostrigano, granje i sibe je progutala ona uzasno bucna naprava na ulici i decki su pomeli za sobom i nestali.

Na svu srecu - bio sam vec budan inace bih od zvuka motorke friknuo.

Iako je pocetak sat kasnije nego u Zagrebu. (plus jos jedan sat vremenske razlike)

Sve je to isto ...

Zapravo bi trebalo zabraniti rad SUBOTOM ...


-------------------------------

Ne znam da li ste primijetili da link na "Knjige" gore lijevo sad funkcionira? To nema veze sa radom subotom. Bio je to nocni rad sa subote na nedjelju :-)))

---------------------------------


I evo i vica.


Irac, Meksikanac i Mujo rade na novogradnji u New Yorku.

Vrijeme je ručku.

Sjedeći na gredi na dvadesetom katu Irac otvara svoju kutiju za ručak i kaže "Govedina i kupus! Opet govedina i kupus! Ako jos jednom za ručak dobijem govedinu i kupus skočit ću s ove zgrade!!"

Meksikanac otvori svoj ručak i kaže - "Buritos! Opet buritos! Ako jos jednom za ručak dobijem buritos skočit ću s ove zgrade!!"

Mujo otvori svoj ručak i urlikne "Tirolska! Opet tirolska! Ako jos jednom za ručak dobijem sendvič s tirolskom i ja ću skočiti!!"

Drugi dan, Irac otvara svoj ručak, vidi opet govedinu i kupus i ni pet ni šest skoči sa zgrade.

Meksikanac nađe u svom ručku buritos i skoči i on

Pogleda Mujo u svoj ručak, opet tirolska i skoči i on.

I sad na sprovodu, Irčeva žena kuka i plače - "Da sam samo znala da mu je dosta govedine i kupusa nikad mu je vise ne bih spakovala za ručak..."

Meksikančeva žena plače "Da sam samo znala da više ne želi burritos spemila bih mu taccos ili enchilladu ili fajitas ..."

Samo Fata ništa.

Ne govori.

Kad vidi da svi u nju zure konačno veli:

- Šta svi u mene gledate?!? On je sebi sam sendviče slag'o ...