Sretan mi prvi rođendan

Točno prije godinu dana počeo sam pisati blog. Onaj prvi, onaj od kojeg je sve počelo, onaj post od kojeg je zadrhtala hrvatska blogosfera (da ne velim blogovlje) ...- šatro ...

Svi ovih dana nešto rezimiraju godinu, sve "da vidimo što se zbivalo", sve nešto izdvajaju postove, pa, kao, ovo je bilo dobro i značajno, ono je bilo dobro ...

Kaj ja znam - ja sam po prirodi narcis. (Ne onaj Indirin sumanuti trkač nego narcis kao karakterna osobina. To od narcisoidan. Da ne bi netko pomislio da ću sutra izjaviti kako sam po prirodi gladiola ili jaglac ... )

Elem, gledam ja tu moju produkciju ovih zadnjih godinu dana mojeg bloganja (koja je ujedno i prva godina mojeg bloganja) i nisam baš nešto pretjerano kritičan - meni je sve dobro.

Štošta sam napisao što mi se sviđa, ali ne znam dal da vas davim sa pregledom toga ili ne?




Ma, što se ja tu ženiram, jest da imam "najbolje od mene" s linkovima na te postove, ali to nije razlog da ja malo ne prokomentiram teme o kojima sam pisao.


Najprije ću onako malo rukom probrati neke koje se meni čine značajnije ili bolje od drugih, a onda ću samo kronološki prošetati blogom.

Najznačajnija tema mi se čini serija o čokoladi (link vodi na posljednji post u seriji, a prethodni se mogu naći skrolajući po ovom linku). Tu sam otkrio nešto što prije nisam znao, pokušao o tome ponešto informirati, postavio i neka pitanja na bitnim mjestima, zatražio i dobio sjajnu podršku blogera i neblogera, ali onda sam morao temu staviti na led jer sam - zbog odlaska s blog.hr-a - izgubio čitatelje.

Sad kad sam opet na nekim prihvatljivim razinama od cca 300 ljudi dnevno po raznim blogovima mogao bih opet načeti tu temu.

Dakle slijede e-mailovi Barry Callebautu, certifikatorima za Fair Trade i onda ponovo Kraš, pa ću vas izvijestiti kako ide.

Slijedeća značajna tema je niz intervjua sa nekolicinom meni posebno važnih blogera. Mrak, Borja, Ribafish, Zrinka, Jezdimir Uskoković, Stroke, Tajp, Zli_girl i Afrički lav. Svi su odgovorili od prve na moja pitanja i nisu se prenemagali i bili su baš super. Još da sam ih mogao intervjuirati uživo pa postaviti i poneko potpitanje bilo bi još i bolje, ali i ovako sam silno zadovoljan. Pitao sam neke stvari koje su me mučile u to doba i zahvaljujući i njihovim odgovorima iskristalizirao mi se malo moj raison-d-etre...

Onda bih još izdvojio moj grozno slabo čitani, ali meni posebno drag post o jednoj ženi, jednom trgu i jednom spomeniku koje uzaludno pokušavam promovirati gdje god se sjetim - čak sam ga i raskomadao pa ponovo objavio, ali bez uspjeha.

Nadalje, fakat sam puno pisao o Tate galerijama, pa eto nek i to bude medu onim zapaženijim temama.

A mimo ovih tema tijekom godine pisao sam štošta:

Siječanj sam proveo puneći blog nekim mojim podužim forumskim postovima i pricajuci o dječjoj privatnosti, a zbog posta o ljubavnim jadima jedne 10-godišnjakinje danas me mnogi nalaze preko googla tražeći "ljubavne tekstove" ...

U veljači sam se svadio sa Sinkeom oko Off - Broadway teatra, a nadovezao sam i ponešto o Shakespeareovom kazalištu. Uz to što sam razmatrao životno važna pitanja čemu služe žene šahistice i smiju li ljudi jesti deve - malo sam se pozabavio pitanjima slobode govora i započeo priču o izrabljivanju djece - koja će kasnije dovesti do ranije spomenute - čokolade.

Ožujak je projurio a da se nisam ni okrenuo, a sad vidim da sam pisao o nekoj finoj hrani tj. londonskim restoranima, opisao neke obiteljske trenutke i svoju mržnju prema ERP sustavima. Vruća tema blogosfere bila je dodjelivanje ukora jednoj osmašici zbog onoga što je napisala na blogu o čemu sam naravno imao svoje mišljenje koje sam uživao trubiti unaokolo ... na veliku radost većine s kojom se nisam slagao (ah kako neobično). Za efektan kraj mjeseca pobrinula se uvažena saborska zastupnica Lucija Čikeš koja me nadahnula svojim mozganjima o heteroseksualnom svemiru ...


Ostatak u sutrašnjem postu ...